Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: P-194/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju ŽŽ, dipl. iur., tuženika, te punomoćnika tuženika, dana 20. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 584,68 EUR / 4.405,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. ožujka 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao nepotpun.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 17. ožujka 2023. podnio Općinskom sudu u Vukovaru tužbu protiv tuženika, radi isplate, a predmet je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj:

P-99/2023-4 od 27. travnja 2023. godine ustupljen ovome sudu kao mjesno nadležnom sudu. U tužbi navodi da tuženik bez pravnog temelja koristi predmetni stan u [adresa] (7. kat), površine 39,19m2 a koji je stan vlasništvo tužitelja. Navodi da tuženik kao bespravni korisnik stana, dužan je plaćati tužitelju naknadu za korištenje stana i to 10,00kn/m2 odnosno 391,90kn/52,01 EUR. Prema evidencijama tužitelja, tuženik na ime neplaćenih mjesečnih naknada za korištenje stana na dan 2.2.2023. duguje tužitelju iznos od 584,68 EUR/4.405,27kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da iz tužbe nije razvidno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, jer uz tužbu dostavlja zk izvadak iz 2021. godine. U međuvremenu se vlasništvo stana moglo promijeniti. Netočan je navod tužitelja da tuženik bespravno koristi predmetni stan. Također tuženik osporava primitak bilo kakvih opomena, jer tuženik na svoju adresu prebivališta nikada nije primio niti jednu opomenu. Iz tužbe nije razvidno za koji period se odnosi utuženi iznos, stoga tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik nije dužan plaćati naknadu tužitelju jer ne koristi stan bespravno. Ukoliko tužitelj smatra da mu je tuženik dužan određeni novčani iznos na temelju knjigovodstvene kartice tada tužitelj mora pokrenuti ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave putem javnog bilježnika, a ne ovakvom tužbom. Dakle potrebno je da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci kao nedopuštenu. Tužitelj ima pravo koristiti predmetni stan jer je isti stan kupio još 12.05.1999. godine od ranije vlasnice stana UŽ iz [adresa]. Stan se nalazi na adresi [adresa], a ranije je ista ulica nosila naziv [adresa]/stan 25. Tuženik je u mirnom posjedu stana od 1999. godine, dakle 24 godine, i nitko mu nije smetao u posjedu stana. Obzirom na neuređeno zemljišnoknjižno stanje, što je notorna činjenica, odnosno neusklađenost faktičnog stanja na terenu i u zemljišnim knjigama, tuženik se nije upisao kao vlasnik stana. Kako tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik stana, a što će biti predmet posebnog postupka, tuženik je od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Zagreb dobio predmetni stan na korištenje 2008. godine na ime stambenog zbrinjavanja po Zakonu o područjima posebne državne skrbi. Kako je u stanu došlo do poplavljivanja, tuženiku je ugovor o navedenom stambenom zbrinjavanju uništen pa ga ne može podastrijeti sudu na uvid. Dakle, iz navedenoga proizlazi da tuženik ima pravo posjedovati stan, stoga je potrebno tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno odbaciti, podredno odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], upisanoj u k. o. [katastarska općina] i to za suvlasnički udio redni broj 30 na kč. br. [katastarska čestica] ( list 3 spisa Općinskog suda u Vukovaru), Izračun visine naknade HZMO ( list 4 spisa Općinskog suda u Vukovaru ), Karticu glavne knjige po računovodstvenom flekspolju HZMO ( list 6-7 spisa Općinskog suda u Vukovaru), Izdane račune HZMO na ime korisnika RŽ (list 8-18 spisa Općinskog suda u Vukovaru), Opomenu pred ovrhu (list 19-24 spisa Općinskog suda u Vukovaru), Kupoprodajni ugovor od dana 12. lipnja 1999. ( list 32-33 spisa Općinskog suda u Vukovaru), dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 702-01/16-01/162, URBROJ: 510-04-02-01/2-17-05 od 10. svibnja 2017. (list 34-35 spisa Općinskog suda u Vukovaru), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P-235/2021 od 14. lipnja 2024. ( list spisa 21-30) te je saslušan tuženik (list spisa 33-34).

4. Na raspravi održanoj 10. veljače 2026. sud je odbio prijedlog radi provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi ekonomičnosti postupka jer je sud pravno odlučnu činjenicu visine najamnine iz koje proizlazi visina potraživanja iz kondemnatornog zahtjeva utvrdio na temelju sadržaja isprava koje se nalaze u spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati neplaćene iznose naknade za korištenje predmetne nekretnine bez pravne osnove s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik bio koristio predmetni stan u utuženom razdoblju kao i da je tuženik predao stan tužitelju u posjed dana 22. svibnja 2025.

8. Sporna je aktivna legitimacija, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i činjenica da li je nastupila zastara potraživanja kao i da li može tužitelj u ovom postupku potraživati isplatu najamnine na temelju vjerodostojne isprave ili je trebao pokrenuti ovršni postupak.

9. Pregledom Izračuna visine naknade broj 9822-078-055 Hrvatskog zavoda za Mirovinsko osiguranje, utvrđeno je da je ista utvrđena za korisnika, ovdje tuženika, RŽ na adresi: [adresa], odnosno da je tuženik zaveden kao korisnik stana površine 39,19m2 s utvrđenom mjesečnom naknadom u visini od 10,00kn/m2 čime visina mjesečne naknade iznosi 391,90kn te da obveza plaćanja naknade počinje od 1. ožujka 2021., dok uvidom u Otvorene stavke kupca HZMO od 16. ožujka 2023. i priložene račune razvidno je da je za korisnika RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] postoje potraživanja tužitelja u iznosu od 584,68 EUR, dok uvidom u Opomene pred ovrhu utvrđeno je da je tuženik pozivan u više navrata pisanim putem na plaćanje.

9.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nisu osporavao vjerodostojnost niti visinu iste, osim načelnog iskazanog protivljenja.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Stambeno poslovna zgrada broj 2, Kardinala KŽ – posebni izvadak za suvlasnički udio redni broj 30 – povijesni prikaz ( list 18-19 spisa) utvrđeno je da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje vlasnik stana br. 25, [adresa], na 7. katu, naprijed, jednosoban stan površine 39,19m2 a prije tužitelja vlasnik stana bila je Republika Hrvatska te da je na temelju nagodbe broj N-DO-25/2017-2 od 14. lipnja 2017. vlasništvo predmetnog stana stekao ovdje tužitelj - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

11. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P- 235/2021 od 14. lipnja 2024. pravomoćnu dana 3. prosinca 2024. a ovršnu 21. veljače 2025. utvrđeno je da je naloženo tuženiku RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz stana na adresi [adresa] (stan broj 24 na 7. katu površine 39,19m2) u [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i tako slobodnog od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u roku od 15 dana. Valja navesti da je citiranu presudu tužitelj sudu priložio na pripremnom ročištu, dok je klauzulu pravomoćnosti dostavio naknadno pred ročište za glavnu raspravu, odnosno na temelju čl. 299. st. 2. ZPP-a, sud je prihvatio dokaz klauzule pravomoćnosti jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 12. svibnja 1999. utvrđeno je da je sklopljen između UŽ kao prodavatelja i RŽ kao kupca. Iz Ugovora proizlazi da je tuženik kupio predmetni stan koji je tada glasio na adresu: [adresa], te prema IV. Ugovora prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina njegovo isključivo vlasništvo. Navedeni ugovor je 1. lipnja 1999. ovjeren po javnom bilježniku Fedoru Paunoviću iz [adresa].

13. Iz dopisa Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 702-01/16-01/162, URBROJ: 510-04-02-01/2-17-05 od 10. svibnja 2017. upućenoga Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru proizlazi da je tuženik ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje po Zakonu o područjima posebne državne skrbi i dobio na korištenje stan na adresi [adresa], u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari i upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

14. Saslušan na ročištu, tuženik ističe da od 1999. do 2025. kada je predao ključeve stana je koristio predmetni stan. Najam je ugovorio sa sada pokojnom UŽ koja je ostvarivala na tome stanu stanarsko pravo i kojoj je plaćao najamninu. Ističe da sa tužiteljem nije imao sklopljen ugovor o najmu te da su mu se 2021. obratili da je to njihov stan, 22 godine nakon što je proveo u njemu. Navodi da je tužitelj cijelo vrijeme slao račune na pogrešnu adresu a ne na kojoj je i prebivao.

15. Sud nalazi da se pravo tužitelja na isplatu naknade za korištenje stana u njenom vlasništvu temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) i čl. 1120. ZOO-a.

15.1. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.) Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtijeva.

15.2. Prema odredbi čl. 1120. ZOO-a kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj nadoknadi korist koju je imao od uporabe.

15.3. Što se tiče primjene materijalnog prava ovdje je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama od 26. listopada 2009. ( Su-IV-188/09-7) i od 14. studenoga 2013. (Su-IV- 127/13-8) koji glasi:

“"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

15.4. Dakle, iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi slijedeće. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Naime, tuženik više nije u posjedu predmetnog stana, stan je vratio tužitelju, što je i sam tužitelj potvrdio na ročištu da se dogodilo 22. svibnja 2025. a sve na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-235/2021 od 14. lipnja 2024. pravomoćna dana 3. prosinca 2024. Navedenim, promijenio se pravni identitet, odnosno nije moguće vraćanje stvari, jer se stvar vratila vlasniku. Stoga, s obzirom da stvar više nije u nepromijenjenom obliku, nije u posjedu tuženika, valjalo je u konkretnoj pravnoj situaciji primijeniti odredbe ZOO-a umjesto odredbi iz čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 93/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).

16. Nadalje, tuženik uporabom tuđe stvari u predmetnom stanu u utuženom razdoblju, a i prije toga, boravio je bespravno, odnosno bez pravne osnove, u svoju korist i to predmetnog stana bez plaćanja zakonom propisane naknade odnosno najamnine, na strani tuženika nastala obveza da stečenu imovinsku korist od 584,68 EUR vrati, odnosno plati tužitelju, jer je time umanjena imovina tužitelja za navedeni iznos, sve na temelju čl. 1111. i 1120. ZOO-a.

17. Nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu najamnine za korištenje stana jer vlasništvo nekretnine dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom odnosno temeljem upisa vlasništva u zemljišnu knjigu, stoga tvrdnju tuženika da ne koristi stan bespravno ovaj sud smatra neosnovanom. Štoviše, pravomoćnom sudskom odlukom sudovi i stranke vezani su sadržajem takve odluke, stoga presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P- 235/2021 od 14. lipnja 2024. pravomoćna dana 3. prosinca 2024. kojom je naloženo tuženiku RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz stana na adresi [adresa] (stan broj 24 na 7. katu površine 39,19m2) u [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i tako slobodnog od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u roku od 15 dana djeluje svojom pravomoćnošću na način da je svaki sud onemogućen raspravljat i utvrđivat drugačije o onome što je presudom utvrđeno, stoga tvrdnje tuženika da ima pravnu osnovu korištenja su paušalni i neargumentirani. Isto tako, tuženik je sam istaknuo u svojem iskazu da je predao ključeve stana tužitelju, što je i sam tužitelj na ročištu 10. veljače 2026. potvrdio da se dogodilo 22. svibnja 2025. Nadalje, sud ne prihvaća kao vjerodostojnim Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sklopljenog između UŽ kao prodavatelja i tuženika kao kupca budući iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno da je uopće prodavateljica bila vlasnik stana pa da bi kao takva imala ovlast raspolagati nekretninom. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljiv je slijed stjecanja nekretnine te da je vlasnik stana ovdje tužitelj. Pored toga, dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 702-01/16-01/162, URBROJ: 510-04-02- 01/2-17-05 od 10. svibnja 2017. upućenoga Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru ne može se prihvatiti kao dokaz da bi se njime utvrdio temelj korištenja stana budući da spisu ne prileže niti jedan drugi dokaz koji bi upotpunio navedenu tvrdnju.

18. Slijedom svega navedenog tuženik je, uporabom tuđe stvari, odnosno boravkom u stanu bez pravne osnove, ostvario korist koja se ogleda u visini najamnine koja istovremeno predstavlja umanjenje imovine tužitelja. Stoga, na strani tuženika nastala obveza da stečenu imovinsku korist od 584,68 EUR vrati odnosno plati tužitelju, sve na temelju čl. 1111. i 1120. ZOO-a. Odluka o zateznim kamatama donesena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

19. U odnosu na tuženikov prigovor da je umjesto podnošenja tužbe trebao podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, za navesti je da je sud utvrdio pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, jer povodom eventualnog izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi opet bi se vodio parnični postupak stoga je svrsishodnije tužitelju bilo ustati sa tužbom.

20. Vezano uz prigovor zastare, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, potraživanje tužitelja odnosi se na gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, slijedom čega se primjenjuje rok određen čl. 229. ZOO-a. Tužba je u ovome predmetu podnesena 17. ožujka 2023. a datum Otvorenih stavaka kupca HZMO-a su od datuma 16. ožujka 2023., a najstariji račun glasi na datum 1. ožujka 2021. s datumom dospijeća 15. studenim 2021. Stoga, s obzirom na zastarni rok, tražbina tužitelja nije zastarjela. Nadalje, valja navasti da zastara se prekida podnošenjem tužbe sudu ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine sukladno čl. 241. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se osnovanim pa ga je valjalo prihvatiti. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točci I. izreke presude.

22. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio naplatu parničnih troškova. Čitanjem tužbe i pregledom spisa nije utvrđeno da je tužitelj postavio točno određen zahtjev za naknadu troškova u kojem je navedeno koji su troškovi nastali niti je naveden iznos troškova, zbog čega je zahtjev za naknadu troškova odlučeno odbaciti kao nepotpun. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a, odlučeno je kao u točci II. izreke.

Našice, 20. ožujka 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika