REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-246/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedran Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja MF iz [adresa], Dr. ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 16, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB:18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja tč. II. izreke rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23-01/236, URBROJ: 513-04-24-2 od 3. prosinca 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-20/22-01/1005, URBROJ: 513-007-08-02-2022-3 od 26. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, u tč. II. izreke, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-20/22-01/1005, URBROJ: 513-007-08-02-2022-3 od 26. listopada 2022., kojim je tužitelju na poreznu osnovicu od 752.486,10 kn utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 22.574,58 kn / 2.996,16 €.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi ponavlja prigovore iznijete u žalbenom postupku. U bitnom, ne čini spornim da se temeljem Sporazum o diobi izvanbračne stečevine od 24. lipnja 2022. (dalje: Sporazum) svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi obvezao isplatiti iznos od 100.000,00 € no osporava da bi navedeni iznos predstavljao naknadu za prijenos ½ dijela nekretnine, kako to utvrđuju tuženik i prvostupanjsko tijelo. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o prometu nekretnina kakav ima a u vidu odredba čl. 4. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 115/16, 106/18; dalje: Zakon), a koji bi bio oporeziv, već da se radi razvrgnuću suvlasništva u smislu odredbe čl. 18. tč. 8. Zakona, odnosno uređenju imovinskih odnos između bračnih (izvanbračnih) drugova – čl. 15. tč. 3. Zakona.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u sporu izveden dokaz njegovim saslušanjem ocijenivši isti dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je između tužitelja, s jedne strane, i CF (bivše izvanbračne supruge tužitelja), s druge strane, zaključen Sporazum kojim su stranke suglasno podijelile svoju izvanbračnu stečevinu

– stan pobliže opisan u čl. 1. Sporazuma i to na način da je tužitelj svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi isplatio iznos od 100.000,00 € za njen suvlasnički dio (1/2) predmetne nekretnine.

9. Sporno je da li je na temelju predmetnog Sporazuma došlo do prometa nekretnina koji je oporeziv prema odredbama Zakona, a obzirom da navode tužitelja da je riječ o razvrgnuću suvlasničke zajednice (čl. 13. tč. 8. Zakona), odnosno uređenju imovinskih odnosa bivših izvanbračnih drugova (čl. 15. tč. 3. Zakona).

10. Odredbom čl. 4. st. 1. tč. 1., 2. i 7. Zakona propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj (tč. 1.); pod stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnine od drugih osoba (tč. 2.); isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (tč. 7.).

11. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

12. Odredbom čl. 13. tč. 8. Zakona propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

13. Prema odredbi čl. 15. tč. 3. Zakona plaćanja poreza na promet nekretnina oslobođeni su bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka, pod uvjetom da se nekretnine stječu bez naknade.

14. Iz sadržaja Sporazuma slijedi, jasno i nedvosmisleno, da se isti isključivo odnosi na podjelu izvanbračne stečevine koju čini nekretnina pobliže opisana u čl. 1. Sporazuma, ne i drugu imovinu (npr. novčana sredstava).

Stoga, obzirom da je temeljem Sporazuma tužitelj za suvlasnički udio (1/2) nekretnine svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi isplatio iznos od 100.000,00 € to u konkretnom slučaju ne može doći do primjene poreznog oslobođenja iz čl. 15. tč. 3. Zakona, budući da suvlasnički udio nekretnine nije stekao bez naknade.

15. Načini i pravila razvrgnuća suvlasničke zajednice regulirani su odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV). Odredbama ZV-a, između ostalog, propisano je da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom ako je to određeno zakonom ili pravnim poslom. Razvrgnuće isplatom je takav način razvrgnuća suvlasništva kod kojeg se suvlasnička stvar ne dijeli već pripada u vlasništvo jednog suvlasnika koji se obvezuje ostalim suvlasnicima isplatiti vrijednost njihovih suvlasničkim dijelova. Dakle, kod ove vrste razvrgnuća radi s o tome da jedna osoba stječe dijelove nekretnine a druga za njih dobiva isplatu u novcu.

Imajući vidu da se s aspekta oporezivanja svaka isprava (uključujući i sporazume) promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu, s jedne strane, te da po svome sadržaju ova vrsta pravnog posla ima sva bitna obilježja pravnog posla kupoprodaje, s druge strane, to je ovu vrstu transakcije (prometa) nekretnina valja tretirati poput kupoprodaje. Posljedično tome, Sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti porezno oslobođenje iz čl. 13. tč. 8. Zakona.

16. Ista pravna shvaćana u pogledu primjene oslobođenja iz čl. 13. tč. 8 i čl. 15. tč. 3. Zakona zauzeo je Upravni sud u Rijeci u presudama posl. br. Us I-332/2019 od 27. lipnja 2019., Us I-127/2020 od 27. lipnja 2020, Us I-758/2024 od 12. srpnja 2024, Upravni sud u Zagrebu u presudama posl. br. Us I-2338/2022 od 28. studenog 2022., Us I-160/25 od 28. travnja 2025., Us I-3444/2025 od 30. rujna 2025. te Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama posl. br. Usž-4248/2019 od 25. kolovoza 2020, Usž-3603/2020 od 22. siječnja 2021., Usž-3560/2024 od 2. srpnja 2025. te Usž- 2925/2025 od 3. rujna 2025.

17. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da prigovorima iznijetim u tužbi nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu pa je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

18. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Dejanu Režiću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 16

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5