REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI
Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina
Poslovni broj: P-560/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Bežovana, odvjetnika iz Zagreba, tuženika osobno te zamjenika njegovog punomoćnika Vinka Vrdoljaka, odvjetnika iz Zagreba, 20. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju tužitelju ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. iznos od 5.972,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.195,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 6. ožujka 2025. navodi da su tužitelj i tuženik 24. lipnja 2020. sklopili Ugovor o zajmu, a isti je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Parlova, Ozaljska 21, Zagreb, broj: OV-4962/2020 temeljem kojeg je tužitelj tuženiku na ime zajma predao iznos od 45.000,00 kn, odnosno, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR, 5.972,50 EUR. Nadalje, tužitelj navodi kako je u članku 1.3. određen datum 24. prosinac 2020. kao rok povrata zajma, a kako tuženik do današnjeg dana nije izvršio nikakvu isplatu. Tužitelj, sukladno svemu navedenom predlaže sudu donijeti presudu.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 8. srpnja 2025., a prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda. Nadalje, ističe prigovor neodređene vrijednosti predmeta spora tj. neurednosti ovopredmetne tužbe obzirom na izostanak oznake vrijednosti predmeta spora., činjenicu neispunjenosti procesnih i materijalnopravnih pretpostavki raspravljanja o ovopredmetnom tužbenom zahtjevu (nedopuštenosti raspravljanja o predmetnom tužbenom zahtjevu). Nadalje, opreza radi (za slučaj da istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti bude pravomoćno utvrđen neosnovanim), tuženik se ovime očituje na tvrdnje predmetne tužbe kako slijedi. U cijelosti se osporava istinitost svih tužiteljevih ovopredmetnih tvrdnji, i to osobito iz razloga činjenične netočnosti (iskonstruiranosti) i pravne irelevantnosti istih. Također, u cijelosti se osporava istinitost i autentičnost te vjerodostojnost svih isprava dostavljenih u spis ovog predmeta od strane tužitelja. Nasuprot tvrdnjama tužitelja, neosporivo je: 1. kako tuženik ne duguje išta tužitelju., 2. kako je tuženik u više navrata vratio cjelokupni predmetni dug tužitelju., 3. kako tužitelj nikada nije pozajmio tuženiku 45.000,00 kn već 2.000,00 EUR (tj. cca 15.000,00 kn)., 4. kako sav ostali iznos predstavlja nezakonitu (lihvarski) uvećanu kamatu., 5. kako o neosnovanosti ovopredmetne tužbe dostatno govori činjenica tužiteljevog ustajanja ovopredmetnom tužbom nakon proteka pet godina od trenutka sklapanja spornog ugovora. Slijedom iznijetog predlaže se u cijelosti odbaciti odnosno odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, sve to uz obvezivanje tužitelja isplatiti u roku od petnaest dana tuženiku procesni trošak ovog postupka.
3. Tužitelj podneskom od 8. prosinca 2025. u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu tuženika. Navodi, kako se tuženik u potpunosti služi apstraktnim tvrdnjama lišenima bilo kakve dokumentarne podloge, dok su navodi tužitelja potvrđeni javnobilježnički ovjerenim ugovorom, jasnim rokovima, preciznim iznosima i obvezama koje je tuženik dragovoljno i potpuno svjesno preuzeo. Nadalje, navodi kako su stranke izričito ugovorile da će o svakoj isplati duga biti izdana izjava vjerovnika s točnim naznakom da se radi o povratu zajma, uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika. Tuženik nikada nije pribavio niti jednu takvu izjavu, niti tvrdi da je tužitelj odbio izdati ovjerenu potvrdu. Tužitelj ističe kako u trenutku sklapanja Ugovora tuženik nije imao nikakvu primjedbu na iznos od 45.000,00 kn, nije osporio primitak novca, nije doveo u pitanje valjanost ili sadržaj ugovora, niti je u bilo kojem razdoblju nakon toga tražio ispravak ili osporavao iznos. Nadalje, tuženikovo pozivanje na navodnu „lihvarsku kamatu“, kao i tvrdnja da će tek sada, gotovo pet godina nakon primitka novca temeljem uredno sklopljenog i javnobilježnički ovjerenog Ugovora o zajmu, pokrenuti kazneni postupak, predstavlja proziran i krajnje neuvjerljiv pokušaj skretanja pozornosti s jedine relevantne činjenice, a to je da dug nikada nije vraćen. Tužitelj posebno ističe kako zastara potraživanja nije nastupila, a samo odgađanje tuženika da ispuni svoju obvezu ne oslobađa ga njezina postojanja. Suprotno, takvo ponašanje dodatno ukazuje na njegovu namjeru da izbjegne ispunjenje ugovorno preuzetog duga. U odnosu na navode da nije određena vrijednost predmeta spora, tužitelj ističe da se radi o tužbi na isplatu novčanih sredstava te da je sasvim jasno da se vrijednost predmeta spora određuje u visini potraživanja koje je utuženo. S obzirom na sve navedeno, tužitelj ističe da je odgovor na tužbu u cijelosti neosnovan, proturječan i činjenično nevjerodostojan. Tužitelj ustraje u cijelosti na tužbi, na navodima i dokazima priloženim u spis te predlaže sudu da sve navode tuženika odbije kao neosnovane, te da se postupak nastavi radi donošenja meritorne odluke u korist tužitelja.
4. Na ročištu održanom 18. prosinca 2025. tuženik prije upuštanja u raspravljanje navodi kako se ne protivi mjesnoj nenadležnosti Naslovnog suda.
5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to ugovor o zajmu od 24. lipnja 2020. (str. 4-5 spisa), dopis javnog bilježnika Ivane Miloš od 28. srpnja 2025. ( str. 25 spisa), dopis MUP-a PU Zagrebačke, Sektora za imigraciju državljanstvo i upravne poslove od 10. srpnja 2025. ( str. 26 spisa), uvjerenja o prebivalištu za tužitelja i tuženika ( str. 27-28 spisa), izvadak iz z.k. knjige z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( str. 35-36 spisa), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 9. srpnja 2025. ( str. 40 -41 spisa), saslušan je kao svjedok otac tuženika EV (str. 48-49 spisa), te tužitelj ( str. 49 spisa) i tuženik ( str. 50 spisa).
6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.972,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama temeljem povrata zajma iz Ugovora sklopljenog među strankama 24. lipnja 2020.
8. Među strankama u ovom postupku nesporno je da su sklopile 24. lipnja 2020. Ugovor o zajmu.
9. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 45.000,00 kn, odnosno 5.972,50 eura s osnove predmetnog ugovora.
10. Uvidom u Ugovor o zajmu od 24. lipnja 2020. utvrđeno je kako su istim ugovorne strane suglasno utvrdile da je tužitelj, kao vjerovnik predao tuženiku, kao dužniku iznos od 45.000,00 kn, a što je dužnik potvrdio potpisom predmetnog Ugovora. Iz Ugovora o zajmu čl. 1. točka 3. proizlazi kako su ugovorne strane rok za povrat zajma odredile do dana 24. prosinca 2020. Nadalje, iz Ugovora o zajmu čl. 1. točka 4. proizlazi kako je dužnik ovlašten navedeni iznos zajma platiti odjednom ili u više obroka, ali cjelokupni iznos zajma mora isplatiti vjerovniku najkasnije do 24. prosinca 2020., a odmah nakon uplate cjelokupnog ili djelomičnog povrata zajma vjerovnik će dužniku o primitku iznosa zajma u cijelosti ili djelomično izdati izjavu s točnom naznakom da se radi o povratku zajma i na toj izjavi ovjeriti svoj potpis kod javnog bilježnika. Predmetni Ugovor o zajmu ovjeren je kod javnog bilježnika Ivane Parlov iz Zagreba, Ozaljska 21, pod brojem: Ov- 4962/2020 24. lipnja 2020.
11. Uvidom u dopis javnog bilježnika Ivane Miloš od 28. srpnja 2025. upućen pun. tuženika vezano za njegov odgovor na dopis od 8. srpnja 2025. utvrđeno je kako istim obavještava punomoćnika tuženika da je uvidom u dostupnu elektroničku arhivu JB utvrđeno kako je gospodin VV tijekom 2020. ovjerio presliku pod brojem:
Ov-4961/2020, te potpis na ugovoru pod brojem: Ov-4962/2020 koje isprave više nemaju u arhivi jer se iste čuvaju tri godine.
12. Uvidom u uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 9. srpnja 2025. utvrđeno je kako je LV upisan u katastarski operat u posjedovne listove gradskog ureda za katastar i geodetske poslove k. o. [katastarska općina], PL.5287 i odjel za katastar nekretnina Novalja k. o. [katastarska općina] PL. br. 2097, 2980.
13. Iz iskaza svjedoka EV, oca tuženika proizlazi da je kada je primio predmetnu tužbu od svog sina VV pitao sina tko je ČV na što je odgovorio kako ne zna i nikada nije za njega čuo. Nakon toga sin je zvao svoje prijatelje te je saznao da je ČV u biti Č. Za predmetni dug od svog sina saznao je kada ga je sin nazvao iz Makedonije gdje je otišao profesionalno igrati košarku te mu je preko telefona rekao da je dužan 2.500,00 eura te da ga pritišću i da li mu on može posuditi da isto vrati. Prije je često imao problema s novcima, budući je bio blokiran od Porezne jer mu kao profesionalnom košarkašu nisu bile redovne isplate. Za predmetni dug od 2.500,00 eura nije imao pojma te je dio novaca imao, a dio je posudio kako bi mogao isti vratiti. Sin mu je dao broj te je odmah drugi dan nazvao gosp. ČV te se s njim dogovorio da se nađu u jednom kafiću na Trešnjevačkom placu. To je bilo u kasno proljeće prije otprilike 3 godine. Novac mu je predao u koverti, te je on samo uzeo kovertu i nije novac niti prebrojao. Pisanu potvrdu o predaji nije tražio. To je bilo prvi i zadnji put da je gospodina vidio. Sin mu je rekao da se radi o kamatama od 15% te je odmah znao da se radi o lihvarstvu. Gospodin je uzeo kovertu, a on mu rekao da je tu 2.500,00 eura i to je bilo to. VV mu je spomenuo da je iz Makedonije slao po BV novce i to 400,00 eura kamata da odnese gospodinu jer gospodin nije htio da ne ostane trag da se vidi da mu je plaćana kamata. Stranke koliko on zna nisu se od ranije poznavale već je netko preporučio sinu da može kod gospodina posuditi novce. Od predmetnog ugovora kad je novac bio posuđen do kad je on vratio isti prošlo je godinu i pol do dvije. Po pričama od VV nakon što je stigla tužba je saznao da je najmanje 12 puta po 400,00 eura mu dao, a nekad u kunama i to 2.800,00 kuna. Poznato mu je da se tužitelj bavio posuđivanjem novaca, a naknadno je razgovarao sa BV i V koji su mu također dužni, a V ga je molio da ga ne predloži za svjedoka. Nakon što je primio tužbu sin mu je o predmetnom ugovoru rekao da ne zna tko je ČV, da je potpisao ugovor na dug od 50.000,00 kn i da se to tako stavlja u sve ugovore ukoliko se ne bi plaćala kamata. Njegov sin nije imao nikakvih problema sa dugovima, ali ukoliko je imao dugove oni su pošteni ljudi te su ih podmirili, a sin mu je ukoliko je već prije posudio novac rekao dužan sam, posudi mi i ja sam isti vratio, a on mi ga je refundirao. Njegov sin nije imao problema s kockom te nije gubio ozbiljne novce na kocki. ČV ga je stiskao sa plaćanjem tako što ga je zvao, slao poruke da plaća kamate.
14. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako su u kafiću na Trešnjevci gdje se obično skupljaju sportaši pričali o sportu, ugovorima, te o tome kako su financijski pomogli jednom nogometašu dok ne potpiše ugovor. Na to je jedan tamo dečko koji dolazi u kafić komentirao da on isto ima tako jednog perspektivnog košarkaša koji bi trebao otići iz kluba, te da bi mu se trebalo pomoći dok ne potpiše ugovor. Upoznao se sa tuženikom i popričali su, rekao mu je da bi trebao 45.000,00 kuna, kad bi ih vratio, te su otišli kod javnog bilježnika da potpišu ugovor. Odmah nakon potpisivanja kod bilježnika predao mu je novce te su ugovorili rok vraćanja za 6 mjeseci. O nikakvim kamatama na predmetni novac osim zakonskih nije bilo dogovora te su dogovorili da kad se vrate novci isto tako potpišemo potvrdu. Nakon toga stalno je odugovlačio da se novci vrate, otišao je u Makedoniju, priznao da je počeo kockati, te da će on reći tati, da mu tata vrati dug. Oca nikada nije ni vidio do danas niti nikad nije vraćao od VV dugove niti mu je vratio. Spomenuo je da je otac znao da kocka pa je vjerojatno nekom drugom i vraćao novce, ali njemu ne. VV je sreo kod klupskog fizijatra prije otprilike godinu i pol te mi se samo nasmijao i dao ruku. Nakon toga budući da je vidio da on sam nije ništa spomenuo o vraćanju predmetnog novca odlučio je da će podnesti tužbu. Poslije predmetnog ugovora o zajmu posudio je još 1.000,00 eura od njega te je rekao da je to za oca koji ide u Hercegovinu, ali taj iznos je vratio u više navrata on sam na Britanskom trgu. Tuženiku mu je jučer poslao poruku u 14,10 sati da ga nazove, a on ga je zvao navečer oko 21,40 h nije se javljao i sada ga je u ujutro još jednom zvao te mu je odbio poziv ili je bilo zauzeto. Njegov motiv da tuženiku posudi novac, a nije ga od ranije poznavao bio je taj što je tako prije jednom nogometašu posudio za opremu, stan, te kada je potpisao ugovor i dobio novce, počastio je. Od sklapanja ugovora do podnošenja tužbe prošlo je oko 4 godine, a ranije nije pokrenuo postupak jer mu je tuženik vratio iznos od 1.000,00 eura koji je naknadno posuđen te se nadao da će se javiti kad napravi karijeru i da će vratiti dugovanje iz predmetnog ugovora. Od suigrača tuženika je čuo da ima problema sa kockom. Posuđivao je i drugima novac.
15. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je gos. ČV upoznao preko zajedničkog prijatelja pod imenom Č, a kad je dobio tužbu nije znao tko je ČV. Kako je bio u financijskim problemima zbog neisplate redovnih plaća u klubu bio mu je potreban novac te ga je poznanik spojio sa ČV tj. prvi puta su se našli i vidjeli ispred javnobilježničkog ureda gdje je potpisao Ugovor o zajmu, te mu je nakon toga ispred ureda predao na ruke iznos od 2.500,00 eura. Tada su dogovorili da će kamata iznositi 15% što je oko 2.500,00 kuna te mu je isto nosio svaki mjesec i to otprilike 12 puta. Mislio sam da je sa tim iznosom otplaćen i sam dug. U ugovoru kada je vidio da stoji iznos od 50.000,00 kn pitao je zašto je stavljen taj iznos te mu je rečeno da to oni tako pišu u Ugovoru radi sigurnosti. Nakon toga otišao je u Makedoniju , čak je i po prijatelju BV slao novce. Gosp. ŠV je sreo kod fizijatra netom prije nego što je primio ovu tužbu te su se pozdravili, a on je mislio kako je među njima sve riješeno. Predmetni ugovor prije nego što je potpisao samo je letimično pogledao te je primijetio kako je bila napisana cifra od 50.000,00 kn. Na poseban upit da li mu nije bio bitan iznos u ugovoru navodi kako on zna koliko je primio. Kada je nosio gosp. ČV svaki mjesec za povrat iznosa od 2.500,00 kn nije tražio nikakvu potvrdu o primitku predmetnog novca niti je isto uobičajeno. Poslao je jučer poruku g. ČV da ga pita zašto je došlo do ove situacije jer je znao kako će njegov otac reagirati, ali kako je zvao tek navečer već je vjerojatno otišao spavat, a u jutro poziv nije vidio. Na ovaj način nije posuđivao više od nikoga novac, već neke sitne iznose od prijatelja. Nakon ovoga nije posudio iznos od 1.000,00 eura od tužitelja za oca, te nije kockar. Tužitelj ga je pritiskao da vrati novac na način da mu je slao poruke, zvao ga da mora to riješiti te da će na nekog drugog prebaciti dug. Poznato mu je da je tužitelj posuđivao i drugim osobama novce između ostalog i FV, a kamata mu je bila negdje isto kao i njemu.
16. Iskaz svjedoka EV sud ocjenjuje nelogičnim i kontradiktornim iskazima tuženika i tužitelja zbog čega ga nije prihvatio kao vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi kako se na zamolbu sina našao sa ovdje tužiteljem na Trešnjevačkom placu i kako mu je predao u kuverti za sinov dug iznos od 2.500,00 eura. Naime, navedena tvrdnja je kontradiktorna tvrdnji samog tuženika koji u svojem iskazu navodi kako je on sam nosio tužitelju svaki mjesec novac i kako se odprilike 12 puta našao sa tužiteljem te kako je mislio da je sa tim iznosom u cijelosti otplatio dug. Tuženik je u svom iskazu također naveo kako je predmetni novac tužitelju slao i po prijetelju BV, ali oca uopće nije spomenuo.Nadalje, sud ocijenjuje nelogičan navod svjedoka da bi osobi koju ne poznaje i sa kojom se prvi puta vidi u životu samo dao kuvertu sa 2.500,00 eura bez da bi tražio da mu potpiše potvrdu da je novac i preuzet. Svjedok je također naveo kako gospodin ČV novac nije niti prebrojio niti otvorio kuvertu što nije uvjerljivo da netko samo vjeruje na riječ osobi koju prvi puta vidi da se u kuverti nalazi određena količina novaca. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje kako Filipovog oca nije nikada prije vidio do predmetnog ročišta.
Također valja reći da je svjedok EV otac tuženika, te je stoga za očekivati da je zainteresiran za ishod ovog postupka.
17. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojan, budući da je njegov iskaz uvjerljiv i logičan te je u suglasju sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, iz pisanog Ugovora o zajmu proizlazi da je tužitelj predao tuženiku iznos od 45.000,00 kn, te je tuženik to potvrdio svojim potpisom na predmetnom Ugovoru. Nadalje, sud ocjenjuje logičnom tvrdnju tužitelja kako mu predmetni novac nije vraćen, budući da su u čl. 1.4. Ugovora stranke suglasno utvrdile da će vjerovnik nakon uplate cjelokupnog ili djelomičnog povrata zajma dužniku izdati izjavu s točnom naznakom da se radi o povratu zajma što tuženik nije dokazao da mu je tužitelj izdao.
18. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz samog tuženika u dijelu u kojem navodi kako mu je tužitelj predao na ruke iznos od 2.500,00 eura, a ne kako stoji u Ugovoru iznos od 45.000,00 kn, budući da je nelogično da bi netko potpisao da će vratiti iznos od 45.000,00 kn, a pristati da mu se na ruke preda iznos od 2.500,00 eura i da to prihvati uz obrazloženje "da se to tako piše u ugovoru radi sigurnosti". Također je nelogičan navod tuženika da je vraćao tužitelju predmetni novaci te da su se našli negdje 12 puta, a da za isto nije zatražio nikakvu pisanu potvrdu o primitku. Stoga sud nije mogao prihvatiti tvrdnju tuženika kako mu tužitelj nikada nije pozajmio iznos od 45.000,00 kn, te kako je u više navrata vratio cjelokupni predmetni dug.
19. Prema odredbama članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine: broj: "35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu određenih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Nadalje, odredbom članka 9. ZOO-a propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
20. Temeljem svih provedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o zajmu od dana 24. lipnja 2020., tj. utvrđeno je da je predao tuženiku iznos od 45.000,00 kn što je svojim potpisom na istom potvrdio i sam tuženik, te je isti potpis ovjerio i javni bilježnik Ivana Parlov pod poslovnim brojem OV-4962/2020, dok tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno nije vratio posuđeni novac u ugovorenom roku. Stoga tužitelj osnovano potražuje od tuženika ispunjenje ugovorne obveze iz Ugovora o zajmu, tj. vraćanje iznosa koji je bio predmet tog ugovora. U prilog zaključku da predmetni zajam nije vraćen govori okolnost da tuženik nema niti jednu potvrdu o vraćanju novaca te da je iskaz predloženog svjedoka EV kontradiktoran njegovom iskazu i iskazu tužitelja.
21. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio do ugovorenog roka tj. do 24. prosinca 2020. god. temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate počevši od 25. prosinca 2020. do isplate, dok je stopa zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22).
22. Budući da tuženik tijekom postupka u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 221. A ZPP-a ničim nije dokazao da bi iznos od 45.000,00 kn/5.972,50 eura vratio tužitelju, istog je valjalo obvezati na isplatu utuženog iznosa temeljem odredbi čl. 499., 9. i 342. stavak 2. ZOO-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik iznesen na ročištu dana 12. veljače 2026 kao i vrijednost predmeta spora pa mu je priznat trošak sastava tužbe od 7.ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 18. prosinca 2025 i 12. veljače 2026 godine. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak podneska od 8.prosinca 2025 za svako u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800 eura odnosno s pripadajućim PDV-om 200,00 EUR ukupno iznosi 1.000 EUR.
Ovome je trebalo pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu, prema odredbi Tar. br. 1 Tarife o sudskim pristojbama (Narodne novine 37/23) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 106,17 EUR prema odredbi Tar. br. 2 Tarife o sudskim pristojbama što ukupno iznosi 1.212,34 EUR.
24. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
25. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, te je stoga odlučeno kao pod točko III izreke ove presude.
U Svetom Ivanu Zelini 20. ožujka 2026.
S U D A C:
Iva Raos
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. tužiteljici, po pun.
2. tuženiku, po pun.
