REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-3766/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudaskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Vanji Vargecu , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika TIM Bonus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 93372482904, Stenjevečka ulica 14, Zagreb zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mikiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, dana 20. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika TIM Bonus d.o.o. za odgodu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava koji se vodi temeljem bjanko zadužnice potvrđene dana 3. ožujka 2022. pod posl.br.OV-2975/2022 od javnog bilježnika Vesne Kelečić, kao neosnovan.

II. O zahtjevu za naknadu troška ovog postupka će biti odlučeno nakon donošenja odluke u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3766/2025-4 od 20. ožujka 2026.

III. Nalaže se ovršeniku obavijestiti sud o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-3766/2025-4 od 20. ožujka 2026., u roku 15 dana od podnošenja tužbe.

IV. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci III. izreke ovog rješenja, postupak izravne naplate biti nastavljen.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju bjanko zadužnice od 03.03.2022. potvrđene od strane javnog bilježnika Vesne Kelečić pod brojem OV- 2975/22 zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona i članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je 4. studenog 2025. podnio sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašava nedopuštenim te prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava iz razloga jer tražbina radi čije naplate je izdana zadužnica nije dospjela odnosno ne postoji, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu temeljem zadužnice i jer nije ispunjen uvjet za izravnu naplatu temeljem zadužnice.

2. Navodi da novčana tražbina navedena u zadužnici u iznosu od 132.722,00 eura uopće ne postoji, budući da su ovrhovoditelj kao prodavatelj i ĆK kao kupac dana 03.03.2022 zaključili Sporazum predmet kojeg je bilo uređenje međusobnih odnosa u pogledu tvrtke ovršenika i u pogledu prijenosa poslovnih udjel društva ovršenika s ovrhovoditelja na ĆK, Aneks Sporazum od dana 04.10.2022 i Aneks II Sporazuma dana 24.05.2023, sukladno kojima naknada za otplatu i prijenos poslovnog udjela iz članka 2. stavka 1. Sporazuma iznosi 500,00 EUR mjesečno, a koje obveze ĆK je uredno podmirio kao i da je pozajmica od 25.000,00 kn iz članka 3 Sporazuma vraćena ovrhovoditelju prijebojem potraživanja.

3. Navodi i kako je ovrhovoditelj u potpunosti onemogućio redovno poslovanje ovršenika i počinio mu nepopravljivu štetu, čime je sukladno čl. 8. Sporazuma izgubio sva prava ugovorena Sporazumom pa tako i pravo na bilo kakvu isplatu, predlaže da sud donese rješenje kojim s pljenidba i prijenos temeljem bjanko zadužnice od 03.03.2022. potvrđene od strane javnog bilježnika Vesne Kelečić pod brojem OV- 2975/22 proglašava nedopuštenim te da obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka ovršeniku.

4. U prijedlogu za odgodu prijenosa i pljenidbe zaplijenjenih sredstava navodi da će provedbom izravne naplate pretrpiti nenadoknadivu štetu u vidu potpune blokade računa, uništenog poslovanja i otvaranja i zaključenja stečajnog postupka jer ovršenik nema dovoljno sredstava na računu za namirenje tražbine čija se naplata traži kao i da slabo posluje stoga nije očekivan brz prestanak blokade računa.

5. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji se očitovao podneskom od 19. studenog 2025. kojim je osporio sve navode ovršenika.

6. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

7. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

8. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

9. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

10. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22,, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

11. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

12. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

13. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili mora na neki drugi način dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.

14. Ovršenik ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava koja će mu biti zaplijenjena i prenesena u postupku izravne naplate niti ističe vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja, već vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da bi provedba postupka izravne naplate mogla ugroziti njegovo poslovanje i posljedično uzrokovati otvaranje stečaja, međutim otegotnost postupka izravne naplate za ovršenika i njegovo poslovanje nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a.

15. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika). Dakle, smisao postupka izravne naplate jest učinkovito namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, a što znači da su u postupku izravne naplate (kao i u svakom postupku prisilnog namirenja) primarna prava ovrhovoditelja na neometano poduzimanje svih radnji koje služe namirenju njegove tražbine.

16. U tom smislu, institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno odnosno samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

17. Ovaj sud prihvaća tvrdnje ovršenika da je blokadom računa radi pljenidbe novčane tražbine ovrhovoditelja za koju je određena ovrha došlo do teškoća i poremećaja u poslovanju ovršenika, ali iz iznesenih tvrdnji ovršenika te sadržaja priložene dokumentacije ne proizlazi da bi se radilo o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti. Naime, navod ovršenika da mu, " prijeti nenadoknadiva šteta u slučaju provedbe izravne naplate, da mu blokadom računa prijeti stečajni postupak ", sud ocjenjuje neosnovanim i nedostatnim, obzirom da se nastanak štete prema stavu ovog suda, ne može se tumačiti samom činjenicom provođenja ovrhe, pa vezano uz to i blokadom računa, već se radi o prisilnom ostvarenju tražbine ovrhovoditelja, u suprotnom bi se svako trgovačko društvo pod ovrhom moglo pozvati na nemogućnost redovitog poslovanja uslijed blokade računa i zatražiti odgodu ovrhe, što dovodi u pitanje samu svrhu Ovršnog zakona.

18. Stoga, budući se u postupku izravne naplate prisilno umanjuje ovršenikova imovina, postupak izravne naplate uvijek ima otegotne posljedice za poslovanje ovršenika pravne osobe, zbog čega, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku izravne naplate bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a čime bi primjena članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a postala pravilo, a ne iznimka, a što bi bilo protivno smislu instituta odgode prijenosa kao i protivno smislu postupka prisilnog namirenja.

19. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.

20. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

21. Dakle, odgađa se samo prijenos zaplijenjenih sredstava ne i daljnja zapljena sredstava do visine iznosa tražbine, a sve budući da je samom dostavom naloga za zapljenu banci ovrhovoditelj stekao založno pravo na zaplijenjenim sredstvima, odnosno, zabranjeno je ovršeniku njima raspolagati do visine zaplijenjenih sredstava.

22. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, tako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje ovršnu ispravu i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, sud smatra kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

23. Također, a u odnosu na navod ovršenika kako je sukladno čl. 8. Sporazuma ovrhovoditelj ugrozio poslovanje društva, sud navodi da unatoč osobnom nezadovoljstvu ovršenika, ovrhovoditelj ima pravo, sukladno čl. 6 . Sporazuma u slučaju neispunjenja obveza navedenih u čl. 3. Sporazuma podnijeti Zadužnice na naplatu, odnosno time ne ugrožava poslovanje već pokušava naplatiti svoju tražbinu redovnim putem, budući da, sukladno dokumentaciji koja prileži spisu, dogovor među strankama nije moguć.

24. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška ovog postupka će biti donesena u odluci kojom će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršenik ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršeniku u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a.

25. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

26. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ.

27. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

28. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a i čl. 50. st. 1. toč. 9, OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijska agencija – web servisom