REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2488/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić&Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.066,83 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03117058262), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, nadoknaditi tuženiku, Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547 trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. listopada 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je tuženik na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. P-423/2011 od 28. ožujka 2011., u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PU, jer je navedenom presudom utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Kako se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja PU vrši i poslije 31. listopada 2022. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno, šteta iznosi 4.066,83 EURA, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01. studenog 2022. do 31. srpnja 2024. u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.). Tužitelj napominje kako potražuje samo 50 % iznosa štete odnosno 50 % isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada uzrokom invalidnosti samo sa 50%. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji se pravni propis primjenjuje u ovakvim predmetima, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN br. 96/2025 i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju NN. br. 96/2025. izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO-a i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa o 4.066,83 EURA sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da se tuženiku naloži isplata troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno se ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi kome je tužbe podnesena, osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Smatra da nije u obvezi podmirivati periodično tužitelju nikakvu štetu na ime invalidske mirovine, a presudom na koju se poziva tužitelj nije utvrđena nikakva odgovornost tuženika. Smatra da se u ovakvim sporovima primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Osporava aktivnu legitimacija tužitelja, uzročnu vezu između odlaska u invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja PU i štetnog događaja, prometne nesreće. Podredno, osporava pasivnu legitimaciju po osnovi nepoznatog vozila, te odgovornost po osnovi nepoznatog vozila. Navodi kako osiguraniku tužitelja PU nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, dakle ne radi se o ozljedi na radu, te tužitelj nema pravo na naknadu štete. Smatra da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete samo u vidu razlike između iznosa mirovine koju plaća, i iznosa mirovine koja bi bila priznata po osnovi ozljede uzrokovane na radu, ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže se tužitelja u cijelosti odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužba u ovom predmetu podnesena Općinskom sudu u Požegi koji se pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-79/2025 od 5. studenog 2025. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu (list 34-38 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju i to: presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3358/11 od 10. rujna 2014. (list 3-5 spisa), podatke o primanjima (list 6 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-423/11 od 28. ožujka 2011. (list 7-9 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Požegi, klasa: 140-04/04-01/OB: 03117058262 (list 10-13 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti za CU (list 14-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 18-19 spisa).

5. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u iznosu 4.066,83 eura u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. srpnja 2024. zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate, a koja invalidska mirovina je priznata osiguraniku tužitelja te utuženi iznos predstavlja 50% isplaćene mirovine.

7. Među stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara, odgovornost tuženika, ali i pitanje primjene zakona.

8. U odnosu na prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja valja reći kako sukladno čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Požegi klasa: 140- 04/04-01/OB:03117058262 (list 10-13 spisa) kojim rješenjem je osiguraniku tužitelja PU priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 50% zbog bolesti i 50% zbog ozljede izvan rada uslijed čega nastala nesposobnost za rad, te potvrdu tužitelja (list 6 spisa), a koja potvrda ima značenje javne isprave, sud je utvrdio kako je tužitelj u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. srpnja 2024. izvršavao isplate za osiguranika PU te je stoga ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovanim. Osim toga sud je izvršio uvid Presudu Visokog trgovačkog suda od 10. rujna 2014. posl.br. Pž-3358/2011 i Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2011. posl.br. P-423/2011 te je utvrđeno kako su predmetni postupci vođeni između istih stranaka u vezi potraživanja koje je predmetom i ovog postupka, ali za drugo utuženo razdoblje, te je u navedenim postupcima prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen kao neosnovan.

9. U odnosu na primjenu zakona, tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161. - 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.

10. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

11. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

12. U čl. 15 ZOOP-a stoji da se odredbe čl. 11., 12., 13. i 14. tog Zakona koje se odnose na društvo za osigurane na odgovarajući način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje, dakle izjednačava se pravni položaj tuženika i osiguravajućeg društva, pri čemu tuženik može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran. Dakle upravo iz zakonske odredbe proizlazi da tuženik jamči za obveze iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguravajućim društvom za to vozilo.

13. Kako je tuženik sukladno čl. 15. ZOOP-a izjednačeno sa društvom za osiguranje koje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

14. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju izjednačen sa osiguravateljem, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

15. Temeljem rješenja tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Požegi klasa: 140-04/04-01/OB:03117058262 (list 10-13 spisa) sud je utvrdio da je CU kod koje je zbog bolesti i ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu. Stoga, obzirom je invalidska mirovina dodijeljena kao posljedica bolesti i ozljede izvan rada tuženik bi bio u obvezi podmirit samo razliku u smislu odredbi čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a koju bi tuženik bio dužan podmiriti tužitelju.

16. Naime, u ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika postojala samo za iznos razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27 ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude. Zbog navedenog, sud nije ulazio u daljnju ocjenu ostalih istaknutih prigovora.

18. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (4.066,83 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podnesak od 27. veljače 2026. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8.1.) i pristup na ročište 3. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 750,00 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 20. ožujka 2026

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun

3. spis