REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5399/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.380,93 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope(kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. , a koje teku od;
10.11.07 na iznos od 5,17 EUR
10.12.07 na iznos od 5,17 EUR
10.01.08 na iznos od 5,17 EUR
10.02.08 na iznos od 5,17 EUR
10.03.08 na iznos od 17,15 EUR
10.04.08 na iznos od 17,15 EUR
10.05.08 na iznos od 17,15 EUR
10.06.08 na iznos od 17,15 EUR
10.07.08 na iznos od 17,15 EUR
10.08.08 na iznos od 17,15 EUR
10.09.08 na iznos od 17,15 EUR
10.10.08 na iznos od 17,15 EUR
10.11.08 na iznos od 17,15 EUR
10.12.08 na iznos od 17,15 EUR
10.01.09 na iznos od 17,15 EUR
10.02.09 na iznos od 17,15 EUR
10.03.09 na iznos od 17,15 EUR
10.04.09 na iznos od 17,15 EUR
10.05.09 na iznos od 17,15 EUR
10.06.09 na iznos od 17,15 EUR
10.07.09 na iznos od 17,15 EUR
10.08.09 na iznos od 33,67 EUR
10.09.09 na iznos od 33,67 EUR
10.10.09 na iznos od 33,67 EUR
10.11.09 na iznos od 33,67 EUR
10.12.09 na iznos od 33,67 EUR
10.01.10 na iznos od 33,67 EUR
10.02.10 na iznos od 33,67 EUR
10.03.10 na iznos od 33,67 EUR
10.04.10 na iznos od 33,67 EUR
10.05.10 na iznos od 33,67 EUR
10.06.10 na iznos od 29,12 EUR
10.07.10 na iznos od 29,12 EUR
10.08.10 na iznos od 29,12 EUR
10.09.10 na iznos od 29,12 EUR
18.10.10 na iznos od 29,12 EUR
10.11.10 na iznos od 29,12 EUR
10.12.10 na iznos od 29,12 EUR
10.01.11 na iznos od 29,12 EUR
10.02.11 na iznos od 29,12 EUR
10.03.11 na iznos od 29,12 EUR
15.04.11 na iznos od 29,12 EUR
10.05.11 na iznos od 29,12 EUR
10.06.11 na iznos od 29,12 EUR
10.07.11 na iznos od 29,12 EUR
10.08.11 na iznos od 24,77 EUR
10.09.11 na iznos od 24,77 EUR
10.10.11 na iznos od 24,77 EUR
10.11.11 na iznos od 24,77 EUR
10.12.11 na iznos od 24,77 EUR
11.01.12 na iznos od 24,77 EUR
10.02.12 na iznos od 24,77 EUR
10.03.12 na iznos od 24,77 EUR
10.04.12 na iznos od 24,77 EUR
10.05.12 na iznos od 24,77 EUR
10.06.12 na iznos od 24,77 EUR
10.07.12 na iznos od 24,77 EUR
10.08.12 na iznos od 24,77 EUR
10.09.12 na iznos od 24,77 EUR
10.10.12 na iznos od 24,77 EUR
10.11.12 na iznos od 24,77 EUR
10.12.12 na iznos od 24,77 EUR
10.01.13 na iznos od 24,77 EUR
10.02.13 na iznos od 24,77 EUR
10.03.13 na iznos od 24,77 EUR
10.04.13 na iznos od 24,77 EUR
10.05.13 na iznos od 24,77 EUR
10.06.13 na iznos od 24,77 EUR
10.07.13 na iznos od 24,77 EUR
10.08.13 na iznos od 25,42 EUR
10.09.13 na iznos od 25,42 EUR
10.10.13 na iznos od 25,42 EUR
10.11.13 na iznos od 25,42 EUR
10.12.13 na iznos od 25,42 EUR
10.01.14 na iznos od 25,42 EUR
10.02.14 na iznos od 21,76 EUR
10.03.14 na iznos od 21,76 EUR
10.04.14 na iznos od 21,76 EUR
10.05.14 na iznos od 21,76 EUR
10.06.14 na iznos od 21,76 EUR
10.07.14 na iznos od 21,76 EUR
10.08.14 na iznos od 17,75 EUR
10.09.14 na iznos od 17,75 EUR
10.10.14 na iznos od 17,75 EUR
10.11.14 na iznos od 17,75 EUR
10.12.14 na iznos od 17,75 EUR
10.01.15 na iznos od 17,75 EUR
10.02.15 na iznos od 15,34 EUR
10.03.15 na iznos od 15,34 EUR
10.04.15 na iznos od 15,34 EUR
10.05.15 na iznos od 15,34 EUR
10.06.15 na iznos od 15,34 EUR
10.07.15 na iznos od 15,34 EUR
10.08.15 na iznos od 13,14 EUR
10.09.15 na iznos od 13,14 EUR
10.10.15 na iznos od 13,14 EUR
10.11.15 na iznos od 13,14 EUR
10.12.15 na iznos od 13,14 EUR
10.01.16 na iznos od 13,14 EUR
10.02.16 na iznos od 10,30 EUR
10.03.16 na iznos od 10,30 EUR
10.04.16 na iznos od 10,30 EUR
10.05.16 na iznos od 10,30 EUR
10.06.16 na iznos od 10,30 EUR
10.07.16 na iznos od 10,30 EUR
10.08.16 na iznos od 8,92 EUR
10.09.16 na iznos od 8,92 EUR
10.10.16 na iznos od 8,92 EUR
10.11.16 na iznos od 8,92 EUR
10.12.16 na iznos od 8,92 EUR
10.01.17 na iznos od 8,92 EUR
10.02.17 na iznos od 5,96 EUR
10.03.17 na iznos od 5,96 EUR
10.04.17 na iznos od 5,96 EUR
10.05.17 na iznos od 5,96 EUR
10.06.17 na iznos od 5,96 EUR
10.07.17 na iznos od 5,96 EUR
10.08.17 na iznos od 2,72 EUR
10.09.17 na iznos od 2,72 EUR
10.10.17 na iznos od 2,72 EUR
10.11.17 na iznos od 2,72 EUR
10.12.17 na iznos od 2,72 EUR
10.01.18 na iznos od 2,72 EUR
10.02.18 na iznos od 0,33 EUR
10.03.18 na iznos od 0,33 EUR
10.04.18 na iznos od 0,33 EUR
10.05.18 na iznos od 0,33 EUR
10.06.18 na iznos od 0,33 EUR
10.07.18 na iznos od 0,33 EUR,
II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 299,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope(kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 312,84 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope(kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.572,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 4. rujna 2007. Ugovor o kreditu broj 7103794426 (Ugovor br. 1.), na iznos od 225.935,00 kn, a 29. srpnja 2008. Ugovor o kreditu broj 7104273974 (Ugovor br. 2.) na iznos od 11.000,00 EUR. U čl. 2. Ugovora br. 1. ugovorena je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U čl. 2. oba navedena ugovora također je ugovorena obveza korisnika kredita da plati sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, temeljem čega je 14. rujna 2007. naplaćena tzv. ulazna naknada od 2.259,35 kn/ 299,86 EUR (Ugovor br. 1.) te 26. kolovoza 2008. ulazna naknada od 2.357,15 kn / 312,84 EUR (Ugovor br. 2.). Kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više je puta mijenjana na štetu tužiteljice, zbog čega je došlo do povećanja iznosa kredita, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom. Tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, dakle nepredvidivo i bez jasnih kriterija, jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, budući da je učinkom tih odredaba kreditna obveza za tužiteljicu narasla uslijed nezakonitih i samovoljnih povećanja kamata za najmanje 1.400,00 EUR. Tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne i odredbe ugovora, Odluke o Tarifi naknada i Općih akata tuženika o navedenim ulaznim naknadama - jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te da joj se naknadi parnični trošak, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da se tužiteljica nema osnove pozivati na citiranu presudu donesenu u sporu koji se, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P-1401/2012, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2012, odnosno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014. Tuženik ističe kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje tužiteljice iz razloga što bi cjelokupno potraživanje tužiteljice po Ugovoru o kreditu bilo u zastari. Naime, revizijski sud je izrazio stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa vezano za ugovore o kreditu u CHF došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, kao i da zastara individualnih restitucijskih zahtijeva počinje teći ispočetka (od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe). Iz svega navedenog razvidno je da tuženik prema tužiteljici, ne samo da nije postupao suprotno načelima obveznog prava, već da su izmjene kamatnih stopa izvršene na način da je kamatna stopa bila i smanjivana u odnosu na početno ugovorene parametre, te da su izmjene izvršene in favorem tužiteljice. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik spori da bi na strani tužiteljice nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužiteljici. Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita imale smatrati nepoštenima odnosno ništetnima i to iz sljedećih razloga. Ugovorna odredba je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Slijedom navedenoga ne može se smatrati da bi predmetna ugovorna odredba o naknadi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama pa da bi se ta odredba imala smatrati nepoštenom/ništetnom. U konačnici, tuženik ističe prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, jer je naknada za obradu kreditnog zahtjeva po Ugovoru br. 1. naplaćena 14. rujna 2007., dok je naknada za obradu kreditnog zahtjeva po Ugovoru br. 2. naplaćena dana 26.08.2008. godine. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog postupka.
3.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor br. 2. (list 15-20 spisa), Ugovor br. 1. (list 31-36 spisa), otplatne tablice (list 21-29 i 39-70 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o., KE (list 264- 274 spisa) i iskaz tužiteljice (list 294 spisa).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP -a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
5. Među strankama nije sporno da su 4. rujna 2007. sklopili Ugovor br. 1 na iznos od 225.935,00 kn, a 29. srpnja 2008. Ugovor br. 2. na iznos od 11.000,00 EUR. Čl. 2. st. 2. Ugovora br. 1. stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, dok je čl. 2. st. 6. Ugovora br. 1. i Ugovora br. 2. ujedno ugovoreno da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika. Među strankama nije sporno niti to da je naknada za obradu kredita po Ugovoru br. 1. naplaćena 14. rujna 2007. u iznosu od 299,86 EUR, a po Ugovoru br. 2. da je naplaćena 26. kolovoza 2008. u iznosu od 312,84 EUR. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana na višu u nekoliko navrata.
6.Sporno je jesu li promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li o ništavoj odredbi, tj. je li ista bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. Sporna je i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu Ugovorom i otplatnim planom. Također sporna je i valjanost ugovorne odrede o naknadi za obradu kredita.
7. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje:ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).
8.1. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je čl. 1. Ugovora br. 1. odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunama, dok iz čl. 6 Ugovora br. 1. proizlazi da je kredit odobren radi adaptacije kuće. Čl. 1. Ugovora br. 2. odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u eurima, dok iz čl. 6 Ugovora br. 2. proizlazi da je kredit odobren radi rekonstrukcije kuće. Navedeno je u skladu i sa iskazom tužiteljice.
8.2. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetne ugovore o kreditu iz 2007. i 2008. pročitala prije nego što ih je potpisala. Krediti su joj trebali radi obnove kuće u kojoj je živjela njena majka s obzirom na to da je bila pred razvodom pa se je sa dvoje mlt. djece namjeravala vratiti u tu kuću, što je na kraju i učinila. Nije mogla pojedinačno pregovarati o bilo kojoj odredbi predmetnih ugovora o kreditu jer joj je djelatnik tuženika rekao da je ugovor sastavljen po principu "uzmi ili ostavi". Nitko od djelatnika tuženika nije joj pojasnio odredbu o plaćanju tzv. "ulazne naknade", niti kakvi bi se troškovi tuženika trebali podmiriti plaćanjem navedene naknade. Također, vezano uz odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, navodi da je znala da je kamatna stopa promjenjiva, međutim nitko od djelatnika tuženika nije joj pojasnio na temelju kojih parametara bi se ta kamatna stopa trebala mijenjati. Navodi da je čak i zvala info telefon tuženika radi dobivanja dodatnih informacija vezano uz pojedine ugovorne odredbe ovih ugovora, međutim na taj broj nitko joj se nije javljao. Tuženik je sastavio oba ugovora o kreditu. Nitko od djelatnika tuženika nije joj pojasnio do kojeg iznosa može narasti kamatna stopa, samo se sjeća da je potpisala "milijun papira", ali sadržajno nije shvaćala navedenu odredbu.
8.3. Slijedom navedeno, na temelju gore navedenih odredbi Ugovora i iskaza tužiteljice, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač u skladu s odredbama ZZP, dok je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuje li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, ovaj sud ukazuje na dio iskaza tužiteljice u kojem ona navodi kako nije mogla pojedinačno pregovarati o bilo kojoj odredbi predmetnih ugovora o kreditu jer joj je djelatnik tuženika rekao da je ugovor sastavljen po principu "uzmi ili ostavi". Također, nitko od djelatnika tuženika nije joj pojasnio odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita, niti kakvi bi se troškovi tuženika trebali podmiriti plaćanjem navedene naknade. Također, vezano uz odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, navodi da je znala da je kamatna stopa promjenjiva, međutim nitko od djelatnika tuženika nije joj pojasnio na temelju kojih parametara bi se ta kamatna stopa trebala mijenjati.
10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan.. Stoga sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač, koja prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koja nije bila informirana o načinima promjene kamatne stope. Također, iz navedenog proizlazi da, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora, tuženik kao trgovac i tužiteljica kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Ujedno Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla uopće pregovarati niti o ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita niti je mogla utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi.
11. Prema odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.
12. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima Ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a tuženik, suprotno, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao.
13. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorima tuženika, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. S obzirom na to da se o navedenim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo te su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, niti je mogla ishoditi da se one eliminiraju iz predmetnih Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 96. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog, navedene ugovorne odredbe utvrđene su ništetnima.
15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
16. Kako su odredbe Ugovora ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i naknada za obradu kredita, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužiteljica ima pravo i na naplatu plaćenih naknada za obradu kredita.
17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., KE sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru br. 1. ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru.
18.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 2.380,93 EUR sve s iznosima i datumima dospijeća upravo kako je to tužiteljica i precizirala u svom konačno postavljenom zahtjevu od 4. srpnja 2025.
18.2. Stranke nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu.
18.3. Međutim, u podnesku od 4. srpnja 2025. tužiteljica je izvršila i preinaku tužbe s obzirom na to da je nakon nalaza i mišljenja vještaka povećala iznos tužbenog zahtjeva u odnosu na onaj koji je bio naveden u tužbi. Tuženik se protivio navedenoj preinaci tužbe, ali sud je na ročištu održanom 9. veljače 2026. dopustio preinaku tužbe kako je to zatraženo u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu s obzirom na to da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja saznala za točne iznose koje tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja s gore navedenog ročišta, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
19. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope, prema nalazu i mišljenju vještaka. Sud je prihvatio izračun prema varijanti pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom na okolnost da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja Ugovora decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko, u konkretnom slučaju 5,50 %, pa se ovako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom (tako i VSRH Revt 249/14). S osnove obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita dosuđeni su iznosi od 299,86 EUR i 312,84 EUR. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos, kao i u odnosu na isplaćene naknade, tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka odnosno prometa po kreditu, dok datum plaćanja naknada za obradu kredita među strankama i nije bio sporan. Visina stope zatezne kamate dosuđena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
20. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope te naknada za obradu kredita po odluci tuženika, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke presude.
23. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su -IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno (kao prethodnim pitanjima) o pitanju ništetnosti odredbi predmetnih ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita, pa zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).
24. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, kao i naknada za obradu kredita, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i ugovaranja naknada za obradu kredita rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog, odnosno od plaćanja naknada za obradu kredita, moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
25. Kamate su dosuđene do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan prvog siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
26.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.993,63 EUR). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 2.12.2024. i 4.7.2025. u iznosu od 100 bodova za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8.1. Tarife), sastav podneska od 13.11.2024. (Tbr. 8/3) u iznosu od 25 bodova i zastupanje na ročištima 21.5.2025. i 9.2.2026. u iznosu od 100 bodova za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9.1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.312,50 EUR. Tom iznosu dodan je trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 150,00 EUR(s obzirom na to da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,29 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,39 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.572,18 EUR sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.
26.2. Tužiteljici nije priznat trošak zahtjeva u mirnom postupku s obzirom na to da nije nastao za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka te on nije bio potreban radi donošenja ove odluke. Također, sud je podnesak od 13.11.2024. cijenio prema Tbr. 8.3. Tarife.
U Zagrebu 20. ožujka 2026. godine
Sudac:
Ivan Bešlić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
