REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9862/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju OS i punomoćnice tuženika Lidije Klepo, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 84, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, svotu od 2.561,22 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1.6. 2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referntno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna apoena, a od 1. siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da nadoknadi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 84, OIB: 22694857747, parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23.10. 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik MS ozlijeđen u prometnoj nesreći 4.8. 2005. koju je prouzročio RS upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja 0818382030. Odgovornost osiguranika utvrđena je presudom Prekršajnog suda u Požegi, poslovni broj P-3132/2005 od 19.10.2005. Zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 626368 od 14.1.2009. osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja priznatog kao ozljeda na radu 40% i bolesti 60%. Za prijašnja razdoblja isplate invalidske mirovine od 1.8. 2008. do 30.9.2010. iz iste činjenične i pravne osnove vodio se postupak za naknadu štete, a u kojem je donesena pravomoćna presuda u korist tužitelja (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 4675/10 od 18.7.2011.). Za razdoblje od 1.10.2010. do 30.6.2016. te od 1.7.2016. do 31.8.2018. u tijeku je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj spisa P-894/2013 i P- 1500/2019. Tužitelj je pozvao tuženika da mu nadoknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 30.4.2022., ali se tuženik na takav zahtjev oglušio. Stoga tužitelj potražuje iznos od 2.561,22 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1.6.2022. do isplate. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj ni pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskim osiguranju, ali kada se potražuje naknada štete vezana za prometne nesreće tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je njegovom osiguraniku pravomoćnom i konačnom odlukom utvrdio invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu (u omjeru od 40% za koji omjer isplaćene mirovine i za koji smatra da postoji tuženikova odgovornost) tada primjenom članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužbeni zahtjev nije osnovan jer nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu jer samo kad bi postojala razlika tada bi tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi HZMO-u razmjerni iznos mirovine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 5-8), presudu Prekršajnog suda u Požegi, poslovni broj P-3132/2005 od 15.8.2005. (list 9- 10), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 11), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu (list 12-17), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu (list 18-21), Nalaz i mišljenje (list 22-32), rješenje od 14.1.2009. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 33- 35), rješenje od 15.1.2009. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 36-38), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 39-44), izračun invalidske mirovine (list 45, 135), dopis tužitelja (list 46-48), sudskomedicinsko mišljenje o klasifikaciji tjelesne ozljede prema težini (list 69-79), banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 117-139).

3.1. U ostalu spisu priležeću dokumentaciju sud nije vršio uvid obzirom nije od značaja za predmetno rješenje spora.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku MS za razdoblje od 1.9. 2020. do 30.4. 2022. u iznosu od 2.561,22 EUR.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja MS **.**.2005. ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je prouzročio RS upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, kao ni pasivna legitimacija.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 164. stavak 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Nasuprot tome, članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ; dalje: ZOOP), propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema članku 8. stavku 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

14. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, dok je na raspravi 5. veljače 2026. odustao od dokaznih prijedloga kako je navedeno u tužbi, pa je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete). Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Tuženiku je stoga uz primjenu članka 151., članka 154. i 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT) dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu od 19.1.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 7/1.OT), sastav podneska od 27.2.2025. 200,00 EUR (Tbr.8/1 OT-a) i trošak zastupanja na ročištu 21.2. 2025. i 5.2.2026. za svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1. OT-a), što uvećano za 25%PDV-a iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin