REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-666/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mileni Prakatur Ignjić, odvjetnici iz Belog Manastira, protiv tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulat, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.2.2026. godine u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 20.3.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005, sklopljen 11.04.2005.g., ovjeren od strane Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, dana 12.04.2005. godine broj ovjere OU- 724/2005-1, između tužitelja BE kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. kao kreditora i pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek, koja u članku.

6. glasi: “…… korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,5% jednokratno, unaprijed…”;

II/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB 14036333877, da tužitelju BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 108,93 eura ( slovima: sto osam eura i devedeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 16.04.2005. godine, a koja kamata se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ej na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz [adresa], OIB 14036333877, da tužitelju BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , naknadi troškove parničnog postupka 226,55 EUR ( slovima: dvjesto dvadeset šest eura i pedeset pet centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20.3.2026. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ej na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su on kao korisnik kredita i Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor dana 11.04.2005.g. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005, koji je ovjeren od strane Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka dana 12.04.2005. godine broj ovjere OU-724/2005-1, kojim je kreditor stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 11.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Istim ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit za 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 3,33% godišnje koja je određena člankom 3.2. ugovora. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit. Predmetnim tipskim ugovorom u čl. 6. ugovorena je naknada prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, a koja iznosi 1,5 % , jednokratno, unaprijed od iznosa kredita, sukladno odluci Banke, a koja se naplaćuje prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 15.04.2005. godine naplatio tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 172,50 CHF tj 820,72 HRK, a koja protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, (tečaj 7,53450) iznosi 108,93 eura. O ugovornoj odredbi za tzv ”ulaznu naknadu” nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takova unaprijed formulirana i implementirana od strane tuženika u tipskom ugovoru, a na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri, pa je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik na temelju gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu i naplatio tužitelju, time je stekao nepripadnu imovinsku korist, isti je kao nepošteni stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takvu imovinsku korist dužan vratiti zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja pa sve do isplate. Stoga punomoćnik tužitelja predlaže da sud donese presudu kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, osporava status potrošača tužitelja te smatra da je odredba članka 6. Ugovora o kreditu u potpunosti jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te stoga nije niti nepoštena, a niti ništetna. U cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te nalaganje tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U podnesku od 7.8.2025. godine, nadovezujući se na odgovor na tužbu, tuženik ističe da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je proveo dokaze Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sklopljen između tužitelja i bivše Slavonske banke d.d. Osijek dana 11.4.2005., a ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OU-724/2005-1 od 12.4.2005. ( list 5-13 spisa), uvidom u odgovor na prigovor Addiko banke od 22.1.2025. ( list 14 spisa), u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 56 spisa i list 64-83 spisa), čitanjem podneska punomoćnika tuženika od 7.8.2025., čitanjem zapisnika ovog suda od 2.12.2025. ( list 89 spisa) te saslušanjem tužitelja na ročištu održanom 17.2.2026. ( list 91-92 spisa).

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-09/1533-3 od 27.2.2009., utvrđeno je da se u sudski registar po prijedlogu predlagatelja Hypo-Alpe-Adria bank d.d. upisuje pripajanje društva Slavonska banka d.d. Osijek dioničkom društvu pod nazivom Hypo-Alpe-Adria bank dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, uvidom u rješenje istog suda broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. utvrđeno je da se u sudski registar istog suda po istom predlagatelju upisuje promjena tvrtke i promjena odredbi Statuta u dioničkom društvu pod nazivom Adiko bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa].

5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sklopljen između tužitelja i bivše Slavonske banke d.d. Osijek dana 11.4.2005., a ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OU-724/2005-1 od 12.4.2005. ( list 5-13 spisa) utvrđeno je da je u članku 6. istog Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,5 % jednokratno, unaprijed.

6. Uvidom u odgovor na prigovor Addiko bank od 22.1.2025. ( list 14 spisa) sud je utvrdio da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada ) naplaćena u skladu s predmetnim ugovorom o kreditu dana 15.4.2005. godine prilikom korištenja kredita u iznosu od 172,50 CHF, odnosno 820,72 HRK.

7. Na pripremnom ročištu održanom dana 2.12.2025. punomoćnik tužitelja je odustao od predloženog financijskog vještačenja, budući da je tuženik podneskom od 7.8.2025. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 108,93 EUR. Na istom ročištu punomoćnik tuženika je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je sud vrijednost predmeta spora u ovom predmetu utvrdio na iznos od 108,93 EUR. Prethodno je punomoćnik tuženika podneskom od 1.12.2025. osporio naznačenu vrijednost predmeta spora smatrajući da prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora u obzir treba uzeti samo vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 108,93 eura. Stoga je sud na pripremnom ročištu utvrdio vrijednost predmeta spora na iznos od 108,93 eura, jer je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

8. Saslušanjem tužitelja BE na ročištu održanom 17.2.2026. ( list 91- 92 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu sa bivšom Slavonskom bankom radi kupovine auta. U to vrijeme bio je zaposlen u Šećerani u Osijeku te mu je osobni automobil bio potreban za svakodnevni odlazak na posao i povratak kući, odnosno za osobne potrebe. U to vrijeme tužitelj je imao obitelj i to suprugu i dvoje djece. Nije bio vlasnik OPG-a, niti je bio obrtnik, a niti član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Prvo je otišao u Auto kuću u Osijek u PSC Osijek radi kupovine automobila marke Opel pa su ga od tamo uputili u bivšu Slavonsku banku navodeći da s njima surađuju. Rečeno mu je da će ugovor biti u CHF valuti, da je to najpovoljniji ugovor i nisu niti imali drugačiju ponudu. Kada je otišao u Slavonsku banku tamo ga je već dočekao unaprijed pripremljeni i napisani ugovor koji je mogao prihvatiti ili odbiti. Djelomično je pročitao ugovor, ali nije u potpunosti razumio ugovorne odredbe. Djelatnik banke ga nije upozorio da će morati platiti naknadu za obavljanje bankarskih usluga. Tužitelju je bila bitna rata kredita i rok otplate. Tužitelj je pred ovim sudom već vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te mu je dosuđena naknada na ime izvršenih preplata pa mu je tuženik temeljem pravomoćne presude isplatio preplaćene iznose zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba za vlastite osobne potrebe – kupovinu osobnog automobila radi odlazaka na posao i s posla kući pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao svoje potrošačko svojstvo.

10. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

11. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

12. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

13. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži o pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obavljanje bankarskih usluga.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva već je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obavljanje bankarskih usluga ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 te je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je uvidom u potvrdu – odgovor na prigovor tuženika od 22.1.2025. utvrđeno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva ( ulazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena dana 15.4.2005. prilikom korištenja kredita u iznosu od 820,72 HRK. Prema fiksnom tečaju konverzije ovaj iznos predstavlja iznos od 108,93 eura. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu i činjenicu da je tužitelj već vodio sudski postupak pred ovim sudom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po predmetnom ugovoru o kreditu sklopljenim sa tuženikom te mu je dosuđena naknada s osnove preplaćenih mjesečnih iznosa, a koju naknadu je zajedno sa kamatama i troškovima postupka banka u cijelosti isplatila tužitelju temeljem pravomoćne presude. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH (Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Tužitelju je naknada naplaćena 15.4.2005. te je stoga sud dosudio zatezne kamate sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu počev od 16.4.2005. pa nadalje do isplate.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, trošak sastava podneska od 3.9.2025. u iznosu od 50,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 2.12.2025. i 17.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura ili sveukupno 226,55 EUR. Zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude punomoćniku tužitelja nije priznat jer takav trošak još nije niti nastao, a neizvjesno je da li će uopće i nastati. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 20.3.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika