REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5341/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika MV, odvjetničke vježbenice, dana 20. ožujka 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. (Ispunjenje Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće) Ugovora o kreditu broj 016-1709/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. kolovoza 2005., solemniziran 26. kolovoza 2005. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2027/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF) koja glasi:

„Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 583,70 CHF (petstoosamdesettri švicarskih franaka i 70/100= a primjenjuje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke...“.

II Nalaže se Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7.022,83 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 0,55 EUR od 1.12.2005.

- 5,94 EUR od 1.11.2008.

- 11,08 EUR od 1.1.2009.

- 14,78 EUR od 3.2.2009.

- 16,46 EUR od 3.3.2009.

- 11,84 EUR od 1.4.2009.

- 12,72 EUR od 1.5.2009.

- 5,67 EUR od 2.6.2009.

- 0,47 EUR od 1.7.2009.

- 1,85 EUR od 1.8.2009.

- 4,59 EUR od 1.9.2009.

- 4,35 EUR od 1.10.2009.

- 1,59 EUR od 3.11.2009.

- 6,78 EUR od 1.12.2009.

- 10,95 EUR od 1.1.2010.

- 16,87 EUR od 2.2.2010.

- 15,51 EUR od 2.3.2010.

- 23,55 EUR od 1.4.2010.

- 22,03 EUR od 1.5.2010.

- 25,00 EUR od 1.6.2010.

- 50,73 EUR od 1.7.2010.

- 45,43 EUR od 3.8.2010.

- 61,61 EUR od 1.9.2010.

- 56,02 EUR od 1.10.2010.

- 47,03 EUR od 3.11.2010.

- 66,00 EUR od 1.12.2010.

- 90,14 EUR od 1.1.2011.

- 73,05 EUR od 1.2.2011.

- 79,63 EUR od 1.3.2011.

- 71,99 EUR od 1.4.2011.

- 73,38 EUR od 1.5.2011.

- 105,69 EUR od 1.6.2011.

- 108,83 EUR od 1.7.2011.

- 135,82 EUR od 2.8.2011.

- 121,96 EUR od 1.9.2011.

- 106,78 EUR od 1.10.2011.

- 105,16 EUR od 1.11.2011.

- 103,99 EUR od 1.12.2011.

- 111,22 EUR od 1.1.2012.

- 117,54 EUR od 1.2.2012.

- 118,38 EUR od 1.3.2012.

- 114,02 EUR od 1.4.2012.

- 116,96 EUR od 1.5.2012.

- 118,98 EUR od 1.6.2012.

- 115,59 EUR od 1.7.2012.

- 116,48 EUR od 1.8.2012.

- 113,94 EUR od 1.9.2012.

- 108,52 EUR od 2.10.2012.

- 114,38 EUR od 1.11.2012.

- 117,19 EUR od 1.12.2012.

- 115,14 EUR od 1.1.2013.

- 104,09 EUR od 1.2.2013.

- 113,48 EUR od 1.3.2013.

- 114,30 EUR od 3.4.2013.

- 110,62 EUR od 1.5.2013.

- 99,17 EUR od 1.6.2013.

- 98,88 EUR od 2.7.2013.

- 101,69 EUR od 1.8.2013.

- 106,20 EUR od 1.9.2013.

- 112,44 EUR od 1.10.2013.

- 109,22 EUR od 1.11.2013.

- 111,50 EUR od 1.12.2013.

- 114,09 EUR od 1.1.2014.

- 113,87 EUR od 1.2.2014.

- 117,22 EUR od 1.3.2014.

- 116,12 EUR od 1.4.2014.

- 112,42 EUR od 1.5.2014.

- 111,23 EUR od 1.6.2014.

- 111,77 EUR od 1.7.2014.

- 115,97 EUR od 1.8.2014.

- 119,51 EUR od 2.9.2014.

- 118,78 EUR od 1.10.2014.

- 121,83 EUR od 1.11.2014.

- 123,91 EUR od 2.12.2014.

- 122,69 EUR od 1.1.2015.

- 123,03 EUR od 1.2.2015.

- 123,03 EUR od 1.3.2015.

- 123,03 EUR od 1.4.2015.

- 123,03 EUR od 1.5.2015.

- 123,03 EUR od 2.6.2015.

- 123,03 EUR od 1.7.2015.

- 123,03 EUR od 1.8.2015.

- 123,03 EUR od 1.9.2015.

- 123,03 EUR od 1.10.2015.

do 31.prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.001,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 12. prosinca 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 3. (Ispunjenje Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće) Ugovora o kreditu broj 016-1709/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. kolovoza 2005., solemniziran 26. kolovoza 2005. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2027/2005, sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazan način obračuna kamatne stope, koja glasi:

„Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.“,

te u dijelu

„Kamate se . . . . . . . i plaćaju se u skladu sa stavkom II.“.

IV Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 6. (Promjenjivost kamatne stope) Ugovora o kreditu broj 016-1709/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. kolovoza 2005., solemniziran dana 26. kolovoza 2005. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2027/2005, sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:

„. . . . Banka . . . . . ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. . . .

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. “.

V Nalaže se Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.410,40 EUR, sa zakonskIm zateznIm kamatama na:

- 22,94 EUR od 1.6.2006.

- 22,87 EUR od 1.7.2006.

- 22,76 EUR od 1.8.2006.

- 22,87 EUR od 1.9.2006.

- 22,89 EUR od 3.10.2006.

- 22,85 EUR od 1.11.2006.

- 22,74 EUR od 1.12.2006.

- 22,53 EUR od 3.1.2007.

- 22.38 EUR od 1.2.2007.

- 22,38 EUR od 1.3.2007.

- 22,39 EUR od 3.4.2007.

- 22,11 EUR od 1.5.2007.

- 21,88 EUR od 3.7.2007.

- 21,72 EUR od 7.8.2007.

- 21,86 EUR od 7.8.2007.

- 21,98 EUR od 7.9.2007.

- 35,56 EUR od 2.10.2007.

- 35,49 EUR od 3.11.2007.

- 35,94 EUR od 4.12.2007.

- 35,75 EUR od 3.1.2008.

- 36,40 EUR od 3.2.2008.

- 36,76 EUR od 1.3.2008.

- 74,19 EUR od 1.4.2008.

- 72,36 EUR od 1.5.2008.

- 71,64 EUR od 3.6.2008.

- 72,53 EUR od 1.7.2008.

- 71,22 EUR od 1.8.2008.

- 71,29 EUR od 2.9.2008.

- 72,06 EUR od 2.10.2008.

- 77,93 EUR od 1.11.2008.

- 74,00 EUR od 3.12.2008.

- 87,32 EUR od 1.1.2009.

- 88,17 EUR od 3.2.2009.

- 88,56 EUR od 3.3.2009.

- 87,50 EUR od 1.4.2009.

- 87,70 EUR od 1.5.2009.

- 86,09 EUR od 2.6.2009.

- 84,90 EUR od 1.7.2009.

- 85,21 EUR od 1.8.2009.

- 85,84 EUR od 1.9.2009.

- 85,78 EUR od 1.10.2009.

- 85,15 EUR od 3.11.2009.

- 86,34 EUR od 1.12.2009.

- 87,29 EUR od 1.1.2010.

- 88,65 EUR od 2.2.2010.

- 88,34 EUR od 2.3.2010.

- 90,18 EUR od 1.4.2010.

- 89,83 EUR od 1.5.2010.

- 90,51 EUR od 1.6.2010.

- 96,41 EUR od 1.7.2010.

- 95,20 EUR od 3.8.2010.

- 98,90 EUR od 1.9.2010.

- 97,62 EUR od 1.10.2010.

- 95,56 EUR od 3.11.2010.

- 99,91 EUR od 1.12.2010.

- 94,30 EUR od 1.1.2011.

- 90,80 EUR od 1.2.2011.

- 92,15 EUR od 1.3.2011.

- 90,58 EUR od 1.4.2011.

- 90,87 EUR od 1.5.2011.

- 97,49 EUR od 1.6.2011.

- 98,13 EUR od 1.7.2011.

- 103,66 EUR od 2.8.2011.

- 100,82 EUR od 1.9.2011.

- 97,71 EUR od 1.10.2011.

- 75,49 EUR od 1.11.2011.

- 75,30 EUR od 1.12.2011.

- 76,45 EUR od 1.1.2012.

- 77,45 EUR od 1.2.2012.

- 77,59 EUR od 1.3.2012.

- 76,89 EUR od 1.4.2012.

- 77,36 EUR od 1.5.2012.

- 77,68 EUR od 1.6.2012.

- 77,14 EUR od 1.7.2012.

- 77,29 EUR od 1.8.2012.

- 76,88 EUR od 1.9.2012.

- 76,02 EUR od 2.10.2012.

- 76,95 EUR od 1.11.2012.

- 77,40 EUR od 1.12.2012.

- 77,07 EUR od 1.1.2013.

- 75,32 EUR od 1.2.2013.

- 76,81 EUR od 1.3.2013.

- 76,94 EUR od 3.4.2013.

- 76,35 EUR od 1.5.2013.

- 74,54 EUR od 1.6.2013.

- 74,49 EUR od 2.7.2013.

- 74,94 EUR od 1.8.2013.

- 75,65 EUR od 1.9.2013.

- 76,65 EUR od 1.10.2013.

- 76,13 EUR od 1.11.2013.

- 76,50 EUR od 1.12.2013.

- 76,91 EUR od 1.1.2014.

do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.001,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 12. prosinca 2025. do isplate, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.475,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 20. ožujka 2026. do isplate, sve u roku 15 dana

VI Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Odnosa na temelju duga Potraživanje i prava osnova Ugovora o kreditu broj 016-1709/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. kolovoza 2005., solemniziran dana 26. kolovoza 2005. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2027/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF) a koja glasi:

„... u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.700,00 CHF (stodesettisućasedamsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...“.

II Nalaže se Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da isplati tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.080,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17. kolovoza 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-1709/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziran 26. kolovoza 2005. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2027/2005, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupovinu stana, u iznosu od 110.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. U članku 3. tog Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 3,99% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (članak 6.). Predmetni kredit je otplaćivan u jednakim mjesečnim ratama, s ugovorenim rokom trajanja kredita do 31. kolovoza 2030. Ugovorom je ugovorena otplata jednakim mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 583,70 CHF obračunato po srednjem tečaju Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno plaćanja, počevši od 30. rujna 2005. Anuiteti dospijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Poziva se na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi da je tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, platiti razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta tečaja CHF i kamatne stope. Ističe da je 23. veljače 2016. s tuženikom zaključio Aneks Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR kojim nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, niti mu je nadoknađena šteta u vidu preplaćenih kamata i razlike u tečaju. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom uređenom u podnesku od 7. srpnja 2025. (stranica 362-365 spisa) traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu) i kamatnoj stopi (čl. 6. Ugovora o kreditu), te isplatu preplaćene razlike koja je nastala zbog rasta tečaja CHF i kamatne stope u visini 8.697,35 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2016. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi kako je sklapanjem Aneksa Ugovoru prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati jer je iz valute CHF konvertiran u valutu EUR, te da su sva plaćanja, uključujući i pretplatu obuhvaćeni novim ugovorom o kreditu. Navodi da su sklapanjem Aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Ističe da ugovor s valutnom klauzulom u EUR valuti, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika, kao i je da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi valjana budući je odrediva. Navodi da je konverzija izvršena na način kako to izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuju, tj. kao da se otpočetka radilo o kreditu u valuti EUR, slijedom čega smatra da tužitelj više ne može spram njega imati nikakvih potraživanja, te isti nema pravni interes za utvrđenje ništetnim pravnog odnosa koji više ne postoji. U podnesku od 7. studeni 2022. se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 30. rujna 2022. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. kolovoza 2005. (stranica 17-25 spisa), dopis tužitelja (stranica 39 poleđina), dopis tuženika (stranica 40 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (stranica 41 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 42-44, 48-76 spisa), otplatni plan za kredit (stranica 45-47 spisa), popis uplata za namirenje obveza po kreditu (stranica 77-79, 180-182 spisa), otplatni plan (stranica 80-81, 89-91, 167-169 spisa), rekapitulacija na datum 30. rujna 2015. (stranica 82 spisa), Aneks Ugovoru o kreditu od 23. veljače 2016. (stranica 83-86 spisa), specifikacija uplata (stranica 92, 161-164, 192-195 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (stranica 93-94, 165-166 spisa), potvrda o plaćanju naknade za izdavanje dokumentacije o kreditu (stranica 95 spisa), izračun konverzije (stranica 170-177 spisa), simulirani otplatni plan u EUR (stranica 174-179 spisa), zahtjev za kredit (stranica 196 spisa), tablica kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (stranica 197 spisa), zapisnik sa 33. sjednice Kreditnog odbora od 16. kolovoza 2005. (stranica 201-202 spisa), kreditni prijedlog (stranica 203-210 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (stranica 376-394, 526-528 spisa), očitovanjem vještaka (stranica 446- 461 spisa), te saslušanjem tužitelja (stranica 522-523 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 17. kolovoza 2005. kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u iznosu od 110.700,00 CHF kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF, na dan korištenja, s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju u CHF na dan dospjelosti,

- da je rok otplate kredita određen do 31. kolovoza 2020., i otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima koji dospijevaju na otplatu zadnjeg dana u mjesecu u protuvrijednosti 583,70 CHF,

- da su stranke 23. veljače 2016. sklopile Aneks Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je da je tužitelj prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. (čl. 2. Aneksa Ugovoru o kreditu), te da stanje glavnice na taj dan iznosi 55.173,08 EUR, kao i da iznos preplate iznosi 0,00 EUR, a manjak iznosi 25,10 EUR.

6. Prijeporan je:

- tužiteljev status potrošača,

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF ništetne, pa posljedično tomu,

- je li tužitelj preplatio dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu 23. veljače 2016.

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 502. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012, kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg ZZP-, ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje: ZOO.

9. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu VTSRH, presudom posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu VTSRH o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

10. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu VSRH kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je VSRH rješenjem broj Revt- 575/2016-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom VTSRH 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/2017, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

11. VSRH je presudom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu VTSRH posl.br. Pž-6632/2017 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da pritom tuženik potrošače nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je odlučeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

13. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužitelj bio upozoren na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su mu objašnjeni rizici koje preuzimaju na sebe ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da su on i supruga bili podstanari s malim djetetom, bez ušteđevine i tražili su način kako kupiti stan. U novinama su vidjeli oglas da se prodaju stanovi u [adresa] bez učešća uz kredit tada Hypo banke. Otišli su u poslovnicu tuženika u Trakošćansku i tamo im je službenica rekla da je ta zgrada u vlasništvu banke te da će sve brzo trajati budući da banka prodaje te stanove. Ponudila im je jedino kredit u CHF rekavši da je to stabilna valuta i da je niska kamata, dok im uopće nije ponuđen kredit u valuti EUR ili kunama. Pritom ih službenica banke nije upozorila na rizik koji preuzimaju na sebe ugovaranjem valute CHF, niti im je objasnila na temelju kojih parametara i kada dolazi do promjene kamatne stope. U vrijeme ugovaranja kredita radio je u Hrvatskoj pošti, a po zanimanju je dipl.ing. prometa. Njegova supruga je bila zaposlena u vrtiću kao odgajateljica. Kupili su stan u [adresa] i započeli otplatu kredita, no međutim, već negdje nakon godinu i pol su mjesečni anuiteti počeli rasti tako da su u konačnici s početnih 2.800,00 kuna narasli na 4.600,00 kuna. Kada se pojavila mogućnost konverzije kredita istu su prihvatili i konvertirali kredit u valutu EUR. Kredit još uvijek otplaćuje. U vrijeme ugovaranja kredita nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta, kao ni supruga. U kupljenom stanu živi s obitelji. Nije bio u mogućnosti pregovarati s bankom u trenutku sklapanja Ugovora nego samo prihvatiti ono što mu je ponuđeno. Ugovor je pročitao, ali ne može reći da je razumio sve odredbe ugovora budući da nije toliko financijski pismen. Nije pitao službenika banke za određena pojašnjenja. Nakon što su mjesečni anuiteti počeli rasti nije kontaktirao banku kako bi vidio može li se što učiniti glede toga. Kada je potpisivao konverziju može reći da je istu jedva dočekao jer su spajali kraj s krajem i na pitanje je li imao dovoljno vremena za razmisliti može odgovoriti da ju je slobodno prihvatio.

15. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapao je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora, a tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe, te na temelju kojih parametara i kada se mijenja kamatna stopa. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je tužitelj bio na valjan način informiran o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF i mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja, kao i o promjenama kamatne stope, s tim da je neosnovano osporio da se radi o potrošačkom kreditu, jer navedena okolnost proizlazi iz iskaza tužitelja, da je kredit podignuo radi kupnje stana u kojem živi s obitelji i nikada ga nije koristio za poslovne svrhe.

16. Iz naprijed navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koje su sadržane u čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu, te u dijelu kojim je obveza vezana za valutu CHF, sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

17. Prema odredbama čl. 1021. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužitelju stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je on morao vratiti prema otplatnom planu i bez te odredbe, a isto se odnosi i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa ništetnost navedenih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.

18. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu ističe se da tom odredbom Ugovora nije ugovorena otplata kredita vezana za tečaj CHF, već je ugovoren iznos kredita, tj. ugovorena je obveza banke da isplati kredit u dogovorenom iznosu. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi se na odredbu ugovora kojim je ugovoren iznos kredita u valuti CHF koji se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, već se presuda odnosi na otplatu kredita gdje je iznos anuiteta vezan za tečaj CHF. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu proizlazi da je članak 2. Ugovora o kreditu odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, te takva odredba nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Osim toga, zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je zahtjevu za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platio tužitelj obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s čl. 2. Ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita (iznos kredita), nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP ne podliježe testu poštenosti. Također, ne postoji niti jedan drugi razlog zbog kojeg bi čl. 2. Ugovora o kreditu bio ništetan, niti je tužitelj osporavao ugovoreni iznos kredita, radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Sklapanjem Aneksa Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena je za buduće razdoblje, jer je istim Aneksom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužitelj uistinu i obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, o pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

21. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

22. Po utvrđenju ovoga suda, tužitelj, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje njihove ništetnosti, kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C- 118/17 (I protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

23. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje ZID ZPK) ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužitelj niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Iz sadržaja Aneksa Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom, niti da je sporazumno s tuženikom, kako to tvrdi tuženik, pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30. rujna 2015., niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, niti je predložio provođenje dokaza na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama VTSRH i VSRH da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećanog iznosa mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF. Ujedno se ističe kako čl. 19. c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19. c. točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.), dočim u točki 2. čl. 19. c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

24. Zaključno, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO, bio bi dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 1111. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 502. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer on tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.

25. Sud je pri donošenju odluke u ovom predmetu imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kao i stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. u kojoj se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

26. Također je sud imao u vidu i odluku VSRH poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., kao i Rev 1096/2022-2 i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

27. Kako je prethodno navedeno, imajući u vidu sadržaj Aneksa Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda pravde i VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i Rev- 1096/2022, po utvrđenju ovoga suda, tužitelj osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Kao što je prethodno navedeno i obrazloženo, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao u tijeku ovog postupka, niti je dostavio dokaz, da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose, pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

28. Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda pravde u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu navedena stajališta, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30. rujna 2015., niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem.

29. Na okolnost visine tražbine tužitelja i tijeka kamata, odnosno izračuna iznosa preplaćenih kamata, preplaćenog tečaja koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju na dan realizacije kredita, te izračuna tzv. negativnih razlika u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži u odnosu na početnu ugovoreni, kao i kada je kamatna stopa bila niža u odnosu na početno ugovorenu, te jesu li su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica tečajne razlike i povećanja kamatne stope, a isplatu kojih iznosa tužitelj traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva u ovom postupku, sporazumom ugovornih, ovdje parničnih stranaka, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR, sve sukladno Aneksu Ugovora o kreditu i metodi određenoj ZIDZPK, primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u kunama na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, koja je iznosila 11,34%, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., stalnom sudskom vještaku.

30. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 8.957,80 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 48.299,21 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 52.913,52 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, prema obavijesti o izračunu efekata konverzije. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 45.811,13 kn. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. prema obavijesti o izračunu efekata konverzije iznosi 55.173,08 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 421.457,89 kn. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 78.645,30 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 375.646,76 kn. Razlika između iznosa 421.457,89 kn i iznosa 375.646,76 kn je 45.811,13 HRK. c) Dodatkom Ugovora o kreditu (list spisa 83), članak 2. utvrđen je manjak tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30. rujna 2015. iznosi 191,73 kn. Čl. 19.c ZID ZPK propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR. Primijenjene kamatne stope u simuliranom otplatnom planu kredita u EUR su više od primijenjenih kamatnih stopa po obračunu banke za kredit u CHF. Čl. 2. Aneksa Ugovora o kreditu utvrđen je manjak tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30. rujna 2015. koji iznosi 191,73 kn. Konverzijom kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Iznos preplate koju tužitelj potražuje u ovom postupku također polazi od tih istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF. Usporedbom stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja (obračuna koji je primjenjivala Banka) u odnosu na iznose anuiteta prema otplatnom planu u kn po kamatnoj stopi na kunske kredite od 11,34%, utvrđena je razlika 209.870,57 HRK, odnosno manje je plaćeno po CHF kreditu u odnosu na kunski kredit uz primjenu kamatne stope od 11,34%.(točka 4. Nalaza).

31. U svom pisanom očitovanju na podnesak tuženika od 2. kolovoza 2021. vještak navodi da je iz zadatka suda je razvidno da je zadaća vještačenja utvrditi koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog promjene kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule. U nastavku slijedi prikaz manje plaćenih iznosa prema Nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2021. prema traženju tuženika iz podneska od 2. kolovoza 2021.: Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi -192,78 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi -1.223,32 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi -162,42 EUR. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi - 4.654,56 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi -617,75 EUR. Iz zadatka suda je razvidno da je zadaća vještačenja utvrditi razliku između početno ugovorene kamatne stope i svake promjene kamatne stope. Primjena kamatne stope od 4,60% od 30. travnja 2006. za vještaka predstavlja pravno pitanje. U nastavku slijedi izračuni uz primjenu kamatne stope od 4,60% na početni otplatni plan od 30. travnja 2006. prema traženju tuženika iz podneska od 2. listopada 2021.: Otplatni plan u CHF prema ugovoru o kreditu uz primjenu kamatne stope od 4,60% od 30. travnja 2006. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 74.817,74 CHF od čega je otplata glavnice 30.403,89 CHF i kamata 44.413,85 CHF. Razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu. Ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 4.574,98 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 23.961,26 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 3.180,24 EUR. Prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. kredit je isplaćen 30. kolovoza 2005. Srednji tečaj Kreditora na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF= 4,776468 kn. Ukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 50.137,31 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 6.654,35 EUR. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, prema obavijesti o izračunu efekata konverzije. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 37.926,09 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 5.033,66 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. prema obavijesti o izračunu efekata konverzije iznosi 55.173,08 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 421.457,89 kn. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 80.296,11 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 383.531,80 kn. Razlika između iznosa 421.457,89 kn i iznosa 383.531,80 kn je 37.926,09 kn. Čl. 2. Aneksa Ugovora o kreditu 2. utvrđen je manjak tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 5.546,44 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 30.125,81 kn odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 3.998,39 EUR. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 55.071,46 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 7.309,22 EUR. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 37.926,09 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 5.033,66 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. prema obavijesti o izračunu efekata konverzije iznosi 55.173,08 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 421.457,89 kn. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 80.296,11 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 383.531,80 kn. Razlika između iznosa 421.457,89 kn i iznosa 383.531,80 kn je 37.926,09 kn. Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi -971,46 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi - 6.164,55 kn primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi -818,15 EUR. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -4.934,15 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje uplaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi -654,87 EUR.

32. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2025. vještak navodi izračun zateznih kamata na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do dana konverzije 30. rujna 2015. na način da ukupno zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja do dana konverzije iznose 4.586,43 EUR.

33. Sud je u prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegove kasnije dopune i očitovanja, jer detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imali prigovora u pogledu njegova računskog dijela, osim u dijelu toč. IV nalaza i mišljenja u kojoj je vještak, sukladno prijedlogu tuženika, iskazao stvarno plaćene anuitete prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja (obračuna koji je primjenjivala Banka) u odnosu na iznose anuiteta prema otplatnom planu u kn po kamatnoj stopi na kunske kredite od 11,34%, kojim je utvrđena razlika u visini 209.870,57 HRK, budući primjena kamatne stope za kunske kredite nije relevantna za razrješenje ovog spora jer je valuta Ugovora o kreditu bila CHF, a ne kn.

34. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen traženi iznos od 7.022, 83 EUR, s osnove plaćene razlike zbog valutne klauzule odnosno razlike u iznosu anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF, te 6.41,40 EUR, na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

35. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od dospijeća na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, te od 1. siječnja 2023. do isplate, temeljem iste odredbe ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

36. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu razlike glavnice u visini od 6.080,18 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, koji zahtjev tužitelj prvi put ističe u podnesku od 30. rujna 2022. (stranica 424- 432 spisa), zbog sljedećih razloga;

37. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to po shvaćanju ovog suda, tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice. Uostalom, sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF, te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID ZPK, to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Pri tome se ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID ZPK toč. 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

38. Kako je tuženik proveo izračun prema odredbi čl. 19. c. ZID ZPK, te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj, sud je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

39. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

40. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi treba umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate, kao i kada je kamatna stopa bila niža u odnosu na početno ugovorenu, ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ovih odredbi ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 96. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži tečaj i kamatu nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Naime, kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tužene da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, što je konkretno izostalo. Stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi s onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja (tako i VSRH u Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

41. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u podnesku od 30. rujna 2022. sukladno nalazu i mišljenju vještaka, jer tužitelj isto nije mogao učiniti prije provedenog dokaza financijskim vještačenjem i jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a.

42. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (19.513,41 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

43. Tužitelj je skoro u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, osim u neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi, te u omjeru 69% s visinom, slijedom čega je njegov uspjeh u sporu 85%.

44. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 10.6.2020., 8.9.2020., 5.6.2025. i 2.2.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 1000 bodova), sastava podneska od 23.1.2020., 7.10.2020., 30.9.2022. i 25.11.2024. (Tbr 8. toč. 1. OT 1000 bodova), odnosno 2250 bodova ili 4.500,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 1.125,00 EUR, što ukupno iznosi 5.625,00 EUR, koji trošak je umanjen za 15% odnosno za 843,75 EUR, za koliko tužitelj nije uspio u parnici, a tuženik jest, tako da priznati trošak zastupanja tužitelja iznosi 4.781,25 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 456,80 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu 237,70 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 5.475,75 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

45. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 20. ožujka 2026. do isplate.

46. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika