REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: P-4196/22-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, zastupan po punomoćniku HC iz Odvjetničkog društva STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o. iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja osobno te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Nikole Božića, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu za objavu presude, 20. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„ 1. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 21239 od dana 01.09.2006. i Sporazum radi osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a koji sporazum je sklopljen 01.09.2006. godine, a solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem: OU- 793/2006, od 05.09.2006. godine. u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene, pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, te se ima primijeniti ugovorna kamata koja se obračunava i usklađuje prema indeksu LIBOR.
2. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 21239 od dana 01.09.2006. i Sporazum radi osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a koji sporazum je sklopljen 01.09.2006. godine, a solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem: OU- 793/2006, od 05.09.2006. godine, a u dijelu koji se odnosi na tzv. "valutnu klauzulu", odnosno u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za CHF važećem na dan dospijeća pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za stranke." II Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnova mijenjanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu isplati iznos od 947,85 eura i to u mjesečnim iznosima koji su niže navedeni, time da na svaki dospjeli, a ne isplaćeni mjesečni obrok teče kamata od dospijeća do 31.07.2015.g. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g, pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- iznos od 5,21 eura navedena kamata teče 31.01.2007 do konačne isplate
– iznos od 5,21 eura navedena kamata teče 28.02.2007 do konačne isplate
– iznos od 5,23 eura navedena kamata teče 31.03.2007 do konačne isplate
– iznos od 5,15 eura navedena kamata teče 30.04.2007 do konačne isplate
– iznos od 5,09 eura navedena kamata teče 31.05.2007 do konačne isplate
– iznos od 5,06 eura navedena kamata teče 30.06.2007 do konačne isplate
– iznos od 10,13 eura navedena kamata teče 31.07.2007 do konačne isplate
– iznos od 10,17 eura navedena kamata teče 31.08.2007 do konačne isplate
– iznos od 9,99 eura navedena kamata teče 30.09.2007 do konačne isplate
– iznos od 9,99 eura navedena kamata teče 31.10.2007 do konačne isplate
– iznos od 10,10 eura navedena kamata teče 30.11.2007 do konačne isplate
– iznos od 9,99 eura navedena kamata teče 31.12.2007 do konačne isplate
– iznos od 10,18 eura navedena kamata teče 31.01.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,33 eura navedena kamata teče 29.02.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,53 eura navedena kamata teče 31.03.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,26 eura navedena kamata teče 30.04.2008 do konačne isplate
– iznos od 10.14 eura navedena kamata teče 31.05.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,27 eura navedena kamata teče 30.06.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,07 eura navedena kamata teče 31.07.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,09 eura navedena kamata teče 31.08.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,26 eura navedena kamata teče 30.09.2008 do konačne isplate
– iznos od 11,15 eura navedena kamata teče 31.10.2008 do konačne isplate
– iznos od 10,60 eura navedena kamata teče 30.11.2008 do konačne isplate
– iznos od 11,24 eura navedena kamata teče 31.12.2008 do konačne isplate
– iznos od 11,38 eura navedena kamata teče 31.01.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,52 eura navedena kamata teče 28.02.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,29 eura navedena kamata teče 31.03.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,26 eura navedena kamata teče 30.04.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,11 eura navedena kamata teče 31.05.2005 do konačne isplate
– iznos od 10,92 eura navedena kamata teče 30.06.2009 do konačne isplate
– iznos od 10,98 eura navedena kamata teče 31.07.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,10 eura navedena kamata teče 31.08.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,00 eura navedena kamata teče 30.09.2009 do konačne isplate
– iznos od 10,93 eura navedena kamata teče 31.10.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,10 eura navedena kamata teče 30.11.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,21 eura navedena kamata teče 31.12.2009 do konačne isplate
– iznos od 11,39 eura navedena kamata teče 31.01.2010 do konačne isplate
– iznos od 11,34 eura navedena kamata teče 28.02.2010 do konačne isplate
– iznos od 11,59 eura navedena kamata teče 31.03.2010 do konačne isplate
– iznos od 11,54 eura navedena kamata teče 30.04.2010 do konačne isplate
– iznos od 11,64 eura navedena kamata teče 31.05.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,43 eura navedena kamata teče 30.06.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,25 eura navedena kamata teče 31.07.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,77 eura navedena kamata teče 31.08.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,58 eura navedena kamata teče 30.09.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,27 eura navedena kamata teče 31.10.2010 do konačne isplate
– iznos od 12,90 eura navedena kamata teče 30.11.2010 do konačne isplate
– iznos od 13,61 eura navedena kamata teče 31.12.2010 do konačne isplate
– iznos od 13,15 eura navedena kamata teče 31.01.2011 do konačne isplate
– iznos od 13,29 eura navedena kamata teče 28.02.2011 do konačne isplate
– iznos od 12,99 eura navedena kamata teče 31.03.2011 do konačne isplate
– iznos od 13,07 eura navedena kamata teče 30.04.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,01 eura navedena kamata teče 31.05.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,04 eura navedena kamata teče 30.06.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,97 eura navedena kamata teče 31.07.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,59 eura navedena kamata teče 31.08.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,07 eura navedena kamata teče 30.09.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,07 eura navedena kamata teče 31.10.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,01 eura navedena kamata teče 30.11.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,27 eura navedena kamata teče 31.12.2011 do konačne isplate
– iznos od 14,44 eura navedena kamata teče 31.01.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,42 eura navedena kamata teče 29.02.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,31 eura navedena kamata teče 31.03.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,35 eura navedena kamata teče 30.04.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,45 eura navedena kamata teče 31.05.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,34 eura navedena kamata teče 30.06.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,40 eura navedena kamata teče 31.07.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,26 eura navedena kamata teče 31.08.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,11 eura navedena kamata teče 30.09.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,30 eura navedena kamata teče 31.10.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,37 eura navedena kamata teče 30.11.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,35 eura navedena kamata teče 31.12.2012 do konačne isplate
– iznos od 14,04 eura navedena kamata teče 31.01.2013 do konačne isplate
– iznos od 14,29 eura navedena kamata teče 28.02.2013 do konačne isplate
– iznos od 14,28 eura navedena kamata teče 31.03.2013 do konačne isplate
– iznos od 14,18 eura navedena kamata teče 30.04.2013 do konačne isplate
– iznos od 13,90 eura navedena kamata teče 31.05.2013 do konačne isplate
– iznos od 13,89 eura navedena kamata teče 30.06.2013 do konačne isplate
– iznos od 13,98 eura navedena kamata teče 31.07.2013 do konačne isplate
– iznos od 14,11 eura navedena kamata teče 31.08.2013 do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko 947,85 eura do zahtijevanih 4.175,13 eura (za iznos 3.227,28 eura), zajedno sa zateznim kamatama.
r i j e š i o j e:
I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je zahtijevana isplata s osnove razlike prouzročene valutnom klauzulom u iznosu od 28.409,08 kuna/3.770,53 eura.
II Odbacuje se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao nedopušten.
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 511,92 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više zatraženi iznos parničnog troška zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je 21. studenog 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da su stranke 1. rujna .2006. sklopile Ugovor o kreditu, broj: 21239 i Sporazum radi osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, a koji sporazum je sklopljen 1.9.2006., a solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem: OU- 793/2006, od 5.9.2006. Predmet Ugovora o kreditu br. 21239 je kunska protuvrijednost iznosa od 32.864,16 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita za CHF, time da je rok otplate kredita 7 godina, uz ugovorenu kamatnu stopu koja iznosi 6 %. Svoje obaveze tužitelj je dosada sve uredno podmirio.
1.2. Međutim u odnosu na ugovornu kamatnu stopu nakon sklapanja Ugovora tuženik je u 3 navrata mijenjao kamatnu stopu bez da bi prethodno o istome pregovarala s tužiteljem već je samoinicijativno mijenjala kamatne stope u svoju korist, uz kratak dopis tužitelju. Opisanim postupanjem tužene tužitelj je oštećen obzirom da je radi promjenjivih kamatnih stopa uplatio više nego je prvotno bilo ugovoreno, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije mr.sc. Milana Buljan, koji je priložen uz tužbu.
1.3. Nadalje tužitelju je nastala šteta zbog tzv. Valutne klauzule, a koja šteta predstavlja razliku između izračuna povrata kredita za navedeno razdoblje i to kada bi isti iznos bio "pušten" u kunama uz iste uvjete otplate, jer je kredit bio ugovoren bez valutne klauzule, dok je kamata po kreditu bila nepromjenjiva do usklađenja kamatne stope, a nakon toga se mijenja sukladno promjeni LIBOR-a.
1.4. Opisanim postupanjem tužene tužitelj je oštećen obzirom da je radi promjenjivih kamatnih stopa uplatio više nego je prvotno bilo ugovoreno, a što će biti razvidno iz financijskog vještačenja. Prilikom ugovaranja kredita tuženik ni na koji način nije informirala ni objasnila tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa niti ga je obavijestila o valuti CHF i rizicima ugovaranja, naprotiv tuženik je tužitelju jedino omogućio ugovaranje u valuti CHF. Sam ugovor o kreditu nema navedene razloge niti su vidljivi kriteriji po kojima bi tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem mogao predvidjeti ekonomske posljedice. Da je tuženik postupio na gore opisani način tužitelj zasigurno ne bi pristao na sklapanje takvog pravnog posla.
1.5. Ugovor o kreditu sadrži standardne odredbe, ali odredbe o visini redovne kamate, odnosno same cijene novca koje je tužitelj primio od tužene kao kreditora nisu ni jasne niti uočljive. Također nije sporno da je tuženik sve, pa tako i odredbe o visini kamatne stope kao dio svog standardnog ugovora sastavio unaprijed te o njima nije pregovarao s tužiteljem kao korisnikom.
1.6. U tužbi se tužiteljica poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u presudi broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 13.6.2014. u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope utvrdio da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene Ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jedinstvenom odlukom tuženika i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora tužitelj kao stranka nije s tuženom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže o pravima i obvezama ugovorenih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope.
1.7. U međuvremenu je doneseno više presuda od strane Suda EU, i to baš u spojenim poljskim predmetima C-80/21, C-81/21, i C-81/22, kojom presudom su kompilirane mnoge prijašnje presude kojima je utvrđivano kako ugovori s ništetnom valutnom klauzulom na mogu opstati i moraju biti proglašeni ništetnima u cijelosti, ako to zatraži potrošač s takvim ugovorom, a kao dokaz mogu poslužiti krucijalne presude C-70/17, C-1180/17 i C-260/18. Za hrvatske potrošače to znači, da i njihovi ugovori s valutnom klauzulom CHF, koja je ništetna, jer je uz nju ništetna i promjenjiva kamatna stopa, moraju po tužbenom zahtjevu potrošača biti utvrđeni ništetnima u cijelosti. Obzirom, da Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, to pak znači da stranka čak nije ni dužna postaviti tužbeni zahtjev na ništetnost ugovora, jer Sud, ukoliko su zakonski uvjeti ispunjeni, mora utvrditi ništetnost po službenoj dužnosti.
1.8. Prema mišljenju tužitelja, radi se o klasičnom primjeru nepoštenosti ugovaranja sukladno odredbi čl. 84 i 99. Zakona o zaštiti potrošača. Naime ugovorna kamata u ugovoru o kreditu u biti predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, a uz njegovu obvezu vračanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, pa ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva sukladno odredbi čl. 269. st. 2 i čl. 272 Zakona o obveznim odnosima. Neprijeporno je da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbi, načelo svjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava. Iz sadržaja predmetnog ugovora izvjesno je unošenje u isti potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, pa se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije mogao biti razumljiv, a što dovodi do ništetnosti ugovornih odredbi sukladno rješidbi VSHR Revt-240/14.Uostalom prema presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak. 4 st. 2. Direktive 93/13 ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već se istom mora na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma i promjene kamatne stope i rizik tečaja CHF u odnosu na HRK kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog ugovora proizlaze. Budući su odredbe o ugovorenoj kamati u predmetnom ugovoru o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe u čl. 81 st. 1 ZPP-a odnosno čl.102. iste ništetne, to je posljedica ništetnosti da je svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju tog ugovora, a sve sukladno odredbi čl. 323. st 1. ZOO-a.
1.9. Budući je iz navedenog razvidno da je tužitelj od strane tužene oštećen pod dva osnova i to razlikom prouzročenom promjenjivom kamatnom stopom te razlikom prouzročenom valutnom klauzulom, to se predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i tzv. valutna klauzula te isplatu s osnove razlike prouzročene valutnom klauzulom u iznosu od 28.409,08 kuna, te s osnove razlike prouzročene promjenljivom kamatnom stopom u iznosu od 4.974,60 kuna.
2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja i aktivne legitimacije te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
2.2. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe da se na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još u kolovozu 2013. godine, a tužba je podnesena u listopadu 2022. godine, sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, obzirom da tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također, tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare.
2.3. Tuženik ističe kako sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koju primjenu na konkretan slučaj tuženik u cijelosti osporava. Dodatno, kad bi se ZZP i primjenjivao, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.
2.4. U odgovoru na tužbu se dalje navodi da je tuženik održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu, što tuženik dokazuje i dostavom primjerka ugovora s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik ističe da je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je tuženik 2005. i 2006. godine od ukupnog broja sklopljenih ugovora čak 57,58% sklopio u valutom u eurima.
2.5. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji viceguverner HNB-a GC prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru.
2.6. Tuženik ističe kako su tvrdnje tužitelja promašene i netočne te ukazuje na razliku kredita s valutnom klauzulom u CHF-u sklopljenih prije 2005. godine i nakon. Naime, nije u istoj poziciji osoba koja je kredit u švicarcima podigla prije 2005. i osoba koja je isti podigla nakon tog razdoblja. Drugim riječima, do 2005. godine su korisnici kredita mogli tvrditi da su banke ili drugi kreditori tajili informacije kojima su raspolagali o nestabilnosti tečaja CHF koji HNB ne štiti u odnosu na kunu, ali od 2005. se radi o općepoznatoj informaciji o kojoj se govorilo javno u medijima što znači da se korisnici kredita koji su se odlučili za sklapanje ugovora u CHF valuti, ne mogu više pozivati na istu argumentaciju o neznanju, na isti način kao i korisnici kredita koji su ugovore s valutom CHF sklopili u prethodnim razdobljima. U konkretnom slučaju, radi se o ugovoru, kratkoročnom kreditu koji je sklopljen u vremenu kada je pitanje valute CHF već bilo općepoznato, a što proizlazi i iz gore citiranih novinskih članaka, kao i iz transkripata radijskih emisija koje tuženik dostavlja u privitku. Dakle, očito je kako se godinama prije nego što je tužitelj zaključio predmetni ugovor raspravljalo u javnom prostoru o stabilnosti CHF valute i njezinom značaju za korisnike kredita u istoj te je isto tako s navedenim informacijama raspolagao i tužitelj. Tuženik je povrh svega, upravo na traženje klijenata počeo nuditi ugovore u CHF valuti,
objašnjavajući svakom kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna te ne može garantirati njezinu stabilnost. Drugim riječima, tužitelj je taj koji je tražio od tuženika financiranje kredita u valuti CHF. Tužitelj ukazuje sudu na standard dužne pažnje i informiranost „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud EU koji ne podrazumijeva potrošača koji se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita.
2.7. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Dodatno, suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ističe da ugovaranje valutne klauzule „samo po sebi“ ne čini neku ugovornu odredbu nepoštenom. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je predmetni Ugovor sklopljen isključivo na njegovu štetu, ali prednosti koje su ostvarene u razdoblju do 2011.g. ne smatra „problematičnima“ jer je kao korisnik kredita u tom razdoblju bio u boljoj poziciji od korisnika kredita koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima ili kunski kredit.
2.8. Štoviše, tuženik ističe kako je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: ZID ZPK) u čl. 19. st. 3. izrijekom isključio već otplaćene kredite. Naime, razlog isključenja već otplaćenih kredita se očituje u cilju zakonodavca kojim je nastojao otkloniti neravnotežu koja je nastala između ugovornih stranaka, a na štetu potrošača, tj. očigledno je kako je zakonodavac smatrao kako korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli nikakvu štetu, odnosno kako između potrošača i vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača, kao i u konkretnom slučaju između tužitelja i tuženika koji je svoj kredit isplatio u cijelosti prije donošenja ZID ZPK.
2.9. Tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tužitelj se u tužbi poziva na utvrđenja i odluke iz postupka temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač i isto navodi kao dokaz da je tuženik postupao nepošteno pri sklapanju predmetnog ugovora. Tužitelj navodi da je tuženik na potpuno identičan način kao i banke koje su bile obuhvaćene predmetnim postupkom plasirao sporni kredit tužitelja. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze s ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom udruge Potrošač, već uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Kao pravna osoba se u cijelosti razlikuje od banke jer je društvo s ograničenom odgovornošću, a ne dioničko društvo te nema vlastiti kapital, odnosno nema vlastiti novac, što će se detaljnije pojasniti u točki X.
S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, obzirom tuženik nije bio stranka u postupku, niti je utvrđeno kako je svojim postupanjem ili propuštanjem tuženik povrijedio zaštićene interese, presude se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj, već protiv točno osam određenih pravnih osoba.
Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tužitelja, meritum presude iz kolektivnog postupka nije primjenjiv u konkretnom slučaju
2.10. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u točkama III. i IV. petita. Uopće je nejasno na koji je točno način tužitelj došao do tog izračuna i zašto uopće smatra da bi mu tuženik trebao navedeni iznos isplatiti.
Tuženik predlaže sudu da se utvrdi kao vrijednost predmeta spora iznos koji je utužio tužitelj.
Opreza radi, budući da je tužitelj proizvoljno naznačio vrijednost predmeta spora i predložio financijsko – knjigovodstveno vještačenje, tuženik ističe kako je tužitelj bio dužan urediti tužbeni zahtjev odmah. Svrha je financijsko – knjigovodstvenog vještačenja da se, u slučaju da se eventualno utvrdi bilo kakva preplata po predmetnom ugovoru, potvrdi izračun eventualne preplate kako ju je istaknuo tuženik, a ne da vještak određuje vrijednost predmeta spora. Navedeno je dozvoljeno jedino u slučaju iz odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku, što u ovom predmetu nikako nije slučaj.
2.11. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti. Navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema važećoj valuti CHF-a.
Dakle, ne samo da se tuženik zaduživao u CHF-u, nego je to činio i putem banke sa sjedištem u [adresa] pa stoga postoji i međunarodni element, a sve na zahtjev i traženje tužitelja.
2.12. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika te da je u ugovor uglavio niz nepoštenih odredbi.
Tužiteljeve tvrdnje su u potpunosti promašene i paušalne te tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time tuženik stekao ikakvu korist. Kako je već i sam tužitelj naveo, predmetni ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjena kamatne stope. Tuženik nije banka, nije dioničko društvo i nema svoj kapital te je bio obveznik plaćanja PDV-a. Do promjene kamatne stope je dolazilo radi zakonskih izmjena Zakona o PDV-u, tj. jer su se stope PDV-a mijenjale na temelju odluke zakonodavca.
Naime, kamatna stopa sastoji se od dva dijela - fiksnog i varijabilnog, koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te porezu i drugim davanjima, a koje uopće ne ovise o jednostranoj volji tuženika. Kamatna stopa mijenjana je isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao nikakav utjecaj. Dakle, iznos varijabilnog dijela kamatne stope, koji se mijenjao u skladu s prethodno navedenim, ne predstavlja prihod tuženika.
Tuženik pritom ističe kako PDV nije prihod tuženika nego prihod državnog proračuna Republike Hrvatske tako da bilo kakav rast kamate nije bio prihod tuženika, stoga ga tužitelj ne može potraživati od tuženika.
Ukoliko tužitelj smatra da je nešto preplatio na osnovu promjene kamatne stope, utoliko bi trebao tužiti Republiku Hrvatsku.
Prema čl. 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U Uvjetima ugovora o kreditu, koji je sastavni dio ugovora o kreditu, u čl. 9.1. navedeno je: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita F.“
Slijedom iznesenog, predmetni ugovor sadrži sve bitne, zakonom propisane elemente te su odredbe istog ugovora jasne, razumljive, odredive te u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama, stoga nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka. Tuženik dodatno ističe da je odredbom čl. 9.1. Uvjeta o kreditu određeno: „Korisnik kredita ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.“ Stoga je nejasno zašto tužitelj, obzirom na gore spomenute tvrdnje, nije iskoristio pravo koje mu pripada i zahtijevao raskid Ugovora o kreditu zbog promijenjenih uvjeta, nego sad, deset godina nakon što je isplatio Ugovor u cijelosti, neosnovano potražuje iznose navodno preplaćenih anuiteta.
3. Na pripremnom ročištu 5. prosinca 2023. tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda, za koji prigovor je doneseno rješenje da će sud o prigovoru odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
4.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 4. studenog 2025. preinačio tužbu na način zahtjeva isplatu s osnova nezakonitog mijenjanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu u iznosu od 4.175,13 eura, dok je tužbu povukao preko iznosa od 4.175,13 eura, te je navedeno da tužba i tužbeni zahtjev glede parničnog troška ostaju neizmijenjeni.
4.2. Tuženik se očitovao preinaci tužbe od 4. studenog 2025. na način da je istu smatrao djelomičnim povlačenjem tužbe, kojoj se protivio.
5.1. Rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave 25. studenog 2026. tužitelju je naloženo urediti i precizirati neurednu i nerazumljivu preinačenu tužbu od 4. studenog 2025, uz upozorenje da će se u protivnom tužba odbaciti.
5.2. Tužitelj je podneskom od 26. studenog 2025. uredio tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, dok je povukao tužbu u odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na potraživanje isplate glede valutne klauzule. Tim podneskom tužitelj je dakle, točku 1. i 2. deklaratornog tužbenog zahtjeva ostavio neizmijenjenu, preinačio kondemnatorni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu razlike s osnove promjenljive kamatne stope na način da ga povisio sa 4.974,60 kuna / 660.24 eura na 4.175,13 eura, a djelomično povukao tužbu u odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva, kojom je bila zahtijevana isplata s osnove razlike prouzročene valutnom klauzulom u iznosu od 28.409,08 kuna/3770,53 eura.
5.3. Podneskom od 23. prosinca 2025. tuženik se suglasio s povlačenjem tužbenog zahtjeva pod toč. 3. tužbenog zahtjeva, a trošak u odnosu na povučeni dio nije zahtijevao. Djelomično povlačenje tužbe za iznos od 28.409,08 kuna/3770,53 eura utvrđeno je točkom I izreke ovog rješenja.
6.1. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Ugovora o kreditu broj 21239 od 1. rujna 2006, (list 7-10 spisa) Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 1. rujna 2006. (list 11-15 spisa), Plan otplate uz ugovor o kreditu (list 24-28 spisa),novinski članci i transkripti u odnosu na CHF (list 42-56 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića od 29. travnja 2025 (list 85- 96 spisa).
6.2. Ovjerenu izjavu predloženog svjedoka ČC sud nije pročitao, budući da tužiteljica nije dala suglasnost da se ta izjava pročita, umjesto da se svjedok sasluša pred sudom. Na ročištu glavne rasprave tuženik je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
6.3. Sud nije saslušao tužiteljicu, budući da nije pristupila na ročište glavne rasprave 25. studenog 2025. na kojem je određeno njeno saslušanje, niti je po nalogu suda dostavila dokaz o opravdanju izostanka zbog zdravstvenog stanja. Tužiteljica nije pristupila ni na sljedeće ročište glavne rasprave 4. ožujka 2026., izostanak je opravdala lošim zdravstvenim stanjem, ali nikakav dokaz o tome nije dostavila.
7. Stranke su popisale parnični trošak.
8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9. Predmet spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jest zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 21239 od 1. rujna 2006. i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 1. rujna 2006. i to odredbi koje se odnose na „promjenljivost ugovorene kamatne stope u u skladu s jednostranom odlikom tužene“ te odredbi koje se odnose na „tzv. valutnu klauzulu, odnosno na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za CHF važećim na dan dospijeća“, kao i zahtjev za isplatu s osnova „nezakonitog mijenjanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu u iznosu od 4.175,13 eura.“
10. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 1. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 21239 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.925,45 CHF te da je kredit otplaćen u kolovozu 2013.
11. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i zastara potraživanja.
12. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, tužiteljica kao ugovorna stranka ugovora o kreditu aktivno je legitimirana zahtijevati utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora, kao i isplatu iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredbi ugovora, zbog čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.
13.1. Prigovor mjesne nenadležnosti nije istaknut u odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2023., kada se tuženik upustio u raspravljanje, već prvi put tek na pripremnom ročištu, pa je tuženik prekludiran u isticanju tog prigovora, jer se sukladno odredbi članka 20. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
13.2. Stoga je prigovor mjesne nenadležnosti odbačen kao nedopušten, kako je riješeno točkom II izreke rješenja.
14.1. Čitanjem Ugovora o kreditu br. 21239 sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu 1. rujna 2006. u svrhu financiranja kupnje vozila Škoda Octavia Ambiente 1.4. (čl. I ugovora), na iznos od 26.925,45 CHF (čl. II Ugovora), dok je člankom III Ugovora određen broj (84) i visina (391,24 CHF) mjesečnih obroka kredita, ukupni iznos mjesečnih obroka, troškovi zaključenja ugovora i ukupni troškovi ugovora, godišnja stopa ugovorne kamate (6%), efektivna kamatna stopa na kredit (realna kamatna stopa) te trajanje ugovora. Ugovoru su pridruženi Uvjeti ugovora o kreditu Inačica: CHF-2006-1.
14.2. Budući da je iz samog ugovora vidljivo da je ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljicom- fizičkom osobom radi kupnje automobila, sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/2003, dalje: ZZP/03), jer tuženik nije ni tvrdio, a što bi bio njegov teret dokaza, da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe.
15.1. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
15.2. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se o bilo kojoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo.
15. 3. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03-a).
15.4. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03-a).
15.5. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03-a nepoštena ugovorna odredba je ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).
16.1. Odredbom iz članka 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF: 2006-01 (dalje: Uvjeti ugovora o kreditu), koji su sastavni dio Ugovora o kreditu, određeno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d. koji vrijedi za CHF na dan plaćanja.
16.2. Prema odredbi članka 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita F. Korisnik kredita, koji je potrošač, ima pravo zahtijevati raskid ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.
16.3. Odredbom članka 9.3. Uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno je ako valutna jedinica švicarski franak (CHF) bude zamijenjena zamjenskom valutom, to će se s učinkom od trenutka ukidanja švicarskog franka novčane obveze podmirivati u odnosu prema zamjenskoj valuti i po tečaju, koji će u Švicarskoj Konfederaciji na dan ukidanja švicarskog franka službeno vrijediti. Istodobno je korisnik kredita suglasan , da nakon uvođenja zamjenske valute uglavljena valutna klauzula bude vezana za zamjensku valutu. Uvođenje zamjenske valute ne daje korisniku kredita pravo na raskid ili odustanak od Ugovora.
16.4. Citiranim odredbama Uvjeta ugovora o kreditu ugovorena je valuta obveze te uvjeti promjene mjesečnih obroka.
17. Ugovor o kreditu br. 21239 od 1.9.2006. i Sporazum radi osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 1.9.2006. ne sadrže niti jednu odredbu kojim je propisana promjenljivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene niti „tzv. valutna klauzula“ (štoviše tužitelj ni ne navodi o kojim bi se odredbama ugovora radilo), zbog čega je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I presude.
18.1. Međutim, budući da sud na ništetnost (pa i djelomičnu ništetnost) pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), to je sud utvrdio, kao prethodno pitanje u ovoj parnici zbog zahtijevane isplate pretplaćenih iznosa mjesečnih obroka s osnove promjene kamatne stope, da je nepoštena, a time i ništava prema odredbi članka 87. st. 1. ZZP/03 citirana odredba članka 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom su ugovoreni uvjeti promjene mjesečnih obroka kredita utvrđenih točkom III Ugovora.
18.2. Naime, navedena odredba, za koju tuženik nije dokazao da se o njoj pojedinačno pregovaralo, ne sadrži jasne, lako razumljive i lako uočljive odredbe o promjeni mjesečnih obroka (u okviru mjesečnih obroka i promjeni kamatne stope), a što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer su mjesečni obroci od 31. 12. 2006. povećani zbog povećane kamatne stope u odnosu na ugovorenu do kraja otplate kredita, što je utvrđeno vještačenjem koje je dodatno biti obrazloženo u nastavku.
18.3. Predmetna odredba, kao sastavni dio ugovora o kreditu ne sadržava nikakve konkretne parametre za povećanje kamatne stope. Umjesto toga, navode se samo općeniti razlozi, kao što su promjena ili uvođenje novih poreza, davanja i pristojbi, promjena uvjeta refinanciranja te promjena propisa, a koje općenite formulacije prosječnom potrošaču nisu jasne ni razumljive. Također, nisu lako uočljive niti omogućuju potrošaču da na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeni ekonomske posljedice koje iz njih za njega proizlaze, zbog čega su kao nepoštene utvrđene ništavim prema odredbi članka 87. st. 1. ZZP/03.
19.1. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanjem stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.
19.2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se e vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je tuženik, sukladno odredbi čl. 11154. ZOO-a, dužan vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime valutne klauzule u CHF, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.
19.3. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, a kao dospijeće se uzima datum dospijeća pojedinog mjesečnog obroka, kako navodi i sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju. Stopa zateznih kamata određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02. i 153/04.) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u kojem smislu je sud intervernirao u tužbeni zahtjev zbog izmjene kamatne stope u utuženom razdoblju.
20. Uslijed utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe čl. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu, a temeljem koje su tužiteljici naplaćeni viši iznosi mjesečnih obroka od početno ugovorenih, to tužiteljica ima pravo na vraćanje pretplaćenog iznosa, u konkretnom slučaju zatraženih pretplaćenih iznosa po osnovi promijenjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu, sa kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka.
21.1. U odnosu na visinu kondemnatornog zahtjeva, sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića u kojem je navedeno da je kreditor je od 1.12.2006. povisio kamatnu stopu i do kraja otplate je bila veće stope od početno govorene. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31.01.2007. do 31.08.2013. platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Eur=947,85. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Eur=3.227,28. Zbirni iznos preplate anuiteta iznosi Eur=4.175,13. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa je predočen tablično (list 87-89 spisa).
21.2. Na predmetno vještačenje stranke nisu imale primjedbi, a budući da su iz pisanog nalaza i mišljenja vidljivi i obrazloženi iznosi pretplaćenih anutiteta po i po kamatnoj stopi i po valuti, sud ga je prihvatio kao logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke.
22.1. Tužitelj je, unatoč što je podneskom od 26. studenog 2011. povukao tužbu u odnosu na potraživanje isplate glede valutne klauzule, posve nejasno tužbenim zahtjevom za isplatu na temelju promjenljive kamatne stope novčano obuhvatio i iznos koji je vještačenjem utvrđen kao iznos pretplaćen i po osnovi primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, odnosno zbirni iznos pretplate anuiteta (4.175,13 eura), dok obračunati iznos pretplaćenih anuiteta zbog promijenjene kamatne stope iznosi 947,85 eura.
22.2. Stoga je sud djelomično prihvatio kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 947,85 eura, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka, prema prikazu pojedinačnih mjesečnih iznosa u stupcu drugom (razlika anuiteta zbog kamate u Eur) tablice pisanog nalaza i mišljenja (list 87-89 spisa), dok je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na više zatraženi iznos (do 4.175,13 eura), kako je odlučeno točkom II izreke presude.
23.1. U pogledu zastare Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. iznio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Nadalje, u odnosu na sporna pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. donio je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022. objavljeno na Internet stranici VSRH (www.vsrh.hr) Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju uz zaključak ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
23.2. U skladu s navedenim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća ovaj sud, zastara zahtjeva u pogledu isplaćenog po osnovi ništetnosti zbog promjenljive kamatne stope u konkretnom slučaju nije ni počela teći, jer se ništetnost ugovornih odredbi utvrđuje u ovom postupku. Stoga je stajalište tuženika da petogodišnji zastarni rok počinje teći od plaćanja pojedinog mjesečnog obroka neosnovano, time i njegov prigovor zastare.
24.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i 155. ZPP- a. Tužiteljici je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa).
24.2. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
24.3. Budući da su stranke djelomično uspjele u sporu, i to tužiteljica u osnovi sa 100% (neovisno što je pogrešno postavljen deklaratorni zahtjev odbijen), a u visini 22,7%, odnosno ukupno 61,35%, dok je tuženik uspio sa 38,65%. Primjenom odredbe članka 154. st2. ZPP-a tužiteljici pripada 22,7% osnovanog troška.
25.1. Tužiteljici je u granicama postavljenog zahtjeva, prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 4.175,13 eura priznat kao osnovan trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife 100 bodova, zastupanje na 2 ročišta (5.12.2023. i 4.3.2026.) prema Tbr. 9/1 po 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 1. 12. 25.. prema Tbr. 8/1 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova ili 800,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak sudske pristojbe na tužbu 45,39 eura i presudu 88,20 eura, što sveukupno iznosi 933,59 eura.
25.2. Tužiteljici pripada 22,7% odmjerenog osnovanog troška, odnosno 211,92 eura, kojem iznosu se pridodaje trošak vještačenja u cijelosti (300,00 eura), što ukupno iznosi 511,92 eura.
25.3. Sud nije tužiteljici priznao trošak za sastav podneska od 21. srpnja 2025. jer nije bio potreban za vođenje postupka (preinačena tužba za koju je sud zahtijevao uređenje), ni zastupanje na ročištu glavne rasprave 25. studenog 2025., za koji se sud trošak rješenjem od 29. prosinca 2025. priznao tuženiku na temelju odredbi članka 156. ZPP-a.
26.1. Na dosuđeni iznos troškova tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 112. st. 2. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
26.2. Stoga je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 511,92 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja (20. ožujka 2026.) do isplate, dok je za više traženo zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan te je riješeno kao u točki IV izreke rješenja.
U Splitu, 20. ožujka 2026.
SUTKINJA:
Ana Kuzmanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa odluke (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.
Ovrha na temelju točke III izreke rješenja može se tražiti prije njegove pravomoćnosti (čl. 156. st. 3. ZPP-a).
DNA:
-e oglasna ploča sudova
