Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-75/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama ZM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 20. ožujka 2026. u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezinog punomoćnika i odjelne liječnice AM, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj LM u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 19. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Ovaj sud je 19. ožujka 2026. zaprimio prijedlog za prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi iz kojeg proizlazi da je 18. ožujka 2026. u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. ZMŽ (dalje: NPB Popovača) zaprimljena bez pristanka LM.

2. U prijedlogu, koji ovaj sud smatra obaviješću o prisilnom zadržavanju, navodi se da je LM zaprimljena na VI odjel za akutnu psihijatriju 18.3.2026. u pratnji policije. Okolnosti dolaska bile su takve da je pacijentica kod kuće bila heteroagresivna (prema kćeri), u prijemnoj ambulanti bila je verbalno agresivna, bučna i nesuradljiva. Pri dolasku na odjel primila lijek Haloperidol. Tijekom jutra nešto mirnija, ali i dalje paranoidna spram kćeri, nepovjerljiva i nesuradljiva te postoji nužnost daljnjeg liječenja na koje pacijentica svojom voljom ne pristaje. U razgovoru u jednom trenutku navodi da je spremna objesiti se. Moli se pokretanje postupka vještačenja i određivanja prisilnog smještaja.

3. Zbog navedenog ovaj sud je 19. ožujka 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe LM.

4. Tijekom postupka, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe, proveden je dokaz saslušanjem prisutne odjelne liječnice i pacijentice, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem i izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Pacijenticu se upoznalo s razlogom dolaska suca u ustanovu i razlogom održavanja ročišta, na što je pacijentica počela nešto govoriti ali je to bilo nerazumljivo, razabrao se dio u kojem je rekla da nije pila rakiju nikada.

6. Prisutna odjelna liječnica izjavila je da ostaje u cijelosti kod pisanog prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentici te je ukazala da pacijentica govori nerazumljivo jer je primila terapiju obzirom da je na odjelu prilično glasna i uznemirava druge pacijente.

7. Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić dr. med., utvrđeno je da je LM primljena u bolnicu 18. ožujka 2026. zbog pogoršanja psihičkog stanja, sumnje na paranoidnu psihotičnu epizodu inplantiranu kroničnom psihoorganskom sindromu. Dovezena je sanitetskim prijevozom na ležećim kolicima, sputana remenjem, u pratnji policije, nakon što je štakom navodno udarila kćer. Svemu je prethodila kulminacija od ranije poremećenih odnosa sa kćerkom. Kod prijema viče, glasna, verbalno agresivna, prijeti, proklinje, govori različite nepovezane rečenice. U dobi je od 74 godine, udana, suprug je trenutno na bolničkom liječenju. Do sada nije liječena psihijatrijski. Po obiteljskom liječniku uzima dva puta dnevno diazepam od 2mg, ramipril 2,5mg i po potrebi ibuprofen. Navodi da boluje od hipertenzije, te da je onkološki liječena i operirana zbog neoplazme uterusa. Na ponovljenu zamolbu odbija potpisati pristanak na liječenje bez adekvatnog objašnjenja. Potom je smještena na liječenje na akutni ženski odjel. Tijekom današnjeg dana pristala je na rutinsko vađenje krvi, popije preporučenu terapiju, no i dalje usprkos svim pokušajima uvjeravanja kategorički odbija potpisati informirani pristanak na liječenje. Pri svakom pokušaju objašnjenja navodi različite paranoidne optužbe u odnosu na svoju kćer.

7.1. Vještak u nalazu navodi da kod osobnog pregleda pacijenticu nalazi u dnevnom boravku Odjela. U sjedećim je invalidskim kolicima, jer je vrlo teško pokretna. Prosječne je osteomuskularne građe, adipozna. Opskrbljena pelenom za odrasle zbog inkontinencije. (Stolica je obilna i u trenutku pregleda, jer je stimulirana peroralnim laksativima u redovnoj njezi.). Odgovara na osnovna pitanja. Orijentirana je prema sebi, zna gdje se nalazi. Aktivno odbija i dalje potpisati informirani pristanak, jasno odbijajući, bez objašnjenja osim “Kćer mi sve hoće uzeti, i kuću i njive, i šume, a sve sam joj dala...Ne znam je li mi muž živ i gdje je .. Nema više ni krava ni svinja ni ovaca...”. Odbila je i pročitati sadržaj teksta koji joj je ponuđen da potpiše. Čitati i pisati navodno zna. Žali se da je operirala tumor uterusa. Prema medicinskoj dokumentaciji u IBIS-u to je bilo 2018.godine. Uzimala je i Euthyrox zbog disfunkcije štitnjače. Vještakinja navodi da joj je pokušala objasniti da je u tijeku postupak procjene potrebe za liječenjem, pa i prisilnim jer je odbila suradnju, na što mi odgovara da ne želi ništa potpisati i to je to. Uporno opisuje odnose u obitelji i povijest svoje obitelji usmjerene na kćer. Vremenski nije orijentirana. Zna da je u bolnici u Popovači. Ne može objasniti što se dogodilo. Ne sjeća se da je udarila kćer. Uznemirena je jer je zapravo privedena. Govor je održan. Rečenice povremeno prekidane zaporima. Sadržajem je vezana uz kćer i njihove odnose, žalovanje za imanjem. Osjeća se prevarenom i pokradenom. Ne opisuje jasno perceptivne obmane, mada se iste ne mogu sa sigurnošću isključiti. Aktualno se distancira od suicidalnih namjera, no ni to se ne može sa sigurnošću isključiti. Lako se naljuti, ražalosti, počne vikati, postaje agitirana i potencijalno i agresivna. Kognitivno mnestičke funkcije reducirane u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma. Nije kritična prema svome stanju i okolnostima. Projekcije u odnosu na kćer su na razini paranoidnih i nisu korektibilne. Također nije moguće postiži razumijevanje u odnosu na potrebu pisanog pristanka na suradnju nakon informiranja o liječenju. Gospođa je teško pokretna, inkontinentna, nesposobna za samozbrinjavanje, kao ni za adekvatno rasuđivanje. Potrebna joj je tuđa njega i pomoć i stalni nadzor.

7.2. Zaključno vještak navodi da iz svega navedenog, klinički dojam o LM koja je u dobi od 74 godine, na liječenju je u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma, reaktivne depresivnosti te paranoidnosti uz agitaciju, impulzivnost i agresivnost. Nije suradljiva u pogledu liječenja, nepovjerljiva. Negira suicidalne namjere, no iste se ne mogu sa sigurnošću isključiti. Na tjelesnom planu oboljela je od hipertonije, hipotireoze, adipozna je i prije 8 godina liječena operativno zbog karcinoma uterusa. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB -10, vodeće šifre sada su F29 psychosis paranoides, F32.2 teža depresivna epizoda, reaktivna, F07.9 kronični psihoorganski sindrom. Ona nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije smirena, mada je primila terapiju u adekvatnoj dozi. S obzirom na intenzitet poremećaja, postoji opasnost u odnosu na sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti. Ispitanica ne može shvatiti svrhu ni prirodu ovog sudskog procesa, niti adekvatno odgovarati na pitanja Suda, stoga procjenjuje kako nije raspravno sposobna.

8. Napominje se da je na ročištu održanom 20. ožujka 2026. s pacijenticom LM bilo teško uspostaviti verbalnu komunikaciju, jer to što je govorila bilo je uglavnom nerazumljivo.

8.1. Na pitanje da li zna gdje se nalazi pacijentica je odgovorila da zna, u Sisku. Na pitanje kako je došla ovdje odgovorila je da ju je dovezao šofer i pokazula na punomoćnika. Nadalje, u razgovoru s pacijenticom se saznalo da ima 73 godine, živi u [adresa], živi s mužem. Na pitanje zašto je došla u bolnicu i tko ju je dovezao odgovara nerazumljivo: "laže Z..", a na pitanje kako joj se zove kćer odgovorila je „ A“. Na pitanje tko je Z odgovorila je da ne zna tko je Z. Nakon toga pacijentica je nastavila pričati nešto, ali vrlo nerazumljivo.

8.2. Pacijentici se potom pokušalo objasniti da je provedeno vještačenje i zaključak vještaka, nakon čega je ona, iako nerazumljivo ali se moglo raspoznati, izjavila da ona može lijekove piti kod kuće i zato ne mora biti u bolnici.

9. Prisutna liječnica potom je izjavila da je pacijentica jučer bila jasnija, svadljiva, inatljiva i jasno je iskazala da ne želi liječenje i potpisati pristanak. Sada je u ovakvom stanju zbog terapije koja nije velika, radi se o maloj terapiji koja je očito za pacijenticu ipak previše pa se terapija treba korigirati. Prisutna liječnica je izjavila da pored pogoršanja psihičkog stanja utvrđene su i druge bolesti i zdravstvene tegobe, neregulirani šećer i urinoinfekcija, a što će se sve tijekom ove hospitalizacije korigirati. Iskazala je da je stupila u kontakt s kćerkom pacijentice koja je po struci njegovateljica i koja joj je rekla da je primijetila kod majke u zadnje vrijeme pogoršanje zdravstvenog stanja međutim da majka nije pristajala na medicinsku skrb i odlazak liječniku i da je na zadnje majka prema njoj bila agresivna u smislu da ju je udarala sa štakom koju ima pored sebe kao pomoć pri hodanju.

9.1. Pacijentica je potom rekla kako nije točno, da je sve za svoju kćerku dala, sagradila joj kuću.

10. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je zaključio da se radi o osobi koja je u stanju psihičke dekompenzacije u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma, reaktivne depresivnosti te paranoidnosti uz agitaciju, impulizivnost i agresivnost. Iako je pacijentica pri pregledu od strane vještaka negirala suicidalne namjere, obzirom je kod pregleda na prijemu izjavila da je spremna objesiti se, takve namjere se ne mogu sa sigurnošću isključiti.

10.1. Nadalje pacijentica, unatoč ordiniranoj terapiju u adekvatnoj dozi, još nije dostatno psihomotorno smirena, pa obzirom na intenzitet poremećaja postoji opasnost u odnosu na nju samu, ali i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. To i stoga što je temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je pacijentica nekritična prema svom ponašanju i psihičkom stanju, a u povezanosti s tim nekritična je i prema potrebi liječenja.

11. U povezanosti s navedenim, a utvrđenim tijekom postupka, sud je zaključio da ambulantno liječenje LM za sada nije dostatno, već da ona nužno treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do trideset dana.

12. Naime, utvrđeno je da LM ima teže duševne smetnje uslijed kojih ona ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, odnosno izravno i ozbiljno ugrožava svoje zdravlje, sigurnost i život, ali i tuđi život, zdravlje i sigurnost, zbog čega su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

13. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Sisku 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: LM, VI odjel

2. Punomoćnik: Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis