Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3172/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja DOM KRALJ j.d.o.o. za usluge smještaja, [adresa], OIB 87005864183, kojeg zastupa Zorica Franković, odvjetnik u Đurđevcu, Basaričekova 5a, protiv Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 53969486500, radi zabrane pružanja socijalnih usluga smještaja, 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: UP/II-550-06/25-07/195, Ur. broj: 524-10-02/23-25- 2 od 25. srpnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak tuženiku.
II Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužitelju u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju se zabranjuje pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama koje se nalaze na smještaju u objektu na adresi [adresa].
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka osporava zakonitost tuženikove odluke zbog toga, što u aktu odnosno što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja i što u aktu nije nikako i/ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito donesen propis ili opći akt. Tuženo tijelo nije prije donošenja pobijanog rješenja omogućilo tužitelju da sudjeluje u postupku, odnosno iznese činjenice koje mu idu u prilog nije saslušalo zz tužitelja u svrhu dokazivanja, a sve u smislu da isti utvrdi da li postoje zakonski uvjeti za donošenja pobijanog rješenja. Tužitelj smatra da je počinjenja bitna povreda odredaba upravnog postupka na štetu tužitelja, jer odgovornoj osobi tužitelja VŠ nije omogućeno sudjelovanje u ovom postupku, dostava sve potrebne dokumentacija, kao i medicinske dokumentacije za korisnike, predlaganje isprave koje bi se trebale pribaviti prije donošenja pobijanog rješenja. Iz navedenog razloga tužitelj smatra da je pobijano rješenje preuranjeno. U pobijanom rješenju kojim se zabranjuje rad tužitelju proizlazi da se zabranjuje istima rad iz razloga što su dva korisnika zatečena da su humano fiksirana s obje ruke za ogradu kreveta bez indikacije u medicinskom dokumentaciji, te iz razloga što korisnici u objektu na adresi [adresa] ostaju povremeno sami što predstavlja ugrozu za njihovo zdravlje. Ponajprije se tužitelj u historijatu tužbe želi osvrnuti na zaključak, odnosno razlog donošenja pobijanog rješenja što korisnici u objektu na adresi [adresa] ostaju povremeno sami što predstavlja ugrozu za njihovo zdravlje. Navedeni zaključak tuženik donosi na temelju iskazu korisnika koji su izjavili da njegovateljice svakodnevno odlaze na pauzu na period od 30-60 minuta te ostavljaju korisnike zaključane u objektu bez nadzora. Navedeni zaključak tuženika je neosnovan i neutemeljen. U pobijanom rješenju se ne navodi imenom i prezimenom korisnik s kojim je obavljen razgovor, ne navodi kojeg su stupnja njege navedeni korisnici, da li su to osobe starije životne dobi, kakovo je njihovo zdravstveno stanje, a iz pobijanog rješenja se poimence navodi da su to korisnici koju su nepokretne osobe koje su smještene jednim dijelom u prizemlju, te jednim dijelom na katu kuće na adresi [adresa], te koji svakako nemaju uvid u svakodnevnicu, odnosno uvid u poslovanje tužitelja, u tome da li je netko na pauzi, kada je na pauzi, te da li su korisnici bilo kada sami te zaključani. Stoga, izjave korisnika nisu mjerodavne zbog njihovog zdravstvenog i duševnog stanja te je nemoguće utvrditi i zaključiti da su se korisnici ostavljali sami u objektu bez nadzora. Kod tužitelja je uvijek prisutna zaposlena osoba tužitelja, a navedenog dana je na adresi tužitelja dok je VŠ otišla po lijekova bila prisutna njezina svekrva CŠ, [adresa], kao član obitelji. Osim što nisu poimence navedeni imenom i prezimenom korisnici s kojim je obavljen razgovor, isto tako prije razgovora inspektorica s korisnicima nije izvršen niti uvid u njihovu medicinsku dokumentaciju niti je utvrđeno od čega boluju, da li imaju demenciju, da li su pokretni, polupokretni ili nepokretni da bi mogli tvrditi da su ostavljani bez nadzora, te da su njihove izjave vjerodostojne za donošenje pobijanog rješenja. O navedenom su mogli biti ispitani, odnosno navedeno se moglo samo utvrditi od eventualno članova obitelji korisnika koji nikada nisu uložili niti jednu predstavku na rad tužitelj niti raskinuli ugovor s tužiteljem radi pružanja usluga smještaja, te se korisnici nikada nisu žalili svojim članovima obitelji na navedene činjenice iz pobijanog rješenja. U odnosu na razlog tuženika da su dva korisnika s sondom bila humano fiksirana s obje ruke za obradu kreveta, tužitelji navodi da je toga dana medicinska sestra s kojom tužitelj ima zaključen ugovor o djelu, istima predložila da navedene korisnike humano fiksiraju te da će ona pokrenuti postupak pribave odobrenja od liječnika, odnosno od psihijatra, budući da su korisnici uporno nasilno čupali sondu, a time bi nastala veća šteta za njih, jer bi ostali neuhranjeni, te dehidrirani. Isto tako, tužitelji prigovaraju rješenju jer iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da su nadzor obavljale tri osobe, odnosno više inspektorice za koje iz zapisnika nije moguće utvrditi koje su struke, odnosno da li su navedene osobe medicinske struke, koje bi bile mjerodavne za tumačenje medicinske dokumentacije, te donošenje u konačnici pobijanog rješenja. Tužitelj pobija navedeno rješenje jer je isto nezakonito jer u istom nije navedeno koji je materijalni propis povrijeđen, odnosno koji zakon, koji pravilnik, te nisu navedene odredbe da je nepoštivanjem navedenih odredbi predviđeno donošenja pobijanog rješenja. U uvodnom dijelu pobijanog rješenja je konstatiran status tužitelja te osobni podaci, zatim činjenični dio zbog kojeg se zabranjuje rad tužitelju, ali bez navođenja koja odredba materijalnog zakona je povrijeđena te koje su posljedice. Slijedom toga proizlazi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, a pobijano rješenje nema uporišta u dokazima i činjenicama, te je pobijano rješenje nepotpuno. Zahtijeva da sud poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na tužbu, niti je dostavio spis predmeta.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), jer ni tužitelj, ni tuženik nisu izrijekom zatražili da se presuda donese nakon održavanja rasprave, a sud je presudom riješio samo o pravnim pitanjima.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis.
7. Tuženik je rješenjima ovog suda poslovni broj: Us I-3172/2025-4 od 13. studenog 2025. i Us I-3172/2025-5 od 29. siječnja 2026. pozvan da u roku od 60 i 30 dana dostavi odgovor na tužbu sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, uz upozorenje da ukoliko ne dostavi spis, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
8. Uvidom u dostavnicu sud je utvrdio da je tuženik navedena rješenja suda zaprimio 14. studenog 2025. i 30. siječnja 2026., međutim, po istima nije postupio u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka i nije dostavio sudu odgovor na tužbu niti spis predmeta.
9. Odredbom članka 48. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.
10. Budući tuženik u ostavljenom roku, a niti nakon proteka toga roka nije dostavio ovom sudu odgovor na tužbu i spis predmeta, sud ne može otkloniti prigovore tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu, obzirom da ne može provjeriti navode tuženika. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.
11. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1).
Zagreb, 20. ožujka 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.
Protiv odluke o troškovima sadržane u točki II izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
