REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1240/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Zlatko Kovačić iz Zagreba protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 52634238587 radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 30. siječnja 2026.g. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika odvjetnika Zlatka Kovačića i zakonskog zastupnika tuženika zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetnika Srećka Puhelja, na ročištu radi objave i uručenja presude, dana 20. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 9.907,77 EUR zajedno za zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2012. g. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31.07.2015. g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. g. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.01.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.331,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2026. godine do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1007/2022-3 od 22.2.2024. g. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj Pn-1996/2018 od 7.7.2021. g. u točki I. i III. presude i prihvaćena je žalba tužitelja i ukinuta je presuda ovog suda u točkama II. i IV. izreke te je predmet vraćen na ponovno suđenje, time da je odlučeno da se o naknadi troškova odluči u konačnoj odluci (izreka presude i točke I. i II. rješenja). U svojoj uputi Viši sud je naveo da je potrebno analizirati račune s lista 30-36 spisa i dokumente koji se odnose na trošak ugovaranja i korištenja telefonske mreže s lista 38-49 spisa. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju KĐ isplati iznos od 4.914,82 eur na ime imovinske štete sa zateznom kamatom u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 10.697,07 eur na ime materijalne štete s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženoj da isplati iznos od 6.636,14 eur pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti, tj neimovinske štete uvećano za zakonske zatezne kamate u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je predmet postupka šteta nastala umanjenjem imovine tužitelja (obična šteta) i šteta nastala povredom prava osobnosti (neimovinska šteta) time da je presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P-1326/12- 40 od 7. listopada 2013. g. i presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5818/13-2 od 16. siječnja 2014. godine kao i rješenjem Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. godine pravomoćno utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj se obratio Republici Hrvatskoj zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim je predmetni zahtjev odbijen iz kojeg razloga je pokrenuo ovaj spor. Istaknuo je kako je nakon donošenja Zakona o javnim ovršiteljima koji je objavljen u „Narodnim novinama“, kao službenom listu Republike Hrvatske broj 139 od 10. prosinca 2010. godine odlučio položiti javnoovršiteljski ispit i kandidirati se za javnog ovršitelja. Tijekom travnja do srpnja 2011.g. intenzivno se pripremao za navedeni ispit. Ministarstvo pravosuđa RH je dana 19. kolovoza 2011. godine objavilo u „Narodnim novinama“ broj 96/11 natječaj za imenovanje javnih ovršitelja, između ostalih, i za područje nadležnosti Županijskog suda u Velikoj Gorici sa službenim sjedištem u [adresa]. Tužitelj je bio u obvezi dostaviti i izjavu da će u slučaju svog imenovanja za javnog ovršitelja osigurati prostorije i opremu suglasno Pravilniku o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu („Narodne novine“ broj 41/11). Nadalje, Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu („Narodne novine“ broj 41/11 i 118/11) utvrđeni su kriteriji za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenja javnoovršiteljskog ureda i radnog vremena javnoovršiteljskih ureda. Sukladno zahtjevima i uvjetima iz Pravilnika tužitelj je početkom mjeseca studenog 2011. godine stupio u kontakt s ŽĐ iz [adresa] koji je bio vlasnik obiteljske kuće u [adresa] u [adresa], koja je bila njegova roditeljska kuća a u njoj nitko nije živio godinama iako se nalazila u centru [adresa] i u neposrednoj blizini Općinskog suda u Vrbovcu. Nakon pregleda nekretnine, tužitelj je utvrdio da su potrebna ulaganja u kuću kako bi se predmetni prostor pretvorio iz obiteljskog u poslovni, tj. prostor prikladan za obavljanje javnoovršiteljske službe. Tako je utvrđeno da je potrebno izmijeniti stolariju, tj. promijeniti prozore, izbrusiti i pregletati zidove u svim prostorijama i zidove ofarbati u bijelu boju, promijeniti kompletan parket, promijeniti pločice u hodniku, promijeniti vrata koja su se nalazila u kući na ulazima u prostorije, osposobiti i servisirati plinske peći, postaviti uredske zavjese (trakaste), zamijeniti ulazna vrata te promijeniti električne instalacije i postaviti uredsku rasvjetu. Ugovorom o međusobnim odnosima, sklopljenim između vlasnika kuće i tužitelja, dogovoreno je da će vlasnik obaviti predmetne radove, te da će zakupnina predmetnog prostora iznositi 3.000,00 kuna mjesečno počevši od 15. prosinca 2011. godine, a nadalje je dogovoreno da predlagatelj daje vlasniku iznos od 60.000,00 kuna i to iznos od 36.000,00 kuna koji se odnosi na jednogodišnju zakupninu i iznos od 24.000,00 kuna za izvođenje dijela potrebnih radova. Nadalje je tužitelj, za potrebe rada predmetnog ureda tijekom studenog 2011. godine kupovao: putem oglasnika četiri metalna uredska ormara visine 2 metra i širine 1 metar, četiri metalna ormara ladičara za viseće mape koje je putem oglasnika tužitelj platio 7.000,00 kuna, dva vatrogasna aparata koja je platio 1.030,74 kune, vatrootporni ormar koji je plaćen 3.000,00 kuna, dva pisaća stola, uredske police, tri uredska ormarića te jednu uredsku fotelju, i šest uredskih stolica i ostali uredski namještaj koji je platio 17.563,77 kuna, potom šest konferencijskih stolaca za stranke koje je platio 1.165,97 kuna, zidni sat koji je plaćen 92,24 kune, telefon koji je plaćen 245,99 kuna, dva računala s posebnim softverom koji su plaćeni ukupno 8.500,00 kuna, printer, fotokopirni uređaj i fax koji je ukupno plaćen 2.000,00 kuna, protuprovalna vrata koja su plaćena 4.000,00 kuna, trakaste zavjese za ured koje su plaćene 3.000,00 kuna. Tužitelj je također s Hrvatskim telekomom sklopio pretplatničke ugovore za dvije telefonske linije za Internet ADSL uslugu i to na rok od dvije godine temeljem kojih obveza iz ugovora je Hrvatskom telekomu platio za dvogodišnje razdoblje iznos od 4.500,00 kuna, sigurnosnu blagajnu koju je platio 1.200,00 kuna, uramljeni grb Republike Hrvatske za koji je platio iznos od 100,00 kuna i protuprovalni alarm koji je plaćen 1.200,00 kuna, stropne svjetiljke i žarulje koje je platio ukupno 720,28 kuna. Sukladno članku 9. navedenog Pravilnika tužitelj je podnio prijavu Ministarstvu pravosuđa za pregled prostora i opreme namijenjene obavljanju javnoovršiteljske službe. Dana 22. prosinca 2011. godine Komisija Ministarstva za pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske službe je izvršila pregled prostora i opreme namijenjene za obavljanje javnoovršiteljske službe predlagatelja na adresi u [adresa] te je utvrdila da isti odgovaraju uvjetima propisanim Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu te da su prostor i oprema primjereni za obavljanje javnoovršiteljske službe. Međutim, dana 22. prosinca 2011. godine tuženik je donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 150/11) kojim se mijenja članak 122. odnosno mijenja se datum početka rada službe javnih ovršitelja. Dana 28. lipnja 2012. godine tuženik je donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim se mijenja članak 122. odnosno mijenja datum početka rada službe javnih ovršitelja. Dana 4. listopada 2012. godine tuženik je donio Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 112/12) kojim rečeni Zakon prestaje važiti s danom 15. listopada 2012. godine. Uvidjevši da je javnoovršiteljska služba ukinuta, tužitelj je otkazao ugovor o zakupu s danom 31. prosinca 2012. godine te su Ugovorom o utanačenju međusobnih odnosa tužitelj i vlasnik nekretnine utvrdili da jedan prema drugom nemaju nikakvih potraživanja iz Ugovora o zakupu i Ugovora o međusobnim odnosima. Opisanim postupanjem i propuštanjem je tuženik tužitelju prouzročio štetu te za istu odgovara tužitelju temeljem općih pravila o odgovornosti za štetu. Naime, postupajući po pozivu i temeljem zakona koji je donio tuženik, tužitelj se morao zadužiti da bi ispunio uvjete za obavljanje javnoovršiteljske službe i onda bez ikakvog razumnog obrazloženja, tuženik svega osam dana prije početka obavljanja službe istu prvo odgađa, da bi ju na kraju i ukinuo. Tužitelj je od strane tuženika pozvan prethodno osigurati sve Zakonom o javnim ovršiteljima i Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu, propisane uvjete, a ostvarenje citiranih uvjeta je bio preduvjet za njegovo imenovanje javnim ovršiteljem. Štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom državne uprave nadoknađuje Republike Hrvatska po članku 14. ZSDU, pri tome država odgovara za štetu i u slučajevima odgovornosti kada nije postojala greška. Šteta može nastati i pravilnim i zakonitim djelovanjem javnopravnog tijela. Država odgovara za nastalu štetu i u slučajevima kada ne postoji protupravnost njezinog djelovanja. Stoga tužitelj potražuje iznos od 9.907,77 EUR zajedno za zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2012. g. pa do isplate, na ime štete nastale umanjenjem imovine predlagatelja (obična šteta). Predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava svoju odgovornost kako u osnovu tako i u visini. Vezano za zahtjev koji se odnosi na običnu imovinsku štetu tuženik ističe kako se u tužbi navodi niz troškova koje je tužitelj imao vezano za pripremne radnje, za iznajmljivanje poslovnog prostora radi obavljanja javnoovršiteljske djelatnosti te za opremanje samog poslovnog prostora. Ističe kako na nekim računima nema podataka na što se odnose. Također ističe da je tužitelj iznajmio poslovni prostor od 192 m2, što je trostruko veći prostor od onog propisanog Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu i Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu. Tako je Pravilnikom određeno da javnoovršiteljski ured mora imati najmanje tri prostorije (prijemnu prostoriju, radnu sobu i prostoriju za arhivu) i sanitarne prostorije, te da njegova najmanja površina iznosi 55 m2, pa stoga tuženik ne može biti odgovoran za činjenicu da je tužitelj iznajmio daleko veći prostor nego je Pravilnikom propisano. Naime, veličina poslovnog prostora svakako utječe i na cijenu mjesečne zakupnine a i na potrebu namještanja tako velikoj poslovnog prostora, što je sve utjecalo na konačnu cijenu troškova namještanja, nastavno i na ukupan iznos potraživanja s tog osnova. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom ponovljenog postupka sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka ŽĐ, saslušao tužitelja, izvršio uvid u račune s lista 30-36 spisa i dokumente koji se odnose na trošak ugovaranja i korištenja telefonske mreže s lista 38-49 spisa, te ponovo dopunski saslušao tužitelja.

6. Među strankama je nesporno da je rješenjem Ministarstva pravosuđa RH klasa UP/I-133-07/11-01/314 ur.broj: 514-03-01-03/3-11-2 od 24. listopada 2011. godine tužitelj, kao diplomirani pravnik iz [adresa], imenovan za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u [adresa] za područje Županijskog suda u Velikoj Gorici, dok je istim rješenjem utvrđeno da će se datum početka rada odrediti nakon što imenovani položi prisegu i primi povelju u postavljenju. Također je nesporno da je tužitelj položio prisegu i primio Povelju o postavljenju za javnog ovršitelja Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/314 ur.broj: 514-03-01-03/1-11- 2 od 12. prosinca 2011. godine. Ministarstvo pravosuđa nije donijelo rješenje kojim se određuje datum početka rada tužitelja kao javnog ovršitelja.

7. Rješenjem Ustavnog suda RH broj U-I-5612/2011, U-I-6274/0211, U-I- 178/2012, U-I-480/12 od 23.1.2013. g., u točki II. izreke riješeno je da u dijelu u kojem Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 150/11 i 70/12) i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 112/12) imaju izravan i neposredan učinak na pravni položaj osoba koje je Ministarstvo pravosuđa RH imenovalo javnim ovršiteljima na temelju Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10) Ustavni sud RH na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH određuje da svaka od ukupno 71 osobe (među inima i tužitelj) koje je ministar pravosuđa RH imenovao javnim ovršiteljima ima pravo na zadovoljštinu u paušalnom neto iznosu od 18.000,00 kuna koja će se isplatiti iz državnog proračuna, dok je točkom III. Izreke rješenja određeno da zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe da u sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima obveznog prava, time da se zadovoljština ne uračunava u tu eventualnu sudsku naknadu.

8. Ovaj sud nalazi da, suprotno navodima tuženika, postoji odgovornost tuženika za naknadu imovinske štete i to iz razloga što je člankom 49. stavkom 3. Ustava RH propisano da država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva, a stavkom 4. istog članka je propisano da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Također i neovisno o načinu primjene članka 31. stavka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02) odnosno neovisno da li je odluka izravno primjenjiva na sporni odnos ili ona samo sadrži pravne stavove koji mogu biti primjenjivi u konkretnom slučaju (neizravno djelovanje), ona svojim sadržajem (argumentima) daje razloge, a odredbom članka 31. stavka 1. istog Ustavnog zakona je propisano da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne, i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Tako je u točki 19. navedenog rješenja Ustavnog suda RH istaknuto da je pravomoćno rješenje o imenovanju tužitelja za javnog ovršitelja stvorilo njegovo legitimno očekivanje da mu prava koja su mu priznata navedenim rješenjem neće biti retroaktivno poništena na njegovu štetu. O legitimnim očekivanjima je govorio i Europski sud za ljudska prava o zaštiti vlasništva, u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju, jer su se donošenjem zakona o odgodi početka rada i konačnim ukidanjem javnoovršiteljske službe tužitelj, kao i drugi imenovani, našli u situaciji potpune pravne nesigurnosti jer su prilikom pripreme rada javnoovršiteljske službe imali materijalne troškove vezano uz poslovni prostor i opremu istoga, a sve sukladno Pravilniku Ministra pravosuđa RH.

9. U svojem iskazu svjedok ŽĐ navodi da se u konkretnom slučaju radi o jednoj kući koja je u njegovom vlasništvu u [adresa] njoj je imao stanare. Po preporuči njegove odvjetnice Marije Miškec, ona ga je spojila s tužiteljem, koji je tražio poslovni prostor u [adresa] za ured. Kuća je starija, bila je u lošem stanju. Tužitelj mu je unaprijed uplatio stanarinu od 36.000,00 kn za godinu dana + 24.000,00 kn za uređenje. Morali su mijenjati podove, glazure, instalacije, vodovod, struju, preurediti iznutra za kancelarije, stolariju, to je bilo tih 24.000,00 kuna + trebalo je mijenjati ulazna vrata. Po njemu to nije trebalo, ali po zakonu je tužitelj to trebao imati i on je to sve financirao. Račune nije imao jer je to sve radio sa svojim prijateljima. Tužitelj mu je isplatio 24.000,00 kuna u gotovini na ruke, ulazna vrata je on kupio sam i montirao ih sa svojim majstorima. Tužitelj je godinu dana koristio taj poslovni prostor jer se nije znalo kako će konačno završiti procedura javnih ovršitelja. To danas nije poslovni prostor i on sam je to ponovno morao preurediti za stanovanje, i taj prostor koristi njegova kćer.

10. Tužitelj u svojem iskazu navodi da je račun za vrata u spisu i to na iznos od 4.000,00 tadašnjih kuna. Također nalazi potrebu istaknuti, da je cijeli postupak brzo tekao te su oni u studenom 2012. trebali početi raditi, pa nije uopće očekivao da bi cijeli postupak mogao završiti na sudu, pa nije niti "skupljao" račune, za izvedene radove i materijal, jer nije očekivao, da bi to moglo biti predmet sudskog postupka. Dodaje kako je u spisu račun tvrtke "Metro" gdje se vidi da je kupljen telefon, zidni sat i 6 konferencijskih stolaca za iznos od 1,165,97 kuna, sve zajedno, zidni sat 92,94 kune i telefon je 245,99 kune. Također od Ministarstva pravosuđa RH je proveden pregled tog prostora i o tome sačinjen taj zapisnik koji je također u spisu i utvrđeno je da prostor zadovoljava sve uvjete obzirom na opremu i izgled te stoga predaje jedan primjerak jednog računa od 14.12.2011., za namještaj u prostoru, na iznos od 17.563,77 kuna. On sam tada nije imao porezni broj, dakle računi nisu mogli biti na ime javnog ovršitelja – njega, jer tada još nije počeo raditi, nije imao otvoren poslovni račun. Nitko mu nije ukazao da treba uzeti račune koje bi kasnije koristio kao odbitak u knjigovodstvu. Preko "Njuškala" je kupovao ladičare i ormare bez računa, jer su koštali duplo jeftinije. To je bila oprema koja je predviđena Pravilnikom Ministarstva i sve je bilo potrebno radi obavljanja posla. Nakon obavljenog pregleda Ministarstva nije bilo nikakvih prigovora na prostor niti opremu koju je nabavio, nego je bilo utvrđeno da ispunjava sve uvjete. Ta dodatna ulaganja su bila potrebna, jer je stan bio prethodno iznajmljivan podstanarima, a javnoovršiteljska služba je trebala biti specifična vrsta službe za koju su bili propisani uvjeti pa je morao nabaviti ulazna vrata koja su bila protuprovalna i protupožarna, ali podovi su morali biti od kvalitetnijeg materijala, odnosno skuplji laminat. Namještaj nije nakon toga koristio i propao je, kao i materijal, odnosno poklonio ga je svjedoku i ostao je u tom prostoru. To nije imao kamo odvesti i nije mu trebalo. Nije od svjedoka primio nikakvu naknadu za tu opremu.

11. U dopunskom iskazu tužitelj je pokazao sudu i punomoćnicima stranaka izvornik računa "Bauhaus" broj 18254 od 10. prosinca 2011. godine i sud je utvrdio da je isti istovjetan kopiji na listu 30 spisa. Posebno je naglasio da je u trenutku kada je kupovao predmetne svjetiljke, a to se odnosi i na sve račune u spisu, tek bio imenovan za javnog ovršitelja, ali nije imao OIB javnog ovršitelja niti mu je još bio dodijeljen OIB javnog ovršitelja, nije mu bio otvoren poslovni račun javnog ovršitelja, pa stoga nije mogao tražiti R1 račune. Naime, kao fizička osoba nije niti mogao tražiti R1 račune, niti može odbijati pretporez. A iz navedenih računa je vidljivo da je plaćena i glavnica i PDV. Nadalje je nastavio da je na stranici 31 izvod iz poslovnih stavaka HT-a, i na stranici 32, a odnosi se na ugovore sa Hrvatskim telekomom, odnosno za dvije telefonske linije i Internet, te naglasio da nije te linije koristio, ali se radi o naknadama, a ugovori su bili na 2 godine. Naglasio je da je ured morao osigurati točno određenu količinu rasvjete. Potom je pokazao sudu i protivnoj strani izvornik računa s lista 33 spisa a koji je račun za protuprovalna vrata za taj prostor, jer je također Pravilnikom bilo određeno da vrata moraju biti protuprovalna. Pokazao je sudu i protivnoj strani račun "Metro" od 15. prosinca 2011. godine i sud je utvrdio da je isti istovjetan preslici koja se nalazi na listu 34 spisa, te je naglasio da se na tom računu nalaze računi za 6 kom konferencijskih stolica, potom zidni sat, te telefon TWINT Binatone, a sve navedeno je propisano Pravilnikom kao nužna oprema za javnoovršiteljski ured. U odnosu na račun s lista 35 spisa istaknuo je kako je u prethodnom postupku trošak vatrogasnog aparata priznat i dosuđen. U odnosu na račun s lista 36 spisa naveo je kako se isti odnosi na informatičku opremu, odnosno informatičke programe, i računalo, te je pokazao sudu i protivnoj strani izvornik navedenog računa, što je sud i utvrdio. Također, je pokazao sudu izvornik računa s lista 37 spisa navodeći da se radi o uredskoj stolici i vatrootpornom ormaru, a preslika je istovjetna originalu. U odnosu na uplatnicu T-mobila preslika koja se nalazi na listu 38 spisa, naveo je da su to uplatnice koje se nalaze s "iznosa otvorenih stavaka" koje se nalaze na listu 31-32 spisa, dakle, da se uplatnice s lista 38-41, odnose na "iznose otvorenih stavaka" a na listu 42-49 se nalaze ugovori zaključeni sa "T-comom" za dvije telefonske linije i Internet, a koje preslike su istovjetne originalima koje tužitelj predočuje sudu i protivnoj strani, te naglašava da su 9 mjeseci čekali da li će moći pristupiti obavljanju dužnosti javnog ovršitelja, navodi kako se išao raspitivati vezano uz zaključeni predmetni ugovor sa "T-comon" pa da mu je 6 mjeseci odobreno mirovanje plaćanja, ali mu je ugovor ipak dalje tekao. Na posebno pitanje pun. tuženika da li može dokumentirati da je tražio privremeni raskid ugovora sa "T-comom" jer ne može obavljati dužnost javnog ovršitelja, tužitelj je predao sudu i protivnoj strani specifikaciju naknada zbog prijevremenog raskida ugovorne obveze, iz koje je razvidno da je i prijevremeno raskinuo navedenu ugovorenu obvezu upravo iz navedenih razloga što nije mogao koristiti navedene usluge. Na daljnje pitanje da li je u svojem iskazu detaljno opisao koje sve uređaje je morao kupiti kako bi ispunio uvjete za opremu javnoovršiteljskog ureda s obzirom da je da je Zakon o javnim ovršiteljima stavljen izvan snage, te što je nakon tog trenutka učinio s prethodno navedenim predmetima, odnosno da li je eventualno prodao i ostvario kakvu materijalnu korist, odgovorio je da stvari nije prodao i nije ostvario nikakvu materijalnu korist, a te predmete nije koristio jer mu nisu ti predmeti trebali s obzirom da je fizička osoba. Pojasnio je da su imenovanim javnim ovršiteljima nakon prestanka i odluke da neće stupiti na dužnost, ostale 150 protupožarne kase koje se na tržištu nisu mogle prodati pa su im svima ti predmeti ostali i dalje kao beskorisni.

12. Ovaj sud u cijelosti prihvaća valjanim ugovor o zakupu između zakupodavca ŽĐ i tužitelja kao zakupoprimca od 12. prosinca 2011. godine kojim je utvrđeno da je predmet zakupa nekretnina u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 180 čhv, a koja se vodi upisana u Posjedovnom listu broj 649 k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća od 129 m2 i dvorište od 487 m2 koji je zakupni odnos počeo 15. prosinca 2011. godine i kojim je utvrđeno da je zakupnik isplatio zakupodavcu 36.000,00 kuna za jednogodišnju zakupninu po ovom ugovoru. Navedeni ugovor je svojim iskazom potvrdio i svjedok ŽĐ u kojem je istaknuo da je predmetni iznos primio. Sud nalazi da je Pravilnikom Ministarstva propisano da poslovni prostor treba minimalno imati 55 m2, dok nije određeno koliko bi maksimalno trebao imati m2 poslovni prostor javnog ovršitelja, pa iz navedenog razloga, prigovor tuženika da nije bilo potrebno zakupiti poslovni prostor površine 129 m2 ne nalazi od utjecaja na zaključak ovog suda, a također i iznos od 3.000,00 kuna mjesečno zakupnine sud nalazi realnim i životno uvjerljivim u okolnostima potrebe takvog ureda.

13. Sud prihvaća u cijelosti iskaze svjedoka ŽĐ i tužitelja kao logične, i iscrpne te u skladu s dokumentacijom predmetnog spisa, kao i da nema razloga sumnje u njihovu vjerodostojnost.

14. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 81/08) propisano je, tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 4. propisano je da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Nadalje, člankom 1046. je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Sud nalazi da je tužitelj pretrpio običnu štetu u visini koja je navedena u izreci presude.

16. Sud nalazi da je tužitelj dokazao da utemeljeno potražuje slijedeće troškove i to:

- iznos od 3.185,34 eur (24.000,00 kn) koji iznos je uložio u uređenje prostora za obavljanje djelatnosti, a dokumentiran je ugovorom o međustobnim odnosima na str. 50-52 spisa, izjavama vlasnika nekretine i tužitelja

- iznos od 530,89 eur (4.000,00 kn) za koji iznos je kupio protuprovalna vrata, koja su propisana kao nužna za predmetni prostor, a račun izdan od Tik-door nalazi se na str. 33 spisa

- iznos od 428,03 eur (3.225,00 kn za koji iznos je kupio vatrootporni ormar koji je plaćen 2.000,00 kuna, a bio je propisan kao nužna oprema za javnoovršiteljski ured i uredsku stolicu Mirage koja je plaćena 1.225,00, a predmetno je kupljeno od Primat RD, prema računu koji se nalazi na str. 37, uz napomenu da je Primat RD ispostavio račun kasnije no što je isporučio vatrootporni orama i uredsku fotelu, jer je cjelokupnu nabavku vatrootpornog ormara dogovorila skupština javnih ovršitelja, obzirom da su nabavljani za sve ovršitelje i time je ugovorena niža nabavna cijena

- iznos od 2.331,11 eur (17.563,77 kn) za koji iznos je tužitelj kupio nužni uredski namještaj i to: dva pisaća stola, uredske police, tri uredska ormarića te jednu uredsku fotelju i šest uredskih stolica i ostali uredski namještaj, a račun za predmetnu nabavku nalazi se uz zapisnik sa ročišta od 03.10.2025. g. - iznos od 154,75 eur (1.165,97 kn) za koji iznos je tužitelj kupio šest konferencijskih stolaca za stranke oznake FRL. KONF. STOL. , koje je kupio u Metrou, a račun se nalazi na str. 34 spisa

- iznos 12,24 eur (92,24 kn) plaćen za zidni sat prma računu Metroa na str. 34. spisa

- iznos od 32,64 eur (245,99 kn) plaćen za telefon BINATONE DECT TWIN SYMPHO prma računu Metroa na str. 34 spisa

- iznos od 718,96 eur (5.417,00 kn) plaćen za računalo sa potrebnim softverom i tonerom, prema specifikaciji PREMA SPECIFIKACIJI NA RAČUNU e-kupi.hr, Trgovina AjTiKupi Zagreb koji se nalazi na str. 36

- iznos od 493,76 eur (rn str. 31 na 2.627,54 kn i str 32. na 1.092,70 kn) plaćen Hrvatskom telekomu za sklopljene pretplatničke ugovore za dvije telefonske linije i za Internet ADSL uslugu i to na rok od dvije godine, prema financijskoj kartici HT-a na str. 31. i 32.

- iznos od 95,59 eur (720,28 kn) plaćen je za stropne svjetiljke i žarulje, obzirom da je i jačina osvjetljenja ureda bila posebno propisan, a prema računu Bauhausa na str. 30 spisa.

Sve naprijed navedene troškove u iznosu od 7.983,31 eur tužitelj je dokumentirao odgovarajućim ispravama i računima, a isti su bili nužni za otvaranje javnoovršiteljskom ureda i normalno svakodnevno funkcioniranje.

Tužitelj nadalje potražuje:

- iznos od 159,26 eur (1.200,00 kn) za koji iznos je platio sigurnosnu blagajnu, za čuvanje novaca ureda i stranaka, a koja je bila propisana kao nužna oprema javnoovršiteljskog ureda,

- iznos od 929,06 eur (7.000,00 kn) za četiri metalna uredska ormara (visine 2 metra i širine 1 metar) te četiri metalna ormara ladičara za viseće mape, koje je tužitelj kupio rabljene preko oglasnika, jer je cijena tih ormara u maloprodaji je bila oko 14.000,00 kuna- Tužitelj više nije imao dovoljno sredstava za kupovinu novih ormara, kupio je rabljene i zbog toga za iste nema račune, ali isti su bili nužni za pregled i rad javnoovršiteljskog ureda.

- iznos do 265,44 eur (2.000,00 kn) za koji iznos je tužitelj kupio rabljeni printer, fotokopirni uređaj i fax, pa stoga ne posjeduje račun, ali su isti bili propisani kao nužna oprema za otvaranje javnoovršiteljskog ureda,

- iznos od 398,17 (3.000,00 kn) za koji iznos je tužitelj kupio trakaste zavjese za ured,

- iznos od 13,27 eur (100,00 kn) za uramljeni grb Republike Hrvatske, koji je bio propisan kao nužna oprema, ali tužitelj nije sačuvao račun

- iznos od 159,26 eur (1.200,00 kn) za protuprovalni alarm, koji je tužitelj kupio u vjeri da će obavljati djelatnost, ali nije očekivao da će morati dokazivati pretrpljenu štetu, pa nije sačuvao račun

Tužitelj dakle nastavno potražuje i iznos od 1.924,46 eur, za koje troškove tužitelj ne posjeduje račune, ali je sud prihvatio njegov iskaz kao uvjerljiv pa nalazi da s obzirom da se radi o opremi koju je tužitelj trebao osigurati po Pravilniku Ministarstva, a prošao je pregled određen od strane Ministarstva, pa sud nalazi da je dokazao i ove stavke za koje nije priložio račune. Sud nalazi da je tužitelj u dobroj vjeri uložio značajna sredstva i svoje vrijeme, pa je stoga i uvjerljivo da nije niti čuvao račune za sve nabavke opreme i sva uložena sredstva.

Tužitelj je postupao u dobroj vjeri i ispunio sve zahtjeve tuženika za otvaranje javnoovršiteljskog ureda, što je tuženik i potvrdio Zapisnikom o pregledu, koji se nalazi na str. 186-188. spisa. Sud zaključuje da su svi troškovi koje je tužitelj potraživao i potražuje ovom tužbom stvarni, stvarno nastali u želji tužitelja da opremi javnoovršiteljski ured dostojno javnoj službi koju je trebao obavljati, a za koje je uvjete uređenja i opremanja propisao upravo tuženik. Naime, upravo je tuženik Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (N.N. 41/11 i 118/11) utvrdio kriterije za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenja javnoovršiteljskog ureda i radnog vremena javnoovršiteljskih ureda, te propisao slijedeće:

Prostorije javnoovršiteljskog ureda

Članak 4.

(1) Prostorije u kojima je smješten javnoovršiteljski ured moraju biti posebna građevinska cjelina, s odvojenim ulazom.

(2) Javnoovršiteljski ured mora imati najmanje tri prostorije (prijemna prostorija, radna soba i prostorija za arhivu) i sanitarne prostorije. Najmanja površina javnoovršiteljskog ureda je 55 m2.

Zaštita od požara

Članak 5.

Prostorije u javnoovršiteljskom uredu moraju biti uredne, čiste i opskrbljene protupožarnim uređajima i sredstvima, prema propisima koji uređuju protupožarnu zaštitu u državnoj upravi.

Članak 6.

(1) Svaki javnoovršiteljski ured mora imati vatrootporne ormare čija otpornost na vatru iznosi najmanje pola sata, ili vatrootpornu prostoriju čiji zidovi, podovi, stropovi i otvori imaju otpornost na vatru od najmanje jednog sata za smještaj predmeta u radu. Ormari moraju imati brave koje će jamčiti sigurnost pohranjenih spisa, knjiga, pečata, žiga i štambilja.

(2) Svaki javnoovršiteljski ured mora imati sigurnosnu blagajnu radi pohrane primljenog novca, dragocjenosti, vrijednosnih papira i drugih vrijednih pologa te spisa koji se moraju posebno čuvati.

(3) Otpornost na vatru ormara iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se atestom izdanim od ovlaštene ispitne kuće u [adresa], a otpornost na vatru prostorije utvrđuje nadležni inspektor zaštite od požara na temelju nacrta prostorije, očevida i atesta vatrootpornosti ugrađenih materijala.

Oprema javnoovršiteljskog ureda

Članak 7.

(1) Svaki javnoovršiteljski ured mora imati pisaće stolove i odgovarajući broj stolica. Javnoovršiteljski ured mora imati potreban broj stolica za stranke u prijemnoj prostoriji i radnoj sobi.

(2) Svaki javnoovršiteljski ured mora imati sredstva mehaničkog pisanja, fiksnu telefonsku liniju, telefaks i fotokopirni aparat.

(3) Svaki javnoovršiteljski ured mora imati najmanje dva računala s mogućnošću pristupa internetu, te odgovarajući broj pisača.

Članak 8.

(1) U svakoj radnoj sobi i čekaonici javnog ovršitelja mora biti izvješen grb Republike Hrvatske.

(2) U uredu javnog ovršitelja zabranjeno je isticati materijale u svezi s političkom djelatnošću.

Pregled javnoovršiteljskog ureda

Članak 9.

(1) Osoba koja je imenovana za javnog ovršitelja, u roku od 15 dana od dana imenovanja, zatražit će od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) pregled prostorija namijenjenih za njegov budući rad. (2) Pregled prostorija obavlja Komisija Ministarstva (u daljnjem tekstu: Komisija), koju imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa (u daljnjem tekstu: ministar) na vrijeme od dvije godine.

(3) Mišljenje Komisije iz prethodnog stavka, ima značenje dokaza da je javni ovršitelj osigurao opremu i prostorije koje su prema kriterijima iz ovoga Pravilnika potrebni i primjereni za obavljanje javnoovršiteljske službe.

Članak 10.

Ako prostor i oprema za javnoovršiteljski ured ne odgovara kriterijima utvrđenim ovim Pravilnikom, Komisija će u zapisniku o pregledu prostora iz prethodnog članka, utvrditi nedostatke predloženog prostora i opreme i naložiti javnom ovršitelju da u roku od 30 dana od izvršenog pregleda osigura drugi odgovarajući prostor i opremu, odnosno da otkloni nedostatke predloženog prostora i opreme.

17. Sud nalazi da je tužitelj dokazao svoje potraživanje u visini od 9.907,77 EUR.

18. Također je i člankom 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako je tužitelj potraživao zatezne kamate na materijalnu štetu to je sud priznao i pravo na zatezne kamate po članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a od 15. listopada 2012. godine kako je to tužitelj i zatražio imajući u vidu da je dana 28. rujna 2012. godine bio donesen Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (NN 112/12) čime je ta služba ukinuta, a prethodnim Zakonom o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima (NN 70/12) je početak rada javnoovršiteljske službe bio odgođen do 15. listopada 2012. godine te je tužitelju nastala šteta kako je opisana ranije.

19. S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom sud je odlučio da mu pripada i trošak ovog postupka i to po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a pa mu je s obzirom na vrijednost predmeta spora i u prethodnom kao i u ponovljenom postupku priznao: trošak zahtjeva za mirno rješenje od 250 bodova, potom trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) u visini od 250 bodova, potom trošak zastupanja na ročištima dana 2.6.2016., 15.1.2019., 17.1.2020., 1.12.2020., 25.5.2021., 10.6.2021., 2.9.2025. 3.10.2025. i 31.1.2026. svaki po 250 bodova po Tbr. 9.1. OT i trošak sastava podnesaka od 30.1.2018., 13.1.2020., svaki po 250 bodova, sastav žalbe od 312,50 bodova, trošak sastava odgovora na žalbu od 250 bodova, trošak sastava podnesaka od 2.9.2025. i 8.12.2025. svaki po 250 bodova što kraj činjenice da je vrijednost 1 boda 2 eura ukupno čini 7.625,00 eura, potom trošak PDV-a od 25% 1.906,25 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu od 400,00 eura i za presudu od 400,00 eura, odnosno ukupno mu je priznao 10.331,25 eura kao trošak ovog postupka. Na navedeni trošak priznao je tužitelju zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026. godine

Sudac

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu putem ovog suda, pisano u četiri (4) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženiku po OGDO