REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1834/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu br.: 3205045180/05 od 28. lipnja 2005. sklopljenog između NHŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, i to kako slijedi:

- čl. 2. u dijelu koji glasi: „…sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“,

- čl. 7. u dijelu koji glasi: „…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, iznos od 4.500,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 19.199,32 EUR sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za platež zateznih kamata koje teku na iznos od 4.500,68 EUR počev od 30. rujna 2015. do 13. lipnja 2023., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, naknaditi tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR sa zateznim kamatama koja teče od 20. ožujka 2026. do po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.525,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.930,73 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da su 2. srpnja 2005. korisnik kredita, i tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 3205045180/05, kojim je tuženik odobrio i stavio korisniku kredita na raspolaganje iznos od 158.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem ugovor o cesiji te je tražbina prenesena na tužitelja. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nezakonite i ništetne, o njima se nije pojedinačno pregovaralo te je navedeno uzrokovalo znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Slijedom svega navedenog, postavlja manifestacijski zahtjev. Ujedno predlaže da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o krediti o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos koji se odrediti po dostavljenoj dokumentaciji sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da tužitelj dopuni tužbu, podredno da sud odbaci tužbu. Ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Navodi da je tuženik zahtjev za dostavom dokumentacije podnio 15. lipnja 2023. dok je tužbu predao 14. lipnja 2023., odnosno dan prije podnošenja tužbe. Tužitelj je dužan zahtjev za dostavom dokumentacije podnijeti prije podnošenja tužbe. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ugovor o cesiji nije dostavljen tuženiku. Ugovor nije priložen ni uz tužbu. Tražbina iz ovog predmeta se ne može podnositi, strogo je osobne naravi, odnosno pravna priroda tražbine protivi se prenošenju na drugoga. Poziva se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tužitelj nije potrošač. Ističe prigovor zastare. Navodi da su korisnik kredita i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu. Navodi da je svrha ZID ZPK/2015. položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom CHF izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Zakonom je točno propisano na koji način se vrši konverzija. Tuženik je potrošača informirao o konverziji. Tuženik je izradio kalkulator po zakonu te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka. Tuženik je korisniku kredita pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama dostavi izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. Poziva se na presudu Suda EU C-567/20, C-81/19 i C-243/20. Konverzija provedena po zakonskim odredbama, njezini učinci ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti. Tužitelj nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi i zahtijevati bilo kakvu isplatu. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje bilo kakvih kondemnatornih zahtjeva. Protivi se financijskom vještačenju. Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju zakona i voljom stranaka te je valjan. Poziva se na čl. 19.c st. 1. t. 4. i 5. ZID ZPK/2015. te ističe da tužitelj nema pravo na zatezne kamate. Tuženik nije nesavjestan stjecatelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 27. ožujka 2024. navodi da je tuženik dužan dostaviti dokumentaciju. Poziva se na čl. 84. Zakona o obveznim odnosima te na utvrđenja iz spora kolektivne zaštite. Ističe da je korisnik kredita potrošač. Osporava prigovor zastare. Navodi da se korisnik kredita sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nikada nije odrekao potraživati obeštećenje. Korisniku kredita pripada potpuna restitucija. Tužitelj ima pravni interes.

4. Tuženik u podnesku od 10. travnja 2024. navodi da ne postoji suglasnost korisnika kredita za dostavom podataka. Ponavlja istaknute prigovore. Poziva se na čl. 323. ZOO-a te ističe da se trebaju uzeti u obzir tzv. negativne vrijednosti. Poziva se na pravne stavove iz odluka Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd-4393/21-2 od 13. listopada 2021. i Rev-1277/22-2 od 8. ožujka 2023.

5. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i NHŠ (listovi 8. – 25., 222. – 239. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 61., 214. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine (list 62. spisa), revizija kalkulatora za provedbu konverzije kredita (listovi 93. – 95. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 8. lipnja 2023. (list 213., 215. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine od 8. lipnja 2023. (listovi 216. – 221. spisa), članak mr. sc. NH, dipl. iur. iz časopisa Pravo i porez br. 9/18 (listovi 301. - 313. spisa), izvaci iz tradicionalnog XXXV. savjetovanja – aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne praske iz 2020. (listovi 327. – 375. spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (listovi 387. – 414. spisa), saslušao svjedokinju NHŠ (listovi 422. i 423. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 9. lipnja 2025. (listovi 433. – 484. spisa) te dopunu nalaza i mišljenja od 11. prosinca 2025. (listovi 563. – 567. spisa).

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004. (list 50., 260. spisa), presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022. (listovi 51. - 55. spisa), Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. (listovi 254. – 256. spisa), Rev x-652/2009-2 od 11. studenog 2009. (listovi 257. – 259. spisa), Rev-1712/2015-2 od 7. studenog 2018. (listovi 261. – 264. spisa), Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022. (listovi 514. – 523. spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-1562/2021-2 od 5. listopada 2021. (listovi 56. – 60 spisa), Gž-2770/2020-2 od 16. prosinca 2020. (listovi 81. – 83. spisa), Gž- 1748/2021-2 od 27. svibnja 2021. (listovi 84. – 91. spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-633/2021-2 od 14. srpnja 2021. (listovi 63. – 72. spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. (listovi 73. – 80. spisa), presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-9/2019-2 od 16. ožujka 2020. (listovi 117. – 120. spisa), Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020. (listovi 167. – 172. spisa), odluke Suda EU br. C-243/20 od 21. prosinca 2021. (listovi 96. – 104. spisa), C-567/20 od 5. svibnja 2022. (listovi 105. – 116.. 315. – 326. spisa), C-18/19 od 9. srpnja 2020. (listovi 173. – 178. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev- 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. (listovi 126. – 129. spisa), Revd-2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. (listovi 138. – 141. spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-73/2019-5 od 28. travnja 2020. (listovi 130. – 137. spisa), presudu Županijskog suda u Sisku, posl. br. presuda Županijskog suda u Sisku, kojoj nije vidljiv poslovni broj od 8. svibnja 2020. (listovi 142. – 145. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1658/2018-8 od 7. prosinca 2020. (listovi 146. – 150. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2460/2017-2 od 4. ožujka 2020. (listovi 151. – 159. spisa), presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 1938/2019-2 od 19. svibnja 2020. (listovi 160. – 166. spisa), Gž-1780/2019-2 od 7. srpnja 2020. (listovi 187. – 191. spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020. (listovi 179. – 186. spisa), rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd-4393/2021-2 od 13. listopada 2021. (listovi 252. i 253. spisa), Rev- 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. (listovi 265. – 268. spisa), Rev x-765/2011-2 od 21. prosinca 2011. (listovi 269. – 273. spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-718/2021-2 od 8. srpnja 2021. (listovi 274. – 281. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-973/2021-2 od 11. studenog 2011. (listovi 282. – 291. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-1077/2020-3 od 2. veljače 2021. (listovi 292. – 300. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-729/2025-2 od 1. travnja 2025. (listovi 502. – 513. spisa) i presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, kojoj nije vidljiv poslovni broj od 25. ožujka 2025. (listovi 524. – 539. spisa).

7. Raspravnim rješenjem od 27. veljače 2026. (list 576. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. ,155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za: a) utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te b) zahtjev za isplatu iznosa od 23.700,06 EUR po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita NHŠ i davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005.

10. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita NHŠ i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 158.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (listovi 8. - 25. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 25. siječnja 2016.

11. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Među strankama je sporno ima li ugovor o cesiji sve potrebne elemente, odnosno je li u ugovoru o cesiji određena ili odrediva tražbina koja se prenosi. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos od u konačnici 23.700,06 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporno je ima li tuženik pravo na tzv. negativne vrijednosti i u slučaju kada ne podnosi protutužbu i/ili postavlja procesnopravni prigovor prijeboja.

12. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja NHŠ i tužitelja od 8. lipnja 2023. (listovi 216. – 221. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005.

13. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 8. lipnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od istog dana (list 214. spisa) i dopisom tužitelja od istog dana (list 215. spisa). Oba pismena tuženik je uredno zaprimio i to dopis korisnika kredita 15. lipnja 2023., a dopis tužitelja 14. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na navedenim dopisima. Stoga je valjalo, kao neosnovano, otkloniti osporavanje tuženika da od tužitelja nikada nije zaprimio zahtjev za dostavom dokumentacije, da od korisnika kredita nikada nije zaprimio suglasnost na zahtjev tužitelja za dostavom dokumentacije, kao i navode o tome da mu nikada nije bio dostavljen, niti je bio obaviješten o ugovoru o cesiji, koji su sklopili korisnik kredita i tužitelj (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

14. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

15. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

16. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

17. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, ovdje se radi o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko- pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

18. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupi, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 8. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja, a zbog čega je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

19. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Zaključno, novčana tražbina potrošača (NHŠ) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

21. Iz ugovora o ustupu od 8. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj NHŠ prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 8. lipnja 2023. – posebice list 216. spisa).

22. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 8. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika od 2. srpnja 2006. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 8. lipnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

23. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 3205045180/05 od 2. srpnja 2005. (listovi 8. – 25. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja NHŠ, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 158.900,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a. Namjena kredita je stambeni kredit. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je predmetni kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok NHŠ, korisnik kredita saslušana na glavnoj raspravi 30. listopada 2024. (listovi 422. i 423. spisa).

24. Iz dopisa KPMG Croatia za reviziju od 14. studenog 2015. (listovi 93. – 95. spisa) proizlazi da je navedeno trgovačko društvo sačinilo izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak (CHF) odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama. Navedeno trgovačko društvo je na temelju provedenih procedura, uz uvažavanje ograničenja, utvrdilo da nije identificiralo neusklađenosti s primijenjenom metodologijom izračuna konverzije definiranom čl. 19.c t. 1., 2., 3. i 4. Zakona o potrošačkom kreditiranju i čl. 357.c t. 1., 2., 3., i 4. Zakona o kreditnim institucijama. Iz navedenog valja zaključiti da je tuženik sačinio kalkulator za provedbu konverzije kredita te je za provedbu navedenog kalkulatora angažirao revizijsko društvo koje je potvrdilo pravilnost sačinjenog kalkulatora.

25. Na glavnu raspravi 30. listopada 2024. sud je saslušao svjedoka NHŠ (listovi 422. i 423. spisa) koja je navela da je podignula kredit kod tuženika 2005. Objasnila je da se radilo o stambenom kreditu za kupnju kuće u kojoj i dan danas živi. Kuću nikad nije koristila na poslovne potrebe, niti ju je davala u zakup ili najam. Navela je da joj je tuženik nudio kredite u drugim valutama ali je najpovoljniji bio kredit u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik joj ništa nije objasnio o kretanju tečaja valute CHF. Ništa joj nije objasnio o valutnoj klauzuli. Nije joj objasnio rizike podizanja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Ugovor je pročitala prije potpisivanja. Bilo joj je sve jasno ali joj nije bilo jasno da može doći do tako velikog rasta anuiteta. S tuženikom nije mogla pregovarati oko pojedine odredbe ugovora. Objasnila je da se radi o špranci ugovora o kreditu. Anuitet joj je rastao, a kasnije divljao.

26. Sud je prihvatio iskaz svjedoka NHŠ jer je iskazivala životno i uvjerljivo te sukladno ispravama u spisu.

27. Sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2025. (listovi 433. - 453 spisa).

28. Iz nalaza i mišljenja od 9. lipnja 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj, to ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznose 16.422,19 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 511,65 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 15.910,54 EUR. Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 18. veljače 2016. je utvrđena glavnica u iznosu 67.367,35 EUR što primjenjivim tečajem na dan 18. veljače 2016. iznosi 513.516,59 kn (tečaj 7,622633 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 18. veljače 2016. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 2.777,19 EUR. Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl. 19.c. Sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu, čl. 5 utvrđeno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, manji od zbroja anuiteta po kreditu u EUR. Njihova razlika predstavlja manjak tužitelja koja na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) iznosi 317,80 EUR. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije kredita (18. veljače 2016.) iznose 4.500,68 EUR. U odnosu na dio zadatka koji se odnosi na uračunavanje priznatog iznosa preplate u konverziji, vještak napominje kako tuženik prilikom izračuna konverzije nije utvrdio preplatu nego manjak tužitelja pa shodno navedenom nije moguće izvršiti uračunavanje preplate po konverziji.

29. Na nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2025. tuženik se očitovao u podnesku od 18. lipnja 2025. (listovi 491. – 500. spisa) u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje već samo da iznosi prigovore pravne prirode. Pozva se na pravna shvaćanja RH, pod posl. br. Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-522/18 od 26. travnja 2022. i Rev- 893/17 od 29. lipnja 2021., kao i Revd-2021/2020. Naveo je da tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati isplate razlike između glavnica. Objasnio je da je čl. 8. Dodatka utvrđen iznos kredita od 68.516,71 EUR. Tužitelj nema pravo povrata navodnih koristi. Pozvao se na odluke Suda EU C-567/20 i C-81/19. Sve uplate koje je korisnik kredita izvršio iskorištene su za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Tužitelj je slobodnim i osobnim očitovanjem volje i na temelju informiranog pristanka uredio ugovorni odnos s tuženikom. Dodatak predstavlja novu pravnu osnovu s retroaktivnim učinkom. Konverzijom je uspostavljena ravnoteža i to retroaktivnim priznanjem cjelokupnih iznosa uplaćenih i svih mogućih preplata. Stoga nema stečenog bez osnove. Poziva se na odluku Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-718/21 od 8. srpnja 2021. kao i na odluku Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd-4393/21-2 od 13. listopada 2021. Vezano uz navedeno ističe da sud mora uzeti u obzir razdoblje u kojem su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćeni u manjim iznosima.

30. Tužitelj se očitovao u podnesku od 12. srpnja 2025. (listovi 540. – 543. spisa) u kojem je naveo da prihvaća nalaz i mišljenje te ne stavlja prigovore. Uredio je tužbeni zahtjev. Nije ostao kod manifestacijskog zahtjeva. Predložio je da sud utvrdi ništetnim dio čl. 2. i 7. ugovora o kreditu od 28. lipnja 2005. kao i da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.700,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 19.199,38 EUR od 30. rujna 2015. do isplate.

31. Na ročištu za glavnu raspravu 20. listopada 2025. tuženik se protivio preinaci tužbe u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva. Istakao je prigovor zastare i u odnosu na novoutužene iznose.

32. Valja navesti da se ovdje ne radi o preinaci. Naime, tužbom od 14. lipnja 2023. tužitelj je već tražio utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi ugovora o kreditu od 2. srpnja 2005. i to odredbi kojima je ugovoreno da je glavnica kredita vezana uz švicarski franak (listovi 1. – 5., posebice list 4. spisa). U podnesku od 12. srpnja 2025. (listovi 540. – 543. spisa), tužitelj je, prema stavu ovog suda, uredio tužbeni zahtjev da je točno odredio dio odredbe čl. 2. i 7. ugovora o kreditu, koja upravo govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF, odnosno o valutnoj klauzuli. Ovdje se ne radi o preinaci tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a, suprotno navodima tuženika, već se radi o uređenju deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva.

33. Vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila je dopunski nalaz i mišljenja 12. prosinca 2025. (listovi 563. – 567. spisa). Iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da je konverzijom utvrđen manjak uplata tužitelja na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan izračuna konverzije, u iznosu od 317,80 EUR.

34. Nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2025. dostavljen je tužitelju 13. lipnja 2025., a tuženiku 16. lipnja 2025. (potvrde o otpravcima između listova 487. i 488. spisa). Također, dopunski nalaz i mišljenje od 11. prosinca 2025. dostavljen je tužitelju 15. prosinca 2025., a tuženiku 22. prosinca 2025. (potvrde o otpravcima između listova 570. i 571. spisa). Kao što je već obrazloženo, na nalaz i mišljenje tuženik se očitovao u podnesku te nije istakao prigovore, nije postavio protutužbu niti je istakao određen procesno pravni prigovor prijeboja. Na dopunski nalaz i mišljenje tuženik se nije očitovao, niti je podnio protutužbu, a nije istakao procesno pravni prigovor radi prijeboja. U slučaju da je tuženik podnio protutužbu i/ili istako procesno pravni prigovor prijeboja, to bi ovaj sud o takvom zahtjevu odlučivao. Međutim, u konkretnom predmetu tuženik takav određeni zahtjev nije postavio. U podnesku od 18. lipnja 2025. tuženik samo upućuje na sudsku praksu u kojima se tzv. negativne vrijednosti odbijaju od iznosa više plaćenih po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, odnosno u kojima se odlučuje o materijalno pravnom prigovoru prijeboja. Takvim navodima sud zaključuje da tuženik upućuje na materijalopravni prigovor prijeboja – no, tuženik nije podnio izjavu o prijeboju, zbog čega je i takav način prestanka dijela tražbine valjalo otkloniti.

35. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje i dopunski nalaz i mišljenje jer su sačinjeni stručno, detaljno, obrazloženo te matematički provjerljivo. Pritom stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje zbog čega sud nije pozivao stalnu sudsku vještakinju na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (čl. 492.c st. 3. ZPP-a).

36. Na temelju odredbe iz čl. 3. ZID ZPK-a navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

37. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

38. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. ZZP-a odredbe te glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

39. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

40. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i u odnosu na ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a te odredbe ZOO-a.

41. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a.

42. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.:

"Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

43. ZID ZPK/15 upravo je i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

44. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjem br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

45. Valja navesti da između stranaka nije sporno da je Dodatak sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

46. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac te ih nije formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode.

47. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

48. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Pritom je tim čl. 19.c st. 2. ZPK-a propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

49. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku i to izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, kao i učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije mora biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor ne smije tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

50. S druge strane ZID ZPK/15 dao je korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki u slučaju prihvata obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su i odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

51. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 jasno se može zaključiti da su kreditorima, kao trgovcima dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane u t. 52. obrazloženja. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

52. Zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 je nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

53. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

54. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

55. Kao što je već obrazloženo, dodatak ugovoru o kreditu iz ovog predmeta sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom uređeno što se smatra novom glavnicom, što se smatra i kako se obračunavaju preplate te što se događa s iznosima preplate.

56. ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

57. Zbog navedenog, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a i to zbog toga što na njegovu primjenu upućuju odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

58. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

59. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

60. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

61. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

62. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

63. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 12. srpnja 2025. (listovi 540. – 543. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 23.700,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 19.199,38 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate.

64. Usporedbom ukupnog iznosa koji tužitelj potražuje u podnesku od 12. srpnja 2025. i nalaza i mišljenja od 9. lipnja 2025. sud zaključuje da tužitelj potražuje po vještakinji izračunat ukupan iznos preplata, koji je izrađen uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita, sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj.

65. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su korisnik kredita NHŠ i tuženik sklopili dodatak ugovoru o kreditu. Nijedna od strana nije u spis dostavila dodatak ugovoru o kreditu. Međutim, tužitelj nije osporavao da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen te da je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Zbog navedenog, sud je navedeno uzeo kao nespornu činjenicu.

66. Iz činjeničnih navoda u spisu, a i nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da su stranke ugovora o kreditu sklopile su dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i dodatku uredile što se događa s iznosom preplate i koliko iznos preplate iznosi. Ujedno iz navedenog proizlazi da je pretplata služila da se iz nje djelomično podmiruju anuiteti – suprotno tužitelj ne tvrdi, niti dokazuje (čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP-a). Također, navedeno je sukladno prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a.

67. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je pretplata po ništetnim odredbama ugovora o kreditu služila za podmirenje 50 % iznosa dospjelih, budućih anuiteta kredita. (Suprotno tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

68. Stoga vaja zaključiti da pretplata nije ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika.

69. Iz pretplate se, sve do njenog iskorištenja, nastavio otplaćivati kredit potrošača, čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

70. Nadalje, razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15. pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu. Stoga je taj dio zahtjeva tužitelj neosnovan.

71. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominiranje u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

72. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

73. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.199,32 EUR (23.700,06 EUR – 4.500,68 EUR = 19.199,32 EUR).

74. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude ovaj sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15

(navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe u dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog dodatka,

- sklapanjem dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

- preplate su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15. i odredbama dodatka koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika,

- (time) su pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača),

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- sud nije odlučivao o tzv. negativne vrijednosti jer tuženik u konkretnom predmetu nije postavio određen procesno-pravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu,

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

75. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke presude.

76. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

77. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

78. ZID ZPK/15 u odnosu na zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet.

79. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju da se zatezne kamate, koje su tekle od dana dana plaćanja novčanih iznosa po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, uračunavaju u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a, to je navedeno prepušteno odredbi 4. ZZP-a, odnosno nastavno na tu odredbu odredbama ZOO-a.

80. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje.

81. Pritom valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi.

82. Iz nalaza i mišljenja od 9. lipnja 2025. proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 4.500,68 EUR.

83. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada samo zahtjev za isplatu iznosa od 4.500,68 EUR na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose.

84. Na iznos od 4.500,68 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana traženja, odnosno od podnošenja tužbe 14. lipnja 2023. do isplate, sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. ZOO-a. Naime, prema odredbi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Ovdje konkretno radi se o zateznim kamatama (iznos koji se dosuđuje) izrađenim u određenom novčanom iznosu, a koje su teke na pretplaćene iznose počev od dana plaćanja pa do konverzije. Konverzijom su zatezne kamate prestale teći jer su prestala i glavna potraživanja na ime pretplaćenih iznosa (akcesornost).

85. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

86. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača, odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF. Valja navesti da je sud uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a da bi se postiglo potpuno obeštećenje potrošača.

87. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

88. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

89. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

90. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 14. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle, prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

91. Takav pravni stav zauzet je na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

92. Pritom valja navesti da odredba iz čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe, kao i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

93. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (14. lipnja 2018.) – u odnosu na valutnu klauzulu u CHF.

94. Stoga je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sve primjenom odredbe iz čl. 241. ZOO-a, a suprotno navodima tuženika.

95. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

96. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

97. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije,

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao!,

n) postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavlja u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama,

o) (valja ponoviti) da do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije,

p) (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu u tzv. predmetima nekonvertiranih kredita,

q) takvo obeštećenje predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita,

r) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

s) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

98. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). U određeno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 23.700,06 EUR. Tužitelju je suđen 4.500,68 EUR, a odbijen je sa 19.199,32 EUR. Stoga valja zaključiti da je tužitelj uspio sa 19 %, a tuženik sa 81 %. Veći uspjeh od 81 % valjalo je umanjit za manji od 19 %, čime se, primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, dolazi do 62 % koji omjer se treba dosuditi tuženiku, kao stranci koja je u većem dijelu uspjela u sporu. U odnosu na trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je odlučio da navedeni trošak u iznosu od 1.000,00 EUR u cijelosti prizna tužitelju (jer ga je tužitelj i platio) dok bez njega ne bi mogao biti niti utvrđen prihvaćen iznos tužbenog zahtjeva. Dapače, bez provođenja vještačenja ne bi se mogle utvrditi ni tzv. negativne vrijednosti, a koje potražuje tuženik. Stoga je taj dio troška u iznosu od 1.000,00 EUR tužiteljev – sve primjenom čl. 155. st. 1. (uvažavajući sve okolnosti slučaja). Tako je sud odlučio jer je tuženik tijekom cijelog postupka aktivno osporava u cijelosti, kako osnov, tako i visinu, a i isticao procesnopravni prigovor prijeboja.

99. Stoga, a kako je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju tbr. 8.1. tarife, trošak sastava podnesaka od 10. travnja 2024.i 18. lipnja 2025., za svaki iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 23. travnja 2024., 20. lipnja 2024., 30. listopada 2024., 20. listopada 2025. i 27. veljače 2026., za svako iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je tuženiku valjalo priznati troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, uvećano za PDV. U konačnici valjalo je tuženiku dosuditi omjer od 62 %, odnosno iznos od 3.100,00 EUR, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u t. IV. izreke presude.

100. Međutim, valjalo je, kao neosnovan, odbiti dio zahtjeva tuženika za sastav podneska od 20. lipnja 2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Također, valjalo odbiti troškove u preostalom nedosuđenom omjeru iznad omjera od 62 %, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, kao i iznos od 1.000,00 EUR na ime troška financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

101. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (osim vještačenja) valjalo je odbiti jer je stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. VI. izreke.

102. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2025. postavio određen tužbeni zahtjev zbog čega je sud zaključio da je povukao manifestacijski zahtjev te je riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 283,45 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana