REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-1919/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja T HABEK OSTRUNIĆ VL. OBRTA ZA USLUGE I TURIZAM [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d. d, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Pavla Lesara i punomoćnice tuženika, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 212,30 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. studenog 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,42 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 37,89 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 212, 30 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 17. studenog 2023. do isplate. U tužbi navodi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27. rujna 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa VOLKSWAGEN GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA D.O.O. te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj navadi da je, temeljem generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., račun popravka tužitelja br. 310/01/2 izdan na primatelja leasinga, budući da isti provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Korisnik leasinga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 10. listopada 2023. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203204469 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj dalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun br. 310/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.804,35 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj navodi da je osnovicu prema navedenom računu u iznosu od 1.443,48 EUR, umanjenu za odbitnu franšizu, dužan podmiriti tuženik kako bi naknadio štetu oštećeniku.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio štetu u iznosu od 833,01 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 212,30 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije navedena cijena radnog sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru

4. Tužitelj navodi kako naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 4. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 212,30 EUR na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju, a tuženik nije pasivno legitimiran niti odgovoran. Ističe se da tužiteljica i tuženik nisu u pravnom odnosu jer tužiteljica nije sklopila kasko policu s tuženikom, već je ona sklopljena s vlasnikom vozila. Budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na uvjete koji su sastavni dio police, tuženik smatra da tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

6. Nadalje tuženik navodi da prema uvjetima kasko osiguranja, tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati popravak. Ističe da je osiguraniku uručena uputa o radionici, uz napomenu da može vozilo popraviti drugdje, ali će mu biti priznati samo troškovi u visini kalkulacije radionica koje je odredio tuženik. Tuženik tvrdi da je dužnost oštećenika poduzeti mjere za smanjenje štete, a da je on iako mu je ponuđen popravak po nižoj cijeni u servisu iste kvalitete, odabrao skuplju opciju. Tuženik osporava službeni cjenik radionice tužiteljice, smatrajući da je cijena sata rada proizvoljno određena i da priloženi račun nije mjerodavan dokaz.

7. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenika već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Tužitelj pasivnu legitimaciju tuženika dokazuje činjenicom da je tuženik već priznao pravnu osnovu odštetnog zahtjeva i isplatio nesporni dio štete. Nadalje tužitelj naglašava da je visina štete dokazana računom o popravku, koji je legitimna isprava. Smatra da, budući da opseg radova nije sporan jer odgovara izvidu štete tuženika, sporna je isključivo cijena radnog sata koju tuženik odbija u cijelosti priznati. Tužitelj navodi da drugi osiguravatelji (poput Croatia osiguranja d.d.), pa čak i sam tuženik u drugim slučajevima, priznaju cijenu sata rada od 80,00 EUR + PDV, što je više od satnice koju tužitelj potražuje u ovom predmetu.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa A II 3101/01/2 (list 10 spisa), izvid štete (list 14 spisa), ponude tuženika (list 16 spisa), generalne suglasnosti (list 18 spisa), police osiguranja (list 20-21 spisa), prijave štete (list 22-23 spisa), cjenika tužitelja (list 26 spisa), potvrde o uplati nespornog dijela (list 24 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 28 -35 spisa), Upute radionici za popravak vozila (list 125-126 spisa), Uvjeta za kasko osiguranje ( list 89-123 spisa), mail korespondenciju s HANF-om (list 59-60),

dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 61 -64 spisa), račune i potvrde o uplati (list 144 –154 spisa).

9. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i zastupnike po zakonu korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o. i osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o., budući da je okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje bilo moguće utvrditi temeljem isprava dostavljenih kao dokaz u spis.

10. Sud je odbio provesti dokaze: saslušanje procjenitelja tuženika TC na okolnost visine štete i upute o u ovlaštene radionice; od tužitelja zatražiti da dostavi račune popravka vozila prema fizičkim osobama za 2023. godinu sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada kao i provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost; službenim putem od AUTOCENTAR AGRAM d.d. i od AUTO REMETINEC D.D. zatražiti podatak o cijeni rada limara i lakirera i cijeni potrošnog materijala lakirera prema izvidu štete, odnosno saslušanje djelatnika istih na navedene okolnosti, kao i provesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način jer prema mišljenju ovog suda utvrđenje navedenih činjenica nije odlučno za donošenje presude u predmetnom postupku. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka, a pogotovo imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 212,30 EUR sa zateznim kamatama.

13. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem, osnova tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja te je utvrdio kako su tužitelj i BKS leasing Croatia d.o.o., navedeni Ugovor sklopili 4. listopada 2024. te da je istim BKS leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 212, 30 EUR, a prema računu popravka za štetu broj:

3101/01/2 u ukupnom iznosu od 1.804,35 EUR. Time je oštećeni BKS leasing Croatia d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - u nastavku ZOO).

15. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja . Iz navedenog je razvidno da je predmetna tražbina prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka ustupljena tužitelju. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom.

16. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protiv i ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

18. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

19. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika sud je utvrdio da je policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200072320, vozilo VOLKSWAGEN GOLF, reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika u periodu od 17. siječnja 2023. do 17. siječnja 2024. od strane ugovaratelja osiguranja Car Fleet Management d.o.o.

20. Iz generalne suglasnosti (list spisa 18) proizlazi da je vlasnik vozila BKS leasing Croatia d.o.o. dao 15. travnja 2015. generalnu suglasnost primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o. da provodi postupke rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga te ovlašćuje tuženika (tada naziva JADRANSKO OSIGURANJE d.d.) da isplate vrši direktno prema primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o.

21. Iz Izvida štete (list spisa 14) sud je utvrdio da je tuženik 10. listopada 2023. pregledao vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200072320 kod tuženika, utvrdio oštećenja na istom kao posljedice predmetnog štetnog događaja od 27. rujna 2023. i procijenio da je za popravak istog potrebno 6 sati rada limara, 2,60 sati rada lakirera i potrošni materijal vrijednosti 112,35 EUR.

22. Iz računa broj 310/01/2 od 17. listopada 2023. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila kupca Car Fleet Management d.o.o. za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje račun Car Fleet Management d.o.o., kao primatelju leasinga i ovlašteniku za provođenje postupaka djelomičnih šteta na objektima davatelja leasinga BKS leasing Croatia d.o.o. sukladno izvidu štete za oštećeno vozilo, ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 1.443,48 EUR, uvećano za PDV, odnosno 1.804,35 EUR.

23. Čitanjem Ponude tuženika (list spisa 16) sud je utvrdio da je tuženik ugovaratelju osiguranja Car Fleet Management d.o.o. ponudio na ime predmetne štete isplatiti iznos od 1.231,18 EUR, umanjen za odbitnu franšizu u iznosu od 398,17 EUR, odnosno 833,01 EUR, a iz pregleda detalja o plaćanju (list 24 spisa) proizlazi da je tuženik 5. veljače 2024. platio Car Fleet Management d.o.o. iznos od 833,01 EUR na ime naknade predmetne štete na vozilu.

24. Dakle, sud je utvrdio da preostali iznos od 212, 30 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

25. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja (list 26 spisa) od 1. veljače 2023., proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 40 EUR (plus PDV).

26. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

27. Stav ovog suda je da tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice na koje je uputio tuženik imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku navedeno da cijena radnog sata za limarske radove iznosi 40 EUR uvećano za PDV.

28. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ostalim klijentima tužitelj naplaćuje neku drugu cijenu, a ne onu navedenu u cjeniku.

29. Tužitelj ima pravo od tuženika potraživati utuženi iznosa uvećan za zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 10. listopada 2023.(datum prometne nezgode 27. rujna 2023.). Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije 10. listopada 2023. pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate od10. listopada 2023., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 17. studenog 2023., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

30. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

31. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

32. Vrijednost predmeta spora je 212, 30 EUR.

33. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 24. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 22. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 187,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,28 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 207,42 EUR.

34. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 20. ožujka 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Izreke.

35. Tužitelj je zatražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,56 EUR, iako je stvarno platio iznos od 6,64 EUR slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6, 64 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđena kao valjalo odbiti. Također, tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak prema kamatnoj stopi većoj od stope propisane odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose i u tom dijelu odbijen. Tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude pa mu ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu 20. ožujka 2026. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife) uvećano za PDV, odnosno 31,25 EUR. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod točkom III. Izreke.

36. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, valjalo je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u visini od 125,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate od presuđenja odbiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom IV. Izreke.

37. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.