REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-252/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/21-02/151, URBROJ: 443-02-02-17-25-55 od 21. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/151, URBROJ: 443-02-02-17-25-55 od 21. veljače 2025. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/151, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 26. veljače 2021.., kojim je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana ukloni u tom rješenju opisane građevine, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 30. ožujka 2021. (t. 1.), te da tužitelj nije postupio po istome i uklonio sporne građevine (t. 2.), pa se određuje da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe strojno i ručno s početkom uklanjanja od 17. ožujka 2025 (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 4. -5.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da je isto doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tužitelj ne osporava da predmetne građevine (prizemna zidana stambena zgrada, prigrađena garaža i septička jama na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nisu uklonjene do kontrolnog očevida obavljenog 20. siječnja 2025., niti da je ishođena građevinska dozvola. Međutim, ističe da je rješenje o uklanjanju iz 2021. nezakonito jer u postupku nije pravilno utvrđeno tko je investitor i kada su građevine izgrađene. Navodi da je nekretninu kupio tek 2024., a knjižni vlasnik postao 19. kolovoza 2024., zbog čega smatra da su se rješenja trebala donijeti u odnosu na prethodnu vlasnicu. Naglašava da prije stjecanja vlasničkih prava nije mogao postupati po navedenim rješenjima. Nadalje, ističe prigovor da tuženik nije postupio sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno nije utvrdio je li zgrada vidljiva na DOF5/2011 karti, što bi zahtijevalo prekid postupka izvršenja do okončanja postupka ozakonjenja. Konačno, tužitelj ističe povredu prava na pošteno suđenje te načela materijalne istine i saslušanja stranke, jer mu nije omogućeno sudjelovanje u ispitnom postupku niti izjašnjavanje o odlučnim činjenicama. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 19. ožujka 2026., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje ZUS), u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka UP, očevid, pribava uvjerenja o vidljivosti na DOF5/11), budući da se okolnosti koje tužitelj predlaže utvrditi tim dokazima ne odnose na zakonitost pobijanog rješenja o izvršenju, već rješenja o uklanjanju, koje nije predmet ovoga spora.

7. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/21-02/151, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 26. veljače 2021. tužitelju naloženo da u roku od 15 dana ukloni u tom rješenju opisane građevine, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. Upravni spor koji je tužitelj pokrenuo protiv tog rješenja okončan je kod ovoga Suda odbijajućom presudom posl.br. Us I-356/2021-4 od 31. svibnja 2021., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2889/21-2 od 8. listopada 2021., a nije sporno da je navedeno rješenje postalo izvršno 30. ožujka 2021.

9. Nastavno, iz spisa proizlazi da je tuženik prisiljavan na izvršenje navedenog rješenja putem izrečene tri novčane kazne, pri čemu je posljednja, treća novčana kazna, tužitelju izrečena rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/151, URBROJ: 443-02-02-17-22-33 od 20. lipnja 2023, izvršnim 7. srpnja 2023., koje je potvrđeno presudom ovoga suda posl.br. Us I-1473/2023-6 od 3. travnja 2024. te presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2475/24-2 od 16. srpnja 2024.

10. Viši građevinski inspektor potom je dana 20. siječnja 2025. izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da tužitelj nije postupio po inspekcijskom rješenju, odnosno nije uklonio bespravno izgrađene građevine niti nakon izrečene tri novčane kazne, temeljem čega je donijeto pobijano rješenje kojim se određuje izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe.

11. Tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da je postupio po citiranom inspekcijskom rješenju, ili da je ishodio akt za građenje, međutim ističe navode koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja.

12. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

13. Naime, predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, te se u ovome sporu (primjenom odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. ZUS-a te analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. Zakon o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja o uklanjanju, već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja. Navode vezane uz zakonitost rješenja o uklanjanju tužitelj je mogao isticati u upravnom sporu pokrenutom protiv tog rješenja, što je tužitelj i učinio, međutim navedeni je upravni spor dovršen pravomoćnom odbijajućom presudom.

14. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18), važećeg u vrijeme donošenja rješenja o uklanjanju, a koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZUP-a.

15. Citiranom odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe (st. 1.), te da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

16. Sukladno čl. 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

17. Imajući u vidu da je rješenjem o uklanjanju upravno tužitelju naloženo uklanjanje predmetnih bespravno izgrađenih građevina, te da nije sporno da tužitelj niti nakon izrečene tri novčane kazne nije postupio po tom izvršnom rješenju o uklanjanju, to je pravilno i zakonito na temelju čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu pobijanim rješenjem određeno da će se izvršenje provesti putem treće osobe.

18. Zaključno, neosnovani su navodi tužitelja glede primjene instituta prekida izvršenja u smislu čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izvedenim građevinama. Naime, osim što tužitelj i ne navodi da je pokrenuo postupak ozakonjenja, prekid se u smislu citirane odredbe može odrediti samo na zahtjev stranke, a ne i po službenoj dužnosti.

19. Kraj iznijetog nespornog činjeničnog stanja, preostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

20. Slijedom navedenog, budući se pobijano rješenje temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, sve u okviru zakonito provedenog postupka, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.

21. Tužitelj je tijekom spora podnio zahtjev za određivanjem privremene mjere, a koji je odbijen rješenjem posl.br. Us I-252/2025-3 od 12. ožujka 2025.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, Medulićeva 9

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frana Matejčića 8