Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-32/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Sisak, Ulica lipa 4, OIB 84397956623 , protiv tuženika ARĐENT d.o.o., OIB 18892638976, Novska, Trg Luke Ilića - Oriovčanina 21, kojeg zastupa punomoćnik Alen Vasiljević, odvjetnik iz Kutine, V. Nazora 7, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Tuženik ARĐENT d.o.o. dužan je tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Područni ured u Sisku na račun broj:

[broj bankovnog računa], poziv na broj: HR26, 5908-27-19-03434830125 isplatiti iznos od 17.345,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika ARĐENT d.o.o., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja, a bivši zaposlenik tuženika, DZ iz [adresa] zadobio teške tjelesne povrede u ozljedi na radu koja se dogodila 17. prosinca 2012. u Sisku na gradilištu u krugu INA d.d. Sisak. U zapisniku o inspekcijskom nadzoru, u točki 5., utvrđeni propusti u mjerama zaštite na radu je navedeno „radnik se kretao neodgovarajućom trasom i nije se osigurao od pada s visine" , "radnik je raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, a da nije imao utvrđenu radnu sposobnosti - istekao mu je rok valjanosti svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti". U prijavi o ozljedi na radu tuženik je u rubrici 43. kao uzrok ozljede naveo „ izvođenje radne operacije protivno pravilima zaštite na radu". Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja broj KLASA: 141-06/16-011/03434830125, URBROJ:341-15-05/3-161174 od 10. siječnja 2017. priznato je DZ pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog posljedica ozljede na radu od 80%, a rješenjem broj KLASA:UP/1 141-02/17-01/03434830125, URBROJ:34115-05/3-17-19105 od 21. travnja 2017. pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 100%. Prema članku 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” 115/18) tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema st.3. ovog članka za štetu iz stavka 1. odgovara posłodavac ako je šteta nastała zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Za isplatu mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 22. studenog 2016. do 30. lipnja 2019. tuženik je podmirio štetu tužitelju. Općinski sud u Sisku donio je 4. siječnja 2024. presudu broj Pn-75/2021, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtejv za naknadu š tete nastalu isplatom mirovine i naknae zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2021. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-177/2024 od 29. svibnja 2024. Prema članku 161. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Iz potvrde isplatne službe tužitelja i izvoda iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja vidljivo je da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. isplatio mirovinu u iznosu od 14.693,28 eur te naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 2.652,41 eur, dakle ukupno iznos od 17.345,69 eur. Stoga se tužitelj 9. svibnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužbu ne priznaje, tuženiku nije poznato koje su težine ozljedekoje je zadobio bivši zaposlenik tuženika. Spori se težina ozljeda. Navodi da je radnik izvršavao radove neoprezno i isključivo je odgovoran za štetni događaj, a kako je već i osobno iskazivao pred ovim sudom. Tuženik osporava da bi isključiva odgovornost za štetnidogađaj bila na tuženiku samo zato što je tuženik nesporno propustio produžiti svjedodžbu o radnoj sposobnosti osiguranika tužitelja.Isto nije razlog iz kojeg je došlo do štetnog događaja, a što je utvrđeno i provedenim vještačenjem u ranijem ovosudnom predmetu Pn - 75/2021 u kojem je osiguranik tužitelja dao svoj iskaz. Do štetnog događaja je došlo radi neopreznog ponašanja osiguranika tužitelja koji je bio obučen za rad na siguran način, a ne radi nedostataka u njegovu zdravlju, a na što bi imala utjecaja svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti. Narečena svjedodžba je u trenutku štetnog događaja bila važećau odnosu na psihičku sposobnost osiguranika tužitelja.Tuženik osporava i osnov i visinu potraživanja, te je teret dokaza na tužitelju. Nije sporno da je tužitelj dana 10. siječnja 2017. donio rješenje kojim je osiguraniku tužitelja DZ priznato pravo na invalidsku mirovinu, no u navedenom postupku je utvrđivano samo zdravstveno stanje osiguranika tužitelja, a ne niti jedna druga činjenica. Isto tako ovdje tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku, nije mu dana mogućnost davanja bilo kakvih prigovora, pa se navedeno rješenje možeodnositi i regulirati samo odnose između stranka između kojih je vođen, a to je tužitelj i osiguranik tužitelja DZ. Isto ne može imati intervencijskiefekt na ovdje tuženika. Ndalje, člankom 162 ZOMO-a ( NN 115/18) utvrđeno je da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Prema stavku 3. istog članka poslodavac odgovara ako je šteta nastala kada nisu provedene mjere zaštite na radu, pa sukladno tome ne može se govoriti o tome da je utvrđena uzročno-posljedična veza između postupanja poslodavca i nastale štete, odnosno sam osiguranik tužitelja je doprinijeo štetnom događaju, pa ne postoji isključiva odgovornost tuženika. Sukladno navedenom ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije,nedostatak aktivne legitimacije i nedostatak uzročno posljedične veze temeljem koje bi tuženik odgovarao sukladno članku 162. ZOMO za naknadu štete. Nije sporno da je u ovosudnom predmetu Pn - 75/2021 između istih stranka po istom osnovu donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, no tuženik je u navedenom predmetu dana 10. srpnja 2024. uložio prijedlog za dopuštenje revizije, pa se predlaže da sud prekine ovaj postupakdo odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom prijedloga zadopuštenje revizije, odnosno do odluke o reviziji koju će uložiti tuženik ukolikoprijedlog bude usvojen, jer bi u protivnom za tuženika mogla nastati nenadoknadiva šteta. Navedenim prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik postavlja višepitanja koja su od ključne važnosti za osnovanost ovog tužbenog zahtjeva,odnosno za isključivu krivnju tuženika za štetni događaj, pa samim time iisplatu utuženih iznosa.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 4-7 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (str. 8-11 spisa), rješenje HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku od 21. 4. 2017. s prilogom (str. 12-17 spisa), rješenje HRVATSKOG ZAVODa ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku od 10. 1. 2017. (str. 18 i 19 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zaposšljavanje osoba s invaliditetom (str. 20-36 spisa), potvrde o isplatama (str. 55 i 56 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih miroivnskih primanja (str. 57 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Ekspert d.o.o. te je izvršen uvid u predmet ovog suda br. Pn-75/2021.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja DZ bio radnik tuženika, da je u vrijeme nastanka štetnog događaja 17. 12. 2012. isti bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu KV skelara, da je u vrijeme štetnog događaja radio na redovitim poslovima na svom radnom mjestu na radilištu, u Rafineriji nafte Sisak, KP-6, Punilište auto cisterni i auto plina, a nije sporno niti da je radnik tuženika DZ **.**.2012. pretrpio ozljedu na radu uslijed pada s vsinie, što ujedno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. 12. 2012., kao i iz prijave o ozljedi na radu od 17. 12. 2012., u dijelu u kojem su podaci popunjeni od strane poslodavca odnosno tuženika.

7. Prema navodima odgovora na tužbu, nije sporno niti da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja DZ priznato pravo na invalidsku mirovinu.

8. Sporna je odgovornost tuženika jer tuženik tvrdi da je osiguranik tužitelja DZ radove izvršavao neoprezno i da je isključivo odgovoran za štetni događaj, a osporava i da bi rješenje tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu bilo od utjecaja na tuženika.

9. Stranke su suglasno predložile da sud izvrši uvid u predmet ovog suda br. Pn-75/2021 ( koji se pred ovim sudom vodio po tužbi ovdje tužitelja kao osiguratelja protiv ovdje tuženika kao poslodavca osiguranika tužitelja, radi naknade štete u vidu isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja zbog pretrpljene ozljede na radu), a u kojem su saslušani svjedoci DZ i FZ, tuženik je u ovom predmetu u konačnici odustao od prijedloga za saslušanjem navedenih svjedoka te je uvidom u navedeni predmet utvrđeno da je svjedok DZ iskazao je da je u vrijeme štetnog događaja kod tuženika bio zaposlen kao skelar, odnosno grupovođa skelara te su tada u postrojenju Rafinerije Sisak bili zaduženi za obavljanje posla - postavljanja viseće skele. Tu skelu su postavili u jednom dijelu postrojenja, odnosno samo su počeli, a trebalo ju je postaviti na visini od 6 m, a u dužini 100 m te ističe da je u jednom trenutku odlučio provjeriti kako će se dalje ta skela postavljati te je hodajući po skeli, koja je tada bila postavljena u visini od 6 ili 7 m sišao sa skele i nastavio hodati po cijevima postrojenja, koja su također bila iste visine, a na kojima je bila i drvena daska te se on više ne sjeća što se dogodilo, odnosno da li je stao na tu dasku ili se samo poskliznuo, no pao je s te visine od 6 ili 7 m, a kojom prilikom je daska pukla. Ističe da tom dijelu nije mogao pristupiti drugačije već hodajući po cijevima. Na sebi je imao svu zaštitnu opremu i to zaštitnu kacigu, rukavice, imao je radno odijelo i radne cipele, a i sigurnosni pojas, no tada ga nije upotrijebio, obzirom da ga nije imao za što zakačiti. U to vrijeme prošao je obuku iz zaštite na radu, no nije imao obavljen liječnički pregled, obzirom da mu je važenje prethodnog isteklo i trebao ga je ponovno obaviti te je sa inženjerom AZ tuženika dogovorio da će ipak raditi i dok ne obavi taj liječnički pregled. Ne zna čije je vlasništvo daska koju je spomenuo. Smatra da nije postupao suprotno pravilima zaštite na radu jer se skela nije mogla postaviti dok on ne vidi mjesto na kojem se trebala postaviti. Ističe da je radio kao građevinski radnik, odnosno vodio je grupu skelara, a na tim poslovima radio je 3,4 ili 5 godina, ne sjeća se točno. Ističe da cijevi sa kojih je pao nisu vlasništvo tuženika već vlasništvo Rafinerije Sisak. Na izradu te skele uputio ga je gospodin HZ, a koji je tada radio u STSI te on misli da je STSI tada bio izvođač radova postavljanja skele, a tuženik podizvođač. Nitko ga nije posebno uputio na mjesto s kojeg je pao jer je sam zaključio da jedino na taj način može vidjeti kako treba skelu postaviti.

10. Svjedok FZ je u predmetu ovog suda br. Pn-75/2021 iskazao da je u vrijeme štetnog događaja kod tuženika radio kao skelar i sjeća se da toga dana još nisu ni započeli sa radovima na postavljanju skele već je DZ samo htio otići do mjesta na kojem bi utvrdio kako dalje postavljati skelu, a do kojeg je mogao pristupiti samo hodanjem po cijevima. Tako je hodao po tim cijevima i stao na drvenu dasku koja je u tom trenutku pukla i on je pao sa visine od 6 m. On je na sebi imao svu zaštitnu opremu pa i sigurnosni pojas, no nije ga zakačio jer nije imao za šta. Ističe da je skela dijelom bila postavljena. Nije bila postavljena nikakva zaštitna mreža. Tu skelu su u konačnici postavili i to kako su i krenuli postavljati od početka te se on ne sjeća da bi tko drugi kao DZ pokušao doći do tog određenog mjesta hodanjem po cijevima kako bi utvrdio na koji način bi se skela trebala postaviti. Cijevni most s kojeg je pao DZ vlasništvo je Rafinerije nafte Sisak te tuženik ništa nije radio na tom mostu prije pada DZ. Njemu je DZ bio nadređeni. DZ nije nitko rekao da se mora popeti na točno određenu točku, a radni nalog za postavljanje skele su dobili od HZ za kojeg se ne može sjetiti kako se zove. Ističe da je HZ radio u STSI. On je osposobljen za rad na siguran način te ističe da nisu imali izbora i da su uopće mogli postavljati skelu morali su hodati po cijevima te je on za cijelo vrijeme rada bio zakačen sigurnosnim pojasom, osim kada su išli od jednog mjesta rada do drugog mjesta rada i to također po tim cijevima. Sigurnosni pojas se mogao koristiti samo kada se radi na mjestu, a ne dok se kreće. Ističe da ne zna da li je tko iz STSI nadgledao njih kako rade. Ne zna, jer je bio fokusiran na posao, da li je inženjer tuženika AZ vidio kako oni rade. On im je bio nadređeni. Ističe da ih nitko nije kontrolirao da li koriste zaštitna sredstva. Oni znaju da moraju koristiti zaštitna sredstva, a to im je govorio i inženjer tuženika.

11. Nadalje, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. 12. 2012. (dalje: zapisnik od 18. 12. 2012.), sastavljenom od strane inspektora rada CZ, proizlazi da se ozljeda dogodila na privremenom gradilištu na montaži cijevne skele, da je tuženik radove izvodio za investitora INA Sisak d.d., da je glavni izvođač radova STSI-Služba izgradnje Ivanić Grad, Okgrug Sisak, koja je radove ustupila tuženiku ugovorom od 15. 3. 2012. Radna grupa od 8 radnika je trebala montirati viseću cijevnu skelu s pripadjućim tornjevima u dužini cca 110 metara. Neposredni rukovoditelj radova premea rješenju od 1. 12. 2012. bio je DZ. Tog dana radnici su započeli s postavljenjem cijevi za viseće elemente skele. U jednom trenutku DZ je krenuo od tornja 4 prema mjestu gdje je trebalo postaviti toranj 1 a radi utvrđivanja pravca za spoj elemenata skele. Nije se spustio na tlo pa otišao do navedenog mjesta već je krenuo po postojećem cijevnom mostu (cijevni most se sastoji od više cijevovoda širine cca 4 metra cijevi položenih po čeličnoj konstrukciji) na visini cca 6,5 metara. Od tornja 4 pa do mjesea na koje je krenuo DZ je cca 40 metara. Krečući se po cijevnom mostu DZ se nije osigurao od pada s visine (iako je na sebi imao zaštitni pojas – po izjavi svjedoka). Kada je došao do odredišta na cijevnom mostu je bila već postavljena drvena mosnica preko koje je htio prijeći, stao je na mosnicu, a nije primijetio da je ista trula te je uslijed njegove težine mosnica puka i on je zajedno s njom pao na tlo te se teško oclijedio. Navedeni radnik je imao propisana osobna zaštitna sredstva – radno odijelo, radne cipele, zaštitne kožne rukavice, zaštitnu kacigu, a zaštitni pojas je imao na sebi ali ga nije korisito. Inspektor zaštite na radu zaključuje da je do ozljede došlo zbog toga što se radnik kretao neodgovarajućom trasom i nije se osigurao od pada s visine. Isti je raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, a da nije imao utvrđenu radnu spossobnost – istekao mu je rok valjanosti svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti.

12. Nadalje, na okolnost utvrđenja da li je obavljanje poslova radnika DZ u vrijeme nastanka štetnog događaja 17. 12. 2012. bilo u skladu s propisima o zaštiti na radu odnosno da li su poštovani svi preduvjeti za rad na siguran način, od strane navedenog radnika kao i od strane tuženika kao poslodavca, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz područja zaštite na radu Ekspert d.o.o., i to temeljem izvedenih materijalnih dokaza te temeljem uvida u predmet ovog suda br. Pn-75/2021, te iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 12. 11. 2025. proizlazi da rad radnika VZ kod tuženika, u vrijeme štetnog događaja 17. prosinca 2012. god., nije bio osiguran sukladno pravilima zaštite na radu jer nije bio izrađen Plan o uređenju radilišta što je u suprotnosti sa točkom 7 Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, radnik je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, a nije imao dokaz da je zdravstveno sposoban za obavljanje tih poslova te radnik nije bio osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima. Kod poslodavca nisu bili ispunjeni svi uvjeti za rad na siguran način u odnosu na navedenog radnika jer poslodavac nije uputio radnika VZ na ponovni zdravstveni pregled kod doktora medicine rada da bi se utvrdilo da li je zdravstveno sposoban za obavljanje posla s posebnim uvjetima rada prema članku 3 točki 11. i točki 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada tj. za rad na visini većoj od tri metra i za postavljanje skela. Nije vidljivo da je radnik DZ osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima jer na Zapisniku o osposobljavanju radnika za rad na siguran način nedostaje potpis radnika. Isto je protivno članku 36 Zakona o zaštiti na radu prema kojem poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku ako ga ponovno ne uputi na pregled nakon isteka vremena u kojem je to bio dužan učiniti i članku 27. Zakona o zaštiti na radu prema kojem poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radnicima koji nisu osposobljeni za rad na siguran način. Nadalje, vještak navodi da nema dokaza da je radnik bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada koje je obavljao prilikom ozljeđivanja. ĐZ je trebao biti ponovno upućen na pregled doktoru medicine rada da se utvrdi njegovo zdravstveno stanje jer mu je prethodno uvjerenje isteklo 2 mjeseca i 26 dana prije štetnog događaja. Takvo uvjerenje je u uzročno vezi sa štetnim događajem jer poslodavac ne smije dozvoliti radniku da obavlja posao s posebnim uvjetima rada ako ga nije ponovno uputio na liječnički pregled. Da je poslodavac zabranio rad radniku on se ne bi nalazio na gradilištu pa ne bi pao s mosnice. Radnik se nalazio na visini od 6,5 m od tla a nema dokaza da je radnik bio zdravstveno sposoban za rad na visini.

13. Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Ekspert d.o.o. te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

14. Nadalje, prema navodima s ročišta održanog 14. 11. 2024. stranke su se suglasile da se u ovom predmetu kao dokaz koristi i nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Perice Frkovića koje je provedeno u predmetu ovog suda br. Pn-75/2021 te je uvidom u navedni predmet utvrđeno da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Perice Frkovića proizlazi da radnik DZ nije poštovao propisane mjere zaštite na radu za rad na visini, odnosno kretao se na visini od cca 6,5 m bez propisanih zaštitnih mjera smislu odredbi Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, Narodne novine br. 51/08 (u skladu s odredbama navedenog pravilnika, Dio II., Vanjska mjesta na gradilištu, točka 5., Padovi s visine, 5.2., rad na visini se ne smije obavljati bez odgovarajuće opreme ili pak uz korištenje sigurnosnih naprava kao što su zaštitne košare, platforme, prihvatne mreže; ako korištenje takve opreme odnosno naprava nije moguće zbog prirode posla, mora se na drugi način i drugim sredstvima osigurati odgovarajuća sigurnost). Nadalje, iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da radnik DZ nije osposobljen za rad na siguran način za poslove zidar-skelar u skladu s odredbama čl. 28 ZZNR te ga poslodavac nije smio rasporediti da samostalno obavlja poslove čl. 27. stavak 2. ZZNR, zatim, poslodavac ne smije dozvoliti radniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ako više ne ispunjava uvjetre za obavljanje tih poslova ili ako ga ponovno ne uputi pregled nakon isteka vremena u kojem je prema odredbi stavka 1. ovoga članka to bio dužan učiniti (prema odredbama čl. 36. ZZNR poslodavac je dužan radnika koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, ponovno uputiti na pregled nakon proteka roka utvrđenog propisom zaštite na radu ili kada to ocjeni specijalist medicine rada) te je u skladu s odredbama čl. 7. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokrenim gradilištima poslodavac bio dužan izraditi svoj Plan izvođenja radova, kojim bi propisao siguran način izvođenja predmetnih radova (prema zapisniku inspektora rada Plan izvođenja radova mu nije predočen od strane poslodaca).

15. Nadalje, u svom pisanom očitovanju od 3. 1. 2023. vještak zaštite na radu Perica Frković nadodaje da prema odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima NN.br. 51/08, Dio II (vanjska mesta na gradilištu) točka. 5 Padovi s visine, 5.2, Rad na visini ne smije se obavljati bez odgovarajuće opreme ili pak uz korištenje sigurnosnih naprava kao što su zaštite košare, platforme, prihvatne mreže. Predmetna mosnica ne spada u opremu ili sigurnosnu napravu za kretanje i rad na visini, odnosno po istoj se radnik DZ nije smio kretati na visini od cca 6,5 metara bez obzira da li je u vlasništvu poslodavca ili u vlasništvu investitora ili nekog drugog.

16. I nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Perice Frkovića ovaj sud smatra stručnim i obrazloženim, a tuženik nije dokazao suprotno.

17. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09, dalje: ZZR), propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 43. st. 1. ZZR, kada nije moguće pravilima zaštite na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje zaposlenika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih zaposlenici koriste pri obavljanju poslova.

19. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti, osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, te prema odredbi čl. 55. st. 1. ZZR poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu.

20. Dakle, protivno navodima tuženika, a temeljem proveden ih vještačenja po vještacima zaštite na radu Ekspert d.o.o. i Perici Frkoviću, kojima stranke nisu imale prigovora, a kojima je utvrđeno da radnik DZ u vrijeme štetnog događaja (kada je prilikom rada na visini od oko 6,5 m od tla te padom s iste visine zadobio tjelesne ozljede) nije bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima skelara, a niti je za obavljanje poslova tog radnog mjesta (s posebnim uvjetima rada) ispunjavao posebne uvjete jer nema dokaza da je za te poslove bio zdravstveno sposoban, sud zaključuje da se radi o propustima tuženika kao poslodavca u provedbi i organiziranju zaštite na radu, a za koje propuste u konkretnom slučaju odgovara isključivo tuženik, sukladno odredbi čl. 13. st. 1. ZZR.

21. Naime, kraj činjenice da radnik DZ bio u vrijeme štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto na kojem je radio i na kojem je pretrpio ozljedu na radu, zbog čega ga poslodavac nije niti smio rasporediti na radno m jesto skelara, nema mjesta zaključku suda niti o isključivoj odgovornosti navedenog radnika ili o njegovom doprinosu za pretrpljenu ozljedu na radu, a tuženik nije dokazao suprotno.

22. Točno je da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Perice Frkovića prozlazi da je radnik DZ na raspolaganju, između ostalih zaštitnih sredstava, imao i zaštitni pojas (zaštita od pada s visine), međutim, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZZR poslodavac je dužan skrbiti da zaposlenik koristi zaštitna sredstva, a iz izvedenih dokaza, iskaza svjedoka DZ i FZ, zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. 12. 2012. te nalaza i mišljenja oba vještaka zaštite na radu, ne prozlazi da je to tuženik doista i činio.

23. Tuženik nije dokazao niti da je u odnosu na radni proces (postavljanje visećih elemenata skele) odnosno planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa proveo mjere kako bi osigurao najvišu moguću razinu zaštite radnika (čl. 44. st. 1. ZZR) ili da je u tu svrhu uredio privremeno radilište (čl. 55. st. 1. ZZR) jer iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Perice Frkovića jasno proizlazi da nije bilo osigurano korištenje sigurnosnih naprava kao što su zaštitna košara, platforma, prihvatna mreža ili drugih naprava te, u konačnici tuženik nije dokazao niti da uopće raspolaže planom izvođenja radova (čl. 7. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima).

24. Nadalje, odredbama čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 93/15, 120/16, 18(17, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, a ako je štetu iz stavka 1. navedenog članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno.

25. Prema odredbi čl. 162. st. 3. ZOMO, za štetu iz stavka čl. 162. st. 1. ZOMO odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

26. Stoga nije osnovan niti prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, a niti prigovor promašene pasivne legitiamcije tuženika.

27. Nadalje, uvidom u rješenje HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Područni ured u Sisku Područni ured u Sisku od 10. 1. 2017. utvrđeno je da se DZ ĐZ, utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 80 % (toč. I.), te da se DZ ĐZ, kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelsno oštećene od 80 %, priznaje počevši od 22. 11. 2016. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 392,50 kn mejsečno, (toč. II).

28. Uvidom u rješenje HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Područni ured u Sisku Područni ured u Sisku od 21. 4. 2017. utvrđeno je da se DZ ĐZ, kod kojeg je zbog ozljede na radu 100 % nastao poptuni gubitak radne sposobnosti, određuje, počev od 22. 11. 2016. invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u svoti od 1.179,23 kn mjesečno, a umjesto ove mirovine određuje se najniža miroivna u svoti od 2.388,40 kn mjesečno, te od 1. 1. 2017. mirovina iznosi 2.403,91 kn mjesečno.

29. Dakle, tužitelj je kao nadležno tijelo u upravnom postupku upravnim aktima odnosno pravomoćnim rješenjima od 10. 1. 2017. i od 21. 4. 2017. osiguraniku tužitelja priznalo pravo na invalidsku mirovinu i na naknadu za tjelesno oštećenje, a u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i na naknadu za tjelesno oštećenje kao i isplatu mirovine i naknade za tjelesno oštećenje parnični je sud vezan odlukom upravnog tijela, ista ne može biti predmetom preispitivanja u parničnom postupku, a niti parnični sud može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju.

30. Stoga nije od značaja što tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o pravu osiguranika tužitelja DZ na invalidsku mirovinu i na naknadu za tjelesno oštećenje.

31. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 22. 11. 2016. proizlazi dijagnoza osiguranika tužitelja DZ kao posljedica pada s visine na radnom mjestu u 12/2012 te iz zaključnog mišljenja da je osiguranik u dobi od 40 gdoina, NKV radnik zaposlen na radnom mjestu skelara, da je nakon zadobivene multifragmentarne frakture kraljžnice i frakture trtične kosti prilikom ozljede na radu zaostala posljedična plegija donjih udova. Nakon provedene stacionarne rehabilitacije u SB MR Lipik, nastavio je sa FT u kući te nadalje jednom godišnje odlazi na stac. rehabiitaciju SB MR Lipik. Nakon 4 godine od ozljeđivanja stanje je poboljšano, kontrola kirirga po potrebi, te je još uvijek prisutna teška pareza donjih udova uz samokateterizaciju i povremenu inkontinenciju stolice, samostalan hod do 50 m uz dvije dolakatne štake i pratnju druge osobe i kolica. S obzirom na provedeno vrijeme u liječenju i rehabilitaciji i zaostali neurološki deficit mišljenje je da je kod osiguranika nastupio trajni gubitak radne sposobnosti.

32. Iz potvrde HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Središnja služba od 9. 5. 2024. proizlazi da je osiguraniku DZ isplaćena invalidska mirovina i to za period od 1. 7. 2021. do 30. 4. 2024. u iznosu od ukupno 14.693,28 eur, a navedeno je vidljivo i iz ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

33. Nadalje, iz potvrde HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKOG OSIGURANJE, Središnja služba od 9. 5. 2024. proizlazi da je DZ isplaćena novčana naknada za tjelesno oštećenje i to za period od 1. 7. 2021. do 30. 4. 2024. u iznosu od ukupno 2.652,41 eur, a navedeno je također vidljivo iz ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

34. Dakle, tuženik je temeljem odredbe čl. 163. st. 3. ZOMO, a obzirom na odgovornost tuženika zbog neprovođenja mjera zaštite na radu utvrđenu odredbama čl. 13. st. 1., čl. 43. st. 1. te čl. 44. st. 1. i 55. st. 1. ZZR, dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje, prouzročene upravo zbog utvrđene ozljede na radu, i to u iznosu od ukupno 17.345,69 eur.

35. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbama čl. 29. ZOO, te je sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO tužitelju dosuđena od 30. 5. 2024. odnosno od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, imajući u vidu da iz priložene povratnice proizlazi da je tuženik poziv za naknadu štete primio 14. 5. 2024.

36. Tuženik nema pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP), a o troškovima tužitelja sud nije odlučivao jer nije bilo istaknutog određenog zahtjeva tužitelja (čl. 164. st. 1. ZPP).

37. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 20. ožujka 2026.

SUTKINJA

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku