REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5469/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja NIK GRAD d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 05852886577, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Lešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika MP, [adresa], LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica AP, odvjetnica u [adresa], 2. tuženika KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, 3. tuženice EP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženice VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje oboje zastupa punomoćnik FP, odvjetnik u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Lešića, punomoćnice 1. tuženika AP, zamjenice punomoćnika 2. tuženika PP, odvjetničke vježbenice, i punomoćnika 3. i 4. tuženika FP, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-1298/2023 od 19. svibnja 2023. u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove svih redovnih (ugovornih) kamata u visini od 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012. pa do isplate te svih zakonskih zateznih kamata koje teku od 3. travnja 2012. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj NIK GRAD d.o.o. u tužbi od 21. studenoga 2023. te tijekom postupka navodi da je zaključkom ovog suda, posl. br. Ovr-1298/23 od 23. listopada 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu: OZ) i to zbog ovrhe koja se vodi na nekretninama tužitelja (stanu i garaži), na adresi u [adresa], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a radi naplate iznosa od 250.000,00 EUR / 1.883.625,00 kn uvećan za redovne (ugovorene) kamate u visini od 8% godišnje koje na navedeni iznos glavnice teku od 1. siječnja 2012. do isplate te zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos glavnice teku od 3. travnja 2012. do isplate, sve na temelju Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. studenoga 2011., koji je sklopljen između tužitelja i pok. CP, prednice tuženika. Ističe kako tuženici nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za ovrhu jer, iako su utvrđeni nasljednicima iza imenovane temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda, posl. broj O- 1363/22 od 25. listopada 2022., u istom rješenju nije obuhvaćeno predmetno potraživanje, već je utvrđeno da ostavinu čini založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 250.000,00 EUR, što nikako ne znači i da bi tuženici imali aktivnu legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka kao novi imatelji potraživanja. Nasljeđivanje založnog prava na nekretnini ne dokazuje i nasljeđivanje tražbine, s obzirom na to da založno pravo na nekretnini može egzistirati i samostalno, odnosno neovisno o osiguranoj tražbini, sukladno odredbi čl. 347. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 – dalje u tekstu: ZV). U svakom slučaju, tuženici nisu dokazali na propisani način (čl. 32. st. 1. OZ-a) da bi na njih prešla tražbina čija se naplata traži u ovršnom postupku, a budući takva tražbina nije izrijekom navedena u Rješenju o nasljeđivanju, primjenom načela strogog formalnog legaliteta, nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe prema prijedlogu i u korist tuženika. Neodlučno je što su tuženici podnijeli prijedlog za donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, budući da je dopunska ovršna isprava morala biti dostavljena uz prijedlog za ovrhu pa naknadno podnošenje prijedloga nema nikakva učinka na pitanje (ne)dopuštenosti ovrhe . Posebno osporava u ovršnom postupku aktivnu materijalno pravnu legitimaciju 4. tuženici VP jer iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČP proizlazi da je sva prava koja se tiču pravnog odnosa između pok. CP s tužiteljem ustupom stekla 3. tuženica EP. Ističe da, tuženici nisu odredili pravni temelj svoga potraživanja, jer prvo navode da tužitelj nije izvršio svoju „…ugovornu činidbu…“ da bi potom naveli da je predmetni ugovor ex lege raskinut. Ako tuženici tvrde da je ugovor raskinut, tada ne postoji nikakva ugovorna obveza tužitelja, već eventualno izvanugovorna obveza na povrat onoga što je dano (čl. 368. st. 2. ZOO-a), a prema pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO ). Dakle, kada tuženici tvrde da je došlo do ex lege raskida Predugovora, tada oni ne mogu na temelju raskinutog pravnog posla zahtijevati ovrhu na temelju založnog prava koje je zasnovano radi osiguranja ugovorne tražbine jer za to ne postoji pravni osnov.
1.1. Dalje navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti za iskazivanje potvrde ovršnosti (2. travnja 2012.) na Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. studenoga 2011. jer tuženici nisu dokazali javnom bilježniku svojstvo vjerovnika odnosno legitimaciju u skladu s odredbama čl. 6. navedenog Dodatka kao i dospijeće odnosno ispunjenje uvjeta ili protek roka iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010. i njegovih dodataka. Isto tako, ističe da je Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. studenoga 2011. ništetan.
1.2. Konačno, tužitelj ističe da je potraživanje u zastari jer je od dospijeća obveze do podnošenja prijedloga za ovrhu 13. svibnja 2023., protekao desetogodišnji rok propisan čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a svakako su zastarjele kamate koje se ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari sukladno čl. 222. ZOO-a. Ističe da su tuženici za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza pok. CP, u skladu s odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje u tekstu: ZN) mogli zahtijevati postavljanje skrbnika ostavine koji bi bio ovlašten ostvarivati prava i obveze koje predstavljaju aktivnu i pasivnu stranu ostavinske imovine pa stoga nema mjesta primjeni pravila o zastoju zastare iz čl. 237. ZOO -a. Navodi da način na koji tuženici istovremenu potražuju ugovornu i zateznu kamatu za (praktički) isto vremensko razdoblje je ništetan i protivan primjenjivim propisima te ugovornim odredbama. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i traži troškove parničnog postupka.
2. 1. tuženik MP c ističe da je Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda, posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022, sud temeljem zakona kao nasljednike proglasio tuženike, svakog u visini 1/3 dijela te da su na temelju istog nasljednici upisani kao nositelji založnog prava (hipoteke) na nekretnini koja je predmetom ovrhe, stoga je netočno da tuženici nisu aktivno legitimirani voditi predmetni ovršni postupak. Navodi da su na temelju odredbi čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN) nasljednici sveopći pravni sljednici ostavitelja, te nasljednici ipso iure nasljeđuju svu imovinu koju je ostavitelj imao u trenutku smrti. Ističe da se založno pravo može jedino otuđiti i naslijediti zajedno s tražbinom koju osigurava, sukladno čl. 303. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 – dalje u tekstu: ZV). Naknadno dostavlja Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1178/25 od 24. ožujka 2025. u kojem je navedeno da ostavinu čini i predmetno potraživanje. Predmet ovršnog postupka je ovrha nad ovršenikom radi naplate tražbine koju je prednica ovrhovoditelja (ovdje tuženika) isplatila u dva obroka na račun ovršenika u iznosu od 250.000 EUR-a, temeljem suglasnog sporazuma tada ugovornih strana, ovdje tužitelja i ovršenika, i nasljednika ovrhovoditelja i tuženika, a što su stranke utvrdile potpisom Dodatka Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011. godine u čl. 2., zatim u čl. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenog 2010. godine te također u Dodatku Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. godine, kao i u Dodatku br.1 Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. srpnja 2011. godine. Iz navedenog je vidljivo da je postojanje tražbine nesporno jer ovršenik ničim nije dokazao da je predmetna tražbina ispunjena ili da je prestala. Tuženici prema tužitelju imaju dospjelo potraživanje temeljem ovršne isprave – Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. godine, a solemniziranim od javnog bilježnika Ankice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/I pod brojem OV-9291/11, kojom je ovršnom ispravom osigurana tražbina prednice ovrhovoditelja iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. studenog 2010. godine u iznosu od 250.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, uvećana za kamate po stopi od 8% godišnje koje na iznos glavnice teku od najranije 1. siječnja 2012. godine. Predmetni je Predugovor raskinut pa je potraživanje tuženika prema tuženiku dospjelo na naplatu u cijelosti s danom 1. travnjem 2012. godine, kako su ugovorne stranke i ugovorile navedenim ugovorom. Ističe da tražbina osigurana založnim pravom vjerovnika upisanim u javnoj knjizi (u zemljišnim knjigama), vjerovnik ima pravo (jer je po svojoj pravnoj prirodi založno pravo "jače od zastare" i moguće je namirenje i zastarjele tražbine, ali samo onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige) namiriti se iz založene stvari čak i da je njegova tražbina prema dužniku zastarjela: pravo na takvo namirenje, u smislu odredbe čl. 339. st. 3. ZV-a ne zastarijeva pa su iz tog razloga svi navodi tužitelja o zastari potraživanja tuženika neosnovani. Ističe da je za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza pok. CP nastupio zastoj zastare, koji je nastavio teći od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, budući da ranije nasljednici nisu mogli pokrenuti ovrhu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
3. 2. tuženik KP u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe da su ovlašteni tražiti ovrhu temeljem – Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. srpnja 2011., koja je isprava sklopljena između ovdje tužitelja i pok. CP, odnosno ovlašteni su temeljem iste tražiti ovrhu protiv tužitelja, s obzirom su tuženici zakonski nasljednici iza pok. CP. Neovisno što Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/2022 od 25. listopada 2022. nije formalno pravno obuhvaćeno odnosno izričito navedena tražbina u iznosu od 250.000,00 EUR-a, čija naplata je predmet ovršnog postupka Ovr-1298/23 pokrenutog od strane tuženika, u predmetnom slučaju je logično da su nasljednici založnoga prava naslijedili ex lege i tražbinu koja glasi na isti iznos. Založno se pravo može otuđiti i naslijediti samo zajedno s tražbinom koju osigurava. Vezano za navode tužitelja kako predmetni Predugovor nikada nije bio raskinut ističe da tužitelj pogrešno tumači navedene odredbe Sporazuma s obzirom na njegova pravna shvaćanja o raskidu Predugovora o kupoprodaji nekretnine. Naime, u čl. 1. st. 3. Sporazuma navodi se …da novčana tražbina Vjerovnika opisan u st. 1. ovog članka u svakom slučaju prestaje ukoliko strane Predugovora sklope glavni ugovor sukladno odredbama članka 4.1. Predugovora. Trenutkom sklapanja glavnog ugovora sukladno čl. 4.1. Predugovora prestaje bilo kakva obveza Dužnika i/ili založnih dužnika na vraćanje novčane tražbine Vjerovnika opisane u st. 1. ovog članka, uključujući i kamate. Dalje u čl. 5. Sporazuma navodi se da založno pravo koje je predmet ovog Sporazuma ostaje na snazi sve do potpunog namirenja odnosno prestanka njime osigurane novčane tražbine. U čl. 6. utvrđuje se pravo Vjerovnika da može neposredno pokrenuti prisilnu ovrhu na nekretnini po njezinom dospijeću a nakon što javni bilježnik na ovaj Sporazum stavi potvrdu ovršnosti. Raskid Predugovora kao uvjet za dospijeće novčane tražbine Vjerovnika iz čl. 1. ovog Sporazuma dokazuje se isključivo pisanom izjavom Dužnika ili Vjerovnika da je Predugovor iz čl. 1. ovog sporazuma raskinut. Sukladno navedenim odredbama Sporazuma (i Dodatak) Vjerovnici su podnijeli traženu Izjavu javnom bilježniku te zatražili i ishodili potvrdu ovršnosti. S druge strane, tužitelj (Dužnik u Sporazumu) nije podnio niti jedan dokaz da je podmirio dužno potraživanje, niti da je sklopio Ugovor o kupoprodaji niti da bilo koji način iskazao namjeru za zaključenjem istoga već je naprotiv dosadašnji vlasnik i ugovaratelj pravnog posla prenio poslovne udjele na novog vlasnika te navedenu nekretninu uselio treću osobu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
4. Nakon podnošenja tužbe, tuženik ČP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] je umro **.**.2023., te su Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u Zagrebu Alenu Jurošu posl. broj O-157/24 od 26. veljače 2024. proglašeni njegovi nasljednici na temelju zakona i to 3. tuženica EP i 4. tuženica VP, koje su pozvane u parnicu rješenjem ovog suda posl. broj P - 10467/23 od 27. ožujka 2024..
4.1. Nadalje, 3. i 4. tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističu da je prednica tuženika pok. CP kao kupac s tužiteljem, kao prodavateljem, sklopila Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2010., na temelju kojeg je tužitelju u dva navrata u obrocima od 150.000,00 i 100.000,00 EUR-a isplatila iznos dijela kupoprodajne cijene nekretnine. Ostatak cijene je pok. CP trebala isplatiti u roku koji odredi Prodavatelj nakon što izgradi nekretninu koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji, a sve kako je uređeno odredbama Predugovora o kupoprodaji nekretnine koji su sklopili tužitelj i prednica tuženika dana 25. studenog 2010. a na kojem je potpise ovjerila javna bilježnica Anica Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6/1, pod brojem ovjere OV- 15948/10. Ističu da je nesporno da je prednica tuženika isplatila navedeni dio kupoprodajne cijene jer je isto utvrđeno kvalificiranim privatnim ispravama, točnije Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenog 2010., kao i Dodatcima tom Sporazumu od 14. i 20. srpnja 2011, koje je solemnizirala javna bilježnica Anica Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/I pod brojem OV-9291/11. U navedenim kvalificiranim privatnim ispravama tužitelj i prednica tuženika suglasno utvrđuju da je prednica isplatila iznos od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a. Nadalje, tužitelj i pok. CP su sklopili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenog 2010., kao i Dodatke tom Sporazumu od 14. i 20. srpnja 2011, koje je solemnizirala javna bilježnica Anica Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/I pod brojem OV-9291/11. Navedenim Sporazumom i njegovim Dodacima, tužitelj i prednica tuženika suglasno ugovaraju da se u korist prednice tuženika uknjiži založno pravo radi osiguranja novčane tražbine iz Predugovora o kupoprodaje nekretnine od 24. studenog 2010. godine na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to stanu i garaži, koji su predmetom ovrhe. Radi osiguranja tražbine prednice tuženika zasnovano je založno pravo na nekretninama u vlasništvu tužitelja pod brojem Z-37395/11 od 21. srpnja 2011., dok je pod brojem Z-67124/2022 od 15. prosinca 2022. uknjiženo ustupanje založnog prava u korist ovdje tuženika na navedenim nekretninama. Tuženice ističu kako je predmetno potraživanje, čija je naplata predmet ovršnog postupka posl.br. Ovr-1298/2023, u cijelosti osnovano te je nesporno da je tužitelj neosnovano primio iznos kupoprodajne cijene, potraživanje je dospjelo na naplatu, te je njezina naplata osigurana kvalificiranom privatnom ispravom koja je postala ovršna nakon što je za nju izdao potvrdu ovršnosti javni bilježnik Kristijan Hukelj. Ističu da su nasljednici sveopći pravni sljednici ostavitelja, te nasljednici ipso iure nasljeđuju svu imovinu koju je ostavitelj imao u trenutku smrti. Iz navedenog jasno proizlazi da tuženici kao pravni sljednici nasljeđuju sva prava koje je njihova pok. ostaviteljica CP imala iz predmetne ovršne isprave. Tužitelj ističe kako je za vođenje ovršnog postupka potrebno da tuženici dokažu da je na njih kao nove vjerovnike preneseno to pravo putem javne ili javno ovjerovljene privatne isprave , što je pogrešno jer odredba na koji se tužitelj poziva iz čl. 32. st. 1. OZ-a, također propisuje da ovrhovoditelj može i na drugi način dokazati da je vjerovnik i da je ovlašten tražiti ovrhu nad ovršenikom, a upravo pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju te upisom ustupa založnog prava u zemljišne knjige razvidno je da su ovrhovoditelji dokazali svoju aktivnu legitimaciju. Prema odredbi iz članka 303. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) jasno proizlazi da se založno pravo može jedino otuđiti i naslijediti zajedno s tražbinom koju osigurava. U odnosu na dospijeće tražbine tuženice ističu kako je predmet ovršnog postupka naplata potraživanja koje je prednica tuženika neosporno isplatila tužitelju na temelju Predugovora o kupoprodaji nekretnine. U navedenom Predugovoru o kupoprodaji ovršenik se obavezao ispuniti činidbu, kojom je trebao na predmetnoj nekretnini izgraditi stambeni objekt, što je nedvojbeno tužitelj i učinio iako izvan ugovorenog roka, kako i uostalom sam navodi u tužbi. Tužiteljevi navodi da nije izgradio predmetni građevinski objekt unutar ugovorenog vremena zbog zahtjeva prednice tuženika vezano za kvalitetu izgradnje objekta su potpuno nelogični i neživotni, jer u čl. 6. Predgovora tužitelj se obvezuje izgraditi predmetni objekt po principu „ključ u ruke“. Prema tom institutu kupac ne može postavljati konkretne uvjete izvođaču radova, ovdje tužitelju, već izvođač radova je dužan izgraditi objekt prema unaprijed određenoj tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio Predugovora iz Priloga 3. Predugovora. Slijedom ovih navoda razvidno je da Predugovor nije raskinut krivnjom prednice tuženika već isključivo krivnjom tužitelja. Temeljem navedenog, a sukladno ugovornim odredbama Predugovora u čl. 5. i protekom roka iz čl. 3.3.3. (31. prosinca 2011.), koji su rok Dodatkom Predugovora od 14. srpnja 2011. godine u čl. 3. tužitelj i prednica tuženika ugovorili da se Predugovor ex lege se raskida ako unutar određenog roka tužitelj ne ispuni svoje ugovorne obveze iz čl. 6. Predugovora, a jedna od ugovorenih obveza bila je i izgradi predmetni objekt najkasnije do 30. lipnja 2011., što nedvojbeno tužitelj kako i sam u tužbi navodi nije učinio. Predugovor o kupoprodaji raskinuo se dana 1. siječnja 2012. godine ex lege, te je tražbina koja je predmet ovršnog postupka tada dospjela na naplatu. Nadalje, ističu da su tužitelj i prednica tuženika u tom istom čl. 5.2. Predugovora ugovorili da se tužitelj obvezuje isplatiti uplaćeno novčano potraživanje koje je osigurano založnim pravom na nekretnini, uz kamatu koja se određuje u iznosu od 8% godišnje, čiji tijek počinje 1. ožujka 2011. godine, te dospijeva jednom godišnje na dan 1. ožujka. Evidentno je da ovršenik svoju ugovornu činidbu povrata primljenog na ime Predugovora o kupoprodaji nije učinio, a svi ostali uvjeti za to su stvoreni. Budući da je predmetni ugovor ex lege raskinut, ostvarili su se uvjeti za vođenjem ovršnog postupka čija je dopuštenost predmet ovog parničnog postupka . Podredno, ističu da su nasljednici iza ovrhovoditeljice/tuženice 20. travnja 2023. zajedno dali izjavu pred javnim bilježnikom, kojom su izjavili raskid predmetnog Predugovora o kupoprodaji nekretnine i svih njegovih dodataka i aneksa te je time nedvojbeno raskinut svaki ugovorni odnos između ovršenika i ovrhovoditelja. Pravni osnov nasljednika ovrhovoditelja za davanjem navedene izjave je taj što oni kao sveopći nasljednici nasljeđuju svu imovinu ostavitelja pa tako i sva prava koja je u trenutku svoje smrti ostaviteljica imala, kako je i navedeno pod IV. u ovom odgovoru na tužbu. Tužitelj potpuno pogrešno ističe da između ovrhovoditelja i ovršenika ne postoji nikakav pravni odnos, jer raskidom ugovora do kojeg je nesporno došlo, njemu je ostala neispunjena činidba da vrati primljeno. Tužitelj također pogrešno tvrdi da je došlo do prestanka obveze zbog ne sklapanja glavnog ugovora krivnjom prednice tuženika, kada ovrhovoditelj uopće ne potražuju sklapanje ugovora već povrat onoga što je prednik tuženika nesporno isplatio ovršeniku. Slijedom navedenog tuženice ističu da je tužiteljev prigovor dospijeća tražbine potpuno neosnovan i neutemeljen, te je tražbina tuženika dospjela na plaćanje a samim time je i ovršna isprava temeljem koje je pokretnut ovršni postupak. Neosnovan je prigovor tužitelja da je potraživanje zastarjelo jer je isto osigurano hipotekom, a osim toga radi se o potraživanju za koje nije protekao ni rok od 10 godina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka.
5. Tijekom postupka sud je pročitao zaključak o upućivanju u parnicu posl. broj Ovr- 1298/23 od 23. listopada 2023. (list 12 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 14 -16, 38 spisa), Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022. (list 17-23, 81-85 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010. (list 25-35 spisa), Tehničku specifikaciju (list 36 spisa), Pismo namjere Croatia lloyd d.d. (list 37 spisa), Dodatak ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2011. (list 39-41 spisa), Dodatak predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011. (list 42-44 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenoga 2010. (list 45 - 51 spisa), Dodatak sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. (list 52-58 spisa), Dodatak br.1. sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. srpnja 2011. (list 59-61 spisa), Dopis CP od 25. studenoga 2013. i 16. prosinca 2013. (list 63-65 spisa), Izjava od 20. travnja 2023. (list 78-80 spisa), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Zagrebu Alenu Jurošu posl. broj O-157/24 od 26. veljače 2024. (list 96-101 spisa), Rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1174/25 od 24. ožujka 2025. (list 232-235 spisa), te je priklopljen ovosudni spis Ovr-1298/23.
6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP). Dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis sud je ocijenio kao vjerodostojnom jer ni jedna stranaka nije osporila istu.
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji su pokrenuli ovrhovoditelji 1. tuženik MP, 2. tuženik KP i sada pok. ČP, kao nasljednici iz pok. CP, a radi naplate potraživanja osiguranog založnim pravom (hipotekom) na nekretninama tužitelja (stanu i garaži), na adresi u [adresa], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se vodi kod ovog suda pod brojem Ovr-1298/23.
8.1. Između stranaka nije sporno:
- da je tužitelj s pok. CP sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010., Dodatak Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2011., Dodatak Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenoga 2010., Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. , Dodatak br.1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. srpnja 2011.;
- da je na temelju navedenih ugovora pok. CP isplatila tužitelju 250.000,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama, a koji iznos je zajedno s ugovorenim kamatama od 8% godišnje osigurano založnim pravom (hipotekom) na nekretninama tužitelja (stanu i garaži), na adresi u [adresa], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji su predmetom ovršnog postupka;
- da su Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022. proglašeni 1. tuženik MP, 2. tuženik KP i ČP kao zakonskim nasljednicima iz pok. CP;
- da je tijekom postupka umro raniji tuženik ČP te da su Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u Zagrebu Alena Juroša posl. broj O-157/24 od 26. veljače 2024. 3. tuženica EP i 4. tuženica VP proglašeni njegovim zakonskim nasljednicima te da je potonja ustupila svoj nasljedni dio predmetnog potraživanja 3. tuženici;
- da tužitelj i pok. CP (ni njezini sljednici) nikada nisu sklopili glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine niti je isplaćen preostali iznos kupoprodajne cijene od 365.000,00 EUR niti je tužitelj izvršio povrat dijela plaćene kupoprodajne cijene od 250.000,00 EUR;
- da je javni bilježnik u Zagrebu Kristian Hukelj na Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. iskazao da je tražbina iz istog postala ovršna 2. travnja 2012. na temelju Izjava tuženika odnosno njihovog prednika od 20. travnja 2023.;
- da su 9. svibnja 2023. (e-komunikacijom) tuženici odnosno njihovi prednici na temelju Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011., koji je solemnizirao javni bilježnik u Zagrebu Anica Hukelj pod brojem OV-9291/11, pokrenuli ovrhu na osiguranim nekretninama te da je izdano rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-1298/23 od 19. svibnja 2023.;
- da je tužitelj podnio zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti, koji je rješenjem posl. broj Ovr-1298/23 od 21. listopada 2024. odbijen, te da je protiv tog rješenja tužitelj uložio žalbu o kojoj viši sud do donošenja odluke u ovom postupku nije odlučio;
- da je tužitelj uložio žalbu protiv navedenog rješenja o ovrsi 20. lipnja 2023. te da je u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. zaključkom ovog suda posl. broj Ovr-1298/23 od 23. listopada 2023. upućen u ovu parnicu, a o ostalim žalbenim razlozima, nije odlučio viši sud do donošenja odluke u ovom postupku;
8.2. Sporno je među strankama
- urednost podnesenog prijedloga za ovrhu tuženika i njihovih prednika od 9. svibnja 2023.;
- aktivna legitimacija tuženika (ovrhovoditelja) prilikom pokretanja ovršnog postupka posl. broj Ovr-1298/23 te jesu li isti bili u tom trenutku nositelji predmetnog potraživanja;
- valjanost Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. studenoga 2011.;
- valjanosti odnosno pravilnost iskazane potvrde ovršnosti javnog bilježnika u Zagrebu Kristiana Hukelja na Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. , te s tim u vezi dospijeće odnosno ispunjenje uvjeta iz istog sporazuma kao i pitanje raskida Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010. i Dodatka Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011.;
- može li se zahtijevati ostvarenje osiguranja ustanovljenog samo za potraživanje iz pravnog posla koji je naknadno raskinut;
- mogu li tuženici (ovrhovoditelji) istovremeno potraživati redovnu (ugovornu kamatu) i zakonsku zateznu kamatu za isto vremensko razdoblje;
- je li potraživanje zastarjelo (u cijelosti ili djelomično) te može li se isto ostvariti iz vrijednosti založenih nekretnina, a koje su predmetom ovršnog postupka;
9. Parnični postupak koji se vodi povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je svojevrstan incidentalni postupak unutar ovršnog postupka, u kojem se raspravlja o činjenicama koje u ovršnom postupku ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenim ispravama – čl. 55. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje u tekstu: OZ) i pravnim pitanjima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a o kojima ovisi dopustivost ovrhe te sukladno čl. 55. st. 3. OZ-a tužitelj tužbu može utemeljiti samo na razlozima, činjenicama i predloženim dokazima koje je istaknuo u žalbi (tako i VSRH Rev 433/17 od 16. svibnja 2017. i Rev 610/23 od 19. prosinca 2023.), u povodu koje je upućen na parnicu. Pojednostavljeno rečeno, raspravljanje je isključivo ograničeno na razloge, činjenice i dokaze navedene u žalbi, a u okviru razloga zbog kojeg je tužitelj zaključkom upućen u parnicu. Prema tome, svrha ovog postupka je dokazati žalbene razloge iz ovršnog postupka o činjenicama koje tužitelj ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenom ispravama, u smislu čl. 55. st. 2. OZ -a i o kojima ne odlučuje viši sud u ovršnom postupku.
9.1. Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-1298/23 od 23. listopada 2023. tužitelj je upućen u ovu parnicu iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ -a, dakle na dokazivanje jesu li ovrhovoditelji, ovdje 1. tuženik MP, 2. tuženik KP i sada pok. ČP, aktivno legitimirani pokrenuti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, kao i dokazivanje je li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnosno može li se potraživanje ostvariti iz vrijednosti založenih nekretnina, koje su predmetom ovršnog postupka.
9.2. Polazeći od navedenog, neosnovano je pozivanje tužitelja na pravilnost i urednost podnesenog prijedloga za ovrhu tuženika i njihovih prednika od 9. svibnja 2023. odnosno jesu li bile ispunjene formalne pretpostavke za određivanje ovrhe primjenom načela strogog formalnog legaliteta, jer o tom razlogu odlučuje sud u ovršnom postupku po žalbi tužitelja, konkretno viši sud. Prema tome, pitanje koji je formalno nužan sadržaj rješenja o nasljeđivanju (tzv. „dopunske“ ovršne isprave – v. VSRH Su-IV-16/21-11 od 24. svibnja 2021.) prilikom pokretanja ovršnog postupka, da bi se moglo donijeti rješenje o ovrsi te s tim u vezi primjena čl. 32. st. 3. OZ-a, predmetom je raspravljanja u ovršnom postupku (u tom smislu i VSRH Rev 257/23 od 14. lipnja 2023.).
9.3. Isto tako, pitanje valjanosti odnosno pravilnost iskazane potvrde ovršnosti javnog bilježnika u Zagrebu Kristiana Hukelja na Dodatak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. , odnosno je li bio ovlašten udovoljiti zahtjevu tuženika (ovrhovoditelja) za izdavanje potvrde ovršnosti budući da nisu bile ispunjenje pretpostavke i to dospijeće odnosno ispunjenje uvjeta, predmetom je raspravljanja u ovršnom postupku, o čemu je sud i odlučio rješenjem posl. broj Ovr-1298/23 od 21. listopada 2024., a povodom žalbe je na višem sudu. Osim toga, sud u ovom postupku navedeno ne može preispitivati ni kao prethodno pitanje jer je odluka o ukidanju klauzule ovršnosti konstitutivnog karaktera (tako i ŽS Zagreb posl. broj Gž-5511/14 od 27. travnja 2016. i VSRH Rev 1098/07 od 26. ožujka 2008.). Drugim riječima rečeno, ovaj sud je vezan iskazanom klauzulom ovršnosti što dalje podrazumijeva da je tražbina dospjela najkasnije istog dana kada je iskazana ovršnost (2. travnja 2012.). Nadalje, navedeni razlozi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz navedene ovršne isprave za pokretanje ovrhe su razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 8. OZ-a („nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom“), što tužitelj jasno u svojoj žalbi navodi (str. 4. zadnja rečenica), a o kojem žalbenom razlogu odlučuje viši sud u ovršnom postupku, sukladno čl. 51. i 52. OZ-a.
10. Nadalje, Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010., tužitelj, kao prodavatelj i investitor, obvezao se prodati, a pok. CP, kao kupac, kupiti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to trosobni stan u potkrovlju površine cca 120 m2, spremište S-1 površine 10 m2, parkirališno mjesto PM 3 površine 14 m2, i garažu oznake G-4 površine 16 m2, uz ugovorenu cijenu od 615.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s dinamikom plaćanja iznosa od 150.000,00 EUR u roku od 3 dana od dana upisa založnog prava na nekretnini upisanoj u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čl. 3.3.1.), iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti do 28. veljače 2011. (čl. 3.3.2.), te 365.000,00 EUR do 31. prosinca 2011. (čl. 3.3.3.), te je ugovoreno da će se sklopiti odgovarajući Sporazum o osiguranju dijela kupovnine (čl. 6.10.). Dodatkom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2011. prolongiran je rok plaćanja iznosa od 100.000,00 EUR do 15. travnja 2011..
10.1. Dodatkom Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011. potvrđeno je da je pok. CP platila iznos od 150.000,00 EUR, te je dogovoreno da će iznos od 100.000,00 EUR isplatiti u roku od 3 dana od dana sklapanja tog ugovora, a ugovoreno je da ja isplata preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 365.000,00 EUR u roku od 31. prosinca 2011. bitan sastojak Predugovora te je predviđeno da se isti raskida ex lege (čl. 3.). Također, ugovoreno je da će u tom slučaju tužitelj vratiti imenovanoj primljeni iznos kupoprodajne cijene beskamatno za period od dana plaćanja do 31. prosinca 2011., a od 1. siječnja 2012. do najkasnije 31. ožujka 2012. uz redovne (ugovorne) kamate od 8 % godišnje.
11. Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. studenoga 2010. tužitelj, kao dužnik, i pok. CP, kao vjerovnik, utvrdili su da imenovana temeljem navedenog predugovora ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uvećanu za kamate po stopi od 8% godišnje koje teku od 1. ožujka 2011 . pa do isplate, koja dospijeva 31. srpnja 2011. pod uvjetom da je predugovor raskinut sukladno čl. 5.2. Predugovora, a ako sklope glavni ugovor prestaje obveza dužnika za vraćanje navedenog iznosa, te je navedeno potraživanje osigurano na nekretnini upisanoj u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
11.1. Dodatkom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. ispravljenim Dodatka br.1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. srpnja 2011. tužitelj, kao dužnik, i pok. CP, kao vjerovnik, utvrdili su da imenovana temeljem navedenog predugovora ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uvećanu za kamate po stopi od 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012. pa do isplate, koja dospijeva 31. ožujka 2012. pod uvjetom da je predugovor raskinut sukladno čl. 5.2. Predugovora, a ako sklope glavni ugovor prestaje obveza dužnika za vraćanje navedenog iznosa, te je isto potraživanje osigurano na nekretninama (stanu i garaži) izgrađenima na zk.č.br. 8480/12, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje su predmetom postupka ovrhe.
11.2. Tužitelj osporava valjanost Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. studenoga 2011., ovršne isprave na temelju koje su tuženici pokrenuli ovrhu, međutim činjenično ne konkretizira iz kojeg bi razloga navedena ovršna isprava bila ništetna. Sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje - ZOO) sud pazi na ništetnost ugovora po službenoj dužnosti, međutim, nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost (tako i VSRH Rev 758/2023 od 30. siječnja 2024.). Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da je navedena ovršna isprava valjana u cijelosti, odnosno nije protivna prisilnim propisima i moralu društva. Ugovaranje osiguranja novčanog iznosa koji je pok. CP nesporno platila tužitelju na njegovoj nekretnini u cijelosti je dopušteno i u biti na taj način stranke iscrpljuju svoja prava na slobodu uređivanja obveznih odnosa (čl. 2. ZOO-a).
12. Nadalje, u odnosu na aktivnu legitimacija tuženika (ovrhovoditelja) prilikom pokretanja ovršnog postupka posl. broj Ovr-1298/23 (9. svibnja 2023.) te jesu li isti bili u tom trenutku nositelji predmetnog potraživanja, valja poći od činjenice da je u trenutku smrti CP (**.**.2014.) imala potraživanje prema tužitelju, koje je bilo osigurano na nekretninama tužitelja na temelju Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. u iznosu od 250.000,00 EUR s ugovornom kamatom po stopi od 8% godišnje.
12.1. Čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje u tekstu: ZN) propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, te u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi, a nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva). Polazeći od navedenog, izvodi se zaključak da je rješenje o nasljeđivanju deklaratornog karaktera (tako i VSRH Rev 485/93 od 26. siječnja 1994., Rev 2786/16 od 28. travnja 2021.) te da nasljednici ulaze u pravnu poziciju svog prednika sa svim pravima i obvezama časom smrti ostavitelja.
12.2. Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022. 1. tuženik MP, 2. tuženik KP i ČP proglašeni su zakonskim nasljednicima iz pok. CP iz čega se izvodi zaključak da su isti univerzalni pravni sljednici iz pok. ostaviteljice. Radi se o javnoj ispravi koja ima pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu čl. 230. ZPP -a. S obzirom da tužitelj ne osporava univerzalno pravno sljedništvo imenovanih iza pok. CP, već isključivo sastav ostavine odnosno osporava da su imenovani naslijedili potraživanje koje je ostaviteljica osigurala na nekretnini tužitelja jer isto nije bilo jasno navedeno u popisu ostavine navedenog rješenja, prigovori tužitelja u tom dijelu su promašeni. Naime, dovoljno je da su imenovani proglašeni zakonskim nasljednicima iza pok. ostaviteljice jer oni su time stekli sva prava i obveze pok. ostaviteljice i to s časom njezine smrti 24. siječnja 2014. Dakle, kada su imenovani nasljednici pokretali predmetnu ovrhu (9. svibnja 2023.) bili su nositelji naslijeđenog potraživanja osiguranog na nekretninama tužitelja, a time i aktivno legitimirani ovrhovoditelji (tako izričito i VSRH Rev 257/23 od 14. lipnja 2023.). Inzistiranje tužitelja da bi tuženici kao nasljednici ranijeg vjerovnika bili aktivno legitimirani pokretati ovrhu samo ako je izričito navedeno predmetno potraživanje u rješenju o nasljeđivanju, bio bi posve nepotreban i ekstenzivan formalizam i predstavljao bi negaciju prava.
12.2.1. Osim toga, naknadno tijekom postupka tuženici su dostavili Rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 24. ožujka 2025. kojim je upravo utvrđeno gore navedeno, dakle da su naslijedili predmetno potraživanje, međutim isto u bitnome ne mijenja stanje stvari iz gore navedenog razloga. Neosnovani su prigovori tužitelja da su tuženici prekludirani u dostavi toga rješenja sukladno čl. 299. ZPP-a, jer je isto doneseno nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle tuženici ga nisu ni mogli ranije bez svoje krivnje dostaviti, u smisli čl. 299. st. 2. ZPP-a. Ovdje se ponavlja, da sud kod ocjene aktivne legitimacije ne ulazi u ispitivanje formalnih pretpostavki za određivanje ovrhe primjenom načela strogog formalnog legaliteta , dakle mora li isto potraživanje biti jasno navedeno u rješenju o nasljeđivanju, da bi se moglo donijeti rješenje o ovrsi, jer je to pitanje predmetom raspravljanja i razmatranja po žalbi tužitelja u ovršnom postupku (v. supra t.9.2.) te sud u ovom postupku samo ocjenjuje jesu li tuženici (ovrhovoditelji) bili nositelji potraživanja čija se naplata zahtijeva, što je sud u konkretnom slučaju i utvrdio.
12.2.2. Isto tako, neosnovani su navodi tužitelja da je 4. tuženica , kao zakonska nasljednica iza pok. ČP, utvrđena Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u Zagrebu Alena Juroša posl. broj O-157/24 od 26. veljače 2024. izgubila aktivnu materijalno pravnu legitimaciju u ovom postupku jer je u ostavinskom postupku predmetno potraživanje ustupila 3. tuženici EP pa da bi stoga u odnosu na nju zahtjev bio osnovan. Naime, u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućen povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. st. 1. OZ-a, dopuštenost ovrhe prosuđuje se sa stanjem stvari u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi (tako izričito VSRH Rev 1030/23 od 19. prosinca 2023.). Ovo je i logično jer je tužitelj zaključkom posl. br. Ovr-1298/23 od 23. listopada 2023. upućen u parnicu na dokazivanje je li među ostalima pok. ČP, dakle prednik 4. tuženice VP, aktivno legitimiran pokrenuti ovrhu protiv ovršenika pa je stoga raspravljanje u ovoj parnici ograničeno samo na te razloge (radi izbjegavanja ponavljanja v. supra t. 9. - 9.1.), a ne i po pitanju njezine legitimacije. Napominje se da tužitelj, kao ovršenik, ima osiguran drugi put pravne zaštite u situaciji kad ovrhovoditelj tijekom trajanja ovršnog postupka ustupi potraživanje trećoj osobi (kao u konkretnom slučaju 4. tuženica na 3. tuženicu) i to unutar ovršnog postupka žalbom nakon proteka roka, sukladno čl. 53. OZ-a, a budući da taj prijenos potraživanja proizlazi iz javne isprave (rješenja o nasljeđivanju) žalba bi mogla biti predmetom razmatranja unutar ovršnog postupka. Drugim riječima rečeno, tužitelju je osiguran brži i jednostavniji put pravne zaštite.
13. Nadalje, navodi tužitelja da se ne može zahtijevati ostvarenje osiguranja (ovrha) ustanovljenog samo za potraživanje iz pravnog posla koji nije raskinut su neosnovani. Naime, učinci raskida ugovora propisanih čl. 368. ZOO-a nisu prisilne naravi pa nema zapreke da ugovorne strane sporazumno urede svoj odnos koji nastaje kao posljedica raskida ugovora. Ugovorne stanke mogu i unaprijed ugovoriti posljedice koje će nastati u slučaju raskida ugovora odnosno ugovoriti drugačije učinke raskida ugovora od onih predviđenih zakonom. Takva ugovorna odredba važi i nakon raskida ugovora, čak i ako je unesena u taj ugovor zbog toga (tako izričito i VSRH Rev 970/19 od 5. studenoga 2020. i Rev-1625/09 od 21. ožujka 2012.). Polazeći od navedenog, a s obzirom da je utvrđeno da su tužitelj i pok. CP čl. 1. Dodatka Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. izričito ugovorili posljedice raskida Predugovora, navodi tužitelja u tom dijelu su promašeni.
14. Nadalje, Dodatkom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011., solemniziranim po javnom bilježniku u Zagrebu Anici Hukelj pod brojem OV-9291/11 14. srpnja 2011., ispravljenim Dodatkom br. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. srpnja 2011. solemniziranim po javnom bilježniku u Zagrebu Anici Hukelj pod brojem OV-9600/11 21. srpnja 2011., tužitelj, kao dužnik, i pok. CP, kao vjerovnik, utvrdili su da imenovana temeljem navedenog predugovora ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uvećanu za kamate po stopi od 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012. pa do isplate, koja dospijeva 31. ožujka 2012. (čl. 1. st. 2.) te je temeljem istih isprava upisano založno pravo (hipoteka) na nekretninama (stan i garaža) tužitelja u korist pok. CP pod brojem Z - 37395/11, koje su predmetom ovrhe, a koje je kasnije preneseno temeljem Rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022. na 1. tuženika MP, 2. tuženika KP i sada pok. ČP pod brojem Z-67124/22. Dakle, iz navedenog ugovornog odnosa osigurana je glavnica u iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te ugovorne kamate 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012.
14.1. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. broj Ovr-1298/23 od 19. svibnja 2023. određena je ovrha na osiguranim nekretninama tužitelja, a radi naplate glavnice u iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, redovne (ugovorne) kamate od 8% godišnje koje na navedeni iznos teku od 1. siječnja 2012. pa do isplate te zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos glavnice teku od 3. travnja 2012. pa do isplate, iz čega proizlazi da tuženici (ovrhovoditelji) potražuju za razdoblje od 3. travnja 2012. istovremeno redovne (ugovorne) i zakonske zatezne kamate.
14.2. Prije svega sud primjećuje da u Dodatku Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011 . nije izričito ugovorena obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata u slučaju zakašnjenja i pravo vjerovnika da na temelju navedene ovršne isprave pokrene ovrhu naplatom ist ih. Naime, činjenica da su odredbe o zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29. ZOO-a prisilne prirode, nije od utjecaja jer je prisilna priroda odredbi o zakonskim zateznim kamatama prisilna samo glede visine kamate, a ne i glede postojanja obveze da je dužnik dužan beziznimno pored novčane obveze vjerovniku isplatiti i zakonske zatezne kamate. To stoga jer se stranke u svako doba mogu odreći naplate zakonske zatezne kamate ili prilikom utvrđivanja obveze u ovršnoj ispravi, glede obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata, ugovoriti i drugačije. Prema tome, tuženici (ovrhovoditelji) nisu ovlašteni tražiti prisilnu naplatu zakonskih zateznih kamata koje nisu utvrđene u ovršnoj ispravi (tako i VSRH Rev-68/24 od 29. siječnja 2025., Revt-137/10 od 9. ožujka 2011. i broj Rev-346/15 od 8. studenoga 2017.). Drugim riječima rečeno, navedena ovršna isprava nije podobna za ovrhu zakonskih zateznih kamata, u smislu čl. 29. st. 1. OZ-a, odnosno tuženici (ovrhovoditelji), nisu ovlašteni temeljem iste tražiti ovrhu protiv tužitelja.
14.3. Nadalje, redovne (ugovorne) kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca, iste ne predstavljaju sporedno pravo iz čl. 160. st. 2. ZOO, kakvo predstavljaju zakonske zatezne kamate koje su akcesorne glavnom potraživanju i u pravilu od njega neodvojive, sve dok to potraživanje nije podmireno. Obveza njihovog plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. To je upravo bitna razlika u odnosu na zatezne kamate koje nastaju na temelju prisilnog propisa i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira na to je li tako ugovoreno ili ne (tako i VSRH Rev 2707/16 od 18. rujna 2019. i Rev 986/17 od 13. siječnja 2021.). Dodatkom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. srpnja 2011. tužitelj i pok. CP ugovorili su redovne kamate po stopi od 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012. na iznosu od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Isto tako, ugovorili su i dospijeće glavnice i redovnih (ugovornih) kamata na dan 31. ožujka 2012. (čl. 1. st. 2.) uz uvjet da je raskinut Predugovor. Da je namjera stranaka bila ugovoriti dospijeće cjelokupnog potraživanja (glavnice i redovnih kamata) na dan 31. ožujka 2012. odnosno da redovne (ugovorne) kamate teku isključivo do toga datuma, proizlazi i iz čl. 3. Dodatka Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2011., kojim je taj datum naveden kao krajnji rok ispunjenja obveze iz čega se izvodi daljnji zaključak da je nakon tog datuma tužitelj u zakašnjenju. S obzirom da redovne (ugovorne) kamate teku za period do dospijeća, a zakonske zatezne kamate nakon toga (tako i VSRH Rev 911/09 od 28. lipnja 2016.), tuženici (ovrhovoditelji) nisu ovlašteni odnosno aktivno legitimirani temeljem navedene ovršne isprave potraživati redovne (ugovorne) kamate za razdoblje od 1. travnja 2012. pa nadalje, već isključivo za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2012.
15. Konačno, u odnosu na navode tužitelja da je potraživanje tuženika (ovrhovoditelja) zastarjelo, valja reći da prema odredbi čl. 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Nadalje, prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO, a iz koje odredbe se izvodi zaključak da se zastara iz ovršne isprave računa od njezine ovršnosti (tako i VSRH Rev 87/22 od 12. travnja 2022. i Su-IV-56/19 od 21. studenog 2019.), u konkretnom slučaju od 2. travnja 2012. (v. supra t.9.3.).
15.1. Nadalje, prema odredbi čl. 222. ZOO-a kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi , međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, založno pravo je po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige, te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja.
16. S obzirom da je potraživanje glavnice u iznosu od 250.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama osigurano zalogom (hipotekom) na nekretninama tužitelja koje su predmetom ovrhe (radi izbjegavanja ponavljanja v. supra t.14.), a u korist tuženika (ovrhovoditelja), u tom dijelu prigovor zastare je neosnovan.
16.1. Nadalje, polazeći od utvrđenja ovog suda da su tuženici (ovrhovoditelji) aktivno legitimirani temeljem navedene ovršne isprave potraživati redovne (ugovorne) kamate isključivo za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2012. kada su i dospjele (v. supra t.14.3.), koje je potraživanje postalo ovršno 2. travnja 2012. (v. supra t.9.3.), a postupak ovrhe pokrenut je prijedlogom za ovrhu od 9. svibnja 2023., potraživanje redovnih (ugovornih) kamata je u cijelosti zastarjelo (3. travnja 2015.), te se tuženici (ovrhovoditelji) ne mogu naplatiti ni iz opterećenih nekretnina koje su predmetom ovrhe, sukladno čl. 222. st. 2. ZOO-a (tako i VSRH Rev-x 485/16 od 28. svibnja 2019).
16.2. Isto tako, čak i da su tuženici (ovrhovoditelji) aktivno legitimirani odnosno ovlašteni potraživati temeljem navedene ovršne isprave zakonske zatezne kamate od 3. travnja 2012. pa do isplate, iako je sud utvrdio suprotno (v. supra t.14.2.) to potraživanje bilo bi u cijelosti u zastari, sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a (tako i VSRH Rev 87/22 od 12. travnja 2022.). Tuženici (ovrhovoditelji) se ne mogu naplatiti ni iz nekretnina koje su predmetom ovrhe, u smislu čl. 222. ZOO-a, jer zakonske zatezne kamate nisu osigurane na istima.
16.3. Neosnovani su navodi tuženika da za razdoblje od smrti njihovog prednika CP (**.**.2014.) pa do pravomoćnosti Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1363/22 od 25. listopada 2022., koje je postalo pravomoćno 15. studenoga 2022. zastara zastaje jer u tom razdoblju oni nisu mogli zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze (vodio se spor o tome tko je nasljednik), u smislu čl. 237. ZOO-a, jer su u tom ostavinskom postupku mogli sukladno čl. 128. ZN-a predložiti sudu postavljanje privremenog skrbnika ostavine, koji bi bio ovlašten da u ime nasljednika naplaćuje tražbine i uopće da zastupa nasljednike. Prema tome, nisu postojale nesavladive prepreke za ostvarenjem predmetne tražbine, kako to tuženici ističu. U tom smislu, neosnovano je njihovo pozivanje na pravno shvaćanje VSRH Rev-990/24 od 27. kolovoza 2024. jer se isto shvaćanje odnosi samo na situaciju u kojoj je umro dužnik.
17. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem ŠP, GP, direktora tužitelja OP, građevinsko i financijsko vještačenje, a koje sve dokaze je predložio tužitelj na okolnost ispunjenja obveza iz čl. 6.3. i 6.4. Predugovora zbog krivnje pok. CP, koja je po navodima tužitelja postavila dodatne uvjete vezano za vrstu, način izvođenja i izvan standardnu kvalitetu izvedenih radova, jer isto nije odlučno za pravilno rješenje ovog spora, a osim toga iz čl. 6.5. Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. studenoga 2010., jasno je razvidno da su stranke sklopile ugovor s odredbom „ključ u ruke“, a tužitelj se obvezao opremiti nekretnine u skladu s tehničkom specifikacijom koji je sastavni dio tog predugovora. Iz navedene odredbe proizlazi da kupac ne može postavljati neke druge uvjete izvođaču radova (tužitelju), dapače obveza je bila tuženika kao izvođača radova izgraditi objekt prema unaprijed određenoj tehničkoj dokumentaciji. Isto tako, navedeni dokazi predloženi su na okolnosti da nisu bili ispunjeni uvjeti iz navedene ovršne isprave za pokretanje ovrhe, a što su razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 8. OZ- a kao i na okolnosti da nisu bili ispunjeni uvjeti za iskazivanje potvrde ovršnosti, a o čemu odlučuje sud u ovršnom postupku (v. supra t.9.3.). Osim toga, tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi nije predložio saslušanje direktora tužitelja OP, stoga nije mogao to ni u ovom postupku (tako i VSRH Rev 433/17 od 16. svibnja 2017.). Nadalje, sud nije izvodio dokaz saslušanjem Igora Svilara, odvjetnika u Zagrebu, jer je isto tako predložen na okolnosti čl. 50. st. 1. t. 8. OZ-a kao i na okolnosti da nisu bili ispunjeni uvjeti za iskazivanje potvrde ovršnosti, a iz istih razloga sud nije posebno cijenio dopise od 25. studenoga 2013. i 16. prosinca 2013. Sud nije izvodio financijsko vještačenje na okolnost visine jer je u postupku utvrđeno da su tuženici (ovrhovoditelji) aktivno legitimirani na naplatu samo glavnice (visina je nesporna) u iznosu od 250.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama pa nije bilo potrebe razlučiti iznose kako redovnih (ugovornih) tako i zakonskih zateznih kamata. Sud nije izvršio priklop ovosudnog spisa O-1363/22, a na okolnost dokazivanja trajanja ostavinskog postupka iza pok. CP, jer to tužitelj nije osporavao, a osim toga sud je ocijenio isto neodlučnim (v. supra t.16.3.).
18. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan odnosno da je nedopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-1298/2023 od 19. svibnja 2023. u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove svih redovnih (ugovornih) kamata u visini od 8% godišnje koje teku od 1. siječnja 2012. pa do isplate (v. supra 16.1.) te svih zakonskih zateznih kamata koje teku od 3. travnja 2012. pa do isplate (v. supra 16.2.) a koje tuženici traže na iznos glavnice od 250.000,00 EUR / 1.883.625,00 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP -a. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je nenovčano potraživanje te se djelomični uspjeh u sporu kako tužitelja tako i tuženika iz iste osnove može valorizirati jedino da su stranke uspjele u sporu u jednakim dijelovima (tako i ŽS Osijek Gž-1366/24 od 19. rujna 2024. i ŽS Zagreb Gž-1487/24 od 10. ožujka 2026. i dr.)
20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 20. ožujka 2026.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;
- 1.tuženiku po pun;
- 2.tuženiku po pun;
- 3. i 4. tuženiku po pun;
