Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-319/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja Vukovarska gospodarska zona d.o.o., OIB 37862172935, Vukovar, Gospodarska zona 15, kojeg zastupa pun. Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tužene RS, vl. Elektroinstalaterskog-trgovačkog obrta " [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 2094/2024 od 8. srpnja 2024. kojeg je donijela javna bilježnica Jelica Kovačić kojim je tuženoj RS, vl. Elektroinstalaterskog-trgovačkog obrta " [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo platiti tužitelju Vukovarskoj gospodarskoj zoni d.o.o., OIB 37862172935, Vukovar, Gospodarska zona 15, iznos od 78.589,60 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. prosinca 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana, kao i da tužitelju nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.305,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku osam dana.

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja prema tuženiku

– protivniku osiguranja iz rješenja o ovrsi broj Ovrv-2094/2024 od 8. srpnja 2024. kojeg je donijela javna bilježnica Jelica Kovačić, u iznosu od 78.589,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 17. prosinca 2019. do isplate i to sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena kao i radi osiguranja tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja na temelju dosuđenog nastalog ovršnog troška iz predmetnog rješenja o ovrsi u iznosu od 2.305,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2024. do isplate i to prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

I. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja RS, vlasnica [obrt], [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], da prema nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe isplate s bilo kojeg računa protivnika osiguranja RS, vlasnica Elektroinstalaterski – trgovački obrt [obrt], [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 78.589,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 17. prosinca 2019. do isplate i to sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena kao i radi osiguranja tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja na temelju dosuđenog nastalog ovršnog troška iz predmetnog rješenja o ovrsi u iznosu od 2.305,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2024. do isplate i to prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da uputi nalog bankama za izvršenje ovog Rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.

II. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova postupka.

III. Zabrana iz točke I. izreke ovog rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 78.596,60 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškom postupka. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tužene postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

2. U prigovoru, tužena navodi da osporava rješenje u cijelosti po osnovi i po visini. Navodi da rješenje nije po zakonu osnovano, da nije u poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem, da od ovrhovoditelja nije naručila niti primila nikakvu uslugu temeljem koje bi bila obvezana na plaćanje. Tvrdi da ne zna na temelju čega ju ovrhovoditelj tereti. Osporava kako aktivnu tako i pasivnu legitimaciju te dospjelost potraživanja. Ulaže prigovor zastare.

3. U podnesku od 29. prosinca 2025. tužitelj navodi da su svi navodi tužene u cijelosti činjenično i pravno neosnovani te usmjereni na odugovlačenje postupka odnosno ispunjenja ugovorom preuzete obveze. Dodaje da su tužitelj i tužena 16. lipnja 2014. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Ugovor). Iz toga jasno proizlazi aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija tužene. Tužena je na temelju tog Ugovora po povlaštenim uvjetima, odnosno uz popust od 80% od stvarne tržišne cijene predmetne nekretnine, kupila od tužitelja nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica].

4. Sukladno članku 8. Ugovora, stranke su suglasne da Prodavatelj predmetnu nekretninu Kupcu prodaje po povlaštenoj cijeni uz povlasticu od 80%, isključivo pod uvjetom da će u 4. i 5. godini od dana sklapanja ovoga Ugovora imati najmanje 11 zaposlenih, odnosno da će imati ukupno povećani broj zaposlenih radnika za pet novozaposlenih osoba. Najmanje 80% novozaposlenih osoba mora imati prebivalište na području [adresa].

5. Odredbom članka 10. stavka 2. Ugovora, stranke su se suglasile da u slučaju neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja obveze iz čl. 8., Kupac je izričito suglasan i dužan da, prije brisanja tereta sa nekretnina iz članka 5. ovoga Ugovora, a koje su dane u zalog, Prodavatelju isplatiti razliku više korištene povlastice obračunate temeljem „Pravilnika o postupanju u Vukovarskoj gospodarskoj zoni”, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu i to u roku od šest mjeseci od proteka roka od pet godina od dana potpisivanja ovoga ugovora.

6. Tužitelj je nakon proteka roka od pet godina od zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine više puta pozivao tuženu na mirno rješenje nastale situacije odnosno pozivao je tuženu na ispunjenje ugovorom preuzete obveze, a što je i osnovna svrha zaključenog Ugovora te njegov bitan sastojak.

7. Nadalje, tužitelj je 4. travnja 2024. tuženoj poslao Poziv za sklapanje sporazuma o uređenju međusobnih odnosa iz Ugovora iz kojega proizlazi kako tužena nije ispunila obveze preuzete Ugovorom u smislu novoga zapošljavanja te da je tužitelju dužna isplatiti razliku između tržišne i subvencionirane cijene nekretnine iznos od 76.589,60 eura.

8. Tužena je, navodi tužitelj, odgovorila dopisom od 15. travnja 2024. iz kojega proizlazi kako priznaje nastalu obvezu prema tužitelju proisteklu iz neispunjenja Ugovorom preuzete obveze te pristaje sklopiti dogovor o uvjetima sklapanja sporazuma,

9. Tužitelj dalje navodi da je u prostorijama tužitelja 2. svibnja 2024. održan sastanak kojem su nazočili tužena, tadašnja direktorica tužitelja DS i pomoćnik direktorice ĐS i u povodu kojega sastanaka je sačinjena službena zabilješka, a iz koje proizlazi da je tužena priznala kako je do neispunjenja ugovorne obveze došlo iz razloga što je zaboravila te da ju nitko nije na vrijeme podsjetio, a da tužena nije vodila brigu o potrebi povećanja zaposlenih sukladno ugovornoj obvezi. Tužena je navela i da će imati poteškoća sa isplatom pune kupoprodajne cijene te predložila sklapanje Aneksa ugovora temeljem kojega bi se umanjio iznos koji je u obvezi platiti.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ga smatra neosnovanim, obzirom da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastrani rok sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Dodaje da je potraživanje tužitelja dospjelo 17. prosinca 2019., odnosno po proteku roka od pet godina i šest mjeseci, a kako je to uređeno čl. 10. st. 2. predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Obzirom da je tražbina tužitelja dospjela 17. prosinca 2019., a ovršni postupak započeo dana 27. svibnja 2024., zastara nije nastupila.

11. Tužitelj smatra da je dostavom svih raspoloživih dokaza koji uključuju dopise upućene tuženiku, pozive na zaključenje Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa, mail korespondenciju očito učini vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženoj koja prije svega proizlazi iz čl. 10. st. 2. Ugovora, dok tužena s druge strane bez ikakve valjane pravne i činjenične argumentacije pokušava osporiti novčano potraživanje tužitelja. Obzirom da je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku na današnji dan iznosi ukupno 126.114,04 eura, smatra da zbog ukupne visine dugovanja postoji opasnost da bi bez osiguranja prethodnom mjerom naplata novčanog potraživanja tužitelja bila znatno otežana. Budući da iz navoda prigovora tuženika kao i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u ovom parničnom predmetu, to tužitelj smatra kako egzistiraju zakonski razlozi iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

12. Na raspravi održanoj 20. siječnja 2025. utvrđen je plan upravljanja pa je, između ostalog, tužena obvezana dostaviti podatke o broju zaposlenih i njihovim adresama uz JOPPD obrasce u razdoblju nakon 17. lipnja 2017. Sud je, po prijedlogu tužitelja, odlučio pribaviti podatke od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju zaposlenih kod tuženika nakon 17. lipnja 2017.

13. Potom je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavio sudu potvrdu da obrt tužene ima osam osiguranika na dan izdavanja potvrde, dok je tužena dostavila podatke o broju zaposlenih.

14. U podnesku od 16. veljače 2026., tužitelj je naveo da, iz JOPPD obrazaca koje je dostavila tužena za vremenski period od lipnja 2017. godine do lipnja 2019. godine , proizlazi da je kod tuženika bilo zaposleno osam zaposlenika, odnosno u jednom vremenskom razdoblju i sedam zaposlenika. Stoga smatra da iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi kako tužena nije ispunila svoju ugovorom preuzetu obvezu pa da je analogno tome u obvezi isplatiti utuženi iznos tužitelju. Osim toga, iz dostavljene potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje također proizlazi da tužena nije ispunila svoju ugovorom preuzetu obvezu.

15. Na raspravi održanoj 17. veljače 2026. saslušane su zakonske zastupnice stranaka. Zakonska zastupnica tužitelja NS je tom prilikom izjavila da je preuzimanjem mjesta direktora Vukovarsko gospodarske zone i preuzimanjem predmeta Elektroinstalaterski obrt [obrt] utvrdila da nisu ispunjene obveze iz Ugovora. Nakon toga su krenuli pregovori s tuženom koji nisu uspješno završili, a zbog čega je i pokrenuta ova parnica. Navodi da tijekom pregovora predloženo da se sklopi novi sporazum o uređenju međusobnih odnosa, tužena je pozvana da dostavi svoj prijedlog, međutim taj prijedlog nije dostavljen. Također je, prilikom pregovora sa tuženom u studenom 2025., predložila tuženoj, nakon što joj je dostavljen specifikacija dugovanja, da dostavi svoj prijedlog uređenja međusobnih odnosa, međutim taj prijedlog nikada nije stigao. Na upit punomoćnika tužitelja, je li na sastancima tužena pokušavala objasniti zašto nije ispunila svoju obvezu, zakonska zastupnica odgovara da je gospođa RS navela da ju nitko nije podsjetio na potrebu ispunjavanja ugovornih obveza te da tužena nije nikad osporavala postojanje dugovanja.

16. Tužena je potom iskazala da je kažnjena, u usporedbi s novim suugovarateljima s tužiteljem, budući su uvjeti propisani njezinim ugovorom puno stroži. Ne spori da ima osam zaposlenih i da nije zaposlila 11 osoba kako je to predviđeno ugovorom, ali ističe da ju nitko nije niti podsjetio. Tvrdi da je u rujnu prošle godine raspisala natječaj za elektroinstalatera, ali se nitko nije prijavio. Ova struke je deficitarna u ovom području i nema nikoga za zaposliti. Zadnja dva zaposlenika koje je zaposlila, su povratnici iz Njemačke.

17. Na istom ročištu, sud je odustao od dokaznih prijedloga saslušanjem ranijeg direktora tužitelja DS i zamjenika direktora tužitelja ĐS te od pribave podataka od MUP-a o prebivalištu zaposlenih kod tuženika, budući da su odlučne činjenice, kao što je broj zaposlenih u obrtu tužene, nesporno utvrđene.

18. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi (list spisa 16 do 39), predugovor o kupoprodaji (list spisa 49 do 52), ugovor o kupoprodaji (list spisa 53 do 58), ispis e-mail komunikacije (list spisa 59), izvadak iz Obrtnog registra (list spisa 60), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 61), poziv za sklapanje sporazuma (list spisa 62 do 64), dopis tužene list spisa 65), službena bilješka (list spisa 66 do 67), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list spisa 68), popis djelatnika uz JOPPD obrasce (list spisa 119 do 582) i podnesak HZMO (list spisa 585 do 586).

19. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. i 492.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Nesporno je među strankama da su 16. lipnja 2014. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužena je na temelju tog Ugovora po povlaštenim uvjetima, odnosno uz popust od 80% od stvarne tržišne cijene predmetne nekretnine, kupila od tužitelja nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica].

21. Sukladno članku 8. Ugovora, povlaštena je cijena uvjetovana zapošljavanjem. Naime, ugovoreno je da će tužena u četvrtoj i petoj godini od dana sklapanja ovoga Ugovora imati najmanje 11 zaposlenih, odnosno da će imati ukupno povećani broj zaposlenih radnika za pet novozaposlenih osoba. Najmanje 80% novozaposlenih osoba mora imati prebivalište na području [adresa]. Broj postojećih zaposlenih radnika prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora iznosio je šest.

22. Odredbom članka 10. stavka 2. Ugovora, stranke su se suglasile da je, u slučaju neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja obveze iz članka 8. Ugovora, tužena dužna tužitelju isplatiti razliku više korištene povlastice obračunate temeljem „Pravilnika o postupanju u Vukovarskoj gospodarskoj zoni”, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu i to u roku od šest mjeseci od proteka roka od pet godina od dana potpisivanja ovoga ugovora.

23. Tužena niti u jednom trenutku nije osporavala da nije ispunila preuzetu obvezu iz odredbe članka 8. Ugovora, dakle da nije zaposlila pet novih zaposlenika, a činjenicu da uvjet za kupovinu nekretnine po povlaštenoj cijeni nije ispunila, dokazuju i JOPPD obrasci koje je dostavila tužena kao i potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema kojima tužena ima osam od 11 predviđenih zaposlenika.

24. Sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje - ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

25. Prema odredbi članka 10. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

26. Ugovorne se obveze moraju poštivati, sukladno navedenim odredbama i načelu „pacta sunt servanda“, a što je temelj pravne sigurnosti i dobrih poslovnih običaja. S jedne strane pravnim subjektima daje se sloboda ugovaranja kako bi mogli samostalno odlučivati kada će, s kime, s kojim sadržajem i pod kojim uvjetima ući u ugovo rni odnos, omogućavajući im time da ostvaruju svoje privatne interese, dok im se s druge strane nameće obveza ispunjenja preuzetih obveza, kako bi se zaštitilo opravdane interese ostalih sudionika u pravnom prometu, a time i omogućilo uredno odvijanje tržišnih odnosa.

27. Tužena tijekom postupka nije iznijela niti jedan prigovor iz kojeg bi proizlazilo da nije osnovano potraživanje tužitelja na temelju ugovorne obveze. Navodi koji su izneseni u prigovoru na rješenje o ovrsi paušalni su i usmjereni na odugovlačenje postupka.

28. Primjerice, tužena bez ikakve potkrijepe tvrdi da nije u poslovnom odnosu s tužiteljem, da ne zna na temelju čega ju ovrhovoditelj tereti te osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Međutim, tijekom postupka ne osporava ugovor sklopljen s tužiteljem.

29. Također ističe da je sad u težem položaju nego što su to ugovaratelji koji su s tužiteljem kasnije sklopili ugovor te da ju nitko nije podsjetio na obveze koje je preuzela. Navedeno, sukladno citiranim odredbama, ne ispričava tuženu od dužnosti ispunjenja preuzetih obveza.

30. Neosnovan je i prigovor zastare. Naime, u konkretnom slučaju relevantan je petogodišnji opći zastrani rok sukladno odredbi čl. 225. ZOO. Potraživanje tužitelja dospjelo 17. prosinca 2019., odnosno po proteku roka od pet godina i šest mjeseci, sukladno odredbi članka 10. stavka 2. predmetnog Ugovora. Obzirom da je tražbina tužitelja dospjela 17. prosinca 2019., a ovršni postupak započeo dana 27. svibnja 2024., zastara nije nastupila.

31. S obzirom na sve naprijed navedeno, tužena nije dokazala da je ugovornu obvezu podmirila niti je dokazala bilo koju svoju tvrdnju istaknutu u prigovoru, prigovor tužene ukazuje se neosnovanim i nedokazanim, danim isključivo radi izbjegavanja plaćanja dospjele obveze, zbog čega je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., 107/ 25., dalje: OT).

33. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, priznat mu je trošak koji je bio potreban za vođenje parničnog postupka i to trošak pristupa ročištu od 20. siječnja 2025. i 17. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. OT) svaki u iznosu od 1.480,00 eura, uvećan za PDV, trošak podnesaka od 29. lipnja 2025., 29. prosinca 2025. i 16. veljače 2025. svaki u iznosu od 1.480,00 eura, uvećan za PDV, odnosno sveukupni parnični trošak u iznosu od 9.250,00 eura.

34. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

35. Nadalje, tužitelj je kao predlagatelj osiguranja, u podnesku od 24. ožujka 2022. predložio određivanje prethodne mjere osiguranja radi naplate novčane tražbine, sukladno članku 501.a ZPP-a.

36. Odredbom članka 501.a ZPP-a određeno je kako u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

37. Sud je odlučio kao u izreci ovoga rješenja te je odredio predloženu prethodnu mjeru budući da su ispunjene sve pretpostavke iz naprijed navedene zakonske odredbe članka 501a. ZPP-a, a u skladu s odredbom članka čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona kojom je određeno da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-3946/2017 od 13. srpnja 2017. i Pž- 2988/2024-2 od 25. srpnja 2024. ).

38. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Osijeku 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.