REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5254/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TJ, rođen **.**.1985., državljanina Demokratske Republike Kongo, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana, 20. ožujka 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Klasa: UP/I-216-03/23-06/17792, Urbroj: 511-01-212-25-12 od 25. studenoga 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 16. ožujka 2026. godine iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestopedeset eura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Klasa: UP/I-216-03/23- 06/17792, Urbroj: 511-01-212-25-12 od 25. studenoga 2025. godine pod točkom I) odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio CJ, rođen **.**.1985. godine u mjestu [adresa], Demokratska Republika Kongo, državljanin Demokratske Republike Kongo i pod točkom II) je određeno da je u roku od 30 dana od dana izvrsnosti tog rješenja TJ dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja navodeći kako je pobijano rješenje neosnovano, te na zakonu i činjenicama neutemeljeno, pa tužitelj traži da ga sud sasluša u ovom predmetu. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u opasnosti, te je konkretne opasnosti u kojima tužitelj navodi da se nalazi, povezao s konkretnim događajima. Tako je tužitelj naveo da je napustio zemlju podrijetla jer je imao problema s činjenicom očeva članstva u političkoj stranci I.D.P.S., te da je policija dolazila tražiti tužiteljeva oca. Tuženik ocjenjuje iskaze tužitelja neujednačenim i umanjene vjerodostojnosti. Međutim, na sve to tužitelj može ukazati na način da je tužiteljev otac po imenu TJŠ dobio međunarodnu zaštitu u Francuskoj, a temeljem upravo istih navoda koje je tužitelj iznio u svojim iskazima. Naime, potrebno je svakako usporediti razloge zbog kojih su tijela Republike Francuske našle za shodno tužiteljevu ocu, a na koga se tužitelj upravo poziva da su zbog njegove političke djelatnosti problemi za tužitelja i nastali, te na osnovu tih saznanja za tužitelja donijeti valjanu i meritornu odluku. Dostavljena materijalna dokumentacija je sukladna s navodima tužitelja, a koji je izjavio na zapisniku da ga je policija tukla, što ujedno potvrđuje i dostavljena medicinska dokumentacija iz koje su vidljive ozljede tužitelja, a mehanizam kojih može isključivo nastati tako da tužitelja netko udara i tuče. Razlozi za ovakvo postupanje su i više nego jasni, naime očito je da je tužiteljev otac bio politički aktivan na način da je bio opasan za režim, a uostalom otac je dobio status u Republici Francuskoj, što opet ukazuje na težinu problema s kojima se otac susretao u zemlji podrijetla, ali i težinom problema s kojima se nakon odlaska oca susretao i tužitelj. U obrazloženju pobijanog rješenja se olako prelazi preko činjenice da je tužitelj izričito naveo da su ga tukli, da su pratili njegovo kretanje, te da su mu prijetili da će ga ubiti. Očito su vlasti u Francuskoj, poslije analiziranja predmeta zaključile da je takvih prijetnji u odnosu na oca bilo, da je očev život bio ugrožen, te da ga valja zaštititi. Sada sin navodi da je zbog aktivnosti oca imao daljnjih i nastavnih problema, te je pokušao situaciju riješiti na drugačiji način, bijegom u Republiku Kongo, međutim niti tamo on nije i ne bi bio siguran, s obzirom na mogućnost uhićenja i izručenja. Tužitelj je tijekom davanja iskaza na pitanje je li bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju rekao da je bio i to da je bio izložen od strane policije, a sada u tom smislu uz ovu tužbu prilaže i materijalne dokaze na pribavljanje kojih ga je uputio tek punomoćnik, pa se postavlja pitanje radi čega tako nešto nije našlo mjesta u analizi tužiteljevi iskaza tijekom pisanja obrazloženja pobijanog rješenja. Tužitelj je ujedno naveo i ukazao tuženiku da mu u slučaju povratka u zemlju podrijetla prijeti smrt, a ukoliko se uzme u obzir da je njegov otac u Francuskoj dobio zaštitu, tada se postavlja pitanje radi čega se tužiteljevi navodi nisu ozbiljno razmotrili od strane tuženika. U tom smislu tužitelj će predložiti da se pribavi spis od francuskih vlasti, a koji se odnosi na razloge pružanja statusa tužiteljevu ocu, sve kako bi se dodatno usporedila vjerodostojnost tužiteljevih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka. Nadalje, tužitelj je naveo tijekom davanja iskaza da je ozlijeđen u glavu i nogu, te sada, prilažući dokumentaciju koja se odnosi na to, njego iskaz svakako mora dobiti na vjerodostojnosti. Tužitelj, naprotiv tvrdnjama tuženika ne vidi u kojem dijelu bi se tužitelju mogla spočitati neusklađenosti između prvog i drugog iskaza, a za pripomenuti je da se razgovor cijelo vrijeme vodio na francuskom jeziku, na što je tužitelj, želeći biti kooperativan i pomoći da se postupak što transparentnije odvija, i pristao. Međutim, tužitelj se samo služi francuskim jezikom, ali u govoru istog postoje određene rupe, a tužitelj se jasno i služi LINGALA jezikom, a koji je u upotrebi u Kongu, te njega u potpunosti razumije, pa je moguće da, i kada bi bilo nekih nesuglasica, to bi proizlazio iz tužiteljeva djelomičnog znanja francuskog jezika, ali nikako iz namjere da tužitelj jednom iskazuje ovako, a drugi puta drugačije. Težnja tužitelja da ode u Francusku je normalna, jer mu je kao prvo tamo obitelj, a kao drugo je i lingvistički u boljoj poziciji, pa mu se isto ne treba bespotrebno uzimati za zlo, već kao jedan logičan čin težnje da bude sa svojom obitelji i na govornom području gdje za njega ne postoji toliko barijera. Prilikom tuženikove ocjene da se radi o subjektivnom strahu tužitelja za koji se ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja, ističe se da se dostavom dokumentacije uz tužbu stvari mijenjaju, te sam tužiteljev strah, osim što ima subjektivan karakter, ima i objektivan, a na što ukazuju i navodi i dokazi u historijatu ove tužbe. Dvojbe oko stranke kojoj je otac tužitelja pristupio jasno se rješava dokumentacijom koja je uz ovu tužbu dostavljena, pa nema potrebe oko istoga više spekulirati. Temeljem rečenog, predlaže se da sud donese slijedeću

Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje u predmetnom upravnom sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj u tužbi navodi da istu podnosi zbog toga što je rješenje nerazumljivo i nepotpuno, da je povrijeđen Zakon o upravnom postupku, pogrešno primijenjeno materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik odbija kao netočne ove navode tužitelja, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Tuženik je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama’ Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona.

Suprotno navodima tužitelja, tuženik je u postupku pravilno utvrdio da tužitelj nije iznio nove relevantne činjenice niti nove dokaze u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji bi opravdavali dopuštenost naknadnog zahtjeva. Naime, okolnosti na koje se tužitelj poziva u naknadnom zahtjevu, odnos s djevojkom u zemlji podrijetla, neslaganje njezine obitelji s navedenom vezom te prijetnje koje je dobivao, u bitnome su sadržajno već iznesene i razmatrane u prethodnom postupku međunarodne zaštite, zbog čega se ne mogu smatrati novim činjenicama. Pisana izjava TJŠZ od 2. prosinca 2025. godine, na koju se tužitelj poziva kao na ključni novi dokaz, ne predstavlja novi relevantni dokaz koji bi mogao bitno utjecati na odluku o međunarodnoj zaštiti. Uvidom u informacijski sustav ovog Ministarstva autor priložene izjave u Republici Hrvatskoj boravi od 2022. godine, temeljem dozvole za boravak i rad. Riječ je o izjavi koja nije potkrijepljena nikakvim objektivnim ili provjerljivim dokazima, niti sadrži nove okolnosti koje bi bile odlučne za dopuštenost naknadnog zahtjeva. Sama činjenica da je izjava pribavljena nakon okončanja prethodnog postupka ne znači automatski da se radi o novoj relevantnoj činjenici, osobito kada se njome samo ponavljaju raniji navodi tužitelja.

U konkretnoj situaciji zahtjev za međunarodnu zaštitu je podnesen kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke o povratku u zemlju podrijetla nakon što je tužitelju presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2490/25-05 od 24.11.2025. godine odbijen tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 16. ožujka 2026. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno, opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024.).

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji su razlozi traženja azila odgovora da je podnio zahtjev za azil zbog problema sa ocem odgovorio da je otac bio član stranke IDPS i otac je u nekom trenutku dobio poziv za neku manifestaciju odnosno okupljanje, a to je bilo kad je on bio mali, dosta davno. Oca su nakon toga tražili vojnici pa je on pobjegao, da bi onda tražili i njega samog. Otac je pobjegao 2013. g. Događaj se dogodio, ne sjeća se kada jer je zaboravio, bilo je dosta tih manifestacija pa mu se sve pomiješalo i ne zna gdje je onda pobjegao, a sada se otac nalazi u Francuskoj gdje je od 2013. godine. U Francuskoj otac ima status azilanta, zatražio je azil te je isti dobio. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji je pročitao ime njegovog oca s preslike putovnice kaže da je to ime njegovo oca a na daljnje pitanje da je maloprije rekao da mu se otac zove T odgovorio je da ima veliki problem s pisanjem. Naveo je i da je malo pohađao školu te da ima velikih problema s pisanjem. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da na putovnici piše da je ista valjanja do 2023. g. i što nakon toga odgovorio je da je tražio dokaz da je tamo dobio međunarodnu zaštitu te da je nakon toga ishodio novu putovnicu ali nju istu nije dostavio.

Na daljnji upit tko je CJŠ odgovorio je da mu je to majka te majka nema azil ali ima dozvolu boravka te živi s njegovim bratom u Francuskoj. Na daljnje pitanje opunomoćenika tužitelja da li je netko od njegovih ostao u Kongu odgovorio je da tamo živi očeva sestra.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja kakvih je problema imao 2013. g. nakon bijega oca odgovorio je da je doživio više puta prijetnje i maltretiranja prilikom potrage za njegovim ocem.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja tko je vršio potragu za ocem odgovorio je da je to radila policije.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji su razlozi traženja azila odgovora da je podnio zahtjev za azil zbog problema sa ocem. Otac je bio član stranke IDPS i otac je u nekom trenutku dobio poziv za neku manifestaciju odnosno okupljanje, a to je bilo kad je on bio mali, dosta davno. Oca su nakon toga tražili vojnici a on je on pobjegao, da bi onda tražili i njega samog. Otac je pobjegao 2013. g. Događaj se dogodio ne sjeća se kada jer je zaboravio, bilo je dosta tih manifestacija pa mu se sve pomiješalo i ne zna gdje je onda pobjegao a sada se otac nalazi u Francuskoj gdje je od 2013. godine. U Francuskoj otac ima status azilanta, zatražio je azil te je isti dobio.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji je pročitao ime njegovog oca s preslike putovnice kaže da je to ime njegovo oca a na daljnje pitanje da je maloprije rekao da mu se otac zove T odgovorio je da ima veliki problem s pisanjem. Navodi da je malo pohađao školu te da ima velikih problema s pisanjem.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da na putovnici piše da je ista valjanja do 2023. i što nakon toga odgovara da je tražio dokaz da je tamo dobio međunarodnu zaštitu te da je nakon toga ishodio novu putovnicu ali nju istu nije dostavio.

Na daljnji upit tko je CJŠ odgovorio je da mu je to majka i majka nema azil ali ima dozvolu boravka te živi s njegovim bratom u Francuskom. Na daljnje pitanje opunomoćenika tužitelja da li je netko od njegovih ostao u Kongu odgovorio je da tamo živi očeva sestra.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja kakvih je problema imao 2013. g. nakon bijega oca odgovorio je da je doživio više puta prijetnje i maltretiranja prilikom potrage za njegovim ocem.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja tko je vršio potragu za ocem odgovorio je da je to radila policije. Na daljnji upit zašto odgovorio je da je to bilo zbog problema okupljanja odnosno manifestacija u kojima je sudjelovao.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja koliko je puta policija tražila oca nakon što je otišao odgovorio je da se to događalo cijelo vrijeme, nekad svaki dan, nekad svakih 10 dana, svaki mjesec dana. To je trajalo sve do 2016. do trenutka njegovog napuštanja zemlje.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja gdje je 2016. otišao iz Konga odgovorio je da je prešao u susjedni Kongo grad [adresa] gdje je ostao od 2016. do 2021. Krajem 2021. otišao je iz [adresa] preko Srbije i Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da ga je netko u [adresa] tražio odgovorio je da je tamošnja policija bila obaviještena od policije DR Kongo da je on tamo.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da do 2016. dok nije napustio DR Kongo da li ga je policija fizički napala odgovorio je da je bio više puta fizički napadnut od strane policije i to u obiteljskoj kući gdje je policija došla i iz čistog mira ga napala. Oni bi došli tražiti oca, a ako njega (tužitelja) nije bilo jer je vozio taksi, sačekali su ga i napali.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da je naknadno dostavio liječnički nalaz, da li se taj nalaz odnosi na događaj koji je sad naveo odgovara da da, policija ga je tukla.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da u tom nalazu piše da je star 40 godina iako u to doba nije mogao imati 40 godina, zna li kako je došlo do te situacije odgovorio je da je to greška, tada je bio traumatiziran te da nije obraćao pažnju na tu grešku.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja radi čega kada je prvi put došao u Republiku Hrvatsku nije izrazio namjeru, nastavio je dalje put za Francusku, a nije ostao ovdje odgovorio je da prvo zbog jezika a u Francuskoj su mu bili otac i majka pa da im se htio pridružiti.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da li je znao pravilo da ne može ići u Francusku odgovorio je da je on to shvatio, tek kada je nakon podnesenog zahtjeva za azil u Francuskoj obaviješten o tome da su mu otisci prstiju bili već ranije uzeti te da to vrijedi u cijelom Schengenu i da zato mora u Hrvatsku. Dakle, to je tek tamo saznao.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja što bi mu se dogodilo da se vrati u DR Kongo odgovorio je da bi tamo bio u opasnosti. Bio bi ugrožen od strane policije zbog problema s ocem.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika od kuda je točno krenuo na put u Europu odgovorio je da je iz [adresa] napustio Afriku avionom letom preko Turske za Srbiju.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li to znači da je od 2016. do 2021. bio u Brazzavileu te iz zemlje podrijetla i od tamo napustio Afriku odgovorio je da da, u [adresa] je prešao ilegalno te se tamo vrlo kratko zadržao.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika kakav je dogovor postigao s poslodavcem u [adresa] u vezi plaće odgovorio je da je dogovorio posao osobnog vozača. Novac je čuvao kako bi imao za dokumente za sve što je bilo potrebno za put u Europu.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da je na zahtjevu izjavio da je razlog napuštanja ekonomske prilike jer u Kongu nema posla odgovorio je da nije tako.

Napustio je Kongo zbog zaštite.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika kakvu poziciju ima IDPS u Kongu odgovorio je da se ona u međuvremenu podijelila na dva dijela, a njegov otac je bio povezan s osobom koja je sada na čelu jednog krila, ŠJŠ. Stranka je na vlasti ali on je dosta traumatiziran, on ne prati, ali zna da je na vlasti. Opunomoćenika tuženika konstatira da je tužitelj davao kontradiktorne izjave u upravnom postupku i sada u sporu u pogledu naziva stranke a da je ta stranka na vlasti u DR Kongu od 2018. godine.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li ga je itko napao ili je imao problema s policijom od 2016. u [adresa] odgovorio je da mu se dogodilo nekoliko puta da su ga susreli ljudi iz DR Konga i tražili da se vrati u DR Kongo. Na daljnji upit opunomoćenika tuženika zašto to sad prvi put spominje i zašto nije to naveo u upravnom postupku, gdje je da nije imao nikakvih problema, naveo je da je bio traumatiziran pa se nije suvislo izrazio.

Na daljnji upit opunomoćenika tuženika da li u zemlji podrijetla ima suprugu, da li ga itko traži u zemlji podrijetla odgovorio je da ima dvije supruge po tradicionalnim običajima i petero djece, te da ona koja ga obavještava o svemu živi u [adresa], a ova koja mu ne šalje informacije živi u [adresa].

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koliko je puta policija tražila oca nakon što je otišao odgovara da se to događalo cijelo vrijeme, nekad svaki dan, nekad svaki 10 dana, svaki mjesec dana. To je trajalo sve do 2016. do trenutka njegovog napuštanja zemlje.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja gdje je 2016. otišao iz Konga odgovara da je prešao u susjedni Kongo grad [adresa] gdje je ostao od 2016. do 2021. Krajem 2021. otišao je iz [adresa] preko Srbije i Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.

Na daljnji upit opunomoćenika tužitelja da ga je netko u [adresa] tražio odgovara da je tamošnja policija bila obaviještena od policije DR Kongo da je on tamo.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Klasa: UP/I-216- 03/23-06/17792, Urbroj: 511-01-212-25-12 od 25. studenoga 2025. godine Sud je utvrdio da je pod točkom I) odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio CJ, rođen **.**.1985. godine u mjestu [adresa], Demokratska Republika Kongo, državljanin Demokratske Republike Kongo i pod točkom II) je određeno da je u roku od 30 dana od dana izvrsnosti tog rješenja TJ dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem kako zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan

Sukladno članku 20. Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja, ocijenjeno je da u konkretnom slučaju ne postoji osnovani strah od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tražitelj je naveo da je zemlju podrijetla DR Kongo napustio 2016. godine te je otišao u Brazevillu u Republiku Kongo, iz koje je otišao 2021. godine, odnosno početkom 2022. godine. Potom se vratio se DR Kongo te krenuo u ciljanu zemlju Europske linije, konkretno u Francusku Republiku. Budući da je iskaz tražitelja nedosljedan, nevjerodostojan i neuvjerljiv, te da nije potkrijepljen nikakvim dokazima kojima bi se potvrdila navodna osnovanost straha od progona zbog očeve političke angažiranosti, a iz dostupnih činjenica ne proizlazi da je u zemlji podrijetla niti u Brazevilli u Republici Kongo bio izložen progonu, prijetnjama ili ozbiljnoj šteti zbog očeve političke aktivnosti, niti da bi, u slučaju povratka, bio u stvarnom riziku od takvog postupanja.

Ocijenjeno je da se subjektivni strah koji tražitelj osjeća zbog navodne očeve političke aktivnosti prilikom mogućeg povratka u zemlju podrijetla, ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.

Tražitelj je prije napuštanja zemlje podrijetla živio u gradu [adresa]. Prema ACLED-u posljednjih godinu dana u [adresa] zabilježena su 2 sigurnosna incidenata medu civilnim žrtvama, a [adresa] broji oko 7 785 965 stanovnika, što je 0.000026% izloženosti riziku.

Obzirom na navedeno te utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima (,.Narodne novine*' 133/20. 114/22 151/22 i 40/25).

Člankom 37. stavkom 2. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku. Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvrsnosti odluke o zahtjevu. Člankom 183. stavkom I. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi, ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave, odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti rješenje o povratku. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

S obzirom na to da tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o lome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren, unutar kojega tražitelj ima dovoljno vremena za napuštanje istog s obzirom na osobne okolnosti, a prije svega na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da če se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.

11. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, te da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, što je isto utvrdio i sud u ovom upravnom sporu provodeći dokaz saslušanjem tužitelja. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi.

12. Naime, u upravnom postupku je utvrđeno, a u upravnom sporu nije dokazano drugačije odnosno nije osporeno da je tužitelj prema vlastitoj izjavi zemlju podrijetla DR Kongo napustio 2016. godine te je otišao u Brazevillu u Republiku Kongo, iz koje je otišao 2021. godine, odnosno početkom 2022. godine. Potom se vratio u DR Kongo te krenuo u ciljanu zemlju Europske linije, konkretno u Francusku Republiku. Budući da je iskaz tužitelja u upravnom postupku ocijenjen kao nedosljedan, nevjerodostojan i neuvjerljiv, te da nije potkrijepljen nikakvim dokazima kojima bi se potvrdila navodna osnovanost straha od progona zbog očeve političke angažiranosti, a iz dostupnih činjenica ne proizlazi da je u zemlji podrijetla niti u Brazevilli u Republici Kongo bio izložen progonu, prijetnjama ili ozbiljnoj šteti zbog očeve političke aktivnosti, niti da bi, u slučaju povratka, bio u stvarnom riziku od takvog postupanja pa Sud smatra da je osnovano ocijenjeno da se subjektivni strah koji tužitelj osjeća zbog navodne očeve političke aktivnosti prilikom mogućeg povratka u zemlju podrijetla, ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, potpuno ispravno zaključuje tuženik, Ocijenjeno je dakle, da se subjektivni strah koji tražitelj osjeća zbog navodne očeve političke aktivnosti prilikom mogućeg povratka u zemlju podrijetla, ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ovakvo obrazloženje i sud u cijelosti prihvaća i stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga, slijedom svega navedenog, ispravno zaključuje tuženik da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je pravilno odlučio kao u točki 1. izreke osporavanog rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

13. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

14. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 50. citirane Tarife iznosi 2,00 EUR, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište dana 16.03.2026. g. iznos od 500,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR i 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis