Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4951/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽE, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, broj: 3.Pp-8045/2022-10 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ŽE je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje, odnosno, preinačiti presudu te donijeti osuđujuću presudu i kazniti okrivljenika novčanom kaznom 92,91 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. ŽE oslobađa optužbe da je na javnom mjestu remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što je vikao za ĆE i njegovim prijateljima „di ćete pičke“, a kada su se isti udaljili, slijedio ih vičući ima „što bižite pičke“, kojom prilikom je držao nož u ruci, a zbog nedostatka dokaza. Prilikom analize izvedenih dokaza prvostupanjski je sud naveo da se jedini ispitani svjedok u postupku ĆE nije sjećao događaja koji mu je ostao u magli pa je prvostupanjski sud, u nedostatku dokaza, primjenom načela „in dubio pro reo“ oslobodio okrivljenika optužbe jer nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.
5.1. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da nakon ovako provedenog dokaznog postupka, u nedostatku dokaza, treba donijeti povoljniju odluku za okrivljenika te ga osloboditi optužbe u smislu načela „in dubio pro reo“, a da prethodno nije izveo sve dokaze važne u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, što pravilno ističe i tužitelj u žalbi. Naime, tužitelj u žalbi navodi da je iz iskaza svjedoka ĆE na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji, vidljivo da je opisao predmetni događaj na način na koji je to i navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, a da je sud trebao ispitati u svojstvu svjedoka i druge osobe, odnosno UE i TE, prijatelje ĆE koji su kritične zgode bili s njim kada je okr. ŽE vikao i išao za njima držeći nož u ruci.
5.2. Budući da je dokazni postupak proveden bez prisutnosti okrivljenika koji se nije odazvao na glavnu raspravu unatoč uredno uručenim pozivima, a svjedok ĆE koji je u vrijeme počinjenja prekršaja koji se okr. ŽE stavlja na teret, bio maloljetnik (star 15 g.), izjavio da se događaja ne sjeća, prvostupanjski je sud trebao izvesti i druge dokaze koje je imao na raspolaganju radi s izvjesnošću utvrđenja činjeničnog stanja, što je njegova dužnost u smislu čl. 88. st. 1. PZ-a prema kojoj je zadatak prvostupanjskog suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, ali i one koje mu idu na štetu. Iz stanja spisa predmeta (Izvješće o postupanju policijskih službenika) je vidljivo da su događaju prisustvovali i UE, TE i HE, kao što je i iz samog optužnog prijedloga vidljivo da su i druge osobe bile prisutne. Stoga je radi potpunog razjašnjenja odlučnih činjenica, prvostupanjski sud trebao u postupku ispitati i navedene osobe kao svjedoke koji zasigurno imaju saznanja o predmetnog događaju. Ovdje je potrebno ukazati tužitelju da iako je maloljetna osoba ĆE ispitan u nazočnosti oca na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji, ne radi se o pravilnom načinu ispitivanja maloljetnog svjedoka kako to propisuje čl. 292. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.)
6. Iz navedenih razloga, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti dokaze na koje je ukazano u ovoj odluci te izvesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
