Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-1127/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BŽ, iz [adresa], 43. Istarske divizije 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik KŽ, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2026. godine, u prisutnosti tužiteljica BŽ, NŽ i TŽ, punomoćnika tužitelja KŽ, odvjetnika iz [adresa] i zakonske zastupnice tuženika Ivane Katić Franković, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Pazinu, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 20. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su BŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada s 1050 m², upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je tuženica dužan trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti, na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada s 1050 m², upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, ima izvršiti uknjižba prava vlasništva, na ime BŽ, iz [adresa], 43. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ¼ dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Pazinu.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnesenom tužbom traže da ih se utvrdi suvlasnicima nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada s 1050 m², upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakog u 1/4 suvlasničkog dijela.

Tužitelji u tužbi tvrde da zemljišno-knjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju budući da se tužitelji BŽ samostalno i preko svojih pravnih prednika, nalaze preko 100 godina u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, pa stoga predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva.

Tužitelji u tužbi dalje tvrde da su se prije podnošenja tužbe sukladno odredbi iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratili Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te je da spomenuto Općinsko državno odvjetništvo nije izvijestilo tužitelje o podnijetom zahtjevu za mirno rješenje spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, ističe kako su neosnovani navodi tužitelja da su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, te osporava da bi se tužitelji i njihovi pravni prednici nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu utužene nekretnine preko 100 godina. Tuženik dalje navodi kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije upisa prava vlasništva Republike Hrvatske bila upisana kao društveno vlasništvo – nosilac prava korištenja Općina Buje, a prije toga (sve do 1972. godine) kao vlasništvo ŽŽ rođene B. Predmetna je nekretnina prešla u društveno vlasništvo nacionalizacijom po sili zakona na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća („Službeni list FNRJ“ broj 48/46, 35/48 i 63/48), a sve s obzirom na činjenicu da je ŽŽ rođena B bila strana državljanka, što je provedeno u zemljišnim knjigama pod posl. br. Z- 947/1972.

ŽŽ rođena B je predmetnu nekretninu stekla kupoprodajnim ugovorima i to 8/12 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1905. godine sa ĐŽ, 2/12 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa Corva Giorgiom od Josipa 1907. godine i 2/12 dijela na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa AŽ i UŽ rođ. C također 1907. godine.

Tuženik se dalje u odgovoru na tužbu referira na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije predmetom tužbenog zahtjeva, tako da je taj dio odgovora izostavljen kao bespredmetan.

Vezano za spornu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik od bitnog navodi kako je prednik tužitelja ČŽ, njihov djed, znao, kao i njegovi nasljednici, pa i tužitelji da nisu vlasnici utužene nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te isto proizlazi iz ostavinskih postupaka koji su provedeni iza pok. CŽ KŽ pok. N (djeda tužitelja), HŽ preudane T (bake tužitelja) i pok. HŽ VŽ pok. KŽ (oca tužitelja), budući da predmetna nekretnina nije bila predmetom raspravljanja pa tako niti rješenja o nasljeđivanju iza pok. HŽ KŽ, pok. HŽ preudate T i pok. HŽ VŽ pok. KŽ, a niti je ista nekretnina bila navedena kao eventualno izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja, te da prednici tužitelja, pa i tužitelji, nisu uopće spominjali utuženu nekretninu kao dio ostavinske imovine njihovih pokojnih prednika (niti u oporuci, niti na raspravama a niti u izjavama).

Tuženik nadalje ističe da utužena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište, te je to neprekidno predstavljala najmanje i od osnivanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] (19. stoljeće), a posebno se napominje da je stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu dosjelošću bilo izričito isključeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta od 05. studenog 1959. godine, te je također i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 26/84) bilo propisano da se na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću.

Slijedom iznijetog i obrazloženog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da tužiteljima naloži da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je od isprava pročitao izvadak iz zemljišne knjige od 30.12.2024. (stranica 8), zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 9 -11), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (stranica 16-25 i 60-69), Rješenje Općine Buje od 10.07.1972. godine (stranica 26-28 i 57-59), povratnice (stranica 29), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (stranica 42-43), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bujama od 30.09.1981. godine (stranica 44), Rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bujama poslovni broj: O-75/56-5, od 28.05.1956. (stranica 45-46), Rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bujama poslovni broj: O-135/54-4, od 07.06.1954. (stranica 47-48), izvadak iz zemljišne knjige od 05.06.2025. (stranica 49-50), isprave uz podnesak tuženika od 3.12.2025. (stranica 101-125), proveo uviđaj uz vještaka mjerničke struke, te saslušao svjedoke ĆŽ i OŽ, te je saslušao 1.-tužiteljicu, 3.-tužiteljicu i 4.- tužiteljicu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti nad nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upis uknjižbe tužiteljevog prava suvlasništva u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini svakog u ¼ dijela.

6. U postupku je sporno da li su u odnosu na tužitelje ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Vezano uz ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud smatra kako su u ovoj pravnoj stvari iste pretpostavke ispunjene.

8. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

9. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

10. Sud je provedenim sudskim uviđajem obišao nekretninu koje je predmetom spora sa vještakom mjerničke struke, svjedocima, 1.-tužiteljicom, 3.-tužiteljicom i 4.- tužiteljicom.

Vještak mjerničke struke Nebojša Guzijan je na licu mjesta izvršio identifikaciju sporne katastarske čestice, te je vještak usmenim nalazom i mišljenjem pokazanu nekretninu identificirao kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], livada površine 1050 m[2] , sada obraštena, na kojoj se nalazi manji objekt - ruševina bez krova, s vidljivim ostacima zidova, a koji objekt nije evidentiran na katastarskom planu.

11. Vještak je identifikaciju predmetne nekretnine izvršio temeljem ortofoto snimka i izvatka iz Baze zemljišnih podataka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

13. Iz provedenog mjerničkog vještačenja sud je utvrdio kako sporna nekretnina može biti predmetnom vlasništva tj. ispunjena je pretpostavka sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, odnosno ne radi se o stvari koja je opće dobro.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka ĆŽ i EŽ sud je utvrdio kako se sporna nekretnina nalazila u posjedu i korištenju tužiteljevih prednika .

15. Tako svjedokinja ĆŽ, koji je rođena **.**.1959., navodi da se sjeća od svoje 5 godine po pričanju svojih roditelja da su u njihovoj kući u [adresa] kod [adresa] imali jednu kamenicu u kojoj su držali maslinovo ulje koje je potjecalo sa maslina koje su bile posađene upravo na spornoj parceli, koju su kolokvijalno zvali „Potoki“, te da je predmetnu parcelu obrađivala nekad njihova zajednička familija dok se nisu podijelili po pitanju zemljišta, a nakon podjela poznato joj je da je predmetna parcela pripala obitelji HŽ, ovdje tužiteljima, nije čula da bi se za korištenje predmetne nekretnine plaćao neki zakup, niti da bi netko osporavao pravo na korištenje predmetne nekretnine, te se još sjeća da se je sa strane njihove familije plaćao porez na tu nekretninu, a kako je bila dijete drugih detalja se ne sjeća.

Pored navedenog svjedokinja navodi kako nije vidjela roditelje od tužitelja na predmetnoj parceli pri svojim dolascima u školu ili na misu, jer na to nije obraćala pažnju, ne zna koje godine je provedena dioba o kojoj je prethodno govorila, ali je to bilo prije njezinog preseljenja u Roč 25.10.1980., još za života pokojne bake PŽ, koja je u prvom braku bila udana GŽ, a u drugom braku udana HŽ, da obitelj tužitelja u okolici sporne nekretnine nije imala još neke druge nekretnine, te joj nije poznato ime MŽ, te nema saznanja na koji način je obitelj tužitelja stekla spornu parcelu.

16. Svjedokinja OŽ, koja je rođena **.**.1934., navodi da se 1959. doselila u [adresa] gdje sam imala i gostionu, te od tog vremena pamti da je predmetnu parcelu koristio VŽ, otac od ovdje tužitelja, a to zna jer je i sama imala u blizini parcelu s maslinama u zakupu i da joj je pokojni suprug znao upozoriti da pazi da ne bi slučajno pošla na parcelu od VŽ, vidjela je pok. VŽ kako je obrađivao predmetnu parcelu na kojoj je imao zasađene razne stvari od krumpira, loza i slično, odgovara kako nitko nije pokojnom VŽ osporavao prvo na korištenje sporne parcele, te da su svi u [adresa] pričali kako je ta parcela njegova, nema saznanja o tome da li je pok. VŽ za korištenje spornom parcelom nekome plaćao zakup, nije obraćala pažnju niti gledala da li je netko od tužitelja pomagao pokojnom VŽ na predmetnoj nekretnini odgovaram, ali tada je običaj bio da su djeca obično išla sa svojim roditeljima kada se obrađivala zemlja, a što svjedokinja govorim iz svog osobnog iskustva jer je sa sobom vodila svoje dijete. Pored navedenog svjedokinja je iskazala kako nikada nije čula za osobu pod imenom MŽ, te ne zna da li je pokojni VŽ imao još nekih nekretnina u okolici ove sporne, te da nije poznavala roditelje od pok. VŽ.

17. 1.-tužiteljica BŽ, koja je rođena **.**.1947., pamti od svoje 4 -5 godine da je na predmetnu parcelu, kao najstarije dijete, dolazila sa svojim roditeljima VŽ i K, kako bi obrađivali predmetnu parcelu na kojoj su imali svašta posađeno kao npr. loze, krumpire, grah, masline i sl., da nikada nije čula da bi netko osporavao vlasništvo predmetne parcele njezinim roditeljima, niti da bi isti za korištenje te parcele ikome plaćali neki zakup, te je prvi puta saznala da predmetna parcela nije upisana kao vlasništvo njezinih sada pokojnih roditelja nakon smrti svoje majke koja je preminula 2012. i to kada su pozvani na ostavinsku raspravu

Pored navedenog 1.-tužitlejica je iskazala da u okolici sporne parcele imaju još parcela, da nikada nije čula za osobu pod imenom MŽ, te da je njezina baka još za svojeg života podijelila imovinu, te da djeca iz njezinog prvog braka bisu pretendirala na spornu parcelu budući da je ista pripadala familiji s očeve strane.

18. 3.-tužiteljica NŽ, koja je rođena **.**.1951., pamti od svoje 7 godine kako je spornu parcelu obrađivao njihov otac VŽ, preminuo 1981., sjećam se da ju u [adresa] pohađala osnovnu školu i po završetku nastave je došla do te parcele i pomagala ocu, a na predmetnoj parceli bili su posađeni vinogradi, voćnjak, masline i vrt, te da nikad nije čula da bi netko njezinom ocu osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, već je otac je uvijek govorio da je to njihovo, niti je ikada čula svoje roditelje da su govorili da bi za korištenje te nekretnine plaćali nekome zakup.

Pored navedenog 3. -tužitlejica je iskazala da djeca iz prvog braka njezine bake, odnosno polubraća njezinog oca nisu koristili predmetnu nekretninu, da joj je po pričanju roditelja poznato da pokojna baka rasporedila svoju imovinu još za njezinog života, te da nikada nije čula za osoba pod imenom MŽ.

19. 4.-tužiteljica TŽ, koja je rođena **.**.1964., pamti od svoje 6 -7 godine pamtim da je sa svojim roditeljima VŽ i K dolazila do predmetne nekretnine iz obližnjeg naselja Krastići, jer su njezini roditelji predmetnu parcelu obrađivali, te se sjeća da je na toj parceli bila zasađena smokva kao i masline, da nikada nije čula da bi netko njezinim roditeljima branio korištenje te parcele ili tvrdio da ista nije njihova, niti ništa o tome da bi njezini roditelji za korištenje iste parcele plaćali neki zakup, te je isto kao i ostali tužitelji koji su joj braća i sestre saznala tek nakon majčine smrti 2012., nakon provedene ostavinske rasprave, da njezini roditelji ne dolaze upisani kao vlasnici predmetne parcele. Pored navedenog 4.-tužitlejica je iskazala da su nakon smrti njihovih roditelja dolazili na predmetnu parcelu, ali samo ponekad bi nešto malo počistili, nisu ju obrađivali, da djeca iz prvog braka njezine bake, polubraća njezinog oca, nisu obrađivala predmetnu parcelu, te da nikada nije čula za osobu pod imenom MŽ.

20. Dovodeći iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljica u međusobnu povezanost sud utvrđuje da se njihova banka Ž dvaput udavala, te da je u prvom braku bila sa GŽ, s kojim je imala petero djece, a u drugom braku sa IŽ, s kojim je imala jedno muško dijete VŽ, oca od ovdje tužitelja, da je svoju imovinu podijelila još za svojeg života, te da je u toj podjeli predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada ocu od tužiteljica VŽ, koji ju je obrađivao, na istoj imao loze, krumpire, grah, masline, smokve i slično, te da su mu tužiteljice još kao djeca znale u tome pomagati i da mu nitko nikada nije branio korištenje predmetne parcele, niti je ikome plaćao zakup, te se je držao kao vlasnik iste, a kao vlasnika su ga smatrali i ostali stanovnici u [adresa] i okolici.

21. Iskaze saslušanih svjedokinja ĆŽ i EŽ sud je prihvatio kao sadržajno vjerodostojne i poklanja im povjerenje obzirom da su svjedokinje na uvjerljiv i detaljan način iskazivale o okolnostima koje su im neposredno poznate i koji se mogu sjetiti, te u njihovim iskazima nema proturječnosti, niti nelogičnosti u pogledu odlučnih činjenica kao što je vrijeme posjedovanja i osoba posjednika.

22. Sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojan i iskaze saslušanih tužiteljica, koje su u bitnome iskazivale suglasno kao i saslušane svjedokinje o činjenicama koje su im neposredno poznate, te niti u iskazima tužiteljica sud nije pronašao nelogičnosti, niti proturječnosti u odnosu na iskaze svjedoka ili na iskaze drugih tužiteljica.

23. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (stranica 8) sud je utvrdio da je na spornoj nekretnini tuženik upisan kao vlasnik.

24. Čitanjem arhivskog izvatka iz zemljišne knjige (stranica 16-25 i 60-69) utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini upisana kao vlasnica osoba pod imenom JŽ (u iskazima svjedokinja i tužiteljica MŽ – op. suda) prvi puta 10.04.1905. godine, koja je temeljem ugovora o kupoprpdaji stekla suvlasnički udio od 2/6 od LŽ, te je zatim 12.05.1907. godine temeljem ugovora o kupoprodaji od ŠŽ stekla suvlasnički dio od 2/6, nakon čega je 21.10.1907. godine temeljem ugovora o kupoprodaji stekla i suvlasnički dio od po 1/6 od AŽ i RŽ, tako da je imenovana JŽ (u iskazima svjedokinja i tužiteljica MŽ – op. suda) temeljem kupoprodaje stekla predmetnu katastarsku česticu u cijelosti, koja je temeljem Rješenja Općine Buje od 10.07.1972. godine (stranica 26-28 i 57-59) pod poslovnim brojem Z- 947/72, nacionalizirana i prešla je u društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buje.

25. Tuženik u odgovoru na tužbu točno navodi kako sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije uopće bila navedena kao dio ostavinske imovine niti iza pokojnog oca tužitelja DŽ, niti prije toga iza njegova pokojne majke HŽ, bake od tužitelja, kao što to proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bujama poslovni broj: O-75/56-5, od 28.05.1956. (stranica 45-46) i Rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bujama poslovni broj: O-135/54-4, od 07.06.1954. (stranica 47- 48).

26. Međutim, iz iskaza saslušane svjedokinje ĆŽ, kao i saslušane 1. - tužiteljice BŽ i 3.-tužiteljice NŽ proizlazi kako je njihova pokojna baka Ž, majka od njihovog pokojnog oca VŽ, raspodijelila imovinu još za svojeg života, tako da je predmetna nekretnina pripala ocu od tužiteljica, pa sudu stoga nije od utjecaja što ista nekretnina nije bila predmetnom raspravljanju u ostavinskom postupku jer se po ocjeni ovog suda radilo o izvanknjižnom vlasništvu.

27. Iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi na koji način je predmetna nekretnina došla u posjed prednika od tužiteljica, međutim iz iskaza najstarijeg dijeteta pok. VŽ, ovdje 1.-tužiteljice BŽ, koja je rođena **.**.1947., utvrđeno je da ista od svoje 4-5 godine odnosno od 1951./52. godine pamti da je predmetu parcelu imao u posjedu i koristio njezin pok. otac VŽ, te da je istu koristio sve do svoje smrti 1981. godine, a nakon čega su njegova djeca, ovdje tužitelji, nastavili koristiti predmetu parcelu, ali ne u smislu da istu obrađuju, već da ju počiste , slijedom čega sud zaključuje kako posjed tužitelja na spornoj nekretnini traje, preko njihovih parnih prednika, najkraće od 1951./52. godine, tako da sud uzima kako je dosjedanje tada i počelo teći.

28. Prema iskazu saslušane svjedokinje EŽ i iskazima saslušane 1. -tužiteljice BŽ, 3.-tužiteljice NŽ i 4.-tužiteljice TŽ, posjed sporne nekretnine se nastavljao i dalje, te traje sve do današnjeg dana.

29. Obzirom da se radi o nekretnini koja je u zemljišnim knjigama bila upisano kao društveno vlasništvo, a sada kao vlasništvo Republike Hrvatske, za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti potrebno je da je barem pošten posjed predmetne nekretnine trajao neprekidno najmanje 40 godina sukladno čl.159.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV).

30. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vremenu od 1945. godine do 01.09.1980. godine bile su određene pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

31. Dana 01.09.1980. godine stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996 – dalje: ZOVO), koji je u čl.29. propisao da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću.

32. Prethodno navedena odredba iz čl.29. ZOVO-a je temeljem čl.3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske 53/1991 od 08. listopada 1991.) stavljena izvan snage.

33. Dana 01. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV, kao novi propis koji je u čl.388.st.4. propisao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

34. Nakon toga je odlukom Ustavnog suda dana17. studenoga 1999. br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 (Narodne novine 137/99 ) ukinut čl.388.st.4. ZV-a, koji je izmijenjen novom odredbom suprotnog sadržaja.

35. Imajući u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima Đ protiv [adresa], A protiv [adresa], U i dr. protiv [adresa] i Č protiv Republike Hrvatske, kao i stajališta Vrhovnog suda RH u odlukama broj: Rev-291/14, od 17. travnja 2018., i broj: Rev-1480/2016, od 05. studenog 2019., u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 08. listopada 1991. time da se u taj rok ima računati vrijeme sve do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl.388.st.4. ZV-a.

Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

36. Člankom 388.st.2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

37. Kako je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da je dosjedanje počelo teći prije najkraće od 1951./52. godine, kada je 1. -tužiteljica BŽ imala 4-5 godina, te je nastavljeno sve do danas, sud je stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane tužitelja ocijenio sukladno pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji je u to vrijeme bio na snazi, te koji se primjenjivao temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/1946, 105/1946, 96/1947) i temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (Narodne novine 73/91).

38. Prema pravnim pravilima sadržanima u paragrafu 1452. -1477. OGZ-a da bi neka osoba dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina, ona mora biti u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu tih nekretnina. Posjed je samostalan kada osoba koja stvar posjeduje ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja ( paragraf 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (paragraf 328. i 345. OGZ-a).

39. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a propisano je da je za dosjelost na nekretninama potrebno vrijeme od 30 godina, dok se prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a traži barem pošten posjed stjecatelja, s time da se poštenje pretpostavlja, a koja pravna pravila su dopunjena i izmijenjena načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04. travnja 1960. prema kojem je najdulji rok dosijedanja (održaja) 20 godina.

40. U odnosu na nekretnine koje su upisane kao državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave rok dosijedanja iznosi 40 godina (prema paragrafu 1472. OGZ-a).

41. Obzirom da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 08. listopada 1991. sve do 17. studenog 1999. (kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a – op. suda) sud utvrđuje da je od 1951./52. godine pa do 17. studenog 1999. godine proteklo više od 40 godina savjesnog i neprekidnog posjedovanja koje vrijeme je potrebno za stjecanje dosjelošću.

42. Nadalje, budući da se poštenje i samostalnost posjeda pretpostavljaju, te budući da u postupku nije dokazano suprotno u smislu osporavanja poštenja i samostalnosti posjeda spornih nekretnina, sud ocjenjuje da je posjed predmetne nekretnine od strane tužiteljevih prednika, te zatim tužitelja, bio pošten i samostalan.

43. Vrijeme potrebno za dosjelost od 40 godina isteklo je 1991./92. godine, za vrijeme dok je na snazi bio ZOVO, koji je u čl.29. propisao da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, međutim, kao što je već prethodno navedeno odredba iz čl.29. ZOVO-a je temeljem čl.3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske 53/1991 od 08. listopada 1991.) stavljena izvan snage, pa su stoga ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

44. Vezano uz tuženikov prigovor da utužena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište, te da je stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu dosjelošću bilo izričito isključeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta od 05. studenog 1959. godine, sud isti prigovor ocjenjuje kao neosnovan, budući da je sporna nekretnina tek temeljem Rješenja Općine Buje od 10.07.1972. godine (stranica 26-28 i 57-59) nacionalizirana i prešla je u društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Buje.

45. Točno je da je po čl.11.st.3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 26/84) bilo propisano da se na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću, međutim isti zakon je prestao važiti dana 23. srpnja 1991. kada je stupio na snagu novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 34/1991 i dr.) kojim po čl.3.st.1. poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu preneseno je u vlasništvo Republike Hrvatske po samom zakonu s danom 23. srpnja 1991., a tim novim zakonom nije bilo isključeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

46. Stoga, po ocjeni ovog prvostupanjskog suda ne postoje prepreke da se i u odnosu na spornu nekretninu, koja po utvrđenju vještaka u naravi predstavlja obraštenu livadu te se smatra poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, pravo vlasništva može steći putem instituta dosjelosti ako je proteklo 40 godina savjesnog i neprekidnog posjedovanja, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene.

47. Obzirom da tužitelj ne potražuje parnični trošak u ovoj pravnoj stvari isti mu nije niti dosuđen.

48. Sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina (Narodne novine 115/2016 i 106/2018) člankom 16. stavkom 3. propisano je da ako se odlukom suda utvrđuje pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke, dok je u čl.18.st.2. istog zakona propisano da su sudovi obvezni ispostavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, radi čega se ova odluka po pravomoćnosti ima dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

U Bujama - Buie 20. ožujka 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem zakonskog zastupnika ODO Pazin.

Po pravomoćnosti

1. Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Umag.