REPUBLIKA HRVATSKA

59. P-2174/2025-34

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja MAGDIS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 67546850528, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Whal & partneri d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv I- tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnici Sandri Pleša, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2 i II-tuženika ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu JUKIĆ & PARTNERI j.t.d., Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženicima, HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška ulica 6, 10000 Zagreb, OIB: 00432869176 i Odvjetniku ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju iznos od 106.178,24 eura (800.000,00 kuna) s zateznim kamatama koje teku od dana 2. srpnja 2019. godine do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, odvjetniku ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju iznos od 303.733,82 eura (2.288.482,50 kuna) s zateznim kamatama koje teku od dana 2. srpnja 2019. do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 30.840,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 30.840,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I- tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 331,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je sa II-tuženikom bio u ugovorno mandatnom odnosu u kojem je odnosu II-tuženik kao odvjetnik i član Odvjetničkog društva Beloša & Jukić j.t.d., Zagreb, Martićeva 31 c, preuzeo zastupanje tužitelja u predmetu tužitelja BIO NONI VAL. d.o.o. Zagreb protiv tuženika MAGDIS d.o.o. Sveta Nedjelja (oštećeni) radi isplate iznosa od 1.031.887,80 kn a koji se spor vodio kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem P-407/2008. Kako je drugotuženik bio član Odvjetničkog društva Beloša & Jukić j.t.d., i ujedno punomoćnik tužitelja, to temeljem čl. 94. Zakona o trgovačkim društvima, kao član javnog trgovačkog društva, ima osobnu odgovornost za obveze društva te odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva. Drugotuženik je bio osiguranik I-tuženika kao osiguratelja, sukladno članku 44. Zakona o odvjetništvu, a po polici osiguranja odvjetnika od odgovornosti a sukladno čl. 14. Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika, HOK Osiguranja, predme t osiguranja u smislu tih uvjeta, je zakonska odgovornost odvjetnika za štetu, koju prouzroči trećim osobama, obavljanjem odvjetništva. Odredbom čl. 18. tih uvjeta, osiguranim slučajem smatra se svaki pojedinačno određeni propušten oblik pravne zaštite ili učinjena pogreška prema članku 15. stavku 2. tih uvjeta (između ostalog pod oblicima pravne zaštite podrazumijeva se osobito i sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova drugih podnesaka, zastupanja stranki), kojim se trećim osobama prouzrokuje šteta. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog sud u Bjelovaru, posl. br. P-407/2008 od dana 4. listopada 2011. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja BIO NONI VAL d.o.o. te je naloženo tuženiku MAGDIS d.o.o. isplatiti tužitelju BIO NONI VAL d.o.o. iznos od 1.043.176,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11. lipnja 2008. i troškovima postupka u iznos od 243.890,00 kuna s zateznim kamatama od 4. listopada 2011. Protiv iste presude Trgovačkog sud Bjelovaru, posl. br. P-407/2008 od 4. listopada 2011. II-tuženik je kao punomoćnik društva MAGDIS d.o.o. (u tom sporu tuženika) uložio žalbu, koja je presudom Visokog trgovačkog suda posl. br. P -2814/201 8-2, od 29. kolovoza 2018. odbačena kao nepravovremena, pošto je zaprimljena kod suda 24. listopada 2012., a rok za žalbu je bio 23. listopada 2012. Dakle odvjetnik je zakasnio, s podnošenjem žalbe i time uzrokovao da i pored opravdanih argumenata iz žalbe koji bi vjerojatno doveli do ukidanja prvostupanjske presude, ista presuda postane pravomoćna ovršna te je u ovršnom postupku pokrenutom kod FINA naplaćen cijeli dosuđeni iznos po prvostupanjskoj presudi na teret računa oštećenog, krivnjom odvjetnika kao zastupnika oštećenog i kao vašeg osiguranika. Takvim svojim propustom (pogreškom) II-tuženik je postupao protivno odredbi st. 3. čl. 765. Zakona o obveznim odnosima, pošto nije posvetio dužnu pažnju i postupao kao dobar gospodarstvenik. Također je II-tuženik postupao protivno jednom od osnovnih načela obveznog prava utvrđenog u članku 10. st.2. ZOO-a, po kojem je kao sudionik u obveznom odnosu bio dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima strūke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Dakle drugotuženik je postupao protupravno. Takvo postupanje drugotuženika je direktno uzrokovalo štetne posljedice na strani tužitelja, pošto je propust istoga doveo do nastupanja pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl. br. P - 407/2008 od 4. listopada 2011., a potom i naplata dosuđenog iznosa na teret tužitelja u ovršnom postupku po osnovi iste te presude. Temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl. br. 407/2008 od dana 4. listopada 2011. provedena je ovrha na računima ovršenika. Tom ovrhom su s računa tužitelja (tamo ovršenika) s danom 1. srpnja 2019. skinuta novčana sredstva to 1.292.066,75 kuna kao glavnica i 1.796.415,85 kuna po osnovi zateznih kamata, tj. ukupno 3.088.482,50 kuna.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare budući je tužba podnesena tek 4 srpnja 2022. dakle, po proteku općeg zastarnog roka od 5 godina od nastanka osiguranog slučaja. Ističe kako je tužba podnesena izvan 5 godišnjeg zastarnog roka od nastanka eventualnog osiguranog slučaja, a koji se rok primjenjuje na Ugovore o nalogu (punomoć odvjetniku predstavlja vanjsku manifestaciju navedenog ugovora o nalogu). Čl. 16. st. 2. Uvjeta propisano je kako se u slučaju sumnje smatra da je propust ili pogreška učinjena onog dana kad se neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti, odnosno pogreška ispraviti da se spriječi nastajanje štete. Pravne posljedice povrede ugovorne obveze nastupile su u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru P-407/08 kada je istekao rok za žalbu tj. dana 23. listopada 2012. budući nikakve daljnje radnje nisu mogle ispraviti navedeno, a što je uostalom vidljivo iz presude VTS RH Pž- 2814/18. Budući je riječ je o ugovornom odnosu između stranke i punomoćnika ( a sukladno actio directa i ovdje osiguratelja) na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a vezane uz Ugovor o nalogu za koji nije propisan posebni zastarni rok pa se primjenjuje onaj iz čl. 225 ZOO- a, sve sukladno čl. 230 st. 3. ZOO-a, kao i čl. 215. st. 1. kojim je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, u ovome sporu primjenjuje se opći zastarni roku od 5 godina sukladno čl. 230. st. 3 ZOO-a, čl. 225. ZOO-a, čl. 215. ZOO-a i čl. 1086. ZOO-a. Na ugovor o nalogu, a posljedično tome i na obveze nastale povredom navedenog ugovornog odnosa primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina pri čemu zastara sukladno čl. 215. ZOO- a počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Isto tako sukladno čl. 230. st. 3. ZOO-a jasno je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Dakle, na štete nastale povredom ugovorne obveze ( ex contractu) ne primjenjuju se posebni rokovi iz čl. 230 st. 1. i 2. ZOO-a, nego se na njih primjenjuju zastarni rokovi određeni za zastaru obveze čijom je povredom šteta nastala (5 godina).

Prvotuženik osporava postojanje kumulativnog ispunjenja svih pretpostavki odgovornosti za štetu ( propust osiguranika, protupravnost, odgovornost, sam osnov i visina štete, uzročno posljedična veza) koje ZOO traži. Ističe prigovor limita od 800.000,00 kn.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj tužbom potražuje naknadu štete zbog navodne povrede ugovorne obveze II-tuženika iz ugovora o nalogu (zastupanju) sklopljenim s tužiteljem te je stoga tužitelj dužan dokazati da su ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a tužitelj nije prezentirao niti predložio dokaze kojim bi dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između eventualnog propusta odvjetnika u zastupanju i štete koja je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja. II-tuženikova odgovornost zbog propusta podnošenja žalbe u zakonom propisanom roku postoji samo ako bi tužitelj dokazao da bi uspio u izgubljenoj parnici da je žalba pravovremeno podnesena. U konkretnom slučaju je Trgovački sud u Bjelovaru u predmetu broj: P-407/2008 dana 4. listopada 2011. donio prvostupanjsku presudu koju je iscrpno obrazložio te utemeljio na objektivnim dokazima i nalazu i mišljenju vještaka aktuara. Cjelokupni postupak je vođen temeljem naputaka i naloga tužitelja. Sam propust izjavljivanja pravovremene žalbe nije sam po sebi dovoljan za utvrđenje obveze II-tuženika na naknadu štete, već je tužitelj dužan dokazati da bi uspio u tom sporu odnosno da obveza temeljem koje je isti ovršen ne bi postojala. Pri tome nije dovoljno da tužitelj dokaže samo da bi žalba bila uspješna, već je dužan dokazati da bi u konačnici tužbeni zahtjev društva BIO NONI VAL d.o.o. (odnosno njegovog pravnog slijednika) bio odbijen ili barem djelomično odbijen. Kako iz dokaza u spisu proizlazi da tužitelj ne bi uspio u sporu te da bi dugovanje tužitelja prema društvu BIO NONI VAL d.o.o. postojalo i u slučaju da je 2-tuženik podnio pravovremenu žalbu, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan. Ujedno ističe prigovor zastare potraživanja, te se u pogledu toga pridružuje navodima I-tuženika.

4. Tijekom postupka Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku se rješenjem poslovni broj: Pn-154/22 od 12. travnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet upućen ovom sudu kao kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Dopis (obavijest) Hrvatske odvjetničke komore od 27. prosinca 2021. (list 7 spisa), Uvjete za osiguranje odgovornosti odvjetnika (list 8-11 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P - 407/2008-84 od 4. listopada 2011. (list 12-20 spisa), žalbu iz predmeta P-407/2008 (list 21-23 spisa), Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2814/2008-2 od 29. kolovoza 2018. (list 24-25 spisa), Obavijest FINA-e (list 26 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (list 27-28 spisa), Dopis FINA-e upućen Odvjetničkom društvu Beloša & Jukić j.t.d. predmeta: P-407/08 IZNA-1 od 24. siječnja 2019. (list 29 spisa), iskaz zastupnika po zakonu tužitelja KĐ i drugotuženika od 6. rujna 2024. (list 103-107 spisa). Izvršen je i uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj: 43/18.

6. U predmetnom postupku donesena je presuda poslovni broj P-1121/23-16 dana 17. listopada 2024. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev . Navedena presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-4578/24 od 22. srpnja 2025.

7. Na ročištu 4. veljače 2026. tužitelj je predložio da sud od Financijske agencije zatraži podatak kada su ustegnuta sredstva odnosno kada je tužitelju nastala šteta. Navedeni dokazni prijedlog predložen je u stadiju glavne rasprave , dakle protivno odredbi čl. 299. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) prema kojoj su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Kako prema odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postupak nije vraćen u stadij prethodnog postupka, a sud je proveo sve dokazne prijedloge koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, to je zaključena glavna rasprava na ročištu 4. veljače 2026. Ovdje valja napomenuti kako upravo tužitelj raspolaže dokumentacijom iz koje je razvidno kada su ustegnuta sredstava po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Bjelovaru jer navedeno proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja te izvatka po poslovnom računu te je navedenu dokumentaciju bio dužan dostaviti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Uostalom upravo je i sam tužitelj mogao zatražiti te podatke od Financijske agencije međutim isti nije niti to učinio nego se u potpunosti pasivno ponašao tijekom ovog postupka očekujući da bi sud trebao pribavljati za njega dokumentaciju kojom upravo on raspolaže a nije riječ niti o dokumentaciji treće osobe. Naime do zaključenja prethodnog postupka tužitelj osim izvođenja dokaza saslušanjem zz tužitelja i dostavljanjem materijalne dokumentacije u spis nije predložio izvođenje niti jednog drugog dokaza pa tako niti provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine štete. Iz navedenog je i razvidno kako u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a.

8. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 409.912,07 eura (3.088.482,50 kn) s osnova naknade štete nastale tužitelju zbog propusta II-tuženika, osiguranika I-tuženika, kao odvjetnika da pravovremeno podnese žalbu prilikom zastupanja tužitelja u predmetu pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru.

10. Među strankama nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija , sporna je osnova, visina te odgovornost I i II tuženika za nastanak štete, posebice uzročno posljedična veza između propusta II-tuženika i nastale štete, te je sporna i zastara predmetnog potraživanja.

11. Valja napomenuti kako se na odnos osiguratelja sa tužiteljem (kao trećom osobom u odnosu na ugovor o osiguranju) primjenjuju identična pravila o odgovornosti za štetu, popravljanju štete pa tako i zastari tražbine na naknadu štete koja se primjenjuju u odnosu između štetnika odnosno II-tuženika (osiguranika I- tuženika) i tužitelja.

12. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja KĐ i II-tuženika ĐĐ.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja u bitnom proizlazi da je tužitelj imao godinama sklopljen paušalni ugovor sa Odvjetničkim društvom Beloša i Jukić te su ih zastupali i u predmetu koji je protiv njih vodilo društvo BIO NONI VAL d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru. Navodi kako se tužitelj proizvodi razne proizvode za druge tvrtke koje te tvrtke stavljaju na tržište (npr. rade sa brendom Encian i sl.) te je riječ je o dodacima prehrani. U pogledu predmeta pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru bio je upućen u sve detalje istoga iako je njegov otac tada bio direktor društva. Odvjetnik ĐĐ izvijestio ih je o ishodu presude donesene pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru te im je rekao da je pravovremeno podnio žalbu na tu presudu. Tijekom tog postupka redovito su kontaktirali sa odvjetnikom a kada su dobili odluku Visokog trgovačkog suda RH o odbačaju nepravovremene žalbe zbog proteka vremena konačni iznos je bio daleko veći zbog kamata koje su u međuvremenu tekle. Nakon te odluke odvjetnik ĐĐ je stavio policu osiguranja na stol i rekao da se mogu naplatiti iz iste. Međutim, vrijednost ovrhe bi iznosila tada preko 3 milijuna kuna, a polica je na iznos do 800.000,00 kn, stoga je u dogovoru sa II-tuženikom pokrenuo postupak proglašenja ovrhe nedopuštenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

Sud je u navedenom prihvatio iskaz zz tužitelja obzirom je isti logičan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Ovdje valja napomenuti kako nuđenje police od strane II-tuženika kako to navodi zz tužitelj nije priznanje odgovornosti za štetu u smislu ovoga postupka.

14. Nadalje iz iskaza II-tuženika ĐĐ proizlazi da je u Odvjetničkom društvu Beloša i Jukić bio partner od 2008. do 2021. te je društvo poslovnu suradnju sa tužitelja a ta suradnja temeljila se na paušalnom ugovoru, a na osnovu kojeg su i vodili sve pravne poslove za tužitelja. Između ostalog, zastupali su tužitelja i u postupku pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru koje je pokrenulo društvo BIO NONI VAL d.o.o. radi naknade štete. Tijekom tog postupka redovito je izvještavao tužitelja o svemu što se u istom događalo te u trenutku kada je provedene aktuarsko vještačenje zajedno su pregledali isto te su stavili prigovore na nalaz i mišljenje , predložili novo vještačenje, međutim, sa svim su odbijeni. Nakon što je donesena presuda o istoj je izvijestio tužitelja, a u međuvremenu odnosno u trenutku primitka presude tužitelj je bio brisan iz sudskog registra. Žalbu je odmah napisao i poslao na odobrenje stranci, te ističe kako je žalba bila na vrijeme napisana, međutim, on osobno ne predaje niti ne diže poštu nego su u Odvjetničkom društvu tada imali zaposlene djelatnike koji su to obavljali. Žalba je išla poštom , jer tada nije bilo e- komunikacije, i uopće nije znao da ista nije poslana pravovremeno. Navedeni spis su u uredu vodili kao gotov, a upravo i iz razloga jer društvo BIO NONI VAL d.o.o. nije više postojao. U međuvremenu nakon par godina dobili su obavijest o nastavku postupka u odnosu na stečajnu masu iza društva BIO NONI VAL d.o.o. No, nakon toga otprilike 6 godina nakon ulaganja žalbe dolazi im odluka Visokog trgovačkog suda RH o odbačaju iste što je za njih bio ogromni šok. Navodi kako je istog trena obavijestio tužitelja te su nakon toga pokušali sanirati tu cjelokupnu situaciju te smo osim prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom, odnosno iskoristili su sve pravne lijekova međutim nažalost s istima nisu uspjeli. Povod tužbe koja se vodila između društva BIO NONI VAL d.o.o. i ovdje tužitelja bila izmakla dobit koja je nastala društvu BIO NONI VAL d.o.o. jer je isti na temelju ugovora o poslovnoj tehničkoj suradnji dao sirovinu odnosno noni prah društvu MAGDIS d.o.o. kojega je trebalo puniti u blistere te bi se isti tako plasirali na tržište. Naime, dio praha u konačnici nije bio vraćen BIO NONI VAL d.o.o. te je isti zbog isteka roka uništen, a prah je zadržan od strane društva MAGDIS d.o.o. zbog neplaćanja od stranke društva BIO NONI VAL d.o.o. U svom iskazu gospodin AĐ (tadašnji zz Magdis d.o.o.) je i rekao da oni nisu platili robu stoga im isti nije htio niti dati. Napominjem da je tu od stranke gosp. AĐ bila stvar principa te se isti pomalo zainatio oko te cjelokupne situacije.

Sud je u bitnom ocijenio iskaz II-tuženika vjerodostojnim obzirom je isti logičan, životan i uvjerljiv te je u skladu sa dokumentacijom u spisu uključujući spis Trgovačkog suda u Bjelovaru polovni broj P-43/18.

15. Dakle između tužitelj i drugotuženika izdavanjem punomoći za zastupanje sklopljen je ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje: ZOO) te se i odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca prosuđuje prema odredbama koje reguliraju ugovor o nalogu.

16. Prema odredbi čl. 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U konkretnom slučaju riječ je o ugovornoj odgovornosti za štetu budući se štetne radnje ogledaju u povredi ugovorne odnosno pravnoposlovne veze .Stoga da bi II-tuženik bio odgovoran za eventualnu štetu (a tako i I-tuženik) potrebno je da osim općih pretpostavki, dakle postojanje subjekata odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika, štete, uzročne veze (veza između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje) te protupravnosti (protupravno postupka ona osoba koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis), kumulativno bude ispunjeno i postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze i povreda te obveze.

17. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-407/08 u kojem predmetu je tužbu podnio BIO NONI VAL d.o.o. protiv tuženika MAGDIS d.o.o. (ovdje tužitelja) radi naknade štete (izmakle dobiti)¸ iznosa od 1.043.176,75 kn, te je postavljen i protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 58.685,83 kn. U tom predmetu svoj zahtjev tužitelj je utemeljio na navodima kako je između stranaka sklopljen Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji 5. lipnja 2004. na temelju kojeg se Magdis d.o.o. obvezao skladištiti, proizvoditi, pakirat za potrebe i račun tužitelja dijetetske proizvode i proizvode opće namjene prema propisu i cijenama utvrđenim Aneksom tog Ugovora., a u konkretnom slučaju bila je riječ o noni prašku. Navodi kako je tužitelj neisporukom te nepoštivanjem ugovornih obveza od strane tuženika pretrpio štetu. Tuženik MAGDIS d.o.o. postavio je protutužbeni zahtjev kojim traži da mu BIO NONI VAL d.o.o. s naslova proizvedene i isporučene a ne plaćene robe plati iznos od 58.685,83 kn, s naslova troškova razvoja proizvodnje iznos od 40.919,00 kn te s naslova posebne ambalaže iznos od 27.030,32 kn , a navodeći kako tužitelj nije poštivao svoju Ugovornu obvezu koja proizlazi iz čl. 6. Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji. Tijekom toga postupka provedeno je dokaz saslušanjem svjedoka ŠĐ, GĐ, KĐ te CĐ te zakonskih zastupnika stranaka te uvid u cjelokupnu dokumentacija koja prileži spisu. Također provedeno je i aktuarsko vještačenje na okolnost visine te je sud u cijelosti prihvatio navedeno vještačenje. Na navedeno vještačenje MAGDIS d.o.o. je imao primjedbi te je na ročištu 13. travnja 2011. proveden dokaz saslušanjem aktuarskog vještaka Stojanke Dukić koja se očitovala na primjedbe istaknute od strane tuženika/protutužitelja te je nakon toga sud dodijelio tuženiku rok od 8 dana radi očitovanja i stavljanje eventualnih prijedloga u odnosu na dopunu vještačenja te je tuženik/protutužitelj podneskom od 26. travnja 2011. predložio dopunu financijskog vještačenja radi utvrđenja visine protutužbenog zahtjeva. Na ročištu 21. rujna 2011. sud je donio rješenje kojim je odlučio da neće provoditi dokaze ni dopunskim ni ponovnim vještačenjem.

U konačnici prvostupanjski sud je zaključio kako između stranaka nije bio sklopljen Aneks ugovora kojim bi sukladno čl. 4 Ugovora bila utvrđena cijena usluge. Pri tome navodeći da je u spisu poslovni broj P-407/08 na stranici 85 postoji samo kopija od 20. kolovoza 2004. koja nije potpisana od strane tužitelja BIO NONI VAL d.o.o. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje na temelju izvedenih dokaza da je tužitelj/protutuženik isporučio tuženiku/protutužitelju sirovinu u količini od 498,951 kg noni praška te da je 17. kolovoza 2004. naručio od tuženika punjenje kapsula na bazi 250 kg noni praha, a tuženik je obavijestio tužitelja predračun od 3. rujna 2004. da je počeo sa proizvodnjom te da tereti tužitelja u skladu s ugovorom za iznos od 49.349,00 kn koji iznos predstavlja avans od 50% ukupne utvrđene vrijednosti na bazi 10.000 komada bočica kapsula noni praha plus pripadajući PDV. Sud zaključuje da je ukupan prijenos prema predračunu za 10.000 komada 80.900,00 kn od čega avans 50% iznosi 40.450,00 kn, a obračunati PDV na iznos avansa iznosi 8.899,00 kn. Nije sporno da je tužitelj tuženiku ukupno isplatio 40.012,64 kn. Nadalje sud iz svega zaključuje da tuženik nije tijekom postupak uspio dokazati da je između stranaka dogovoreno plaćanje gotovih proizvoda prije njihove isporuke te da tuženik nije postupio u skladu sa potpisanom promemorijom prema kojoj se za ostatak ne plaćenog iznosa za predane gotove proizvode trebao naplatiti iz dijela sirovine i gotovih proizvoda koji su se u tom trenutku nalazili kod njega. Ne isporukom ukupno ugovorene količine bočica kapsula noni praha te zadržavanjem neutrošenog dijela sirovine tuženik je takvim postupanjem uzrokovao štetu tužitelju koji zbog toga nije mogao poslovati i plasirati proizvod na tržište a što je bila njegova osnovna djelatnost. Visinu štete sud je utvrdio aktuarskim vještačenjem u slučaju ako tuženik nije bo dužan otpisati i uništiti proizvode kojima je istekao rok trajanje u kojem tužitelj može potraživati prodajnu vrijednost ukupne količine proizvedenih kapsula umanjenu za vrijednosti njemu isporučene količine. Također sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je stvarno i proveo postupak uništenja sirovine i gotovih proizvoda po isteku roka važenja. U pogledu protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik neovlašteno zadržao ukupnu količinu preostale sirovine i ne isporučenih gotovih proizvoda jer je prema potpisanoj promemoriji od 15. ožujka 2005. svoje potraživanje prema tužitelju trebao podmiriti prodajom dijela sirovine i gotovih proizvoda, a ostatak nakon podmirenja duga trebao je dati na raspolaganje tužitelju, a što isti nije učinio već je tvrdio da je zbog isteka roka važenje sirovine i gotovih proizvoda proveo postupak uništenja. Promemorija je sastavljena 15. ožujka 2005. prema njenoj je tužitelj ostatak duga za isporučenu robu trebao platiti najkasnije do 1. svibnja 2005., a u slučaju neplaćanja tuženik se trebao namiriti kako je to u promemoriji navedeno, a rok važenja sirovine i gotovih proizvoda isticao je 21. srpnja 2006. za sirovinu noni praha, u 11 mjesecu 2006. za gotove proizvode. Prema tome sud ocjenjuje da se tuženik mogao namiriti kako je to promemorijom dogovoreno, znatno prije isteka rokova važenja sirovine i gotovih proizvoda. Te u konačnici sud zaključuje da protutužbeni zahtjev tuženik tijekom postupka nije dokazao. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog sud u Bjelovaru, posl. br. P-407/2008 od dana 4. listopada 2011. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja BIO NONI VAL d.o.o. te je naloženo tuženiku MAGDIS d.o.o. isplatiti tužitelju BIO NONI VAL d.o.o. iznos od 1.043.176,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11. lipnja 2008. i troškovima postupka u iznos od 243.890,00 kuna s zateznim kamatama od 4. listopada 2011. do isplate, dok je protutužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Tuženik-protutužitelj je protiv presude Trgovačkog sud u Bjelovaru, posl. br. P- 407/2008 od dana 4. listopada 2011. podnio žalbu dana 24. listopada 2012. te je ista rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2814/18 od 29. kolovoza 2018. odbačena kao nepravovremena, a budući je tuženik primio prvostupanjsku presudu 15. listopada 2012. te mu je posljednji dan roka za podnošenje žalbe bio 23. listopada 20123., no tuženik je žalbu podnio 24. listopada 2012. odnosno nakon proteka roka od 8 dana.

Tuženik je podnio žalbu zbog pogrešnog i nepostupnog utvrđeno činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te nedostatka aktivne legitimacije (u međuvremenu je došlo do likvidacije društva, brisanja istog pa je postupak nastavljen u odnosu na Likvidacijsku masu BIO NONI VAL d.o.o.). U žalbi u bitnom navodi da je sud neosnovano prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da visina nije utvrđena sukladno pravilima struke te da vještak uopće nije uzeo u obzirom sudjelovanje tuženika u konačnom proizvodu. Također navodi da sud ne obrazlaže unatoč nespornim zapisnicima nadležnih tijela da tuženik nije uništio sirovinu kojoj je istekao rok a koji dokazi prileže u spisu.

18. Dakle, kada stranka izgubi parnicu zbog propusta odvjetnika da podnese žalbu na vrijeme odštetna odgovornost odvjetnika zbog navedenog propusta u zastupanju postoji samo ako bi stranka (ovdje tužitelj) usp io u izgubljenoj parnici, ili ostvario povoljniji ishod, da je njegov punomoćnik u tome postupku pravodobno podnio žalbu protiv presude. Naime samo se u tom slučaju može govoriti o postojanju uzročne veze između propusta odvjetnika u zastupanju tužitelja i štete koja je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja, to jest nepravodobnog podnošenja žalbe.

19. Naime obzirom da je između stranaka sporna osnova, visina te odgovornost za nastalu štetu na tužitelju je bio teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti pa tako i visine štete.

20. Dakle prvenstveno u odnosu na samu štetu tužitelj nije niti dokazao kada mu je ista nastala niti u kojoj visini . Naime tužitelj nije dostavio u spis dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno kada su mu ustegnuta sredstva na ime pravomoćne presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-43/18. Kako je već ranije navedeno tužitelj je u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a prekludiran u predlaganju dokaza u pogledu navoda kada mu je šteta nastupila i u kojoj visini je ista naplaćena. Ovdje valja istaknuti kako nije riječ o novim činjenicama koje tužitelj nije mogao iznijeti ranije bez svoje krivnje budući da su I i II tuženik u odgovorima na tužbu osporili odgovornost, samu štetu te visinu iste a istaknuli su i prigovor zastare. Uostalom riječ je o dokumentaciji kojom raspolaže upravo sam tužitelj te je istu bio dužan i dostaviti uz tužbu i na taj način potkrijepiti navedene činjenice u tužbi odnosno pretpostavke odgovornosti za štetu. Dakle tužitelj nije dokazao visinu štete, datum nastanka iste niti njezin opseg.

21. Nadalje tužitelj nije predložio niti odgovarajuće dokaze kojima bi dokazao uzročno posljedičnu vezu između propusta II-tuženika da pravodobno podnese žalbu i nastale štete tužitelju a za koji navodi da mu se ogleda u iznosu od 303.733,82 eura kao iznosa koji mu je naplaćen na temelju presude Trgovačkog suda u Bjelovaru. Naime na tužitelju je teret dokazivanja da je II-tuženik kao njegov punomoćnik u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv prvostupanjske presude podnio žalbu u zakonskom roku, da bi sa žalbom uspio odnosno da bi na temelju iste bila ukinuta ili preinačena prvostupanjska odluka u korist Magdis d.o.o. U odnosu na navedeno tužitelj nije predložio niti jedan dokaz a kojim bi s uostalom utvrdio i eventualni opseg uspjeha u tom sporu. Naime prema ocjeni ovoga suda tužitelj bi uspio sa žalbom u smislu prigovora na visinu utvrđene izmakle dobiti te ukoliko bi se povodom iste ukinula prvostupanjska presuda, u daljnjem tijeku postupka trebala bi se provesti dopuna vještačenja te utvrditi točna visina potraživanja jer je prema ocjeni ovoga suda osnova u tom predmetu dokazana, dakle tamo tužitelj (Likvidacijska masa Bio Noni val d.o.o ) imao bi pravo na naknadu štete. Međutim ovdje tužitelj nije dokazao koliki bi to uspjeh ostvario niti je stavljao u tom smislu odgovarajuće dokazne prijedloge.

22. Prema ocjeni ovoga suda, a na temelju izvedenih dokaza te uvida cjelokupni spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-43/18 (ranije 407/08), ne proizlazi da je istima tužitelj dokazao postojanje uzročno posljedične veze u prethodno navedenom smislu, odnosno prema ocjeni ovoga suda ako bi žalba tužitelja podnesena u predmetnu poslovni broj P-43/18 i bila osnovana tužitelj nije dokazao da bi u konačnici ostvario povoljniji ishod i u kojem opsegu a u pogledu navedenog je upravo na njemu teret dokazivanja.

23. Uostalom između stranaka je sporna i visina štete a tužitelj niti na tu okolnost nije predložio provođenje vještačenja. Nadalje ovdje valja ukazati kako su navodi tužitelja na ročištu 4. veljače 2026. da je predložio provođenje financijskog vještačenja ukazujući na manjkavosti i propuste sudskog vještaka u ranijem postupku te pogreške u kalkulaciji sudjelovanja tužitelja u konačnom postupku u cijelosti proizvoljni i neosnovani jer niti u jednoj fazi ovoga postupka tužitelj nije predložio financijsko vještačenje. Dakle dokazi odbijeni u pravomoćno okončanom prethodnom postupku ne mogu se smatrati dokaznim prijedlozima bez izričitog prijedloga stranke u ovom novom postupku i bez navođenja okolnosti na koji se isti predlaži a a sve u smislu odredbe čl. 299. st. 1. ZPP-a. Naime tužitelj nije dokazao niti materijalnom dokumentacijom koliki mu je iznos zaista naplaćen, koliki iznos se odnosio na kamate te u konačnici kada je isti naplaćen te stoga u pogledu visine štete nije dostavio te predložio niti jedan adekvatni dokaz .

24. Što se tiče navoda tužitelja kako mu je nastala i kamata valja istaknuti kako iz iskaza II tuženika ne proizlazi da je isti bio svjestan da je nepravovremeno podnio žalbu te je za isto saznao tek primitkom drugostupanjske odluke a u navedenom dijelu je iskaz II-tuženika ocijenjen vjerodostojnim kako je prethodno navedeno.

25. Slijedom navedenog , kako tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjenje da bi postojala odgovornost I i II tuženika, to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

26. Iako obzirom na prethodno navedeno istaknuti prigovor zastare nije odlučan, obzirom na isti valja samo istaknuti kako u smislu odredbe čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. U konkretnom slučaju II-tuženik je kao odvjetnik zastupao tužitelja kao stranku u sudskom postupku na temelju pisane punomoći dakle riječ je o ugovoru o nalogu (odredbe čl. 763. do 784. ZOO-a) stoga se u konkretnom slučaju u smislu odredbe 228. st. 1. ZOO-a primjenjuje trogodišnji zastarni rok a kako to obrazlaže i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Pž-4578/2024. Uvidom u dopis Financijske agencije od 24. siječnja 2019. razv idno je da je odgoda ovrhe bila određena do 28. lipnja 2019. (petak) time da je iz toga dopisa razvidno kako FINA obavještava ovršenika (ovdje tužitelja) da se zapljena sredstava po računima ovršenika nastavlja bez obzira na rješenje suda o odgodi provedbe ovrhe na računima ovršenika te naloga suda da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava . Fina navodi kako je sukladno odredbi čl. 65. st. 6 Ovršnog zakona određeno je da će se u ovrsi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provesti radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo stoga u konkretnom slučaju Fina nije bila u mogućnosti dati nalog bankama da se oslobode zaplijenjena sredstva, odnosno i nakon zaprimanja rješenja o odgodi ovrhe Fina je nastavila sa dostavom naloga za zapljenu iznosa i to sve do trenutka izvršenja osnove u cijelosti. Dakle u trenutku isteka roka odgode 28. lipnja 2019. (petak) zapljena je kontinuirano išla te su sredstva mogla biti prenesena na račun ovrhovoditelja (Likvidacijske mase Bio Noni val d.o.o.) najranije 1. srpnja 2019. (ponedjeljak) a obzirom da je bio vikend, dakle ranije od toga datuma ista nisu niti mogla biti prenesena. U predmetnoj pravnoj stvari tužba je podnesena 4. srpnja 2022., u ponedjeljak, te imajući u vidu odredbe čl. 215. st. 1. i čl. 300. ZOO-a u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

Prema tome I-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i te trošak zastupanja na ročištima dana 4. ožujka 2024., 6. rujna 2024. i 4. veljače 2026. u iznosu od po 6.168,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 30.840,00 eura. I-tuženiku su u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na trošak priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke. Na zatraženi trošak u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a priznate su i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate.

Međutim, I tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor budući se isti u smislu odredbe čl.4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18,51/23) naplaćuje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Ujedno je i II-tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu i te trošak zastupanja na ročištima dana 4. ožujka 2024., 6. rujna 2024. i 4. veljače 2026. u iznosu od po 6.168,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV -a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 30.840,00 eura.

Zagreb, 20. ožujka 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.