REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj K-114/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj: KO-DO-101/2024-1 od 24. srpnja 2024., nakon javne rasprave održane 20. studenog 2025. i 16. veljače 2026. i 17. ožujka 2026. u nazočnosti optuženika JOV, braniteljice optuženika Sandre Wagner, odvjetnice iz [adresa] i tužitelja Jurice Šetke, zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću, dana 20. ožujka 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Metkoviću posl. broj K-114/2024-2 od 21. siječnja 2025.

II. OPTUŽENIK: JO sin pok. J i pok. G rođene T, rođen **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  VSŠ,  umirovljenik  s  mjesečnim primanjima  u  iznosu  od  530,00  €,  oženjen,  otac  dvoje punoljetne djece, o suvlasnik kuće u [adresa], vlasnik automobila Renaut Kangoo iz 2005., OIB: [osobni identifikacijski broj],

neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 8. lipnja 2024. oko 9,30 sati u Metkoviću, u Sportskoj ulici, u kafiću „Urban“, revoltiran činjenicom što je GO prilikom zvonjave mobitela svirala melodija „Druže C mi te se kunemo“, istom prišao i počeo ga psovati i nazivati pogrdnim riječima te znajući da je isti invalid koji hoda uz pomoć štapa za hodanje, u namjeri da ga tjelesno ozljedi uzeo njegov drveni štap i s njim ga udario u predjelu glave po desnom uhu uslijed čega je GO pao na pod i zadobio krvni podljev stražnje strane desne uške, oguljotinu kože desne podlaktice i oguljotinu kože desne potkoljenice tik ispod koljena,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog teže tjelesne smetnje,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano po čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24- dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11),

pa ga sud za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

a na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ukoliko okrivljeni za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a oštećenik GO, OIB [osobni identifikacijski broj] se u cijelosti sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a optuženiku se nalaže podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 100,00 € (stoeura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 6084-50555-507114/2024 (opis plaćanja: troškovi postupka u K- 114/2024), te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim optužnim aktom, ODO Metković zatražilo je od ovog suda izdavanje kaznenog naloga protiv optuženika JO iz [adresa], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, predloživši da se prema imenovanom optuženiku primjeni uvjetna osuda s izricanjem kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te da se optuženika obveže na plaćanje troškova postupka u iznosu od 200,00 €.

1.1. Sud je izdao kazneni nalog posl. br. K-114/2024-2 od 21. siječnja 2025. na koji je optuženik pravodobno uložio prigovor povodom kojeg je rješenjem optužnog vijeća posl. broj Kov-11/2025 od 7. veljače 2025. potvrđena optužnica.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik se očitovao na način da se ne smatra krivim.

3. Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka, optuženik je izjavio da je dana 8. lipnja 2024. oko 9,00 sati išao da nešto kupi u grad, a iz Metinog kafića " Č ga je pozvao TO na kavu. Svratio je do TO koji je sjedio za zadnjim stolom, u kafiću nikoga nije bilo, bio je CO na prednjem dijelu terase. TO je pristupio jer je bio sam. Naručio je kavu i pio ju 4-5 min, kada je za njegov stol došao GO i izravno mu kazao "Ovo je moja stolica", TO je šutio, nije ga obranio niti je bilo što komentirao, pa je on uzeo stolicu i odnio ju je za drugi stol i vratio se za stol s TO i popio kavu. U međuvremenu je ČO s mobitela pust io pjesmu "Druže C mi ti se kunemo" koju je pustio jednom, pa dva put i okrenuo se prema njemu i cinično se smijao. On mu je rekao da je jadan onaj koji slijedi i koji voli takvog razbojnika koji je izveo pokolj na [adresa], C je ubrojen među deset najvećih razbojnika na svijetu, a njegov otac je bio na Križnom putu. Spremio se za polazak, sjedio je za zadnjim stolom u jednom redu, a ČO u drugom redu za prvim stolom. Kada je prolazio pored ČO on je zamahnuo desnom rukom prema njemu u namjeri da ga udari i zakačio ga rukom po stomaku, optuženik se izmaknuo, on je izgubio ravnotežu, pao i udario zadnjim dijelom glave u stolicu. Išao ga je podignuti, a on mu je opsovao majku i rekao da će vidjeti tko je on. Izišao je z kafića i vidio braću ZO i HO, CO, EO te je na nogostupu sreo UO. Otišao je svojim putem, a naknadno je policija došla do njega doma oko 11 sati."

Odgovarajući na pitanja svoje braniteljice izjavio je da on nije udario štapom GO, da je doživio infarkt te je pazio na svoje zdravlje, nikada se s nikim nije potukao, a ni ovaj put se ne bi približavao ČO koji je osoba kompromitirajućeg ponašanja, nastanak ozljede uha kod oštećenika objašnjava time što je ČO pri padu udario glavom u stolicu. On mu je htio dodati štap da se podigne, jer se ČO bez štapa ne može kretati, kod ČO nije vidio neke ozljede, nije mu prišao s leđa, kretao se kroz kafić prema izlazu. ČO se ustao sa svoje stolice i zamahnuo prema njemu nakon čega je izgubio ravnotežu. Njemu je doma došao policajac i tražio od njega da dođe na policiju radi davanja izjave vezano za sporni događaj te mu je u postaji rekao da je kolateralna žrtva. Inspektor Z koji ga je pet sati ispitivao više puta je tražio od njega da prizna da je udario ČO te mu je rekao da ga samo iskušavaju i da imaju sve snimljeno na nekoj kameri.

4. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i pregledavanjem: nalaza i mišljenja o postotku tjelesnog oštećenja (list 12 spisa), zapisnika o očevidu s CD medijem, Urbroj: 511-03-12-K-64/24 od 8. lipnja 2024. (list 20-23 spisa), ozljednog list ŽZHM Dubrovačko-neretvanske županije- [adresa] od 8. lipnja 2024. (list 24 spisa) zapisnika o očevidu od 30. studenog 2025. (list 82-88 spisa) te je uz suglasnost stranka pročitan nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Borića od 26. siječnja 2026. (list 147-150 spisa), saslušan je svjedok TO, oštećenik GO (list 70-73 spisa) i vještak dr. Igor Borić (list 165-166 spisa).

4.1. Izvedeni su dokazi obrane saslušanjem svjedoka UO, ZO, HO, CO i EO (list 154-162 spisa).

4.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 33-34 spisa) iz koje je proizlazi da optuženik nije osuđivan.

5. Na temelju ovako provedenog postupka, sud je utvrdio kako je optuženik JO počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 na način kako je to činjenično opisano i pravno kvalificirano u izreci presude.

6. Nije sporno da su se optuženik i oštećenik dana 8. lipnja 2024. oko 9,30 sati susreli u kafiću "Urban" u [adresa] u [adresa], da je GO prilikom zvonjave mobitela svirala melodija „Druže C mi te se kunemo“ što je zasmetalo optuženiku JO te je između njih nastala verbalna prepirka.

7. Sporno je je li optuženik u namjeri da tjelesno ozljedi oštećenika uzeo njegov drveni štap i s njim ga udario u predjelu glave po desnom uhu uslijed čega je GO pao na pod i zadobio krvni podljev stražnje strane desne uške, oguljotinu kože desne podlaktice i oguljotinu kože desne potkoljenice tik ispod koljena.

8. Oštećenik GO je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eura navodeći da se isti odnosi na imovinsku štetu, tj. troškove liječenja i razbijeni mobitel i neimovinsku štetu na ime bolova i pretrpljenog straha. Ispitan u svojstvu svjedoka izjavio da prema koliko se sjeća, ovaj događaj se zbio u 6. mjesecu ove ili prošle godine, više nije siguran jer je na kemoterapijama zbog karcinoma kičme i zbog toga slabije pamti. Njegov prijatelj TO pozvao ga je na kavu u Sportskoj ulici, on je došao u kafić Urban i vidio da s njim za stolom sjedi JO, zbog čega je sjeo za drugi stol i njima bio okrenut leđima. U jednom trenutku zazvonio je njegov mobitel, a melodija koju je postavio njegov prijatelj iz Lipovice bila je pjesma "Ginuli smo za slobodu nijemo" čiji je nastavak "Druže C mi ti se kunemo", čega on nije bio svjestan, jer je njegov prijatelj za svoj drugi broj stavio pjesmu "Sude mi" te su obje pjesme imale za njega konotacije Domovinskog rata. JO mu je opsovao pokojnu majku i oca, a on je na to njemu rekao da blagoslivlja njegove pokojne roditelje. On je uzeo njegov štap uz pomoć kojeg hoda i počeo udarati po njemu kao po torbi. Udario ga je više puta, prvo po desnom uhu zbog čega na isto sada 30 % slabije čuje i od kojeg udarca je pao na pod jer mu je došlo slabo, a zatim ga na podu nastavio udarati po svim dijelovima tijela, po leđima, rukama i nogama. TO mu je rekao "Nemoj on je 100%-tni invalid", a JO je bacio štap i otišao iz kafića. Nakon što je ustao s poda vidio je da mu je razbijen mobitel. Otišao je na hitnu nakon čega ga je TO odveo doma, policija je uzela njihove izjave jer su na terasi kafića bili samo njih trojica. Kada je nakon ovog događaja došao na kontrolu u Zagreb, njegov hematolog ga je nakon što mu je ispričao kako je dobio udarce i u predjelu leđa gdje ima rak, uputio na snimanje u nuklearnu.

Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe izjavio je da poznaje gospodina JO od ranije, a da nisu u nikakvim odnosima zbog njegovih arogantnih stavova, osim povremenog pozdrava. Ovaj se događaj odvio na terasi kafića, a konobari su bili unutar kafića i misli da nisu vidjeli što se dogodilo , bili su prisutni on, optuženik i TO.

Odgovarajući na pitanja pun. oštećenika izjavio je da poznaje UO i da pod kaznenom i moralnom odgovornošću tvrdi da on tu nije bio prisutan. Optuženik ga je udarao štapom kojeg on i sada koristi i uz pomoću kojeg se ustaje i kreće, drugi štap on nema. TO ga je odvezao na hitnu a zatim doma, jer se nije mogao kretati sam. On se samo pokrio rukama po glavi, a optuženik ga je udarao po leđima i nogama, bio je u kratkim hlačama. Ističe da uopće nema 12. pršljen zbog raka, da prima kemoterapiju od 2021. godine. Ne zna koji je uzrok optuženikovog ponašanja sporne prilike, misli da ga je iziritirala melodija mobitela. Sve je to kratko trajalo, par minuta.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da je u kafić Urban došao pješice uz pomoć štapa. U kafiću je zatekao TO i JO koji su sjedili skupa za stolom, zbog čega je sjeo za drugi stol njima okrenut leđima. TO nije prišao njemu za stol, već da je ostao sjediti sa JO. Kada je njemu zazvonio telefon, JO mu je počeo psovati i vrijeđati ga, spominjao mu je roditelje. On je od JO bio na udaljenosti od možda 2,5 metra. JO mu je prišao s leđa, nije ga vidio. Štap je bio prislonjen uz stolicu za stolom za kojim je sjedio. On nije vidio trenutak kada je JO uzeo štap. On je bio u polusjedećem položaju, tj. odignuo se od stolice jer se ne može u potpunosti pridignuti bez svog štapa kojeg je JO uzeo i prvo ga je udario u glavu, zbog čega je pao na pod jer mu se zamantalo, pao je licem na tlo. Ne zna koliko puta ga je JO udario dok je bio na tlu, zna da se radilo o puno puta. Dok je sjedio ispred njega je bio stol pored kojeg je pao nakon udarca. TO im nije prišao nego je JO govorio "Nemoj ga udarati on ti je 100%-tni invalid". Optuženik ga je udarao isključivo štapom, nije mu prilazio na daljinu bližu od duljine štapa. Nakon što ga je izudarao štapom JO je bacio štap na pod i otišao. Ne zna li ime konobara koji ih je taj dan posluživao, a ti konobari se mijenjaju vrlo često. Nije mu poznato je li policija obavila očevid štapa, policiji je prijavio da mu je razbijen mobitel,. On te prilike nije JO uputio ružne riječi, na psovke koje mu je JO uputio vezano za pokojne roditelje izrekao je blagoslov i da njegovim pokojnim roditeljima H da pokoj vječni. On u nijednom trenutku nije JO udario svojim štapom, to nije bilo ni moguće jer mu je bio okrenut leđima. Njegov liječnik opće prakse je dr. BO iz [adresa].

9. Svjedok TO je iskazao da je s ČO kum, a s JO se druži preko 50 godina. Spornog dana se dogovorio s ČO da se nađu na kavi. Obično mu je potrebno oko pola sata i uobičajeno sjede u kutu kafića "Urban" kod Mete. Došao je ranije i tu je zatekao JO kojeg je u pitao hoće li popiti kavu. Malo prije nego što je prošlo pola sata od kada se čuo s ČO, došao je ČO i sjeo za drugi stol koji je bio udaljen cca 2 metra od stola za kojim je sjedio s JO, bio im je okrenut leđima. Zatim se začula glazba "Druže C mi ti se kunemo", JO je počeo psovati majku ČO, on mu je odgovorio da mu ne psuje majku, neka pusti da mrtvi počivaju u miru. JO je nastavio s psovkama pa je i ČO reagirao psovkom, to je trajalo 1 -2 minute. JO se zatim digao od stola i on je pretpostavio da ide iz kafića, no on je išao prema ČO, istovremeno se ČO ustao u polusjedeći položaj i pokušao je uzeti svoj štap bez kojeg se ne može u potpunosti podignuti, štap je bio kraj njega naslonjen na stolicu. JO je dohvatio njegov štap i udario ga po glavi, između vrata i ramena, zbog čega je ČO pao na pod i viknuo "Ajme meni, ubi me!". Udarac je bio dosta jak, JO je bacio štap i otišao iz kafića. On nije vidio da bi ČO udario više od jednog puta. Došao je do ČO i pomogao mu da se pridigne s poda, pozvali su policiju koja je došla možda nakon sat vremena, a nakon toga je ČO pomogao da dođe do Hitne pomoći koja je blizu.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da konobari obično sjede unutar kafića, ne sjeća se da bi netko od gostiju bio u drugom kutu terase, a u dijelu terase gdje su oni sjedili nije bilo nikoga osim njih. Pored terase kafića se nalazi šetnica. On je bio iznenađen Antinim ponašanjem kojeg nikako nije očekivao, ustao je tek kada je ČO pao na pod. ČO je pao od Antinog udarca. Njegovo je mišljenje i pretpostavka da je JO mislio da će ga ČO udariti štapom za kojeg se uhvatio da se pridigne od poda pa je reagirao. ČO nije zamahnuo štapom prema JO. Nakon što je JO istim udario ČO, JO ga je bacio na pod i otišao iz kafića. Prilikom pregleda na hitnoj ČO je čekao u čekaonici jer nije član obitelji pa mu nije bilo dopušteno prisustvovati pregledu. ČO se žalio na bolove na putu do hitne, govorio je da ga boli u predjelu vrata.

Odgovarajući na pitanje optuženika je li on bio za stolom na stolici kojoj je navodno GO vlasnik, izjavio je da su skupa sjedili za stolom za kojim on inače sjedi s ČO, ČO je uistinu kada je došao u kafić rekao JO kako sjedi na njegovoj stolici, a kada ga je JO upitao kako je to njegova stolica, rekao je da se na njoj nalazi podmetač koji on koristi radi kičme, na što je JO uzeo podmetač i dao mu ga.

10. Svjedok UO je iskazao da svako jutro oko 10 sati pije kavu u kafiću kod E, što je susjedni kafić Metinom kafiću "Urban". Ne sjeća se kada je točno bio ovaj događaj, ali zna da je tog jutra došao biciklom i uočio da JO sjedi s TO za stolom za kojim inače uvijek sjedi GO. Počela je rasprava između JO i ČO oko mjesta u kafiću, što je on shvatio kao šalu. JO je uzeo stolicu i dao ČO. On je zatim sjeo u susjedni kafić i ne zna što se dalje događalo jer nije ništa vidio niti čuo. Vidio je samo JO kada je izišao iz kafića, tada nije ništa neobično primijetio.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da se ne sjeća je li vidio gospodina GO kada je izlazio iz kafića, hitna nije dolazila u kafić, čuo je od drugih ljudi da ga je U odvezao na hitnu.

11. Svjedok ZO je iskazao da zna zašto je pozvan kao svjedok. Spornog dana, početkom lipnja pretprošle godine s bratom HO išao je iz smjera dvorane u kafić "Urban", u trenutku kada je trebao ući u kafić vidio je da gospodin GO zamahuje štapom prema gospodinu JO s namjerom da ga udari u čemu nije uspio jer se preko stolice spotaknuo i pao na pod. Sve se odigralo jako brzo. On je produžio u sljedeći kafić upravo kako bi izbjegao sudjelovanje u toj situaciji i da ga se zove kao svjedoka te nije ništa više vidio. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika je li vidio gdje je završio gospodin GO nakon što se spotaknuo, izjavio je da je pao preko stolice na pod. Nije vidio da bi se pri padu udario, ali je moguće. Udarca nije bilo jer se ČO spotaknuo i pao.

Odgovarajući na pitanje zastupnice optužbe u kojem položaju je ČO bio u tom trenutku izjavio je da je bio na nogama, ne sjeća se detalja tko je bio prema kome okrenut.

Odgovarajući na pitanje optuženika ikojom rukom je on navodno zamahnuo, izjavio je da se ne sjeća.

12. Svjedok HO je iskazao da su on i brat ZO krenuli ući u kafić "Urban" i vidjeli su da se nešto događa. Vidio je kako gospodin GO zamahuje štapom kojeg je držao u visini glave prema gospodinu JO, a zatim se spotakao o nešto i pao na pod. Ne sjeća se je li se spotakao preko stola ili stolice. On i brat su produžili dalje i ne zna što se dalje događalo.

Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe gdje se JO nalazio u trenutku kada je ČO zamahnuo štapom prema njemu izjavio je da se nalazio ispred njega. Ne zna je li mu bio okrenut licem ili leđima, ne sjeća se jesu li obojica stajali na nogama ili sjedili, ne sjeća se u kojoj je ruci ČO držao štap kojim je navodno zamahnuo prema JO.

13. Svjedok CO je iskazao da poznaje i JO i GO jer je s obojicom znao popiti kavu. Spornog dana je sjedio kod B u kafiću Urban i čekao EO. Kada je naišao JO, očekivao je da će sjesti s njim za stol i popiti kavu, ali on je produžio za stol s TO. Kada je došao ČO u kafić nije bio u kafiću i nije vidio što se događalo, ali po njegovom mišljenju TO je pogriješio jer ih je obojicu pozvao, on je kum s ČO i prijatelj s JO, nije mu jasno zbog čega je njih dvojicu pozvao za isti stol jer se oni ne podnose.

Odgovarajući na pitanje braniteljice optuženika izjavio je da nije čuo razgovor između GO i JO.

Odgovarajući na pitanje optuženika izjavio je da u kafiću nije bio nitko drugi kada je on sjeo za stol s TO, da mu je JO rekao da mu je žao što ne može s njim sjesti za stol jer ga je pozvao TO.

14. Svjedok EO je iskazao da je došao do kafića Urban jer je tražio CO s kojim je imao dogovor. Tu je zatekao policiju i nije vidio sporni događaj.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da je vidio gospodina GO u kafiću, nije primijetio da ima neke ozljede, on je bio na ulazu u kafić, na udaljenosti od 5-6- metara. Nije razgovarao s ČO, U je sjedio u kutu kafića. Svjedok se na izlasku iz sudnice svjedok se obratio optuženiku riječima: "Svi su vidjeli da si pao na stolicu." te je na pitanje sutkinje tko su svi, odgovorio da su to svjedoci koji su danas svjedočili u ovom postupku te je ponovno pozvan radi davanja iskaza kada je izjavio da je vidio da su se njih dvojica gužvali i da je neki čovjek poletio nazad na leđa i pao na stolicu, pretpostavlja da je izgubio ravnotežu, a nije znao da je to GO. Policija je došla nakon toga.

Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe izjavio je da je vidio štap i da je štap bio na podu. JO se nalazio na nogama kraj stole gdje je sjedio U. Kad je završila tuča JO je otišao. Nije vidio nikakav udarac i ne zna tko je koga udario. Odgovarajući na pitanje sutkinje tko se onda tukao, izjavio je da su se naguravali JO i GO.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Borića od 26. siječnja 2026. (list 147-150 spisa) koji je sačinjen na temelju zapisnika o očevidu s CD medijem, Urbroj: 511-03- 12-K-64/24 od 8. lipnja 2024. (list 20-23 spisa), ozljednog list ŽZHM Dubrovačko- neretvanske županije- [adresa] od 8. lipnja 2024. (list 24 spisa) zapisnika o očevidu od 30. studenog 2025. (list 82-88 spisa) i zdravstvenog kartona oštećenika GO (list 90-142 spisa) proizlazi da je iz medicinske dokumentacije i fotografija utvrđeno da je GO zadobio krvni podljev stražnje strane desne uške, oguljotinu kože desne podlaktice i oguljotinu kože desne potkoljenice tik ispod koljena. Navedene ozljede svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu. Krvni podljev desne uške nastao je udarcem tupotvrdog sredstva nekim slabijim intenzitetom. Oguljotina kože desne podlaktice i desnog koljena nastale su kosim/tangencijalnim djelovanjem mehaničkog sredstva nekim slabijim intenzitetom; u obzir prvenstveno dolazi pad. Postavljena je i sumnja na prijelom rebara na temelju (PET/CT) snimke (...Nekoliko fokusa patološkog metabolizma FDG-a u rebrima obostrano, prvenstveno odgovaraju stanju nakon frakture...). Kako se radi o metodi koja nije adekvatna za pouzdanu dijagnostiku traumatskih promjena (bilježi metaboličku aktivnost bez vizualizacije samog prijeloma) navedeno nije moguće prihvatiti kao objektivno ustanovljenu ozljedu u sudsko medicinskom smislu posebice uzevši u obzir raniju obradu po kirurgu kao i poznati podatak da imenovani od ranije boluje od multipnog mijeloma.

15.1. Vještak dr. Igor Borić saslušan na raspravi 17. ožujka 2026. iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 26. siječnja 2026. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika može li se očitovati u odnosu na mehanizam nastanka ozljede uške kod oštećenika, odnosno je li ista mogla nastati uslijed udarca u stolicu ili udarca u tlo nakon pada, vještak je odgovorio da je ta ozljeda karakteristična za udarac, a ne pad s obzirom na to da se nalazi na stražnjem dijelu uške i području iza uške, što ukazuje na to da je osoba koja je zadala udarac bila iza oštećenika, dok bi ozljede u području koljena nastale padom na koljena pri čemu nije realno očekivati da bi padom nastale ozljede na prednjem dijelu tijela, dakle na koljenu i istovremeno na stražnjoj strani uške, jer bi to značilo da je u padu osoba izvršila zaokret tijela koji je fiziološki nemoguć – da istovremeno padne na koljena naprijed i na stražnji dio glave.

Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika izjavio je da ozljeda nije mogla nastati udarcem glavom u ručku stolice. On nije svjedok niti oštećenik, može govoriti samo o ozljedama, ne može isključiti da je oštećenik udario i glavom o pod, no taj je udarac trebao biti prednjim dijelom glave. Ozljeda uške je mogla nastati jednim udarcem slabim intenzitetom. U medicinskoj dokumentaciji se navodi bolnost leđa, no u medicinskoj dokumentaciji nema objektiviziranih dokaza, nego materijalni trag samo jednog udarca.

15.2. Sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje jer je isti dan određeno i jasno, bez proturječnosti i temelji se na pravilima struke, znanosti i iskustva, a na iskaz vještaka ni stranke nisu imale prigovora.

16. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka TO koji je jedini neposredni svjedok - očevidac spornog događaja, a iskazivao je detaljno i uvjerljivo, njegov iskaz je potkrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, a tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi upućivala na motiv zbog kojeg bi isti neosnovano teretio optuženika s kojim se druži preko 50 godina. Iz njegovog iskaza proizlazi da je JO začuvši glazbu s Ivičinog mobitela "Druže C mi ti se kunemo" počeo ČO psovati majku ČO, da mu je ČO odgovorio da mu ne psuje majku, neka pusti da mrtvi počivaju u miru. JO je nastavio s psovkama pa je i ČO reagirao psovkom, to je trajalo 1 -2 minute. JO se zatim digao od stola i on je pretpostavio da ide iz kafića, no on je išao prema ČO, istovremeno se ČO ustao u polusjedeći položaj i pokušao je uzeti svoj štap bez kojeg se ne može u potpunosti podignuti, štap je bio kraj njega naslonjen na stolicu. JO je dohvatio njegov štap i udario ga po glavi, između vrata i ramena, zbog čega je ČO pao na pod i viknuo "Ajme meni, ubi me!". Udarac je bio dosta jak, JO je bacio štap i otišao iz kafića. On nije vidio da bi ČO udario više od jednog puta. Bio je iznenađen Antinim ponašanjem kojeg nikako nije očekivao, ustao je tek kada je ČO pao na pod. Njegovo je mišljenje i pretpostavka da je JO mislio da će ga ČO udariti štapom za kojeg se uhvatio da se pridigne od poda pa je reagirao, a ČO nije zamahnuo štapom prema JO.

17. Iskaz svjedoka TO ukazuje na vjerodostojnost iskaza oštećenika GO u dijelu u kojem tvrdi da je mu je JO čuvši melodiju zvona njegovog mobitela "Druže C mi ti se kunemo" opsovao pokojnu majku i oca i počeo ga vrijeđati, a on je na to njemu rekao da blagoslivlja njegove pokojne roditelje. On je od JO bio na udaljenosti od možda 2,5 metra. JO mu je prišao s leđa, nije ga vidio. Štap je bio prislonjen uz stolicu za stolom za kojim je sjedio. On nije vidio trenutak kada je JO uzeo štap. On je bio u polusjedećem položaju, tj. odignuo se od stolice jer se ne može u potpunosti pridignuti bez svog štapa kojeg je JO uzeo i prvo ga je udario u glavu, zbog čega je pao na pod jer mu se zamantalo. Preostali dio iskaza u kojem tvrdi da ga je JO udario više puta, tj. da ga je na podu nastavio udarati po svim dijelovima tijela, po leđima, rukama i nogama, sud nije prihvatio kao vjerodostojan, jer je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka TO i nalazom i mišljenjem vještaka dr. Igora Borića koji je utvrdio da, iako se u medicinskoj dokumentaciji navodi bolnost leđa, u istoj nema objektiviziranih dokaza, nego materijalni trag samo jednog udarca. Vještak je naveo da krvni podljev stražnje strane desne uške, oguljotina kože desne podlaktice i oguljotina kože desne potkoljenice tik ispod koljena svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu, da je krvni podljev stražnje strane desne uške nastao udarcem tupotvrdog sredstva nekim slabijim intenzitetom, a oguljotina kože desne podlaktice i oguljotina kože desne potkoljenice kosim/tangencijalnim djelovanjem mehaničkog sredstva nekim slabijim intenzitetom - u obzir prvenstveno dolazi pad. Vještak je odgovarajući na pitanja izričito iskazao da je ozljede uške kod oštećenika karakteristična za udarac, a ne pad s obzirom na to da se nalazi na stražnjem dijelu uške i području iza uške, što ukazuje na to da je osoba koja je zadala udarac bila iza oštećenika, dok bi ozljede u području koljena nastale padom na koljena pri čemu nije realno očekivati da bi padom nastale ozljede na prednjem dijelu tijela, dakle na koljenu i istovremeno na stražnjoj strani uške, jer bi to značilo da je u padu osoba izvršila zaokret tijela koji je fiziološki nemoguć – da istovremeno padne na koljena naprijed i na stražnji dio glave.

Otklonio je izrijekom mogućnost da takva ozljeda nastane udarcem glavom u ručku stolice, čime su otklonjeni kao nevjerodostojni i iskazi svjedoka ZO i HO koji tvrde da je gospodin GO zamahnuo štapom kojeg je držao u visini glave prema gospodinu JO, a zatim da se spotakao i pao na pod, s tim da se navedeni svjedoci ne sjećaju niti jednog detalja - tko je bio prema kome okrenut, jesu li obojica stajali na nogama ili sjedili, u kojoj je ruci ČO držao štap kojim je navodno zamahnuo prema JO te su isti očito iskonstruirani i prilagođeni obrani optuženika u ovom postupku koju sud nije prihvatio jer je takva obrana suprotna svim izvedenim dokazima očito usmjerena k izbjegavanju odgovornosti u ovom postupku.

18. Svjedoci CO i UO nemaju neposrednih saznanja o spornom događaju i odlučnim činjenicama jer nisu bila na mjestu događaja u vrijeme kada se sve odvijalo, a svjedok EO je prvo iskazao da nije vidio sporni događaj i da je zatekao policiju, a zatim se predomislio i iskazao da su se JO i GO naguravali, da je neki čovjek poletio nazad na leđa i pao na stolicu, pretpostavlja da je izgubio ravnotežu, a nije znao da je to GO , da nje vidio nikakav udarac i ne zna tko je koga udario, pa je njegov iskaz sud cijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem naknadno tvrdi da je ipak vidio sporni događaja.

19. Sud je sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, ne dirajući time u objektivni identitet optužbe i presude, kao nedokazan ispustio dio činjeničnog opisa u kojem se optuženiku na teret stavlja da je oštećenika udario u predjelu glave iznad desnog uha i ispod desne lopatice, a nakon što je GO pao na pod da ga je ponovno ga štapom udario po leđima i po ruci, nanijevši mu tjelesne ozljede u vidu kontuzije prsnog koša, površinskih ozljeda glave, podlaktice i desnog koljena, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka i svjedoka TO utvrđeno da je optuženik JO oštećenika GO štapom udario u predjelu glave po desnom uhu uslijed čega je GO pao na pod i zadobio krvni podljev stražnje strane desne uške, oguljotinu kože desne podlaktice i oguljotinu kože desne potkoljenice tik ispod koljena .

20. Sud je na temelju prethodno navedenih dokaza utvrdio da je optuženik JO postupio na način opisan u izreci presude, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 jer iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 12 spisa) proizlazi da je vještačenjem utvrđeno da GO ima 100% tjelesno oštećenje, čime je svrstan u skupinu osoba posebno ranjivih zbog teže tjelesne smetnje – invaliditeta, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, pa je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

21. Prilikom odlučivanja o vrsti kaznenopravne sankcije koja bi bila primjerena krivnji optuženika, sud je olakotnim cijenio činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi koja ima narušeno zdravlje, da nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije bilo.

22. Za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine, pa je stoga cijeneći naprijed navedene okolnosti sud optuženika JO na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

23. Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena prethodno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te će omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Sud je ocijenio će u konkretnom slučaju u odnosu na optuženika uvjetna osuda pod prijetnjom njezinog izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati da ne počini novo kazneno djelo, cijeneći da je rok kušnje primjeren i dovoljno dugačak da se istim i provjeri takva pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje optuženika.

24. Oštećenik GO je na raspravi 20. studenog 2025. postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eura navodeći da se isti odnosi na imovinsku štetu, tj. troškove liječenja i razbijeni mobitel te na neimovinsku štetu na ime bolova i pretrpljenog straha, no do kraja postupka u spis nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoj zahtjev, stoga je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a u cijelosti sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu jer podaci kaznenog postupka nisu dali pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.

25. Odluka o trošku postupka u odnosu na optuženika temelji se na odredbi čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a te mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalni iznos od 100,00 € (stoeura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio imajući u vidu složenost predmeta, trajanje kaznenog postupka i imovno stanje optuženika koji ima redovita primanja u vidu mirovine u iznosu stoga će moći podmiriti taj trošak bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba.

26. Slijedom svega prethodno iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 20. ožujka 2026.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu putem ovog suda podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Na temelju čl. 464. st. 4 ZKP-a oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. ODO Metković

2. Optuženik: JO, [adresa]

3. Braniteljica optuženika: Sandra Wagner, odvjetnica iz Metkovića

4. Oštećeniku: putem punomoćnika Tonća Milića, odvjetnika iz Metkovića