Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Povrv-83/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, na prijedlog sudske savjetnice Ane Milinković Rukavina, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koju zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i Partneri d. o. o., Dalmatinska 5, Zagreb protiv tuženice BCC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ispate, bez održavanja rasprave, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića, poslovni broj Ovrv-1114/2023 od 28. lipnja 2023. godine i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se naloži tuženici BCC da tužiteljici Hrvatska televizija isplati iznos od 31,86 eura/240,05 HRK ( slovima: tridesetjedaneuroiosamdesetšestcenti) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 10,62 eura/ 80,02 HRK od 1. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura/ 80,02 HRK od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 eura/ 80,02 HRK od 1. rujna 2022. do isplate

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ( ranije ovrhovoditelj ) je 15. svibnja 2023., podnio ovršni prijedlog protiv ovršenice sada tuženice BCC radi naplate iznosa od 31,86 EUR/240,05 HRK na ime neplaćenih dospjelih HRT pristojbi za razdoblje od lipnja do kolovoza 2022., zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Također je zatraženo i plaćanje troška ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Mile Fajdić iz Gospića, donio je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-1114/2023 od 28. lipnja 2023. godine.

3. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženica je pravovremeno uložila prigovor u kojem navodi da je 2018. HRT-u dostavila prigovor na opomenu u kojem je navela da svako domaćinstvo u svojem vlasništvu može imati tri prijamnika i da nije obvezna plaćati nikakve druge iznose osim osnovnog iznosa za pretplatu što uredno i podmiruje i da to što se bavi iznajmljivanjem u svojoj kući ne mijenja ništa na stvari. Pojašnjava da nakon tog prigovora podmiruje i dalje svoju mjesečnu pristojbu za kućanstvo i da do sad nije dobiva nikakva rješenja o ovrsi te se pita zašto je sad nakon više od pet godina došlo do ovrhe. Obrazlaže pravni status pružatelja usluga u domaćinstvu ili „iznajmljivača“ te zaključuje da iznajmljivači nisu fizičke osobe koje se bave gospodarskom djelatnošću jer da su te nekretnine koje se iznajmljuju dijelovi kućanstva-domaćinstva odnosno poistovjećuje pojam domaćinstva iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti sa pojmom kućanstva iz Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Obrazlaže da se ne može plaćati pristojba po dvije različite osnove za isti objekt. Predlaže da se izdano rješenje o ovrsi poništi i da se briše iz netočne evidencije kako je i tražila zadnji put 2018. (list 34 -37 spisa)

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda od 11. studenoga 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U očitovanju na prigovor tužitelj je naveo da je tuženik obveznik plaćanja mjesečne pristojbe temeljem čl. 34. st. 1. u vezi s st. 8. istog članka Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Pojašnjava činjenično stanje te navodi da su u apartmanu na utuženoj adresi prijamnika [adresa], 53288 [adresa] prijavljena dva tv prijamnika i to prijamnici broj 5778377 i 5778378 na ime tuženika s brojem obveznika 4423909, a isti se prijamnici odnose na obvezu plaćanja mjesečne pristojbe u vezi s odredbom čl. 34. st. 8. Zakona o HRT. Nadalje, da je po samoj prijavi prijamnika u apartmanima tuženika i izvatku iz popisa pretplatnika, jasno da tuženik u zasebnim objektima, koji ni po čemu nisu dio kućanstva, obavlja ugostiteljsku djelatnost i pruža uslugu gostima i da je fizička osoba koja se bavi pružanjem usluga smještaja u apartmanima kao ugostiteljskom objektu na istoj adresi na kojoj se nalazi i njezino kućanstvo, dužna plaćati RTV pristojbu za prijemnik koji ima u svojem kućanstvu i u apartmanu koji iznajmljuje, bez obzira što se prijemnici nalaze na istoj adresi. Stav potkrepljuje sudskom praksom. Predlaže da sud bez održavanja ročišta usvoji tužbeni zahtjev. Uz glavnicu potražuje zateznu kamatu kao i trošak parničnog postupka ( list 49-50 spisa ).

6. Tuženica očitujući se na navode tužitelja ističe da je iz priložene saldakonti kartice jasno vidljivo da su zaduženja evidentirana od lipnja 2008. do studenoga 2016., a da potom slijedi prestanak zaduženja do novog zaduženja od lipnja 2022. do studenoga 2025. te da navedeno potvrđuje da je njen prigovor od 2016. uvažen te da do 2022. nije bilo zaduženja . Ponovno ističe da je potpuno nejasno na temelju čega je nastalo novo zaduženje u 2022. Zaključuje da se je očito izvukla stara prijava od 2007. iz arhive jer da nikakvu novu prijavu nije potpisivala. U nastavku očitovanja u bitnome ponavlja već navedeno iz prigovora smatrajući da se na pružatelje usluga u domaćinstvu primjenjuju odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koje propisuju plaćanje mjesečne pristojbe za kućanstva. Predlaže ukinuti platni nalog bez održavanja ročišta. ( list 66-72 spisa)

7. Prvenstveno se navodi da se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak sukladno čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, odnosno stranke su izričito predlagale odlučivanje bez određivanja ročišta, a i sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati bez održavanja ročišta i odluka o predmetu spora može donijeti temeljem materijalnih dokaza dostavljenih na spis predmeta.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga HRT-a ( list 10 spisa), izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe ( list 51 spisa), preslika prijave prijamnika ( list 58 spisa), saldakonti kartica za tuženika ( list 59-62 ).

9. Sud nije razmatrao predložene dokaze i to Odluku o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2022. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja ( list 52-53) iz razloga što je sporna osnova potraživanja, a ne visina kao ni predloženu sudsku presudu ( list 54- 57 ) s obzirom da sud nije vezan praksom drugih sudova i ista nije izvor prava.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužena obveznik plaćanja RTV pristojbe za jedan prijamnik za kućanstvo na adresi [adresa], međutim sporno je je li tuženica i dalje obveznik plaćana pristojbe po prijavi prijamnika od 26. srpnja 2007.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga HRT-a ( list 10 spisa) sud je utvrdio da tužitelj potražuje isplatu dospjele RTV pristojbe za lipanj, srpanj i kolovoz 2022. u mjesečnom iznosu od 10, 62 EUR odnosno u ukupnom iznosu od 31,86 EUR.

13. Uvidom u izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe ( list 51 spisa) sud je utvrdio da je tuženica BCC kao vlasnica apartmana, ( vrsta obveznika: pravna osoba ) evidentirana pod šifrom obveznika 4423909 kao obveznik plaćanja pristojbe za dva prijamnika, broj 5778377-0 i 5778378-7, vrsta prijamnika: televizor, status : aktivan, datum prijave 27. srpnja 2007.

14. Uvidom u presliku prijave prijamnika sud je utvrdio da je pod nazivom apartmani vlasnice BCC, na adresi [adresa] pod šifrom obveznika 4423909 evidentiran jedan prijamnik pod brojem 5778377 od 26. srpnja 2007. potpisan nečitkim potpisom pretplatnika.

15. Uvidom u saldakonti karticu za tuženicu sa stanjem na dan 21. studenoga 2025. ( list 59-62) kao računovodstvenu evidenciju potraživanja koja daje pregled stanja računa obveznika i prvenstveno služi za praćenje otvorenih stavki i obračun duga sud je utvrdio da je tužitelj zaduživao tuženicu mjesečnim iznosima pristojbe za period lipanj, srpanj, kolovoz kontinuirano od 2008. do 2015. dok je za 2016. zadužio tuženicu za mjesečni iznos pristojbe samo za lipanj 2016.

Predmetna zaduženja tuženica je i podmirila.

Dalje iz priložene kartice obveznika proizlazi da tužitelj tuženicu obvezuje za mjesečni iznos pristojbe za period: lipanj, srpanj i kolovoz 2022., period: lipanj, srpanj i kolovoz 2023., daljnji period: od lipnja do prosinca 2024., te konačno i za period od siječnja 2025. do studenoga 2025. za koje proizlazi da ih tuženica nije podmirila.

16. Člankom 34. st. 4. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ( NN, br. 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018, 114/2022, 20/2023; dalje: ZOHRT), propisano je kako je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavak 2. ZOHRT, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, koje se dužnosti, sukladno članku 36. stavak 1. ZOHRT, oslobađa ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

17. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da obveza plaćanja mjesečne pristojbe nastaje isključivo na osnovi činjenice vlasništva ili posjeda RTV prijamnika i da jednom ustanovljena obveza po toj osnovi postoji sve dok se prijamnik ne odjavi.

18. Iz priložene saldakonti kartice vidljivo je da je tuženica po prijavi prijamnika iz 2007. plaćala „sezonske“ mjesečne pristojbe ( za tri ljetna mjeseca s obzirom da se radi o prijamnicima u apartmanima za iznajmljivanje ) kontinuirano od 2008. do 2015. i jednu obvezu za lipanj 2016., a nakon toga da su zaduženja prestala do 2022. u kojoj se ponovno zadužuje za sezonsku obvezu plaćanja ( tri ljetna mjeseca) kao i za 2023. ( tri ljetna mjeseca) dok se za 2024. zadužuje za period od šest mjeseci ( lipanj – prosinac) te konačno i za 2025. cjelogodišnjom obvezom plaćanja.

19. Navedeno upravo potvrđuje da tuženica osnovano navodi da je njen

„ prigovor“ iz 2018. ( tako u prigovoru na rješenje o ovrsi) odnosno 2016. ( u kasnijem podnesku od 23. siječnja 2026.) uvažen i da nije bilo daljnjih mjesečnih obveza sve do lipnja 2022. Pri čemu nije mjerodavno radi li se, kako tuženica navodi o prigovoru iz 2018. ili 2016. jer su zaduženja nedvojbeno prestala nakon zadnje obveze od 6/2016.

20. Iz navedenog sud zaključuje da je tuženica opisanom korespondencijom ( kako navodi prigovorom ) odjavila prijamnik jer kad mjesečna zaduženja prestanu to znači da je prijamnik odjavljen i obveza ponovno može nastati jedino novom prijavom prijamnika, nikako jednostranom ponovnom aktivacijom od strane tužitelja bez ikakvog utvrđenja činjeničnog stanja ( provjerom kontrolora na terenu ), a što i proizlazi iz spisa jer tužitelj nije priložio ni jedan dokaz, niti navedeno obrazlaže, temeljem kojeg bi se utvrdilo po kojoj osnovi je, a nakon prestanka u 6/2016, nastala nova obveza za utužene mjesečne iznose (lipanj, srpnja i kolovoz 2022.).

21. Ističe se da u skladu sa Odlukom o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika , čl.. 2., toč. 2. 10. HRT ima pravo , u skladu sa čl. 5. Odluke, prikupljati podatke obveznika plaćanja pristojbe na način da oni nisu dobiveni od obveznika. HRT će po takvoj prijavi dostaviti obvezniku informaciju o obradi njegovih podataka u razumnom roku u skladu sa postupcima komunikacije s obveznikom. U konkretnom slučaju to bi značilo da kad bi HRT pribavio podatke od nadležnog županijskog ureda za gospodarstvo nadležnog za izdavanje odobrenja za iznajmljivanje apartmana kojim se dokazuje da je tuženica registrirani iznajmljivač , samo provjerom od strane ovlaštenog kontrolora se može utvrditi ima li tuženica prijamnike u tim apartmanima, a koje nije prijavila.

Ne može samim činom slanja računa nastati za tuženicu obveza plaćanja . Odnosno ne može obveza nastati, kako tuženica navodi, ponovnom aktivacijom neaktivne prijave izvađene iz arhive tužitelja.

22. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je obveza plaćanja mjesečne pristojbe po prijavi prijamnika od 26. srpnja 2007. prestala odjavom prijamnika nakon zadnjeg zaduženja u lipnju 2016. i da bez nove prijave prijamnika nije mogla nastati ni nova obveza za tuženicu.

23. Sud nije razmatrao opravdanost navoda tuženice da time što kontinuirano izvršava obvezu plaćanja pristojbe za kućanstvo koje tuženica poistovjećuje sa domaćinstvom ( jer se bavi pružanjem usluga u domaćinstvu) nije dužna plaćati pristojbu za prijamnike u apartmanu jer se nalaze na istoj adresi . To iz razloga što je u dokaznom postupku utvrđeno da sporna prijava od 26. srpnja 2007. nije aktivna i da su zaduženja po toj osnovi prestala 2016. Stoga ne postoji obveza tuženice na plaćanje pristojbe po više osnova.

24. Valja napomenuti da podatak o statusu prijamnika – aktivan evidentiranom u izvatku iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe ne odražava točan podatak jer nema valjane i važeće prijave prijamnika koja to potvrđuje , a sam izvadak kao dokazno sredstvo izrađen je od samog tužitelja.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a kako je tužena u ovoj parnici uspjela u cijelosti to je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

26. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 20. ožujka 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba izjavljena protiv ove presude ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP)

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku, uz rješenje o pristojbi na prigovor