Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-392/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 315,87 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,78 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,62 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,77 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,55 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 854,13 eura, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , isplati ti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 609,20 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod broje m IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. travnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 7. srpnja 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tuženik od 1.travnja 2020.god. obračunava svim radnicima pa tako i tužitelju sve dodatke na odrađeni prekovremeni rad. Navodi kako su stranke 25. 3. 2022. sklopile sporazum kojim su ugovorile način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužiteljici te da je tužiteljica po tom sporazumu u cijelosti isplaćena i nema pravo ponovno potraživati opisano dugovanje.

3. Podneskom od 23. svibnja 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 23. travnja 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju rad te razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju ima tužiteljica pravo sukladno odredbama ZR-a i TKU-a za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu ukupnog iznosa od 1.170,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teku od dospijeća do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako je isti neuredan i nije pogodan za raspravljanje s obzirom na to da tužiteljica po više različitih pravnih osnova utužuje jedan jedinstven iznos.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25. 3. 2022., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ŽL od 13. studenoga 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, temeljem odredbe čl. 55. KU/18, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

10. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ŽL od 13. studenoga 2025. utvrđeno je kako je isti pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu što je regulirano sporazumom od 25. 3. 2022. Tužiteljica je dodatno za cijeli period zatražila isplatu razlike dodatka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost, smatrajući kako mu pripadaju postotci od 14% i 4%, od rujna 2019. 17% i 8%, uz tvrdnju kako joj je tuženik isplaćivao niži postotak. Pregledom platnih lista vještak je utvrdio kako su tužiteljici isplaćivani upravo postotci koje je zatražila, osim u prosincu 2020. te siječnju i veljači 2021. kada je dodatak za otežane uvjete rada isplaćivan po stopi od 11%. Za navedeni period izračunao je razliku od 6% na sve odrađene sate. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno evidentirano u platnim listama, ali je jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena i plaćano, što je vidljivo i iz platnih lista. Vještak napominje kako evidencije radnog vremena nisu ovjerene već su priložene u excell formatu. Zaključno, u tablici 1. obračunao je iznose neisplaćenih dodataka na plaću po mjesecima rada, a koji iznosi su dobiveni množenjem broja ukupnih sati sa osnovnom bruto satnicom te razlikom postotka dodatka za otežane uvjete rada. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, utvrdio je iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje i zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada prikazao je u tablici 2., a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novo obračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršio rekapitulaciju svih neisplaćenih dodataka i naknada. Mišljenje vještaka je kako u periodu obračuna plaća od travnja 2018. do rujna 2024. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici isplatio: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu =197,17 Eur, te je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu =118,70 Eur, svekupan bruto iznos =315,87 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću prikazani su u Tablici br 3. stupac br. 7, Nalaza vještaka.

10.1. Na nalaz i mišljenje vještaka ŽL tužiteljica nije imali primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 29. studenoga 2025. istakao kako je vještačenje vještaka ŽL nejasno, pogrešno i neosnovano te da je vještak prekoračio svoje vještačke ovlasti i vještačio nešto što nije predmet spora. punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

10.2. Prigovori tuženika na vještačenje vještaka ŽL ovaj sud smatra neutemeljenim, jer vještak nije vještačio nešto što nije predmet spora, budući da je predmet spora bio, a što je razvidno i iz činjeničnih navoda tužbe, i manje plaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja bez obzira na plaćanje dodataka, ne smo kao posljedica manje isplaćenih dodataka. Stoga, a kako tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, da se ne bi stvarali bespotrebni troškovi i odugovlačio postupak, sud nije ni pozivao vještaka da se očituje na te prigovore tuženika.

11. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) u iznosu od 315,87 eura za razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024.

12. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) regulira plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 45.).

13. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 49. KU/18 uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

14. Člankom 55. st. 1. i 2. KU/18 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, koji je u konkretnom slučaju iznosio 11 %, a od 1. 9. 2019. iznosi 14 %.

15. Kako kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, to tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

15.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovu čl. 55. KU/18, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU/18. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

15.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

15.3. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

15.4. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25. 3. 2023., a nakon toga predmetni KU više nije produživan pa iza 25. 3. 2023. ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću pa stoga tužiteljica nema pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada.

15.5. Međutim, za istaknuti je da je Vlada Republike Hrvatske dana 20. 3. 2024. donijela Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) kojom sva materijalna i nematerijalna prava koja su zaposlenici u ustanovama, između ostalih u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja ostvarili iz rada i po osnovu rada, osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. (koji se odnose i na isplatu dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, što ovdje tužiteljica potražuje), će se priznati i primjenjivati u istoj visini i opsegu počevši od 1. ožujka 2024., što znači da se nakon 1. ožujka 2024. navedenom odlukom Vlade RH ne priznaju prava na isplatu dodataka s osnova posebnih uvjeta rada koje potražuje tužiteljica. Osim toga, prema mišljenju vještaka ŽL tužiteljici pripada naknada s osnova dodatka na plaću za otežane uvjete rada samo za prosinac 2020. te za siječanj i veljaču 2021, budući da tužiteljici nisu isplaćivani pripadajući postotci, već je za ta tri mjeseca dodatak za otežane uvjete rada isplaćivan po stopi od 11 %, a posljedično manje isplaćenim dodatcima, kao i inače naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada, to je očito da tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada.

.

15.6. Kako je vještačenjem vještaka ŽL utvrđeno da tužiteljici u razdoblju od travnja 2018. do rujna 2024. nije plaćen dodatak za otežane uvjete rada, u ukupnom iznosu od 197,17 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćenih dodataka s tog osnova ukazuje osnovanim.

16. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 81. ZR (koji propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca), odredbi čl. 34. KU/18 (prema kojoj odredbi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije) te odredbi čl. 58. TKU/17 (kojom je određeno ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje).

16.1. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 56/2022) u čl. 57. navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

16.2. Prema mišljenju vještaka ŽL tužiteljicu za utuženo razdoblje pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 118,70 eura, to se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće i s tog osnova ukazuje osnovanim.

17. Podneskom od 26. studenoga 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, smanjila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.170,00 eura (s osnova dodataka za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate rada za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, druga primanja po osnovu rada te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja) potražuje od tuženika isplatu iznosa od 315,87 eura, a s osnova razlike manje isplaćene naknade bruto plaće po osnovu dodatka za otežane uvjete rada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

18. Tuženik se u podnescima od 29. studenoga 2025. i 12. prosinca 2025. protivi tako uređenom tužbenom zahtjevu te tvrdi kako je tužiteljica tužila po 4 različite osnove i to s osnova dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za rad subotom, nedjeljom, u smjeni, noću i blagdanom te pogrešno i umanjeno obračunatu naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, a za koje je vještak po 1,5 utuženoj osnovi utvrdio da postoji tužiteljičino potraživanje, to onda nema duga tuženika prema tužiteljici po osnovu naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koji bi bili posljedica prekovremenog rada tužiteljice, dok sve eventualne pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje koji nemaju veze s neobračunavanjem dodatka za prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva pa je očito da je vještak prekoračio svoje ovlasti i vještačio nešto što nije predmet spora, radi čega se on protivi preinaci, a koje tvrdnje tuženika su, po ocjeni ovog suda, neutemeljene.

18.1. Naime, tužiteljičino potraživanje, a kako proizlazi i iz činjeničnih navoda u tužbi, odnosi se na isplatu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na isplatu dodataka za posebne uvjete rada, za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u smjeni i blagdanom te naknade za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim neplaćenim dodatcima, kao i pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZR i TKU, dakle i na eventualno manje plaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u odnosu na tromjesečni iznos primanja, bez obzira na plaćanje dodataka, što znači da je vještak ŽL vještačio upravo ono što je predmet ovog spora i ne radi se o nikakvoj preinaci kojoj bi se tuženik mogao protiviti.

18.2. Nadalje, protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva za mjesečni iznos koji prelazi 15,00 eura, je neosnovano, jer tužiteljica podneskom od 26. studenoga 2025. nije preinačila tužbu, jer preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 1.170,00 eura, potražuje isplatu iznosa od 315,87 eura), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe. U tom smislu neosnovan je i tuženikov prigovor zastare za razliku tog iznosa. Osim toga, za istaknuti je da je tužba i preinačena povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, ne bi bila zastara jer se zastara prekida podnošenjem tužbe, a ovdje je tužba podnesena 11. svibnja 2023., dok se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od 1. 4. 2018. do 30. 9. 2024., a najstarije potraživanje je za prosinac 2020. koje dospijeva na naplatu 15. 1. 2021.

18.3. Isto tako, tuženik se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu utuženog razdoblja i u pogledu visine, dakle protivi se djelomičnom povlačenju tužbe te potražuje naknadu troška u odnosu na povučeni zahtjev.

19. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

20. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

21. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 20. svibnja 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 1.170,00 eura.

22. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka ŽL proizlazi da tužiteljicu pripada s osnova dodataka na plaću za otežane uvjete rada (u iznosu od 197,17 eura) i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanje, u iznosu od 118,70 eura) ukupan iznos od 315,87 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 854,13 eura (1.170,00 eura – 315,87 eura), tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

22.1. Na dosuđeni iznos od 315,87 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) kako je to tužiteljica pravilno zatražila pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).

23.1. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela na način da joj je dosuđen zatraženi iznos od 315,87 eura to ima pravo na troškove postupka sukladno čl. 154. st.1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 315,87 eura. Stoga, tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 50,00 eura, za zastav podneska od 20. 8. 2024. i 24.11.2025. po 50,00 eura, za pristup ročištu od 18. 9. 2025. i 13. 2. 2026. po 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 25,00 eura, ukupno 275,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 68,75 eura te za iznos od 265,45 eura na ime troškova financijskog vještačenja, sveukupno iznos od 609,20 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 20. ožujka 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 23. 5. 2025., kojim je uredila tužbeni zahtjev sukladno rješenju suda od 23. 4. 2025., a koji tužbeni zahtjev je trebao biti postavljen već u tužbi.

23.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako prima i dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

23.3. U punomoći od 23. siječnja 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun. Stoga protivljenje tuženika za isplatom parničnog troška na broj računa punomoćnice tužiteljice nije utemeljeno.

24. Nadalje, tuženik se u podnesku od 12. prosinca 2025., a nakon zaprimanja podneska tužiteljice od 25. studenoga 2025. kojim je smanjila tužbeni zahtjev, protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na povučeni dio tužbe, a podredno je istakao zahtjev za naknadu troškova za povučeni dio tužbe. Uz taj podnesak nije dostavio troškovnik, niti su u podnesku popisani traženi troškovi, već je navedeno kako potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev u gore navedenoj visini (854,13 eura) obračunato prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika za sve radnje obavljene od strane odvjetnika kao punomoćnika.

25. Prema odredbi čl. 164.st.1. ZPP o dužnosti naknade troškova sud u pravilu odlučuje samo na određeni zahtjev stranke, a stranka je u svom zahtjevu dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu (čl. 164.st.2. ZPP) i to za svaku radnju, po osnovi i visini.

26. Dakle, tuženik je pravo na naknadu parničnih troškova mogao ostvariti nakon što je tužiteljica podneskom od 24. studenoga 20225. smanjila tužbeni zahtjev, što je predstavljalo djelomično povlačenje tužbe kojem se on protivio, tako da u odnosu na smanjeni dio zahtjeva zatraži naknadu parničnih troškova uz specificiranje radnji i iznosa koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva (prema vrijednosti predmeta spora prije smanjenja), a što tuženik nije učinio.

26.1. Dakle, tuženik nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, već je na ročištu od 13. veljače 2026. kada je glavna rasprava zaključena, predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Slijedom prednjeg, ukazuje se neosnovanim tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povućeni tužbeni zahtjev, radi čega je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika