REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-978/2024-9
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TLORISS VURNEK j.d.o.o., Bedekovčina, Naselje Grbovec 46, OIB: 68713091098 protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 20, OIB: 36162371878, radi izdavanja odobrenja za prodavaonicu pirotehničkih sredstava, nakon objave presude, 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, KLASA: UP/I-213-02/22-07/115, URBROJ: 511-01-209-23-4 od 6. prosinca 2023.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika , KLASA: UP/I-213-02/22-07/115, URBROJ: 511-01-209-23-4 od 6. prosinca 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za prodavaonicu pirotehničkih sredstava na adresi [adresa].
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako tuženik u izreci rješenja nije naveo nikakav razlog za odbijanje zahtjeva te da je samo iznio proizvoljne insinuacije koje uzima kao utvrđene činjenice. Ističe kako tvrdnje iznesene u obrazloženju rješenja osim da je odgovorna osoba tužitelja supruga i majka nisu ničim dokumentirane. Smatra da navodi o njezinoj upoznatosti s kaznenim djelima nisu pravno relevantni, jer nije kazneno gonjena ni optužena, nema dokaza da je imala saznanja o počinjenju djela. Izneseni navodi o radnjama „trećih osoba“ nisu konkretizirani ni dokazani, a koriste se za donošenje negativne odluke bez stvarne povezanosti s EC. Ističe da je izreka rješenja nerazumljiva te da je rješenje u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
3. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje te potražuje trošak upravnog spora uz zakonske zatezne kamate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana. U bitnome navodi da je odgovorna osoba u društvu, EC, povezana s prethodnim nezakonitim poslovanjem obrta [obrt], kojim je upravljao njezin suprug; da je tijekom kriminalističkog istraživanja utvrđeno je da je EC bila upoznata s nezakonitim aktivnostima te neovlašteno sudjelovala u prodaji eksplozivnih tvari dok je vlasnik obrta bio u pritvoru; da dokumenti i zabilješke policije potvrđuju da je bez ovlasti dogovarala i omogućila isporuku eksploziva iz skladišta obrta. Ističe da, iako nije kazneno gonjena, utvrđene okolnosti predstavljaju zapreku za izdavanje odobrenja zbog ugroze javne sigurnosti, sukladno članku 7. i 63. Zakona o eksplozivnim tvarima. Smatra da je osporeno rješenje sastavljeno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i da je zakonski temelj naveden u uvodu rješenja. Ukazuje da tuženik nije utvrđivao kaznenu odgovornost EC, već je odlučivalo temeljem sigurnosnih rizika i njezinog neovlaštenog postupanja koje je protivno javnom interesu.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom zaprimljenim na ovome sudu 15. travnja 2024.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu 13. ožujka 2026., čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj 28. studenoga 2022. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za prodavaonicu pirotehničkih sredstava na adresi:
[adresa]. U postupku je utvrđeno da je EC, odgovorna osoba u trgovačkom društvu TLORISS VURNEK j.d.o.o., supruga NC, vlasnika obrta [obrt], te majka UC; da su NC i UC pravomoćno osuđeni presudom Općinskog suda u Zlataru zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. Kaznenog zakona; da EC nije kazneno osuđena, ali je bila upoznata s planiranjem izvršenja kaznenog djela; da je osobno neovlašteno sudjelovala u prodaji eksplozivnih tvari (crni barut), slijedom čega je zaključeno da navedene okolnosti predstavljaju zapreku za izdavanje traženog odobrenja.
10. Tuženik je kao odlučnu činjenicu uzeo okolnost da je EC sudjelovala u neovlaštenoj prodaji eksplozivnih tvari radi stjecanja nepripadne materijalne koristi, što je u suprotnosti s interesima javne sigurnosti. Slijedom toga, primjenom članka 7. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja (Narodne novine, broj 70/17., 141/20. i 114/22.), tuženik je odbio zahtjev za izdavanje odobrenja.
11. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, propisano je da ako se u postupku izdavanja ili nakon izdanog odobrenja za obavljanje poslova iz članka 1. ovoga Zakona utvrde nove činjenice koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi i njihovu imovinu te javnu sigurnost i koje se ne mogu otkloniti drugim sredstvima, Ministarstvo može zatražiti dodatne dokaze, naložiti dodatne mjere ili ukinuti izdano odobrenje.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak tuženika da su u predmetnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za odbijanje zahtjeva. Naime, nije sporno da protiv EC nije vođen ni kazneni ni prekršajni postupak, no tuženik je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio činjenice koje predstavljaju prijetnju javnoj sigurnosti, a koje se nisu mogle otkloniti drugim sredstvima. Na temelju tih činjenica tuženik je osnovano uskratio zahtijevano odobrenje. Navodi tuženika o konkretnim dokazima koji ukazuju na sudjelovanje EC u neovlaštenoj prodaji eksplozivnih tvari, unatoč izostanku kaznenog progona, predstavljaju osnovu za zaključak o sigurnosnoj neprihvatljivosti njezina ponašanja. Tuženik se opravdano pozvao na članak 7. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, koji dopušta odbijanje zahtjeva u slučaju sigurnosne ugroze.
13. Nadalje, neosnovan je prigovor tužiteljice kako je osporeno rješenje u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), odnosno da je isto nerazumljivo, da u izreci nije naveden nikakav zakonski razloga za donošenje odluke. Naime, u uvodu rješenja naveden je pravni temelj (članak 63. stavak 1. u vezi s člankom 7. Zakona o eksplozivnim tvarima), dok izreka sadrži jasnu i određenu odluku o upravnoj stvari, kako to propisuje ZUP. Odredbe članka 98. ZUP-a ne zahtijevaju navođenje zakonskog temelja u izreci, već treba u uvodu rješenja navesti propis o nadležnosti, a u obrazloženju rješenja – propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, što je u ovom slučaju poštovano.
14. Na temelju svega navedenog, Sud utvrđuje da osporavanom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja.
15. Sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 20. ožujka 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. TLORISS VURNEK j.d.o.o., Bedekovčina, Naselje Grbovec 46
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 20
3. U spis
