REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5718/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, Mihanovića 20/II., protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici iz Zagreba, Fra Filipa Grabovca 13, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice MĆ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Andreje Šeša, odvjetnice, dana 20. ožujka 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 212835 od 06.12.2007. godine sklopljenog između tužiteljice KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika VOLKSBANK d.d. sada tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, 10000 Zagreb, OIB: 87939104217, a koja:

u dijelu čl. 6.1. glasi „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:

Jednokratno 1,10% (slovima: jedancijelihdeset posto),od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo , Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljici KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 69,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 10.12.2007. do isplate i to po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne Novine 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 nadoknaditi tužiteljici KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 20. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su pravni prednik tuženika – VOLKSBANK d.d., kao kreditor te tužiteljica kao korisnik kredita, 6. prosinca 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju vozila, broj: 212835. U čl. 6. toč. 6.1. Ugovora o kreditu, pod naslovom „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita“, navedeno je da prednik tuženika neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratnu naknadu u visini od 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn. Ističe da je tuženik tužitelju 10. prosinca 2007. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 523,67 kn tj. 69,50 EUR (1,10 posto od iznosa kredita što je vidljivo iz prometne kartice – list 13 spisa).

Nadalje, ukazuje da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (banke – prednika tuženika), pripremljenom od strane prednika tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, zbog čega tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Gornjim odredbama prednik tuženika je odredio plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u gore navedenom postotku od iznosa odobrenog kredita, a iz navedenih odredbi ugovora o kreditu nije vidljivo na što se navedena naknada odnosi, od kojih se to troškova sastoji ta naknada te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita) – radi se, dakle, o jednostranoj odluci prednika tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi. Nadalje, na temelju gornjih odredbi Ugovora o kreditu samo je jedna ugovorna strana – prednik tuženika, odredila iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega su takve odredbe ugovora, protivne načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetne. Tužitelj tijekom postupka ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača - kao fizička osoba izvan (svoje) trgovačke, poslovne ili obrtničke djelatnosti, a taj ugovor je sklopio za potrebe financiranja kupnje vozila za osobne potrebe.

Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (ročište 24.2.2026. tj. podnesak 15.10.2025.) predlaže donošenje presude sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, a odredbu o ulaznoj naknadi smatra jasnom, lako uočljivom i razumljivom te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak.

Tuženik (podnesak 19.1.2026. list 95 spisa) ističe da nije sporno da je naknada za obradu kredita naplaćena i da ju je platio tužitelj 10.12.2007. u iznosu od 69,50 EUR/523,67 kn.

3. Između stranaka (na ročištu 24.2.2026. – list 100 spisa) utvrđuje se nespornim da je tužiteljici tuženik naplatio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 69,50 EUR dana 10.12.2007. godine. te da nije potrebno provoditi financijsko vještačenje.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu br. 212835 sklopljen između VOLKSBANK d.d. i tužiteljice 6.12.2007., ovjeru javnog bilježnika Mladena Matoš OV-37568/07 od 7.12.2007., prometnu karticu po navedenom kreditu, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u Opće uvjete za poslovanje s građanima od 30.6.2025. (list 96 spisa), dopis HPB tužiteljici u preslici (list 94 spisa) i 22.7.2005., odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 100 spisa – ročište 24.2.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužiteljica KĆ ( list 99-100 spisa – ročište 24.2.2026. ) u svom odlučnom i logički povezanom iskazu koji nije u protivnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća navodi da je sa prednikom tuženika sklopila ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Dakle nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ponuđen joj je kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti CHF. Ne sjeća se da li je tuženik imao u ponudi kredit u EUR u kunskoj protuvrijednosti ili u kunama, ali ističe da joj je kao najpovoljniji kredit ponuđen predmetni kredit i tu ništa nije mogla mijenjati već samo prihvatiti ono što joj je i kako joj je ponuđeno. Nadalje, navodi da je ugovor pročitala prije potpisivanja, ali nije znala i shvatila da mora platiti naknadu za obradu kredita i ta je naknada naplaćena u postotku od iznosa kredita. Nije tražila nikakva pojašnjenja ugovora. Ne sjeća se koliko je točno iznosila ta naknada. Kredit je otplatila vlastitim sredstvima kao što je i platila ulaznu naknadu za obradu kredita. Ništa joj nije objašnjeno od strane tuženika u smislu koji se troškovi pokrivaju iznosom ulazne naknade i nije mogla utjecati na tu odredbu o ulaznoj naknadi. Dakle, pojašnjava da je ulaznu naknadu morala platiti i tu nije bilo mogućnosti bilo kakvog pregovora sa tuženikom. Nadalje, navodi da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu niti ona niti suprug nisu imali obrt ili trgovačko društvo te ističe da joj je sve vezano za kredit bilo otegotno pa tako i plaćanje iznosa ove naknade jer je u to vrijeme sama radila u "Hospitaliji", a suprug je bio bolestan i nije radio.

7.

Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i uvida u cit. ugovor o kreditu.

8. Iz predmetnog ugovora o kreditu br. 212835 vidljivo je da je tužiteljica 6.12.2007. sklopila ugovor o kreditu s VOLKSBANK d.d. (pravni slijednik je tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo) za kupnju vozila. Iznos kredita je 10.748,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Rok otplate je 60 mjesec. Redovna kamatna stopa 5,30%, a ugovoreni tečaj za otplatu je srednji tečaj HNB na dan dospijeća.

Temeljem čl. 6.1. Ugovora o kreditu, ugovorena je jednokratna naknada koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita u iznosu od 1,10% od iznosa kredita.

9. Neosnovan je prigovor zastare. U ovom postupku tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu čl. 6.1. predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) te isplatu. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s prve sjednice održane dana 30. siječnja 2020. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno shvaćanje potvrđeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 31. siječnja 2022. kada je taj odjel donio zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zastara potraživanja restitucijskog zahtjeva nije nastupila niti je mogla nastupiti jer još nije počela teći, a s obzirom da tek u ovom postupku sud odlučuje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora (čl.323 st.1 ZOO)

Prednik tuženika je predmetni ugovor sklopio u svojstvu trgovca odnosno osobe koja je taj ugovor sklopila u okviru svoje trgovačke, odnosno poslovne djelatnosti, a tužiteljica je isti sklopila kao potrošač, odnosno kao fizička osoba koja je taj ugovor sklopila u svrhu koja nije namijenjena njezinoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju slobodnog zanimanja, odnosno izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Spornu ugovornu odredbu unaprijed je pripremio/sastavio prednik tuženika (banka), zbog čega tužiteljica, kao potrošač, nije imala utjecaja na njezin sadržaj (nije bilo nikakvog pregovaranja, niti mogućnosti pregovaranja), a radi se o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, kao trgovca. Navedenom odredbom uzrokovana je značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica je bila primorana platiti navedenu naknadu za obradu i administraciju kredita jer se obrazac ugovora, koji je pripremio prednik tuženika nije prema izričitom stajalištu prednika tuženika mogao mijenjati, a bez plaćanja navedene naknade za obradu kredita tužiteljica nije mogala dobiti kredit. Banka ni na koji način nije tužiteljicu informirala koje to stvarne troškove tužiteljica plaća tuženiku plaćanjem te naknade odnosno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu kredita.

Dakle, tuženik ničime ne dokazuje koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom, a upravo je sve prethodno navedeno, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, uzrokovalo značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Prednik tuženika je nepošten / nesavjestan primatelj iznosa od 69,50 EUR, radi čega je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti (vratiti) tužiteljici sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je (na temelju nepoštene / ništetne odredbe ugovora koji je prednik tuženika sastavio i na koji tužitelj nije imao utjecaja) stekao taj iznos (10.12.2007.) Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,10% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

11. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužiteljici je priznat potrebni trošak (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate=69,50 EUR – list 89 spisa – ročište 11.11.2025. s obzirom da tužiteljica predmetnom tužbom traži utvrđenje ništenosti čl. 6. 1. ugovora o kreditu broj 212853, a naknada previđena tim čl. iznosi 69,50 EUR)

- trošak po tbr 7 tč 9 jednokratne nagrade 50 bodova x 2 EUR = 100 EUR + PDV 25% - 25,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 EUR po Tbr.1 t 1. TSP

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR po Tbr.2 t 1.TSP; tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7. Tč.3. ZSP. odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 144,91 EUR.

13. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun stranaka