REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-778/2018-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Jurica Sarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RB, OIB [osobni identifikacijski broj], M [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 18. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jurice Sarića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan isplatiti tužitelju novčani iznos od 134.063,67 kn (17.793,31 Eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 49.659,42 kn (6.590,937 Eur) od dana 25.05.2016.g., na iznos od 10.410,45 kn (1381,709 Eur) od 25.05.2016.g., na iznos od 9.864,85 kn (1309,300 Eur) od dana 25.05.2016.g., na iznos od 36.430,65 kn (4.835,180 Eur) od 30.05.2016.g., na iznos od 4554,26 kn (604,454 Eur) od 19.10.2015.g., na iznos od 5.565,26 kn (738,636 Eur) od 19.10.2015.g., na iznos od 3.431,83 kn (455,482 Eur) od 19.10.2015.g., na iznos od 4.804,03 kn (637,601 Eur) od 24.05.2016.g., na iznos od 4.858,29 kn (644,800 Eur) od 24.05.2016.g., na iznos od 4.484,59 kn (595,21 Eur) pa tekućom sve do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tuženik je dužan nadoknaditi trošak ovog sudskog postupka, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6.7.2016. navodi da stranke imaju sklopljen sporazum o iseljenju i prestanku korištenja stana od strane tuženika u [adresa] koji stan je vlasništvo tužitelja. Navedeni sporazum zaključen je 1.10.2015. godine te je ovjeren kod javnog bilježnika i istim se tuženik obvezao podmiriti dugovanje za neplaćene račune za pričuvu stana i sve komunalije i režije za korištenje stana od 1.9.2005. do 31. listopada 2015. sa pripadajućom kamatom po računima za razdoblje dok je koristio stan. Navedenim sporazumom tuženik priznaje dug te se isti obvezuje podmiriti do 31.11.2015. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 25.1.2023. godine predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava potraživanje tužitelja. Ističe da su vršena plaćanja novčanom doznakom na tekući račun majke tužitelja EB, plaćanja na račun tužitelja kao i to da je osobno na traženje tužitelja davao određene iznose tužitelju na ruke te je na traženje tužitelja istome obavljao određene poslove. Ne osporava činjenicu da je koristio jednoipolsobni stan u [adresa] u [adresa] time da stranke nisu imale sačinjen nikakav pisani ugovor o najmu jer to tužitelj nije htio napraviti. Ne osporava činjenicu zaključenja sporazuma koji je ovjeren kod javnog bilježnika međutim ističe da mu je tužitelj prijetio kao i njegovoj supruzi. Prilikom predaje novca tužitelju nisu sačinjene nikakve potvrde. Naveo je i to da kada je ušao u stan stranke su se usmeno dogovorile da će tužitelju nešto plaćali za režije i nešto za stanarinu međutim nisu se konkretno dogovorili o visini niti bilo što potpisali. Sporazum koji je tužitelj dao u sudski spis pisao je on time da mu je tužitelj diktirao i on je tako morao pisati. U sporazum nije ušao nikakav iznos duga niti je to tužitelj tražio da uđe u sporazum. Naveo je da više i sam nije znao što je tužitelju morao plaćati i što je plaćao time da je tužitelj samo tražio novac i on je taj novac davao.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u specifikaciju naplata FINE u predmetu Ovrv-1321/08, potvrdu Zapad stan d.o.o. o podmirenju zaduženja za zajedničku pričuvu, naloge za plaćanje komunalnih usluga, knjigovodstveno stajne obveznika Zagrebačkog holdinga, specifikaciju zaduženja HEP Toplinarstvo d.o.o., knjigovodstvenu karticu HEP Toplinarstvo d.o.o., podneske stranaka, potvrdu MUP-a PU Zagrebačka, II PP o podnošenju kaznene prijave, rješenje Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-966/17 od 11.1.2018., sporazum stranaka od 1.10.2015. godine, medicinsku dokumentaciju za tuženika, zamolbu tužitelja za plaćanje u ovršnom postupku, izjavu tuženika, proveden je dokaz saslušanjem stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o., izvršen uvid u dokumentaciju dostavljenu na zahtjev financijsko knjigovodstvenog vještaka u svrhu provođenja financijskog vještačenja (list 117-555 spisa), dopuna nalaza vještaka od 17.1.2023., dokumentaciju uz dopunu nalaza vještaka (list 568-605 spisa), proveden je dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka, saslušani su svjedoci PB i VB, izvršen je uvid u sporazum o podmirenju dugovanja za pričuvu suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i PB, dopis Zapad stan d.o.o. od 4.2.2015. upućen tuženiku i suvlasnicima ulaza sa specifikacijom nepodmirenih dugovanja, izvršen je uvid u tablicu prometa po računu za EB Zagrebačke banke d.d. za period od 1.1.2013. do 31.12.2016. vezano uz traženje suda dostave navedene dokumentacije za razdoblje od 1. rujna 2005. do zaključno 2016. godine, izvršen je uvid u izjavu svjedoka IB, time da dokaz saslušanjem navedenog svjedoka sud nije proveo budući su dostave poziva za istog vraćane neuredne pri tome imajući u vidu načelo efikasnosti i ekonomičnosti postupka te izjavu istog dostavljenu u sudski spis.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja nedokazanim.

5. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je tuženik sa svojom obitelji točnije sa suprugom i sa troje svoje djece stanovao u stanu čiji je on vlasnik na adresi [adresa], R [adresa] u razdoblju od 2005. do 2015. godine. Vezano uz sporazum o iseljenju i pravu korištenja stana na navedenoj adresi naveo je da su taj Sporazum potpisali on i tuženik, isti je ovjeren kod javnog bilježnika i tom Sporazumu bio je prisutan svjedok GB. Sporazum je sadržajno sastavila njegova prijateljica VB time da je taj Sporazum trebao napisati tuženik međutim kako ga on nije napisao, napisala ga je njegova prijateljica. Tuženik je pročitao sadržaj navedenog Sporazuma prije nego ga je potpisao time da on nije od tuženika prije ovjere kod javnog bilježnika iznudio potpis Sporazuma. Ugovor o najmu nije zaključen jer tuženik to nije htio. Upitan od strane suda kako to da je u stanu držao osobu koja nije podmirivala svoje obveze i to punih 10 godina naveo je da se tu i tamo pojavila kakva ovrha te mu je tuženik znao i predočiti nekakve uplatnice te je to tako funkcioniralo sve do njegova iseljenja. Naveo je da su računi dolazili na adresu gdje je tuženik stanovao time da je tuženik obećao da će prodati kuću te da će kupiti njegov stan u kojem stanuje. Naveo je da mu tuženik nije davao na ruke novac za režijske troškove, međutim davao mu je na ruke za stanarinu i to otprilike godinu i pol te je tako znao davati po 200,00 EUR mjesečno. Stanarinu je plaćao i na račun njegove majke nakon što je ona otvorila račun i to u razdoblju od otprilike godinu i pol dana nakon što je uselio u stan pa sve vrijeme dok se iselio iz stana. Ne osporava da mu je tuženik obavljao poslove primjerice vozio drva i to tamo gdje su se prodavala i vezano za svoj dug po osnovi stanarine. Prije tuženika u stanu je bila jedna gospođa čijeg se imena ne može sjetiti, a prije nje u stanu se nalazio IB. Upitan od strane suda da li su isti uredno podmirivali dugove naveo je "da nitko niš nije podmirivao". Naveo je da je IB nešto platio, ali je on ostao dužan dok je gospođa izvršila plaćanja s naslova svih režija, a to je bila OB. Ne osporava da mu je tuženik tjedno davao 300,00 ili 500,00 kn međutim nikada nije imao novca. Taj novac davao nije mu davao na ruke, već ga je doznačivao na račun i tim novcem se trebala podmiriti stanarina. Upitan od strane suda zašto u sporazumu o iseljenju nije navedena točna visina duga tuženika, naveo je da ona nije navedena jer nisu znali koliki je. Naveo je da nakon odlaska tuženika iz stana "pljušte ovrhe". Činjenica što je tuženika neovisno što nije vršio plaćanja s naslova režijskih troškova držao u stanu je zato što je bio naivan. Naveo je da mu tuženik nije osporavao plaćanje duga time da ga je prije podnošenja ove tužbe pozvao na plaćanje te je obećao da će isti podmiriti. Naveo je da mu je tuženik znao reći da je lud ako će to platiti jer da je on sve to podmirio. Naveo je da nije imao nikakve uplatnice sa zaduženjima jer je sve preuzimao tuženik i to je ostalo kod njega, a nije mu dao te uplatnice jer je rekao da ako do nečega dođe da će imati dokaz da je platio. Naveo je da je tuženiku previše vjerovao, a protiv tuženika nije pokretao postupak radi iseljenja, već je isti sam otišao.

6. Saslušan tijekom postupka tuženik je u svojem iskazu naveo da nije sporno da je s obitelji stanovao u stanu tužitelja time da nije sačinjen pisani ugovor o najmu jer je to tražio tužitelj s obrazloženjem da bi morao platiti porez i da bi bio evidentiran, a bio je na burzi i primao je "socijalku". Naveo je da je najamnina dogovorena u iznosu od 200,00 EUR a plaćanja su bila tužitelju na ruke i to na način da bi neki puta dolazio u stan u [adresa] po najamninu, neki puta kod njega na posao, a neki puta u birtiju na Remizi u podrumu ispod NAME gdje bi se našli. Naveo je da je tužitelj tražio da mu se daju uplatnice i da on sam plaća režije, a to iz razloga što se opekao sa ranijim podstanarima te je poštujući njegovu želju davao tužitelju uplatnice i novac za te uplatnice. Naveo je i to da je primjerice tako Elektra 4 puta dolazila radi iskopčanja struje radi neplaćenog duga koji su ponovno platili supruga i on neposredno Elektri kako im ne bi iskopčali struju. Naveo je da nisu imali pojma da postoji nepodmireno dugovanje budući su novac za sve režijske troškove uredno davali tužitelju. Na pojašnjenje razloga zašto nije podmirivao troškove tužitelj je rekao da nije imao drugog izbora jer nije imao novca pa je novac koji su mu on i supruga dali za režijske troškove potrošio vezano za brigu o majci i za svoje druge troškove. Mišljenja je da nema nikakvog nepodmirenog duga prema tužitelju, već naprotiv da isti ima dug prema njemu. Kada su ušli u stan struja je bila radi neplaćanja iskopčana te su platili ukopčanje struje i dug, a tužitelju su unaprijed platili najamninu. Naveo je da je tužitelj stalno dolazio po novac i tražio povrh režija i najamnine, a tiso tako da je cijelo vrijeme radio pritisak na njega na način da bi povremeno dolazio na posao i tražio novčane iznose te mu je tom prilikom davao primjerice 200,00, 300,00 kuna. To je radio minimalno tri puta mjesečno. Naveo je i to da mu je IB skrenuo pozornost da će imati problema sa tužiteljem jer je to isto radio i njemu kada je stanovao u stanu. Tužitelj mu je rekao da mora iseliti iz stana u roku mjesec dana, to je bilo 2015. godine, a kao razlog je naveo činjenicu da želi prodati stan. Tom prilikom nije mu rekao da ima bilo kakav dug prema njemu s naslova najamnine i režijskih troškova. Naveo je da je tužitelj došao 2015. kod njega te mu rekao da je najbolje da potpiše Sporazum koji je potpisao i isti je ovjeren kod bilježnika time da ga je potpisao ne zbog toga što je bio dužan tužitelju, već zato što je isti rekao da to potpiše kako bi mogao prodati stan. Izričito je naveo da u vrijeme kad je potpisao taj Sporazum i ovjerio potpis kod javnog bilježnika nije imao nikakav dug prema tužitelju time da mu je tužitelj prijetio da to potpiše točnije rekao je da ga to ništa ne košta da potpiše, a čak mu je u autu pokazivao nekakvog čovjeka nadimkom E za kojeg je rekao da je taj čovjek bacio već dvije bombe što je on shvatio kao prijetnju i nije mu bilo svejedno. iz stana je iselio otprilike dva mjeseca nakon potpisivanja ovog Sporazuma točnije kada su on i obitelj pronašli stan. Prilikom izlaska iz stana tužitelj nije tražio od njega nikakav dug time da on i njegova obitelj nisu bilo što dužni. Naveo je da je on tražio od tužitelja da mu vrati onaj novac koji je platio Elektri kada je bila iskopčana struja točnije priključak koji je morao platiti kao i dug za struju koji je našao. Iz razgovora sa IB koji je stanovao kao podstanar kod tužitelja u njegovom stanu saznao je da će tužitelj protiv svih koji su bili podstanari u njegovom stanu, a nakon što bi izašli iz stana pokretati sudske postupke radi navodnog duga time da mu je tužitelj rekao da je i IB ostao dužan a njemu je IB rekao da isto nije točno već da mu je tužitelj radio sve ono što radi i njemu točnije dolazio po novac, uzimao novac na ruke i nakon toga tužbom tražio navodni dug koji nije postojao, kao po šabloni, a to je radio i gospođi koja je stanovala u stanu prije njega i IB. U iskazu je naveo da nije pisao sporazum.

7. Svjedok PB, supruga tuženika, u svojem iskazu je navela da su ona i suprug živjeli u stanu tužitelja u [adresa] u [adresa] od 2007. godine time da ne zna točno kada su iselili iz stana. Sporazum zaključen između tužitelja i tuženika od 1.10.2015. godine nikada nije vidjela niti je za isti znala tako dugo dok nije krenuo sud. Za Sporazum je saznala na način da joj je suprug rekao da je tužitelj došao s nekim gospodinom, da mu je prijetio i da je to bio razlog zašto je potpisao taj Sporazum. Ugovor o najmu za stanu [adresa] koji su koristili nije sačinjen, već je usmeno dogovoreno da je koristiti stan i da će plaćati najamninu i režijske troškove što su ona i suprug činili. Plaćanja su vršena tužitelju na ruke, na tekući račun njegove majke, a isto tako je tužitelj znao doći na radno mjesto njezinog suroga po novac i to puno puta. Prilikom predaje novca tužitelju na ruke nisu sačinjene nikakve potvrde. Uplatnice za režijske troškove kao i novac za te uplatnice davali su tužitelju koji je rekao da će vršiti plaćanje. Mišljenja je da je problem nastao u tome što tužitelj nije vršio plaćanje. U momentu kada su ušli u stan bila je isključena električna energija te su platili dug s naslova iste kako bi bila ukopčana struja i kako bi mogli koristiti stan. Tijekom njihovog stanovanja u stanu dolazile su kako ovrhe tako i opomene te su za te ovrhe i opomene davali novac tužitelju na ruke kako bi izvršio plaćanje. U momentu kada su izlazili iz stana stan je imao sve priključke što znači struju, vodu, a radilo je i grijanje, dok se tijekom njihovog boravka u stanu više puta znalo dogoditi da bi došla opomena i isključena električna energija te su oni osobno platili kako bi se struja ukopčala. Kada su izlazili iz stana nije bilo nikakvog njihovog dugovanja u odnosu na tužitelja, naprotiv postojao je dug tužitelja prema njima za struju koju su platili kada je došlo do iskopčanja, a što se tužitelj obvezao vratiti. Navela je i to da je njezin suprug za tužitelja znao obavljati poslove primjerice dovoza drva time da su i tužitelju plaćali drva. Tužitelj im je računao stanarinu 200,00 DEM mjesečno, a taj iznos se kasnije pretvorio u EUR, a pored toga troškovi režija iznosili su otprilike 1.500,00 kn. Osporava da bi tužitelju plaćali stanarinu i režijske troškove samo godinu i pol nakon što su ušli u njego stan, već su to radili cijelo vrijeme i to nešto na ruke, a nešto na račun majke. Navela je da je tužitelj znao prijetit kad god je bio pijan i tražio je novac te su morali platiti u uvijek je tražio unaprijed.

8. Svjedok VB u svojem je iskazu navela da poznaje tužitelja dugi niz godina, 40ak godina i odnos s istim opisala je prijateljski dok tuženika osobno ne poznaje i vidjela ga je samo jednom. Vezano uz sporazum koji je zaključen između stranaka navela je da je ona pisala taj sporazum, a pored nje bila je prisutna majka tužitelja kao i tužitelj. Do sačinjenja ovog sporazuma došlo je iz razloga što se tužitelj našao u problemima točnije na njegov stan su počele dolaziti ovrhe radi neplaćenih računa. Tužitelj je rekao da mu je stanar u [adresa] trebao plaćati režijske troškove elektroničkim putem međutim počeo je dobivati ovrhe i onda se vidjeli da postoje zabilježbe na stan radi neplaćenih računa. Nije joj poznato na koji način su tužitelj i tuženik riješili pitanje najamnine i režijskih troškova i njihovog plaćanja kao ni to da li je tužitelj prisilio tuženika na potpis ovog sporazuma time da je tužitelj rekao da taj sporazum ide potpisati kod javnog bilježnika i da će to onda biti javna isprava. Navela je da se tuženik obvezao u rok od mjesec dana od ovog sporazuma iseliti, a isto tako i podmiriti dugovanje. Vezano uz preciziranje visine duga navela je da budući ima knjigovodstvena znanja jer je završila Ekonomski fakultet zajedno je sa tužiteljem otišla do pojedinih komunalnih poduzeća gdje tužitelj dobio knjigovodstvenu dokumentaciju o visini duga za stan u [adresa] te mu je na taj način i pomogla da precizira koliko ta dugovanja iznose. Tužitelj je imao namjeru podati stan međutim kako je stan bio opterećen dugom s naslova režijskih troškova u agenciji za prodaju nekretnina je dogovoreno da će se stan prodati, ali će se prvo namiriti iz tog iznosa dug koji je teretio predmetni stan, a ostatak novca će ići tužitelju. Koliko je njoj poznato tuženik je tužitelju na ruke davao samo najamninu, a obveza tuženika i njegove obitelji bila je plaćanje režijskih troškova. Tuženik osim najamnine nije davao nikakav drugi novac na ruke tužitelju. Nije čula da bi tuženik obavljao nekakve poslove za tužitelja kao i to da bi tužitelju davao drva kao ni to da bi na račun majke tužitelja uplaćivao nekakav novac što je suprotno navodima samog tužitelja. Navela je da je tužitelj bio nezaposlen i uz to je brinuo o majci. Nije upoznata da li su stranke imale zaključen ugovor o najmu time da joj je tužitelj rekao da u stanu u [adresa] živi obitelj koja ima troje djece. Upitana da li je ovakav sporazum napravila i za ranijeg podstanara IB, a isto tako i za jednu gospođu navela je da to nema nikakve veze sa ovim predmetom. Te ljude niti pozna niti je pisala za njih nikakav sporazum. Tužitelj se odlučio na ovaj sporazum u situaciji kada je vidio da postoje dugovi za stan i odlučio je da se tuženik s obitelji iseli iz stana i plati dugove. Upitana od strane suda kako to da izjava koju je ona sačinila nosi naziv Sporazum, a tuženik nije bio prisutan sačinjenu tog sporazuma navela je da se vjerojatno radi o dokumentu koji se tako može nazvati.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik s obitelji koristio za stanovanje stan vlasništvo tužitelja na adresi [adresa]. Nije sporna ni činjenica postojanja Sporazuma stranaka od 1.10.2015. ovjerenog kod javnog bilježnika, potpisanog po strankama. Iz sadržaja istog proizlazi da je tuženik kao korisnik stana, vlasništvo tužitelja, dužnost iseljenja do 31.10.2015. godine, činjenica korištenja stana o d 1.9.2005. do 31.10.2015., činjenica da u navedenom razdoblju korisnik stana nije podmirivao sve račune te da je po toj osnovi ostao dužan. Navedeno je da taj dug priznaje potpisom sporazuma i obvezuje ga podmiriti do 31.11.2015. godine. Valja reći da osim navođenja duga nije naveden iznos duga.

10. Činjenica da postoji navedeni pismeni Sporazum o postojanju duga na kojem je tuženik ovjerio svoj potpis, samo zbog toga što o tome postoji pisani dokument (bez navođenja iznos duga, makar i približno) i ovjereni potpis po uvjerenju ovog suda ne znači ujedno da postoji i neoborivi dokaz, jer da je tako ne bi bilo potrebe izvoditi bilo koje druge dokaze, pa ni sam tužitelj ne bi osim ovog predlagao neki drugi dokaz, što jeste. Cijeneći sve dokaze u međusobnoj vezi i svaki zasebno sud je stajališta kao što je ranije rečeno da tužitelj nije dokazao da bi dug doista postojao. Posebice valja reći da tužitelj prvotno uz tužbu nije niti dostavio Sporazum od 1.10.2015. na kojem utemeljuje dug, a što je bio razlog ukidanja presude zbog ogluhe rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž-966/17 od 11.1.2018. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik sa svojom obitelji koristio za stanovanje stan vlasništvo tužitelja u [adresa] u određenom vremenskom razdoblju time da je nesporno utvrđeno da između stranaka nije postojao pismeni ugovor o najmu stana kao ni to da prilikom predaje novca na ruke tužitelju nisu sačinjene nikakve potvrde. Izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju (računi komunalnih poduzeća, poduzeća za upravljanje zgradom [adresa] – stan, financijske kartice, obračuni, obračuni kamata, dokumentacija o plaćanju) ukazuju na postojanje duga s naslova komunalnih usluga te uplate izvršene vezano uz navedeno dugovanje. Prikaz dugovanja za pojedinu vrstu komunalnih usluga te uplate pričuve prikazane za svaku od pojedinih usluga vidljive su iz nalaza i mišljenja vještaka za financije Darka Prpić iz tvrtke Darfin iz kojeg zaključno proizlazi (iz dostupne i dostavljene dokumentacije) da je utuženom razdoblju plaćen iznos od 129.579,08 kn. Dostavljena dokumentacija kao i nalaz vještaka ukazuje na izvršenje ovrhe u odnosu na tužitelja vezana uz dugovanja po osnovu komunalnih usluga u postupcima vođenim pod posl.br. Ovrv-1321/08, kao i plaćanja tužitelja po drugim ovršnim postupcima za komunalne usluge. Dopunskim nalazom vještak je utvrdio uplatu s naslova dugovanja HEP Elektra. Nalazu i mišljenju vještaka kao stručnom, objektivnom i obrazloženom korištenjem potrebite dokumentacije ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru. Tužitelj tužbeni zahtjev u konačnici postavlja sukladno nalazu vještaka (podnesak 25.1.2023., list 606-607 spisa). Dostavljena dokumentacija te nalaz i mišljenje vještaka ukazuju da se nastali dug odnosi na vremensko razdoblje u kojem je tuženik sa obitelji koristio stan vlasništvo tužitelja. Međutim ovaj sud je stajališta da činjenica neplaćanja računa nije rezultat neizvršavanje obveze od strane tuženika, već istu nalazi u postupanju samog tužitelja. Sud tako prihvaća navode tuženika da su tužitelju s naslova kako troškova najma stana tako i režijskih troškova od strane tuženika davani iznosi kako bi vršio plaćanja dugovanih iznosa po uplatnicama predanim od strane tuženika tužitelju. Primitak novčanih iznosa na ruke tužitelj ne osporava time da navodi da je isto bilo za stan, a ne za režijske troškove. Izvršen uvid u dostavljene podatke po računu za majku tužitelja EB nesporno potvrđuje uplate supruge tuženika i tuženika te time i navode tuženika i svjedoka PB time da je isto tako vidljivo da nakon navedenih uplata tužitelj odmah podiže uplaćene iznose na račun. Davanje novca na ruke tužitelju potvrđuje sam tužitelj time da isti navodi da se radi o novcu za stanarinu. Naprijed navedeno ukazuje da je tuženik osim vršenih plaćanja na račun majke tužitelja po kojem računu je tužitelj bio opunomoćena osoba davao tužitelju i na ruke novčana sredstva što po uvjerenju suda znači da je isti plaćao kako stanarinu, tako i režijske troškove. Isto tako je nelogičan i neuvjerljiv navod tužitelja da bi držao u stanu osobu koja ne plaća režijske troškove 10ak godina zbog svoje naivnosti.

11. Navode tuženika i svjedoka PB o činjenici da su pored davanja novca tužitelju na ruke i novčanih doznaka na račun majke tužitelja plaćali i osobno dugovanja tužitelja potvrđuje i uvid u Sporazum o podmirenju duga za pričuvu između suvlasnika i supruge tuženika prema kojem ista preuzima dug tužitelja (list 645 spisa). Vezano uz Sporazum na kojem tužitelj utemeljuje svoje potraživanje kao što je ranije rečeno u istome nije barem približno naveden iznos duga kojeg tuženik duguje tužitelju time da je tijekom postupka utvrđeno da tuženik osim što je isti potpisao isti nije sastavljao niti bio prisutan u sastavljanju istog budući je istog sastavlja prijateljica tužitelja svjedok VB. Svjedokinja je pored toga jasno navela da se tužitelj (ne stranke) odlučio na ovaj Sporazum u situaciji kad je vidio da postoji dugovanje i odlučio je da tužitelj iseli i plati dugove i da je tuženik imao malu mirovinu te je bio ovisan o ovom novcu. Vezano uz navode svjedoka PB, budući se radi o supruzi tuženika ista je sasvim sigurno zainteresirana za ishod ovog postupka međutim navode iste sud prihvaća kao uvjerljive i jasne budući dostavljena dokumentacija Zagrebačke banke d.d. jasno ukazuje na uplate vršene u ime i za račun tužitelja dok navode svjedoka vezano uz isplate na ruke tužitelju kao što je ranije rečeno potvrđuje i sam tužitelj. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja sud je stajališta da su uplate režijskih troškova dostavljane tužitelju, da je tuženik pored iznosa stanarine vršio plaćanje i na ruke u navedenu svrhu time da tužitelj nije dobivenim novcem vršio dužna plaćanja što je rezultiralo brojnim ovrhama. Držanje tuženika i njegove obitelji u stanu nije posljedica naivnosti tužitelja koju isti ističe, već činjenica što je tuženik svoja dugovanja vezano uz najam predmetnog stana izvršavao kako uplatama na račun majke tužitelja, tako i davanjem novca na ruke tuženika. Na navedeno ukazuje i sadržaj izjave IB kao osobe koja je također stanovala u stanu tužitelja gdje isti jasno navodi da je tužitelj to radio i njemu kako za stanarinu tako i za plaćanje režija. Činjenica da postoji pismeni Sporazum o postojanju duga (bez naznake kao što je ranije rečeno barem približnog iznosa duga tuženika), na kojem tužitelj utemeljuje svoje potraživanje, a na kojem je tuženik i ovjerio svoj potpis, samo zbog toga što o tome postoji pismeni dokaz i ovjereni potpis ne znači da postoji neoborivi dokaz jer da je tako ne bi bilo potrebe izvoditi bilo koji drugi dokaz, pa ni sam tužitelj u tužbi ne bi osim ovog predlagao niti jedan drugi dokaz, a što jest. Osim toga valja reći i to da kod svakog duga i općenito bilo kakvih novčanih transakcija općepoznata je činjenica da se u prvi plan stavlja naglasak na iznos, a protivno tome u spomenutom Sporazumu isto se ne navodi. Stoga ovaj sud ocjenjujući sve dokaze u međusobnoj vezi zaključuje da nije dokazano da postoji dug tuženika što je i bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude.

12. Kako je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, to je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovanim. Kako tuženik nije potraživao troškove o istima sud nije odlučivao.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna.

- pun. tužitelja

- tuženiku