Poslovni broj Pn-130/2020-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], J, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika: 1. PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić, odvjetnica u Puli, 2. ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ČZ (ranije ĐZ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koje zastupaju punomoćnici Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi naknade štete , nakon održane glavne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, punomoćnice prvotuženika, drugotuženika te punomoćnice drugotuženika i trećetuženice, 20. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade štete isplate naknadu u iznosu od 5.700,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 14.208,42 EUR sa zateznim kamatama od 20. srpnja 2020. do isplate se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.773,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu parničnih troškova kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 17. rujna 2018. u Puli, na području autobusnog kolodvora, dogodio štetni događaj na način da je tada maloljetni IZ dva puta udario tada maloljetnog JZ, i to prvo jednom rukom u prsa, a nakon čega ga je desnom šakom udario u predjelu lijeve strane lica , čime mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu i to frakturu augulusa mandibule s lijeve strane i frakturu mandibularne fose lijeve temporalne kosti (prijelom čeljusti), pri čemu je tužitelj bio podvrgnut kirurškom zahvatu pri KBC Rijeka. Ističe da je tuženik ispitan kod Državnog odvjetnika u cijelosti priznao kazneno djelo. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio ozbiljne tjelesne ozljede uslijed kojih se i danas liječi, kao i da je po preporukama liječnika operiran i uslijed bolova koje je trpio, odlazio (i još uvijek odlazi) na preglede liječnicima, na terapije koje su mu preporučili i odredili, kupovao lijekove i drugo. Nadalje, navodi da je bio podvrgnut kirurškom zahvatu pri KBC Rijeka, a da je po zahvatu i otpustu nastavljeno s ambulantnim liječenjem (možda će uslijediti i još jedan operativni zahvat) i kućnom njegom jer je tužitelj zbog ozljede mogao jesti samo kašastu hranu, dva mjeseca nije mogao govoriti, trpio je fizičke bolove, glavobolje . Navodi da dva mjeseca zbog ozljeda i liječenja nije odlazio u školu, što je otežalo daljnji tijek školovanja, kao i da se nije mogao baviti i još se ne može sportskim aktivnostima. Ističe da je izvjesno da će tužitelj biti primoran implantirati aparatić za korekciju zuba i zagriza. Ukazuje kako je uslijed navedenog tužitelj pretrpio štetu u vidu povrede prava osobnosti (fizičke bolove, strah, trajno umanjene životne aktivnosti), a da mu je za vrijeme procesa liječenja bila i da mu je još uvijek potrebna tuđa njega i pomoć. Stoga, tužitelj na ime povrede prava osobnosti potražuje naknadu štete (za pretrpljene fizičke bolove, strah, trajno umanjenje životne i radne aktivnosti) u iznosu od 19.908,42 EUR (150.000,00 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženike da mu solidarno na ime štete isplate naknadu u iznosu od 19.908,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. srpnja 2020. pa do isplate te da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako nije sporno da je 17. rujna 2018. došlo do incidenta kojom prilikom je tuž itelj zadobio tjelesne ozlijede, ali ističe da je riječ o fizičkom i verbalnom sukobu u kojem su sudjelovali tužitelj i prvotuženik te da prvotuženik ni u kom slučaju nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju, već da postoji i znatan, ako ne i isključiv, doprinos tužitelja kao oštećenika. Ističe kako medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio ne govori u prilog navodu da je tužitelju nastala šteta u obliku i visini koju navodi u tužbi. Tužitelju da je dijagnosticirana fraktura mandibule bez pomaka, te da je sukladno Otpusnom pismu KBC Rijeka od 20. rujna 2018. već prvog postoperativnog dana „zagriz pravilan, kao prije frakture“ pa da stoga ne stoji navod da će zbog posljedica štetnog događaja tužitelj morati nositi aparatić. Osporava da bi predmetna ozljeda imala za posljedicu potrebu nošenja aparatića za korekciju zuba te u tom pogledu ukazuje na specijalistički dentalni nalaz Dentalne poliklinike Mady Maričić od 30. siječnja 2019. iz kojeg proizlazi da je tužitelj prije štetnog događaja nosio fiksnu ortodontsku napravu te da je ortodontska terapija indicirana jer ranija terapija nije završena i zbog otvaranja prostora za smještaj 35. zuba koji je krenuo nicati i remeti dodatno položaj ostalih zuba, a nikako zbog posljedica štetnog događaja. Ističe kako tužiteljeve dijagnoze hipodoncije (urođeni nedostatak jednog ili više zuba), škarastog zagriza i djelomično izniknulog zuba zbog nedostatka prostora, predstavljaju urođene anomalije te da nisu posljedice štetnog događa. Također, osporava da bi glavobolje koje tužitelj navodno trpi bile posljedica štetnog događaja jer takav zaključak ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Iz specijalističkog nalaza Opće bolnice Pula – Odjela za pedijatriju, protokol broj: 2019/000682 od 23. srpnja 2019., da proizlazi da je pokretač glavobolja nepoznat jer je tužitelj urednog neurološkog statusa, dok su EEG nalaz i ORL nalaz, kao i nalaz psihologa, uredni, a tom prilikom tužitelju je preporučeno učiniti MR mozga, koji se nalazi ne nalaze u prilogu tužbe. Naglašava da tužbi ne prileže nikakvi nalazi pregleda i terapija koji bi bili učinjeni nakon 23. srpnja 2019., koja činjenica govori u prilog navodu da tužitelju ni u kom slučaju nije mogla nastati šteta u visini koju navodi u tužbenom zahtjevu, a posebno ne da je došlo do trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti. Ukazuje kako dostavljena medicinska dokumentacija ne upućuje na zaključak da je na tužiteljevoj strani došlo do povrede prava na duševno zdravlje, odnosno da je i u tom dijelu došlo do trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti, već da iz nalaza psihologa Opće bolnice Pula – Odjela za pedijatriju, Ambulante dječjeg psihologa, protokol broj: 2019/000215 od 9. srpnja 2019., proizlazi da tužitelj u školi postiže odličan uspjeh, da radi preko učeničkog servisa te da u slobodno vrijeme trči i ide u teretanu. Također da je utvrđeno da je tužitelj urednog kognitivnog razvoja, da na skalama i upitnicima anksioznosti i strahova postiže prosječan rezultat, da na ljestvici simptoma traume ukupni rezultat nije klinički značajan, dok se na emocionalnom planu ne nalazi značajnih poteškoća. Slijedom navedenog da je potpuno jasno da tužitelj navodne glavobolje nepoznatog uzroka, kao i dentalne zahvate koji očito nemaju veze sa štetnim događajem, nastoji prikazati kao posljedice štetnog događaja, kao i da je tužbeni zahtjev očito previsoko postavljen. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže na plaćanje troškova parničnog postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu drugotuženik i trećetuženik osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporavaju postojanje svoje pasivne legitimacije u ovom parničnom postupku jer je prvotuženik rođen **.**.2000. te je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao nepunih osamnaest godina, dok je u vrijeme podnošenja ove tužbe on punoljetan i zaposlen i ne nalazi se pod roditeljskom skrbi. Stoga da drugotuženik i trećetuženica, kao njegovi roditelji, ne mogu odgovarati za štetu, a niti iz tužbenih navoda proizlazi pravna osnova njihove odgovornosti za štetu. Ističu da je odredbom čl. 1051. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, a da je odgovornost roditelja za štetu koju prouzroči maloljetnik propisana odredbom čl. 1056. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuju na sadržaj odredbi čl. 1056. st. 1., 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima te navode kako roditelji odgovaraju za štetu koju je prouzročilo njihovo dijete, uz ispunjenje zakonskih uvjeta, ali samo do navršene četrnaeste godine života, a kako je u trenutku nastanka štetnog događaja prvotuženik imao nepunih osamnaest godina života da on u skladu s odredbom čl. 1051. st. 3. Zakona o obveznim odnosima odgovara za štetu prema općim pravilima o odgovornosti za štetu te da drugotuženik i trećetuženica za takvu štetu ne odgovaraju. Stoga, predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev, te se u cijelosti pridružuju i navodima prvotuženika. Potražuju trošak ovog parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku pročitana je medicinska dokumentacija, preslik osobne iskaznice, iskaz tužitelja, prvotuženika i drugotuženika, nalaz i mišljenje vještaka od 4. studeni 2023., iskazi vještaka dr. Klementine Ružić i dr. Tedija Cicvarića, iskazi svjedoka KZ, VZ, FZ, EZ, te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola poslovni broj KPm- DO-2/2020.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke bolove, strah i trajno umanjenje životne aktivnosti) u iznosu od 19.908,42 EUR, a za koju štetu tužitelj navodi da je pretrpio u štetnom događaju od 17. rujna 2018. na autobusnom kolodvoru u Puli, kada ga je prvotuženik šakom udario u predjelu lijeve strane lica i pritom mu nanio tešku tjelesnu ozljedu (prijelom čeljusti).

7. Između stranaka nije sporno da se štetni događaj zbio 17. rujna 2018. na autobusnom kolodvoru u Puli, te da je tom prilikom tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Nesporno je da su tužitelj i prvotuženik u vrijeme štetnog događaja bili maloljetni odnosno da nisu imali navršenih osamnaest godina života, te da su drugotuženik i trećetuženica roditelji prvotuženika LZ.

8. Međutim, između stranaka je sporno je li tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja i štete, postojanje odgovornosti drugotuženika i trećetuženice kao roditelja za štetu, te opseg i visina (neimovinske) štete.

9. U skladu s odredbama čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja.

9.1. Prema odredbi čl. 1051. st. 3. ZOO maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

10. U skladu s navedenim odredbama, a na temelju u tom dijelu suglasnih iskaza tužitelja i prvotuženika utvrđeno je da je prvotuženik 17. rujna 2018. na autobusnom kolodvoru u Puli fizički napao tužitelja i udario ga u predjelu lijeve strane vilice te da je prvotuženik tako reagirao jer je navodno tužitelj širio nekakve priče koje nisu bile istinite i to ništa bitno, nešto vezano i za djevojke, što mu nije bilo ugodno čuti. Također je utvrđeno da tužitelj prethodno nije fizički napao prvotuženika, sve kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka VZ i FZ, dok svjedok EZ nije imao posebnih saznanja oko nastanka predmetnog štetnog događaja.

10.1. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola poslovni broj KpM- DO-2/2020 utvrđeno je da je tada mlt. IZ (rođen **.**.2000.) kazneno prijavljen da je 17. rujna 2018. oko 14,15 sati na četvrtom peronu autobusnog kolodvora u Puli, tijekom verbalnog sukoba s mlt. JZ (rođenom **.**.2002.) istog dva puta udario šakom u lijevu stranu lica te mu nanio tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture augulusa mandibule sa lijeve strane i frakture mandibularne fose lijeve temporalne kosti, te da je taj događaj snimljen i v ideo nadzorom na peronu četiri autobusnog kolodvora u Puli. Uvidom u izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama s prijedlogom za mjeru za mlt. PZ od 8. ožujka 2019. i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KM-DO-61/2018 od 9. kolovoza 2019. utvrđeno je da je prvotuženik prvi puta prijavljen kao počinitelj kaznenog dijela te da je priznao počinjenje kaznenog dijela, kao i da je iz razloga svrhovitosti odlučeno da se kazneni postupak neće pokretati ako prvotuženik izvrši posebnu obvezu uključivanja u rad humanitarnih organizacija i poslova komunalnog ili ekološkog značenja, a koju obvezu je prvotuženik u cijelosti i u zadanim rokovima izvršio pa je rješenjem Općinskog državnog odvjetništa u Puli-Pola od 30. siječnja 2020. utvrđeno da se na temelju čl. 72. st. 2. Zakona o sudovima za mladež iz razloga svrhovotosti neće pokretati kazneni postupak prema PZ (ovdje prvotuženika), rođenom **.**.2020., zbog kaznenog dijela nanošenja teške tjelesne na štetu maloljetnog JZ (ovdje tužitelja).

10.2. Dakle, na temelju iskaza tužitelja, prvotuženika i svjedoka VZ i FZ, koje u tom dijelu sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne, kao i uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KpM-DO-2/2020, utvrđeno je da je prvotuženik fizički napao tužitelja i to na način da ga je dva puta udario šakom u predjelu lijeve strane vilice, te da pritom prvotuženik nije postupao u nužnoj obrani u smislu odredbe čl. 1052. ZOO. Ovdje valja ukazati i kako eventualno, neprovjereno saznanje prvotuženika da tužitelj navodno širi nekakve priče koje nisu bile istinite i to ništa bitno, nešto vezano i za djevojke što mu nije bilo ugodno čuti, kako je to naveo prvotuženik u postupku, ne predstavlja i ne može biti opravdanje da se fizički napadne tužitelja i to udarcima šakom u glavu te da mu se nanesu teške tjelesne ozljede, pa je stoga neosnovano pozivanje prvotuženika na postojanje doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja i štete.

11. Vezano uz postojanje odgovornosti drugotuženika i trećetuženice kao roditelja za štetu koju je drugom prouzročilo njihovo maloljetno dijete, a nesporno je da prvotuženik IZ u vrijeme štetnog događaja nije imao navršenih osamnaest godina života odnosno da je bio maloljetan, valja ukazati da prema odredbi čl. 1056. st. 4. ZOO roditelji odgovaraju za štetu što je drugom prouzroči njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje , a da je ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova odgovornost solidarna (čl. 1057. ZOO).

11.1. Dakle, roditelji se mogu osloboditi odgovornosti za štetu ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje, što po ocjeni ovog suda drugotuženik i trećetuženica nisu dokazali (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) u ovom postupku, niti su na navedene okolnosti u postupku predlagali posebne dokaze, iako je na njima bio teret tog dokaza.

11.2. Naime, činjenica da je prvotuženik prvi puta bio prijavljen za kazneno dijelo, sama po sebi ne oslobađa roditelje od odgovornosti, kao ni sami navodi drugotuženika da u obitelji nisu podržavali nasilje i da prvotuženik nije niti prije niti kasnije sudjelovao u kakvom nasilju odnosno napadima, a sve to posebno uzimajući u obzir okolnosti nastanka samog štetnog događaja u kojem je prvotuženik fizički napao tužitelja odnosno od sebe mlađu, maloljetnu osobu, i to bez ikakvog prethodnog povoda od strane tužitelja, postupajući samo na temelju neprovjerenih navoda, i to na način da je šakom dva puta udario tužitelja i to u predjelu glave te ga tako teško tjelesno ozlijedio.

11.3. Slijedom navedenog, valjalo je tuženike u skladu s odredbama čl. 1045. st. 1. i 2., čl. 1051. st. 3., čl. 1056. st. 4. i čl. 1057. ZOO obvezati da tužitelju solidarno naknade štetu.

12. Naime, u skladu s odredbama čl. 19. st. 1. i 2. ZOO svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.1. Nadalje, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO). Prema čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da nakon samog događaja nije osjećao jaku bol, što od šoka i jer je bio vruć te da je išao kući i kada je pokušao pojesti da je shvatio da nema zagriz i da su mu se usta počela puniti krvlju; da je upućen u Rijeku na kirurgiju gdje se ustanovila dijagnoza i da je prošao operativni zahvat jer su mu morali spojiti čeljust; da duže vrijeme nije mogao ni jesti ni govoriti; da je sve bilo popraćeno jakim bolovima i da su mu konstantno davali lijekove kako bi se to ublažilo ; da oko 40 dana nije mogao otvarati usta; da se komunikacija s okolinom svodila na poruke; da nije imao društveni život te da se sve svodilo na komunikaciju putem društvenih mreža a da se radilo o razdoblju srednje škole kada se intenzivno živi, izlazi i druži ; da je imao namjeru polagati ispit za nogometnog suca ali da to nije uspio jer zbog ozljeda nije mogao dobiti liječničku potvrdu; da je tada sa šesnaest godina prvi puta završio u bolnici, da je imao operativni zahvat te da se probudio sa jakim bolovima; da su svi oko njega govorili a da on n ije mogao ništa reći; da je mogao samo na slamku popiti nešto te da je i jeo samo na slamku; da je to kod njega izazvalo tjeskobu jer je putem društvenih mreža i interneta pratio kako se njegova generacija zabavlja dok je on bio u bolnici; da mu je teško reći kada je počeo funkcionirati nakon bolnice ta da je gotovo nakon godinu i pol nakon toga imao glavobolje; da nije mogao kako treba oprati zube; da je nosio ortodontski aparat i da je nakon sanacije predmetne ozljede to trebao ponovno odraditi; da nakon štetnog događaja nije više siguran u društvu, posebno sa nepoznatim ljudima; da mu je rečeno da čak i ako ga netko slučajno nehotice dotakne laktom da se može desiti nezgoda i da on više nije spreman prolaziti ono što je već prošao; da je trenutno pohađa prometni fakultet i da mu za sada dobro ide; da je u vrijeme štetnog događaja bio u drugom razredu srednje škole i da dok se liječio nije išao u školu i to nekih dva mjeseca; da je prije predmetnog štetnog događaja u školu odlazio autobusom a da su ga nakon nezgode pa do kraja četvrtog razreda vozili roditelji jer mu je kolodvor bio trauma i nije se osjećao sigurno; da je nakon što je svoje zdravstveno stanje doveo u normalu položio za nogometnog suca i da to sad radi, ali da nogomet nije igrao nakon štetnog događaja dok se ranije bavio sportom i igrao nogomet; da se nije liječio po liječniku psihijatru i psihologu; da se boji da će ga netko slučajno čak i nenamjerno povrijediti i da će morati ponovno isto prolaziti i da mu je stalno u glavi ono što mu je doktor rekao da mu se ne smije desiti situacija da ga nešto dohvati gdje je ozlijeđen jer da bi moglo ponovno puknuti ; da ne izlazi na mjesta gdje ima mnogo ljudi; da je kao nogometni sudac 5-10 metara udaljen od lopte te da lopta ne smije biti upućena prema sucu; da sudi u četvrtoj NHL ligi gdje bude oko pedesetak ljudi; da je zadnji puta bio kod psihologa ili psihijatra pred nekih godinu ili godinu i pol dana i da mu nikad za to nisu propisani lijekovi; da iako mu je bio preporučen Helex da to nije htio uzimati da mu to ne ulazi u karton i to upravo jer se bavio sportom i radi potencijalnog zaposlenja.

14. Iz iskaza svjedoka KZ (tužiteljeve majke) utvrđeno je da je tužitelj zbog posljedica predmetnog štetnog događaja liječen u KBC Rijeka na Sušaku, gdje je i operiran te da je nakon operacije slijedio oporavak, a nakon toga ortodonska terapija do 2022.; da je 17. rujna odvezen iz pulske bolnice u riječku bolnicu gdje je bio četiri dana; da je nakon otpusta iz bolnice bio ovisan o tuđoj njezi te da mu je morala kuhati i pomoći u svemu; da je tužitelj sam mogao ići samo na wc, a da mu je u svemu ostalomu trebala njena pomoć; da je tužitelju pomoć trebala i u komunikaciji s ukućanima i u prehrani; da je morala pripremati tužitelju posebnu hranu u tekućem obliku i da se hranio putem slamke, te da je to trajalo cca dva mjeseca i postupno su krenuli na kašastu hranu; da je komunikacija s tužiteljem bila samo putem poruka (ili je slao poruke putem mobitela ili ih je pisao na papir); da je tužitelj želio biti izoliran od okoline i prihvaćao je samo obitelj da vidi; da je ortodonska terapija započela je u srpnju mjesecu 2019. i da je to već bilo drugi puta da je tužitelj morao nositi aparatić jer je taman prije štetnog događaja završio s ranijom ortodonskom terapijom; da se po dolasku iz bolnice kući tužitelj trzao na svaki šum, da nitko nije smio dolaziti osim bake i djeda, da nije htio da mu dođu prijatelji, da nije izlazio iz kuće; da su ga nakon dva mjeseca kada je krenuo u školu morali voziti automobilom jer više nije htio ići autobusom u školu; da nije želio otići u Pulu na daljnje školovanje već da se upisao u Rijeku na pomorski fakultet; da je dolazio kući vikendom ali samo ako bi oni išli po njega, a kada je dobio svoj automobil da je počeo sam dolaziti kući; da tužitelj ne želi koristiti javni prijevoz i ne izlazi van jer ne želi biti u okruženju gdje je više ljudi; da se tužitelj ne osjeća ugodno među masom ljudi; da su ga jednom prilikom odveli kod psihologa na razgovor ali da nakon toga tužitelj više nije želio odlaziti kod psihologa jer nije želio da mu ostane to negdje zabilježeno i da u budućnosti zbog toga ima problema; da je smatrala da njen sin ne treba pomoć psihologa ili psihijatra jer je bio poznat uzrok njegovih problema; da je tužitelj uzimao brufene protiv glavobolje i lijekove za smirenje koji su bili njoj prepisani i to povremeno Normabel, a da Helax koji mu je bio preporučen za smirenje nije htio uzimati.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. sc. Klementina Ružić, dr. med, psihijatar, subspecijalist socijelna i forenzine psihijatrije i dr. sc. Tedi Cicvarić, dr. med. specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, hitne medicine, utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natuk lijeve donje čeljusti, prijelom kuta lijeve donje čeljusti i prijelom mandibularne udubine lijeve sljepoočne kosti, te da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, a da je zbog vrste povreda provedeno operacijsko liječenja na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju KBC Rijeka i da je 18. ru jna 2018. u općoj anesteziji učinjena fiksacija donje za gornju čeljust, koja je odstranjena 19. listopada 2018. Utvrđeno je da se zaostale posljedice očituju u funkcionalnim smetnjama nakon prijeloma lijeve strane donje čeljusti i unutar zglobnom prijelomu lijeve mandibularne udubine na lijevoj sljepoočnoj kosti, uz povremene glavobolje te da je liječenje prema medicinskoj dokumentaciji završeno u studenom 2018. Nadalje je utvrđeno da korekcija zagriza i ortodontsko liječenje nisu u izravnoj uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnom povredom, već da su nastavak liječenja od ranije poznatog deformiteta zubnog rasta.

15.1. Utvrđeno je i kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno tri dana (na dan povreda, nakon operacijskog zahvata, nakon vađenja fiksacije), zatim bolove srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od ukupno jedan do dva tjedna (nakon operacije, tijekom akutne faze liječenja, uslijed otoka i lokalnog hematoma) te bolove slabog intenziteta ukupno tri do četiri tjedna, a da su se bolovi povremenog karaktera, slabog do srednjeg intenziteta uz povremene glavobolje javljali do završetka liječenja u studenom 2018., dok su povremene bolove u lijevom temporomandibularnom zglobu, slabog intenziteta koji se javljaju trajno i povremene glavobolje vještaci procijenili u okviru smanjenja životne aktivnosti. Također je utvrđeno da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja bio izložen ionizirajućem zračenju tijekom RTG i CT obrade, općoj anesteziji prilikom operacijskog zahvata, da nije imao mogućnost normalne prehrane tijekom šest do osam tjedana, uslijed fiksacije gornje i donje čeljusti tijekom mjesec dana i kasnije razdoblje u kojem je bila potrebna tekuća ili kašasta prehrana zbog nemogućnosti žvakanja, a posljedično značajnom poremećaju u normalnom režimu prehrane, da je tužitelj očekivano izgubio na tjelesnoj težini, kao i da u razdoblju od šest do osam tjedana tužitelju nije bilo moguće održavati potpunu higijenu usne šupljine. Tuđa pomoć stručne osobe tužitelju da nije bila potrebna, ali da mu je bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe dva sata tijekom četiri tjedna, zatim jedan sat tijekom četiri tjedna za posebnu pripremu hrane, dok mu je posebna prehrana u vidu tekućih i kašastih pripravaka sa potrebnim kalorijskim, proteinskim i vitaminskim sastojcima bila je potrebna dva mjeseca. Naruženje da kod tužitelja nije nastupilo. Nadalje, utvrđeno je da je zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta od samog događaja do dolaska u bolnicu u Rijeci (jer se u Puli tjelesna oštećenja nisu mogla sanirati) u trajanju od jednog dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2,5 mjeseca, t ijekom kojeg perioda tužitelj nije mogao jesti nego kašastu hranu, jeo je na slamku, gubio na tjelesnoj težini te je kod tužitelja postojala zabrinutost za ishod liječenja i prognoze bolesti, a koji strah je prešao u strah blagog intenziteta do 19. listopada 2018. kada su izvađene fiksacije. Ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja je utvrđeno u visini od 12-13 %, s time da na funkcionalne smetnje nakon prijeloma lijeve strane donje čeljusti i unutar zglobnom prijelomu lijeve mandibularne udubine na lijevoj sljepoočnoj kosti, uz povremene glavobolje otpada 3-5%, dok oko 10% otpada na smetnje koje se mogu dijagnosticirati kao poremećaj prilagodbe i koje smetne su u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem a koje se očituju u nesigurnost u većim gužvama (tužitelj ne ide na koncerte i u veće grupe vršnjaka, izbjegava vožnju autobusom) odnosno u situacijama koje procjenjuje potencijalno rizičnima a koje su moguće prijetnje po njegov tjelesni integritet, kao i u pojačanom oprezu.

15.2. Vještaci su u postupku i usmeno odgovorili na pitanja i primjedbe stranaka te je iz iskaza vještaka dr. Klementine Ružić dodatno utvrđeno da je traumatsko iskustvo individualno i da remeti individualnu dinamičku psihosocijalnu ravnotežu pojedinca odnosno da svaka osoba individualno reagira na položaj ili na određenu traumu, a da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio osoba u dobi od šesnaest godina koja dob se razvrstava u posebnu osjetljivu skupinu, te je štetni događaj kod tužitelja ostavio posljedice u smislu ograničavanja njegovog kretanja odnosno izbjegavajućeg ponašanja u odnosu na neke situacije ili na neke sredine (npr. vožnja autobusom, veliki skupovi, sportska natjecanja ili sportske manifestacije i sl.), a da je tužitelj dobio i uputu liječnika da mora pojačano biti oprezan odnosno da se mora čuvati i paziti da ne bi došlo do slične povrede kojom bi se značajno pogoršalo njegovo zdravstveno stanje , koja uputa je misaona i funkcionalno ograničavanje njegovih sloboda. Vještak je pritom cijenio i činjenicu da se radi o osobi još uvijek mlađe životne dobi za koju su ograničenja u bilo kojem smislu a naročito ograničenje slobode otežavajuća, te da situacija u kojoj se našao tužitelj tijekom štetnog događaja nije situacija koja je uobičajena i koja je svakodnevna na kojoj bi on mogao stjecati određena iskustva i "čeličiti se", jer u vrijeme štetnog događaja tužitelj nije bio niti tjelesno niti psihofizički formirana i zrela osoba, sa stavovima, razmišljanjima, opetovano odgovorna i zrelosti kakva ima osoba sa savršenim psihofizičkim razvojem (ona iznad 23 odnosno 24 godine). Utvrđeno je da su glavobolje koje su povremeno prisutne kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa samom nezgodom. Iz iskaza vještaka utvrđeno je i da nije provođeno psihijatrijsko liječenje tužitelja, da je tužitelj devet i pol mjeseci nakon štetnog događaja bio u jednom navratu kod psihologa te da je prema navodima tužitelja samo povremeno uzimao Normabel od majke, što nije evidentirano i da nije htio da mu bilo što vezano uz psihijatriju pa i propisivanje lijekova bude evidentirano u njegovoj dokumentaciji, što bi ga trajno pratili kroz njegov život a koje tumačenje je potpuno prihvatljivo te u praksi vještak često nailazi na takve slučajeve, a da je kojim slučajem tužitelj bio na psihijatrijskom tretmanu s kliničkog i forenzičkog aspekta pretpostavka je vještaka da je vrlo izvjesno da bi tada tužitelj imao dijagnozu reakcije na stres i da bi posljedice u smislu neimovinske štete i procjene smanjenja opće životne aktivnosti bile veće . Vještak je naveo i kako je moguće da bi u slučaju da se tužitelj podvrgnuo liječenju ti simptomi bili manji ali da ne može tvrditi da bi došlo i do potpunog ozdravljenja .

15.3. Također, iz iskaza vještaka dr. Tedija Cicvarića utvrđeno je kako je zajedno sa vještakom psihijatrijske struke objedinjena procjena umanjena životne aktivnosti na 12- 13 %. Utvrđeno je da je tužitelj imao problem sa žvakanjem, sa otvaranjem usta na način da može otvoriti usta do 5cm a normalno bi bilo 6 do 8cm , te da postoji isto tako rizik da sve može rezultirati sa posttraumatskom oštećenjem što bi smanjivalo gibljivost u tom zglobu a to bi značilo i dodatne probleme prilikom svakodnevnog žvakanja hrane, problem sa otvaranjem usta, govorom, i to na način da tužitelj osjeća tegobe. Kada vještak kaže da se kod tužitelja javljaju i bolovi da misli na bolovi kretanja, a kod mirovanja da ima povremeno glavobolje. U odnosu na liječenje ortodonta vještak je ukazao da se u nalazu ortodonta od 30. siječnja 2019. jasno u dijagnozama navodi da je ortodontska problematika vezana za nedostatak donjeg sjekutića, škarasti zagriz gornjeg lijevog pretkutnjaka i neizrasli odnosno inpaktirani donji lijevi drugi pretkutnjak, te da se u rengenskoj dijagnostici učinjenoj istog dana navodi da nisu vidljivi zameci tri zuba (oba lijeva umnjaka i drugog donjeg sjekutića desno), a da ni jedna od tih dijagnoza nje u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. Utvrđeno je da je kao posljedica prijeloma kuta donje čeljusti s lijeve strane nastao pomak u zagrizu koji je korigiran operativnim zahvatom, a da iz nalaza ortodonta od 30. siječnja 2019. proizlazi da "nakon frakture ambulusa mandibule s lijeve strane 17.09.2018. uslijed dobivenog udarca šakom pacijent navodi da dolazi do pomaka zuba i poremećaja okluzije", iz čega da se jasno vidi da se radi o navodu pacijenta a ne o objektivnom medicinskom dokazu. Nadalje je utvrđeno da je zadnji nalaz u medicinskoj dokumentaciji nalaz neuropsihijatra od 23. srpnja 2019. te da se u nalazu neuropsihijatra od 14. prosinca 2018. jasno se navodi "od kraja listopada žali se na glavobolju cca svaki drugi dan, bol lokalizira obostrano, sljepoočno i čeono, karaktera pritiska, uz fotofobiju…", a iz čega da se jasno vidi da su glavobolje započele nakon štetnog događaja. Vještak je naveo da se u cijelosti ne može isključiti postojanje nekih drugih uzroka glavobolja ali da mora navesti da su inače uzroci glavobolja mnogobrojni a da je dijagnostika prvenstveno usmjerena ka otkrivanju objektivnih stanja koje zahtijevaju specifično liječenje. Vještak je ukazao da su ozljede temporamandibularnog zgloba jedan od poznatih i dokazivih uzroka glavobolja te da je stoga sudsko medicinski postojanje glavobolje nakon ovakve povrede objektivno objašnjivo. Utvrđeno je da nije sporno da nije učinjena MR ali da je to dijagnostički postupak koji ne liječi glavobolju. Vještak je pojasnio i da je prilikom procjene umanjenja životne aktivnosti uzeo u razmišljanja i potencijalne komplikacije koje se mogu javiti u kasnijoj dobi za ostale posljedice koje se očituju u funkciji smetanja nakon prijeloma lijeve strane donje čeljusti i unutar zglobne unutar prijeloma na lijevoj slijepoočnoj kosti uz povremene glavobolje uključuju i potencijalne kasne posljedice unutar zglobnog prijeloma temporomandibularnog zgloba.

15.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivno i stručno s obzirom da su vještaci u postupku detaljno i jasno odgovorili na sva pitanja i primjedbe stranaka, a nalaz i mišljenje u skladu je i s medicinskom dokumentacijom u spisu pa iz navedenih razloga ne postoje okolnosti koje bi dovodile u pitanje pravilnost zaključka vještaka te je iz tog razloga sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje dopune odnosno novog vještačenja.

16. Sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze tužitelja i svjedokinje KZ budući da su isti iskazivali detaljno i životno logično te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, ali pritom sud nije prihvatio zaključke tužitelja i svjedoka KZ da bi korekcija zagriza i ortodontsko liječenje bili u izravnoj uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnom povredom, budući da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da su isti nastavak liječenja od ranije poznatog deformiteta zubnog rasta.

17. Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO. Kako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju od 17. rujna 2018. tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede i to natuk lijeve donje čeljusti, prijelom kuta lijeve donje čeljusti i prijelom mandibularne udubine lijeve sljepoočne kosti, te da je zbog vrste povreda provedeno operacijsko liječenje tužitelja na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju KBC Rijeka gdje je 18. rujna 2018. u općoj anesteziji učinjena fiksacija donje za gornju čeljust; te da je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno tri dana (na dan povreda, nakon operacijskog zahvata, nakon vađenja fiksacije), zatim bolove srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od ukupno jedan do dva tjedna (nakon operacije, tijekom akutne faze liječenja, uslijed otoka i lokalnog hematoma) te bolove slabog intenziteta ukupno tri do četiri tjedna, a da su se bolovi povremenog karaktera, slabog do srednjeg intenziteta uz povremene glavobolje javljali do završetka liječenja u studenom 2018.; kao i da je tužitelj pretrpio strah i to sekundarni strah jakog intenziteta od samog događaja do dolaska u bolnicu u Rijeci u trajanju od jednog dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2,5 mjeseca (tijekom kojeg perioda tužitelj nije mogao jesti nego kašastu hranu, jeo je na slamku, gubio na tjelesnoj težini te je kod tužitelja postojala zabrinutost za ishod liječenja i prognoze bolesti), a koji strah je prešao u strah blagog intenziteta do 19. listopada 2018. kada su izvađene fiksacije; te da je zbog predmetnog štetnog događaja kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u visini od 12-13 % (koje se smanjenje odnosi na funkcionalne smetnje nakon prijeloma lijeve strane donje čeljusti i unutar zglobnom prijelomu lijeve mandibularne udubine na lijevoj sljepoočnoj kosti, uz povremene glavobolje te na nesigurnost u većim gužvama i u pojačanom oprezu), a uzimajući pri tome u obzir i okolnosti u kojima je došlo do ozljeđivanja tužitelja (fizički napad udarcima šake u glavu) i mladu životnu dob tužitelja (rođen **.**.2002.), koji je u trenutku ozljeđivanja pohađao drugi razred srednje škole, te tijek liječenja tužitelja u kojem je tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu, te izložen ionizirajućem zračenju RTG i CT obrade i općoj anesteziji, ocjena je ovog suda kako u skladu s odredbama čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrpio u predmetnom štetnom događaju i to u iznosu od 5.700,00 EUR, a koji iznos pravične novčane naknade je po ocjeni ovog suda primjeren svim navedenim okolnostima slučaja te ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Na utvrđeni iznos naknade pravične novčane naknade tužitelju su priznate i zatezne kamate i to od dana podnošenja predmetne tužbe u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO, dok je u preostalom dijelu za iznos od 14.208,42 EUR tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimnovinske štete sa zateznim kamatama ocjenjen neosnovanim.

18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak radi isplate naknade neimovinske štete pa se smatra da je uspio u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva kako u odnosu na prvotuženika tako i u odnosu na drugotuženika i trećetuženicu kao roditelja prvotuženika, dok je u odnosu na visinu, uzimajući pritom u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u omjeru od 30% pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 75%, dok uspjeh tuženika iznosi 25%. Tuženici su stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 50%.

18.1. Tužitelju je pri tome priznat trošak zastupanja u postupku po odvjetniku i to za sastav za sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištu od 28. listopada 2021., 9. veljače 2023., 13. svibnja 2024., 13. veljače 2025., 6. lipnja 2025., 7. studenog 2025. i 28. siječnja 2026. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za sastav podneska od 25. siječnja 2021. i 28. prosinca 2023. po 250 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 14. ožujka 2025. 50 bodova (Tbr. 8/2 Tarife), odnosno ukupno 2550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a od 25% iznosi sveukupno 6.375,00 EUR. Tužitelju pritom nije priznat trošak sastav podneska od 20. veljače 2025. budući da je 20. veljače 2025. u spis samo dostavio potvrdu o izvršenom plaćanju bez sastavljanja posebnog podneska. Tužitelju je valjalo priznati i zatraženi trošak uplaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 804,60 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u uplaćenom iznosu od 122,77 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 245,54 EUR u skladu s Tar. br. 1. i Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Tako utvrđeni trošak valjalo je tužitelju priznati sukladno utvrđenom uspjehu u sporu od 50% odnosno u iznosu od 3.773,96 EUR.

18.2. Tuženicima u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njihovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

19. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku