REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-755/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. ožujka 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 526342385 Ministarstvu hrvatskih branitelja tužitelju MR, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 1.766,64 eura s osnova utvrđenog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata V. grupe, za razdoblje od 1. svibnja 2011. do 30. lipnja 2012., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
na iznos od 147,22 eura od 15. kolovoza 2012. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. rujna 2012. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. listopada 2012. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. studenog 2012. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. prosinca 2012. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. siječnja 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. veljače 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. ožujka 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. travnja 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. svibnja 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. lipnja 2013. do isplate
na iznos od 147,22 eura od 15. srpnja 2013. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo branitelja u roku od 15 dana naknaditi tužitelju MR trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena tekućim od dana donošenja presude pa sve do isplate u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 namiri parnični trošak u iznosu od 450,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. srpnja 2013. podnio tužbu u kojoj navodi da mu je rješenjem Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar od 16. srpnja 1997. Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida V grupe s 70 % oštećenja organizma – stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1. kolovoza 1993., a to rješenje je postalo konačno, pravomoćno i ovršno i na njega je suglasnost dalo Ministarstvo obrane 3. listopada 1997. pod Klasom: 562-02/97/01/10094, Urbroj: 512-21-05-97-2. Dalje navodi da je to rješenje poništeno rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 18. lipnja 2006. Klasa: UP/II-562-02/06-0001/30, Urbroj: 519-04/5-06-2 , a
povodom tužiteljeve tužbe protiv tog rješenja Upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Us-11944/2006-6 od 27. svibnja 2009. uvažio tužbu i poništio osporeno rješenje od 18. lipnja 2006. Budući da tuženica nije dobrovoljno isplaćivala tužitelju invalidninu tužitelj je pokrenuo više parničnih predmeta, svaki za određeno razdoblje do 30. lipnja 2012., u kojima su usvojeni njegovi tužbeni zahtjevi za isplatu invalidnine na temelju rješenja od 1. kolovoza 1993. Prema navodima tužbe tužitelj je 4. lipnja 2013. podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženici za u međuvremenu dospjele iznose invalidnina što je odbijeno odgovorom tuženice od 2. srpnja 2013. Tužitelj svojim konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 3. srpnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 1.766,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a potražuje i naknadu parničnog troška.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare potraživanja i zastare samog prava te da rješenje od 16. srpnja 1997. nije moguće izvršiti prema čl. 135 Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21) jer je proteklo više od 5 godina od kad je rješenje postalo izvršno. Navodi da tužitelj nije bio pripadnik postrojbe hrvatske vojske, nego pripadnih Hrvatskog vijeća obrane i nema status hrvatskog branitelja ni hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i nikad se nije vodio u evidenciji kao hrvatski branitelj i nije se mogao na temelju spornog rješenja upisati u Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata jer bi to bilo protivno čl. 109 Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14, 121/17 - dalje: ZPHBDR). Kao stradali pripadnik HVO-a tužitelj prava s osnove ranjavanja ostvaruje u Bosni i Hercegovini pa nema pravo na dvostruku isplatu pa je stoga na temelju čl. 42 Zakona o izmjenama i dopunama ZPHBDR-a (NN 140/12 – dalje: ZID ZPHBDR) Ministarstvo branitelja rješenjem od 30. srpnja 2013. Klasa: UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/1-4-13-2 oglasilo ništavim rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar od 16. srpnja 1997. Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 i suglasnost Ministarstva obrane Klasa: 562-02/97-01/10094, Urbroj: 512-21-05-97-2 od 3. listopada 1997. i predložila je da se odredi prekid postupka do okončanja upravnog spora kojeg je tužitelj pokrenuo protiv ovog rješenja.
3. Tužitelj u podnesku od 13. studenog 2013. navodi da pravo na invalidninu koje je određeno za stalno ne može zastarjeti dok pojedinačno potraživanje invalidnine zastarijeva u roku od tri godine od njegovog dospijeća. Navodi da je tuženica tužitelju priznala status hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata i da to što ga nije evidentirala u Jedinstvenom registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ne može ići na štetu tužitelja i smatra da ga tuženica diskriminira. Protivi se da se odredi prekid postupka i smatra da se na njega ne može primijeniti čl. 42 ZID ZPHBDR-a i ističe da je postupanje tuženice kontradiktorno, nedosljedno i nemoralno jer mu je priznala pravo na mirovinu koju mu isplaćuje, a odbija mu isplatiti invalidninu na temelju istog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
4. Sud je pročitao sve isprave koje su stranke dostavile u spis jer su sve bile dostavljene u fazi prethodnog postupka, a to su: rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 od 16. srpnja 1997. (listovi 4,5), rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/06-0001/30, Urbroj:
519-04/5-06-2 od 18. listopada 2006. (listovi 6, 7), presudu Upravnog suda RH poslovni broj Us-11944/2006-6 od 27. svibnja 2009. (listovi 8, 9), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2462/06-2 od 12. rujna 2006. (list 10), presudu VSRH poslovni broj Rev-46/07-2 od 30. siječnja 2008. (listovi 11, 12), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3248/10-25 od 30. travnja 2012. (listovi 13-16), presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 1098/12 od 26. ožujka 2013. (listovi 17-19), prijedlog za mirno rješenje spora (listovi 20, 21), odgovor ODO u [adresa] (list 22), rješenje Ministarstva branitelja Klasa:
UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/1-4-13-2 od 30. srpnja 2013. (listovi 26-29), upravnu tužbu (listovi 32-36), presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž- 515/22-4 (str. 40-44) i Usž-1752/2024-2 (str. 54-61), presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-636/2021-4 (str. 45-48) i presudu i rješenje tog suda poslovni broj UsI-2471/23-19 (str. 62-68), obavijest (str. 52), rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj U-zpz-89/2025 (str. 248-253).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Rješenjem poslovni broj P-833/2013 od 21. siječnja 2014. ovaj sud je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem US-I-3398/13. Rješenjem ovog suda od 6. ožujka 2025. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a to je rješenje povodom žalbe tužitelja koja je odbijena potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1826/2025-2 od 7. svibnja 2025. Sud nije na prijedlog tužitelja odredio prekid postupka do okončanja postupka po njegovoj ustavnoj tužbi pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske jer to ne predstavlja razlog iz čl. 213 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) zbog kojeg bi sud mogao odrediti prekid postupka u ovom sporu.
7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na rješenju Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512- 62-97-2 od 16. srpnja 1997. (listovi 4,5) kojim je odlučeno da se tužitelj priznaje ratnim vojnim invalidom V. grupe s 70 % oštećenja organizma stalno i da ima pravo na osobnu invalidninu u iznosu koji je utvrđen u tom rješenju od 1. kolovoza 1993. nadalje i da ima pravo na posebni dodatak u visini od 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1. kolovoza 1993. Ministarstvo obrane je 3. listopada 1997. dalo svoju suglasnost na to rješenje pod Klasom: 562-02/97-01/10094, urbrojem:
512-21-05-97-2. Ovo rješenje je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/06-0001/30, Urbroj: 519-04/5-06- 2 od 18. listopada 2006. (listovi 6, 7) proglašeno ništavim. Povodom tužbe tužitelja Upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Us-11944/2006-6 od 27. svibnja 2009. (listovi 8, 9) poništio to rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 18. listopada 2006.
8. Nakon toga je rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 od 16. srpnja 1997. i suglasnost Ministarstvo obrane Klasa: 562-02/97-01/10094, urbroj: 512-21- 05-97-2 od 3. listopada 1997. ponovno oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja Klasa: UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/I-4-13-2 od 30. srpnja 2013. (listovi 26-29). Tužitelj je i protiv ovog rješenja podnio tužbu koja je na Upravnom sudu u Zagrebu primljena 30. kolovoza 2013. (listovi 32-36). O toj tužbi je odlučivao Upravni sud u Splitu kojem je prema obavijesti tog suda od 4. rujna 2018. (str. 52) taj predmet delegiran na temelju rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i taj sud je 21. siječnja 2021. donio presudu poslovni broj UsI-636/2021-4 od 21. siječnja 2021. (str. 45-48) i on je odbio tužbeni zahtjev MR za poništenje rješenja Ministarstva branitelja Klasa: UP/II-562- 02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/I-4-13-2 od 30. srpnja 2013., a povodom žalbe tužitelja na takvu presudu Visoki upravni sud RH je presudom poslovni broj Usž- 515/22-4 od 8. srpnja 2022. (str. 40-44) odbio tu žalbu i potvrdio osporenu presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-636/2021-4 od 21. siječnja 2021. Iz citiranih odluka proizlazi da su rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 od 16. srpnja 1997. i suglasnost Ministarstvo obrane Klasa: 562-02/97-01/10094, urbroj: 512-21-05-97-2 od 3. listopada 1997. ništavi.
9. Međutim, iz točaka 8. i 9. obrazloženja presude i rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-2471/23-19 od 15. veljače 2024. (str. 62-68) proizlazi da su ranije presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-636/21-4 od 21. siječnja 2021. i Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-515/22-4 od 8. srpnja 2022. ukinute odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-5149/2022 od 28. rujna 2023. i da je predmet vraćen Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak. Tom presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-2471/23-19 poništeno je rješenje Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/I-4-13-2 od 30. srpnja 2013. (točka I. izreke presude), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (točka II. izreke presude), naloženo je Ministarstvu hrvatskih branitelja RH da MR namiri troškove upravnog spora (točka I izreke rješenja) i odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke rješenja). Presudom Visokog upravnog suda u Republici Hrvatskoj poslovni broj Usž-1752/2024-2 od 25. rujna 2024. (str. 54-61) poništena je točka I izreke presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 2471/23-19 od 15. veljače 2024. i odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/I-4-13-2 od 30. srpnja 2013., a poništena je i točka I izreke rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-2471/23-19 od 15. veljače 2024. i odbijen je zahtjev MR za naknadu troškova tog upravnog spora dok je u odnosu na točku II izreke rješenja Usl-2471/23-19 odbijena žalba tužitelja i potvrđena je ta točka kojom je odbijen dio zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora.
10. Na temelju svih citiranih odluka upravnih tijela te Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda RH sud je utvrdio da je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja MR za poništavanje rješenja Ministarstva branitelja RH, Klasa:
UP/II-562-02/13-0015/27, Urbroj: 522-04/I-4-13-2 od 30. srpnja 2013. pa je stoga rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97-26/400, Urbroj: 512-62-97-2 od 16. srpnja 1997. i suglasnost Ministarstvo obrane Klasa: 562-02/97-01/10094, urbroj: 512-21-05-97-2 od 3. listopada 1997. kojim je tužitelju bio priznat status ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70 % oštećenja organizma stalno i pravo na osobnu invalidninu i dodatak oglašeno ništavim. Prema čl. 128 st. 4 Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21) ništavo rješenje nema pravni učinak i u slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.
11. Stoga, budući da je rješenje kojim je tužitelju bio priznat status ratnog vojnog invalida Domovinskog rata te pravo na osobnu invalidninu i dodatak ništavo pa nema nikakav pravni učinak, tužitelj ne može na temelju takvog rješenja od tuženice potraživati isplatu osobne invalidnine. U parničnom postupku općinski sud ne ocjenjuje zakonitost ni pravilnost rješenja koja se donose u upravnom postupku ni odluka upravnih sudova niti je to ovlašten činiti pa ovo obrazloženje ne sadrži očitovanje o navodima tužitelja o nepravilnosti odluka donesenih u upravnom postupku i upravnom sporu. Tužitelj se u podnesku od 18. lipnja 2025. detaljno očitovao o tim odlukama i dao je objašnjenja zašto smatra da su one protivne pravu i načelima te se poziva na zaštitu prava na mirno uživanje vlasništva i na zaštitu stečenih prava i legitimnih očekivanja, a prema ocjeni ovog suda tužitelj je te navode trebao iznijeti u upravnom postupku i upravnom sporu u kojima se odlučivalo o tom njegovom pravu, a ne u ovom parničnom postupku.
12. Budući da je utvrđeno da je odluka upravnog tijela - rješenje Ministarstva obrane, Uprava za obranu Zagreb, Ured za obranu Centar, Klasa: UP/I-562-02/97- 26/400, Urbroj: 512-62-97-2 od 16. srpnja 1997. i suglasnost Ministarstvo obrane Klasa: 562-02/97-01/10094, urbroj: 512-21-05-97-2 od 3. listopada 1997. ništava, ona nema pravni učinak pa je neosnovan zahtjev tužitelja da mu se na temelju te odluke isplati utuženi iznos od 1.766,64 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama i sud je u točki I izreke presude odbio tužbeni zahtjev.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 163 ZPP-a, a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 17. veljače 2026. Taj trošak obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za pristup na odgođeno ročište 16. prosinca 2013. 50,00 eura prema Tbr. 9/5 OT i za zastupanje na ročištu 17. veljače 2026. 200,00 eura, odnosno ukupno 450,00 eura pa je tužitelju naloženo da joj namiri trošak u tom iznosu.
U Sesvetama 20. ožujka 2026.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnik Mato Knezović
2. OGDO Zagreb, SS Sesvete na P-DO-69/2013
