Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-232/2022-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., Bjelovar, Zvjerici 71, OIB:72272725407, kojeg zastupa zakonska zastupnica BS, protiv tuženika GLASNIK d.o.o. Poličnik, Stara cesta 19, OIB: 12048157145, kojeg zastupa punomoćnik Mate Manola, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 4, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave 28. siječnja 2026. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku GLASNIK d.o.o. Poličnik, Stara cesta 19, OIB: 12048157145 isplatiti tužitelju ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., Bjelovar, Zvjerici 71, OIB:72272725407 iznos od 115.729,00 eura/ 871.960,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos 75,81 EUR / 571,20 kn počev od 11. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 75,81 EUR / 571,20 kn počev od 21. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određujeza svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenjila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 75,81 EUR / 571,20 kn počev od 10. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 86,73 EUR / 653,50 kn počev od 21. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 79,37 EUR / 597,98 kn počev od 13. lipanj 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 335,95 EUR / 2.531,20 kn počev od 16. srpanja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 1.458,05 EUR / 10.985,69 kn počev od 21. srpanja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 44.793,95 EUR / 337.500,00 kn počev od 11. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 417,47 EUR / 3.145,43 kn počev od 8. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 158,51 EUR / 1.194,30 kn počev od 11. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 44.793,95 EUR / 337.500,00 kn počev od 14. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 3.131,95 EUR / 23.597,65 kn počev od 5. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 164,91 EUR / 1.242,53 kn počev od 8. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 4.977,11 EUR / 37.500,00 kn počev od 22. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 126,67 EUR / 954,36 kn počev od 25. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 4.977,11 EUR / 37.500,00 kn počev od 8. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja za razdoblje od 1. kolovoza 2015., pa do dospijeća svakog pojedinačnog iznosa glavnice iz točke 1. izreke.

i

r i j e š i o  j e

1. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere koji glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine iz Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra posl br Ovrv-49/2019 od 06. veljače 2019. godine određuje se osiguranje prethodnom mjerom na način da se nalaže Financijskoj agenciji izdati nalog poslovnim bankama o zaplijeni novčanih sredstva po svim računima tuženika/protivnika osiguranja GLASNIK d.o.o. OIB: 12048157145, Poličnik, Stara cesta 19, otvorenih kod banaka u iznosu od 115.729,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom:

- na iznos 75,81 EUR počev od 11. veljače 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 75,81 EUR počev od 21. veljače 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 75,81 EUR počev od 10. travnja 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 86,73 EUR počev od 21. svibnja 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 79,37 EUR počev od 13. lipanj 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 335,95 EUR počev od 16. srpanja 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 1.458,05 EUR počev od 21. srpanja 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 44.793,95 EUR počev od 11. kolovoza 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 417,47 EUR počev od 8. rujna 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 158,51 EUR počev od 11. rujna 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 44.793,95 EUR počev od 14. rujna 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 3.131,95 EUR počev od 5. listopada 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 164,91 EUR počev od 8. listopada 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 4.977,11 EUR počev od 22. listopada 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 126,67 EUR počev od 25. listopada 2018. godine pa do zaplijene

- na iznos 4.977,11 EUR počev od 8. studenog 2018. godine pa do zaplijene Na tako zaplijenjenim novčanim sredstvima kod na računima tuženika/protivnika osiguranja GLASNIK d.o.o. OIB: 12048157145, Poličnik, Stara cesta 19, otvorenim kod banaka Tužitelj/Predlagatelj osiguranja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407, Bjelovar, Zvjerci 71 postojeće založno pravo. Zaplijenjeni iznos zaplijenjeni iznos ne može se prenijeti s računa tuženika/protivnika osiguranja GLASNIK d.o.o. OIB: 12048157145, Poličnik, Stara cesta 19 osim radi namirenja tražbine Tužitelja/Predlagatelj osiguranja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407, Bjelovar, Zvjerci 71 iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra posl br Ovrv-49/2019 od 06. veljače 2019. godine.

Ovo osiguranje prethodnom mjerom traje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.

Nalaže se tuženiku/protivnika osiguranja GLASNIK d.o.o. OIB: 12048157145, Poličnik, Stara cesta 19 da u roku od petnaest dana namiri trošak tužitelj/predlagatelju osiguranju ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. OIB: 72272725407, Bjelovar, Zvjerci 71 uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom pa do isplate.

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu na temelju članka 11.stavka 4. OZa.“

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga za ovrhu društva Anamil d.o.o. Zagreb javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra je 6. veljače 2019. odredio ovrhu općenito na imovini ovdje tuženika, tada ovršenika i to radi naplate iznosa od 115.729,00 eura / 871,960,15 kuna uvećano za pripadajuće zatezne kamate i troškove postupka.

1.1. Protiv navedenog rješenja, ovdje tuženik je podnio prigovor, a Općinski sud u Zadru se rješenjem poslovni broj 93 Povrv-444/19 od 10. svibnja 2021. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet ustupio ovom sudu.

1.2. Rješenjem poslovni broj 3 Povrv-185/2021. od 1. veljače 2021. Trgovački sud u Zadru prekinuo je postupak jer je označeni ovrhovoditelj prestao postojati pripajanjem društvu Anamil logistika d.o.o. Bjelovar. Nakon toga, postupak je nastavljen ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-232/2022 od 2. rujna 2021., a povodom prijedloga društva Anamil logistika d.o.o. Bjelovar, sljednika ranijeg ovrhovoditelja.

1.3. S obzirom na promjenu na strani tužitelja, ovaj je sud, pravomoćnim rješenjem od 15. veljače 2022. ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi i nastavio raspravljati o glavnoj stvari, odnosno nastavio je postupak o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva tužitelja.

2. Prema činjeničnim navodima tužitelja proizlazi da ovaj zahtjev ističe na temelju ugovora o zakupu kojega je u svibnju 2016. njegov pravni prednik zaključio s tuženikom i dao mu u zakup 6 stanova u zgradi u [adresa] za mjesečni iznos od 3.981,68 eura/30.000,00 kuna uvećano za PDV uz obvezu zakupnika da plaća i mjesečne režije i troškove. Pritom je za istaknuti da tužitelj potražuje i mjesečne iznose nakon isteka pisanog ugovora tvrdeći da je tuženik nastavio koristiti nekretnine i nakon tog razdoblja.

3. Tuženik tijekom postupka, najprije u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdi da tužiteljeva tražbina ne postoji, te da on nema nikakvih dugova prema predniku tužitelja, odnosno da o utuženoj tražbini nema nikakvih saznanja. Također, ukazuje da vjerodostojna isprava priložena u ovršnom postupku nije ovjerena od strane ovršenika, sada tuženika, te da stranke, usprkos pokušajima, nisu uskladile knjigovodstvene evidencije.

3.1. U nastavku postupka tuženik ističe i nove prigovore iz kojih, u najkraćem, proizlazi da stranke, zapravo nisu bile u poslovnom odnosu temeljem zakupa, već je taj ugovor samo prikrivao pravu namjeru više ugovornih strana (ovdje parničnih stranaka, ali i društava Lamero 2015 d.o.o., Bisaće d.o.o. i Business for you d.o.o),odnosno njihove ugovorne odnose koji se tiču prava vlasništva nekretnina navedenih u ugovoru o zakupu.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke JS (stranica spisa 162-163), ĆS (stranica spisa 178-179) i ZS (stranica spisa 179-180).

Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a vještak Leon Bataljaku je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica spisa 186-321), te je usmeno iskazivao na ročištu od 12. prosinca 2025. (stranica spisa 341).

Također, pregledane su i isprave priložene spisu: izvod otvorenih stavki (list spisa 8), izjave o višestrukom prijeboju (list spisa 11-16), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-21/2509 (list spisa 43), ugovor o zakupu od 19. svibnja 2016. (stranica spisa 59-62), izvod otvorenih stavki (stranica spisa 63-66), račune (stranica spisa 67- 87 i 96-98), presudu ovog suda poslovni broj P-31/19 (stranica spisa 88-94), nalaz i mišljenje vještaka Petra Bajla iz ovosudnog spisa poslovni broj P-31/19 (stranica spisa 112-120).

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.1. Prijedlog za osiguranje nije osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji se temelji na ugovoru o zakupu. Tužitelj također predlaže odrediti mjeru osiguranja pobliže označenu i opisanu u točki 1. izreke rješenja.

9. Svjedokinja ŽS saslušana na ročištu od 16. svibnja 2025., navodi da je direktorica društva Lamero 2015 d.o.o. Pojašnjava da je to društvo 2015. prodalo apartmane u [adresa] ovdje tužitelju, a da je u tom trenutku u njihovom posjedu bio ovdje tuženik i to u najmu. Pojašnjava i da je tuženik prethodno te apartmane zakupio od društva Lamero 2015 d.o.o. Međusobne odnose ovdje parničnih stranaka i tog društva pojašnjava navodeći da su Lamero 2015 d.o.o. i tužitelj dugo surađivali, te da je unutar te suradnje dogovorena i kupoprodaja apartmana u [adresa] koji su predmet ovdje spornog zakupa. Tužitelj da je te apartmane kupio, da je dogovorena cijena od nekih 4.000.000,00 kuna, da je kompenzacijom plaćeno nekih 500.000,00 kn, zatim da je uplaćeno još 200.000,00 kuna, dok ostatak da nije plaćen. Dogovoreno je da će se između tri društva raditi kompenzacija, te da će se tako podmiriti kupoprodajna cijena, sve s obzirom da je ovdje tuženik ostao u posjedu apartmana, te trebao plaćati zakupninu. Navodi da joj je poznato kako su ovdje parnične stranke zaključile ugovor o zakupu. Također navodi da je društvo Lamero 2015 d.o.o. ovdje tužitelju prenijelo pravo vlasništva prije isplate kupoprodajne cijene, te da je je ovdje tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o zakupu s obzirom da se ovaj (tužitelj)upisao kao vlasnik. Pojašnjava i da se tužitelj obvezao vratiti nekretnine prodavatelju, ukoliko neisplati kupoprodajnu cijenu.

Na posebna pitanja svjedokinja odgovara da je Lamero 2015 d.o.o. pokušao od tužitelja naplatiti ostatak kupoprodajne cijene, ali da nije uspio. Isto tako tvrdi da joj nije poznato je li tuženik tužitelju plaćao zakupninu temeljem ugovora, odnosno da je to činio neko vrijeme te da se tim sredstvima zatvarao kredit do srpnja 2020. kada je Lameru 2015 d.o.o. blokiran račun.

Na posebna pitanja tužitelja odgovora da su zapravo postojala i dva društva Polis MM i MM grupa koje su surađivale s tužiteljem, iza kojih je ostao dug prema tužitelju, pa je poslovanje nastavljeno preko društva Lamero 2015 d.o.o. kako bi se taj problem riješio. Taj dug je zapravo uračunat u kupoprodajnu cijenu apartmana, nakon čega je tužitelj isplatio još 200.000,00 kuna dok ostatak nikada nije namirio. Inače objašnjava da su Lamero 2015 d.o.o. i tužitelj zajednički radili na provedbi višestrukih kompenzacija i da je zapravo iz tih poslova proizašao dug kojega je Lamero 2015 isplaćivao nakon stečaja Polisa MM i MM grupe.

Na posebno pitanje tuženika odgovara da su Lamero 2015 d.o.o. i tužitelj poslovali s međusobnim povjerenjem, pa je zato i došlo do prijenosa prava vlasništva apartmana prije isplate kupoprodajne cijene.

9.1. Svjedok ĆS u svom svjedočkom iskazu navodi da je kao direktor društva Anamil d.o.o. potpisao s tuženikom ugovor o zakupu apartmana, ali da je taj ugovor bio dio šire priče. Pojašnjava da su društva Polis MM i Lamero 2015 d.o.o. dugovala Anamilu d.o.o., nekih 700.000,00 do 800.000,00 kuna i to u vrijeme kada su bilu upisani kao vlasnici ovih šest apartmana na kojima je založno pravo imala BKS banka radi osiguranja kredita Lamera 2015 i Polisa MM koji nisu mogli vraćati kredit. Zbog toga da je vlasništvo apartmana preneseno društvu Anamil d.o.o., a Polis MM i Lamero da su trebali nastaviti plaćati kredit. Nakon preuzimanja apartmana, da je Anamil d.o.o. s tuženikom potpisao 2016. ugovor o zakupu ali da se taj ugovor u pogledu financija-plaćanja zakupnine, nije izvršavao iako je tuženik stupio u posjed nekretnine.

Na posebna pitanja odgovara da zakupnina nije plaćana niti kompenzacijama. Potvrđuje da je tuženik sve do 2018. bio u posjedu apartmana uz suglasnost i znanje društva Anamil d.o.o., a do 2018. da nije vođen nikakav postupak radi tuženikovog iseljenja, niti je Anamil d.o.o. pokušao naplatiti zakupninu.

Nadalje pojašnjava da su Lamero 2015, Polis MM i tuženik povezana društva, a da je Anamil d.o.o. Polisu MM i Lameru 2015 dugovao na ime kupoprodaje tih apartmana, a misli da je cijena svakoga nekih 80.000,00 eura. Ta kupoprodajna cijena da je za iznos od nekih 800.000,00 kuna prebijena s potraživanjem Anamila prema tim društvima, te da je to jedini dio cijene koji je namiren. Također potvrđuje da je vlasništvo apartmana preneseno društvu Anamil, a da su Lamero 2015 i Polis MM trebali nastaviti plaćati kredit BKS banci koja da je očito bila suglasna s tom promjenom.

Na posebna pitanja tužitelja pojašnjava da je Anamil d.o.o. apartmane kupio od tri prodavatelja, povezanih društava, za koje ne zna jesu li isplaćeni. Tvrdi da do 2018. kupoprodajna cijena nije bila plaćena, da je postojao dug prema banci, te da zbog založnog prava prodavatelji nisu isplaćeni u cijelosti. Ističe da ne zna jesu li isplaćeni barem oni apartmani koji su kupljeni od drugih pravnih osoba a ne od B 2015. Na posebna pitanja tuženika odgovara da je u poslovima s B 2015 i Polisom MM surađivao s majkom ZS, direktora ovdje tuženika, a da je upravo ZS dao ideju za ugovor o zakupu.

Na posebna pitanja tuženika pojašnjava da je upravo tuženik zakupio sporne apartmane koje je trebao iznajmljivati turistima, a ostvarenim prihodom trebao se plaćati kredit B 2015 i Polisa MM BKS banci. Kupoprodajna cijena apartmana koje je kupio Anamil bila je zapravo 140.000,00 eura koje je Anamil potraživao od Polisa MM i Lamera 2015 te ostatak kredita BKS banci koji je bio osiguran založnim pravom na apartmanima. Tih 140.000,00 eura da je plaćeno kompenzacijom. Isto tako tvrdi da bi, u trenutku kada Lamero 2015 i Polis MM isplate dug Anamilu i kredit banci, apartmani bili njima vraćeni u vlasništvo. U svemu da je interes J bio zaštititi svoje potraživanje. Inače za ugovorenu zakupninu od 30.000,00 kuna tvrdi da je to iznos namijenjen za troškove održavanja apartmana i plaćanje ostalih troškova koje je Ć kao vlasnik imao.

Nadalje na pitanja tuženika navodi da je navedeni iznos ugovoren kao zakupnina za 5 mjeseci, ako je ugovor sklopljen na 5 mjeseci, ne sjeća se je li potpisao neku kompenzaciju između B 2015 i ovdje parničnih stranaka, te poriče da bi se Anamil upisao kao vlasnik prije nego je isplatio kupoprodajnu cijenu.

9.2. Svjedok ZS u svom iskazu potvrđuje da je tuženik pisanim ugovorom zakupio sporne apartmane na rok od 5 mjeseci, a da je kasnije ugovor produljen usmeno, te da ih je držao u posjedu negdje do srpnja 2020. Zakupnina da je bila ugovorena na iznos od 30.000,00 kuna mjesečno uvećano za PDV, odnosno 185.000,00 kuna za godinu dana jer su se koristili 5 mjeseci za najam, a ostatak se radila priprema za ljetnu sezonu. Dogovor je bio da se zakupnina plaća višestrukim kompenzacijama između ugovornih strana i društva Lamero 2015 d.o.o. Pojašnjava da je tuženik zakupninu umjesto Anamilu plaćao Lameru 2015 koji je tim sredstvima namirivao kredit BKS banci, a koji je kredit bio osiguran hipotekom na apartmanima. Takav način suradnje da je funkcionirao dok je direktor Anamila bio ĆS, a nakon toga da je zakupnik ispostavljao račune na mjesečni iznos od 30.000,00 kuna uvećano za PDV, ali za svih dvanaest mjeseci. Zbog toga da je suradnja prekinuta, a tuženik da nije želio predati u posjed apartmane tužitelju jer ovaj nije platio kupoprodajnu cijenu apartmana njihovom prodavatelju društvu Lamero 2015 čiji je tuženik tvrtka kćer. Smatra da su svi dugovi tuženika tužitelju podmireni još dok je tužiteljev direktor bio ĆS a da zakupnina koju tužitelj ovdje potražuje nije posljedica stvarnog dogovora stranaka.

Na posebna pitanja tužitelja odgovara da je zakupnina plaćana trojnim kompenzacijama dok je to u naravi funkcioniralo, da se ne sjeća jesu li ostali neplaćeni neki režijski računi, te da je dug postojao ali ne zna koliki i za koje razdoblje, s obzirom da je odlaskom ĆS prestala komunikacija stranaka. Tvrdi da je tuženik plaćajući kompenzacijama zakupninu Lameru 2015 umjesto Anamilu omogućio smanjivanje hipoteke na spornim nekretninama, jer je na taj način B 2015 omogućeno vraćeni kredit BKS banci.

Nadalje odgovara da je situacija 2016. bila takva da Lamero 2015 duguje Anamilu 538.000,00 kuna, prodaje mu četiri apartmana za oko 4.000.000,00 kuna, na ime koje cijene da je izvršena kompenzacija na spomenuti iznos duga, te da je Anamil uplatio još 230.000,00 kuna i to je sav iznos podmirene kupoprodajne cijene. Usprkos tome da je Anamil upisao svoje pravo vlasništva i to uz suglasnost prodavatelja. Na pitanja tužitelja navodi da prednik tužitelja nikada nije platio niti jednu ratu kredita koji je bio osiguran hipotekom na ova četiri apartmana, te da je kredit plaćao Z 2015 d.o.o. do 2020. Svrha ovog ugovora o zakupu da je bila najprije omogućiti tuženiku da legalno iznajmljuje te apartmana u turističke svrhe kako što je to činio i prije i nakon tog ugovora.

10. Vještak Leon Bataljaku u svom nalazu i mišljenju nakon vještačenja provedenog po nalogu suda iz rješenja od 12. lipnja 2015. (stranica spisa 170-171) ističe da iz knjigovodstvene dokumentacije i drugih isprava koje je prikupio tijekom vještačenja proizlazi da su ovdje parnične stranke zaključile ugovor o zakupu nekretnina 19. svibnja 2016. na rok do 31. listopada iste godine. Nakon toga da u dokumentaciji stranaka nije pronašao pisani trag o nastavku zakupa, ali da iz pregledanih računa za zakupninu i režijske troškove te izvršenim plaćanjima nakon 31. listopada 2016., proizlazi da je taj poslovni odnos nastavljen.

Nadalje, navodi da je tijekom vještačenja pribavio podatke od svih računa preko kojih su poslovale banke, a koji su otvoreni kod BKS bank AG, Hrvatske poštanske banke d.d., Erste&Steiermarkische bank d.d., Raiffeisen bank Hrvatska, Privredne banke Zagreb d.d. i OTP banke Hrvatska d.d., a pregledom računa kod tih banaka da je utvrdio da je u razdoblju od 2016. do kraja 2018., nije bilo plaćanja između ovdje parničnih stranaka, a nakon toga da je evidentirana samo jedna uplata tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.500,00 eura.

Što se tiče naloga vezano uz tuženikove uplate tužitelju temeljem ugovora o zakupu vještak navodi da je taj dio naloga obrađen kroz dva perioda, prvi od 1. lipnja do 31. listopada 2016. (zapravo za razdoblje za koji postoji pisani ugovor) i drugi od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2018.

Vještak ističe da je za prvi period utvrdio da je tuženik tužitelju na ime zakupnine i režijskih troškova isplatio ukupno 27.543,62 eura i to putem višestruke kompenzacije u kojoj je, osim stranaka ugovora sudjelovala i tvrtka Lamero 2015 d.o.o. U drugom periodu vještak je utvrdio da ukupno zaduženje tuženika za zakupninu iznosi 129.404,74 eura, a za režijske troškove 17.845,39 eura što sve skupa iznosi 147.250,13 eura. Izjavom o prijeboju, odnosno višestrukom kompenzacijom između stranaka i tvrtke Lamero 2015 d.o.o. da je podmiren dio dugovanja u iznosu od 31.521,13 eura. Ocjenjujući dokumentaciju vještak smatra (prvenstveno prema ispostavljenim računima tužitelja na listu spisa 67-87) da je time podmireno dugovanje za period od kolovoza do prosinca 2017., iako zakupnina za razdoblje od studenog 2016. do kraja srpnja 2017. još nije bila podmirena. Navedena izjava o prijeboju kod tužitelja da je knjižena 29. prosinca 2017., a da je u konačnici na kraju drugog perioda tužitelj knjižio tuženikov dug od 115.729,00 eura/891.960,15 kuna, odnosno upravo utuženi iznos.

Što se tiče usklađenosti knjigovodstvenih evidencija tužitelja i tuženika vezano uz predmet spora, vještak na stranicama 6-8 nalaza i mišljenja (stranica spisa 192- 194) daje tablični pregled knjiženja računa sadržanih u ranijem prijedlogu za ovrhu. Zaključuje da iz priloženih isprava proizlazi da su obje stranke za 2016. i 2017. jednako evidentirale svoje obveze i potraživanja, pa na kraju tog razdoblja proizlazi da nema tuženikovih dugovanja.

U tablici broj 3 vještak je prikazao usporedbu knjiženja za 2018. godinu pa nadalje. Iz navedene usporedbe proizlazi da su stranke jednako knjižile račune s datumom dospijeća 31. siječnja 2018. zaključno s računom koji dospijeva 7. rujna 2018. Radi se o prvih deset računa iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a odnose se na režijske troškove i zakupninu od studenog 2016. do studenog 2017.

Nakon toga vještak utvrđuje da je tužitelj knjižio račune s dospijećem od 3. rujna 2018. do 30. studenog 2018., dok iste račune tuženik nije evidentirao u knjigovodstvu. Radi se o računima koji se odnose na zakupninu od siječnja do prosinca 2018., i režijske troškove.

Nakon toga, u odnosu na 2019. stranke su knjižile dva računa (2 posljednja računa iz rješenja o ovrsi), s datumom dospijeća 10. siječnja i 15. siječnja 2019., a odnose se na režijske troškove odvoza otpada i potrošnje vode. Pritom je vještak utvrdio da je tuženik najprije knjižio, a 1. travnja 2025. stornirao račun broj 560/01/11 od 31. srpnja 2018. u iznosu od 44.793,95 eura/337.500,00 kuna a koji se odnosi na zakupninu od studenog 2016. do srpnja 2017., odnosno račun pod brojem 8 u tablici 3 nalaza i mišljenja, a koji je također kao osmi naveden u rješenju o ovrsi. Iz navedenog vještak zaključuje da je zakupnina prijebojem podmirena za razdoblje od lipnja do kraja listopada 2016. i od kolovoza do kraja 2017. dok je za period između ta dva razdoblja izdani račun storniran, a vještak navodi da je kao razlog takvog postupanja tuženika utvrdio njegov (tuženikov) zahtjev za dostavu ugovora o zakupu za 2017. i 2018. godinu.

Posljedično ovakvom knjiženju da je tužitelj za 2018. evidentirao dug tuženika od 115.729,00 eura /871.960,15 kuna pri čemu vještaku nije dostavljena dokumentacija za razdoblje nakon toga, pa ovaj pretpostavlja da stanje nije promijenjeno iako bi ga, po njemu trebalo umanjiti za tuženikovu uplatu od 1.500,00 eura koje je izvršeno 8. kolovoza 2024.

S druge strane vještak utvrđuje da je tuženik na kraju 2018. knjižio dug prema tužitelju u iznosu od 52.031,01 eur / 392.027,65 kuna dok je u ovoj godini, očito nakon storna jednog računa knjiženi iznos duga izmijenio na 5.737,06 eura / 43.225,90 kuna. U nastavku nalaza i mišljenja vještak analizira zahtjev suda da utvrdi jesu li stranke u svojim poslovnim knjigama evidentirale višestruke kompenzacije u kojima bi sudjelovalo i društvo Lamero 2015 d.o.o. Zagreb, te ukoliko jesu u kojem iznosu i temeljem koje knjigovodstvene isprave.

U tom dijelu vještak navodi da tužitelj nije dostavio evidencije o knjiženju takvih prijeboja, osim ispisa otvorenih stavki prema kojem na dan 23. srpnja 2015. nema evidentiranih međusobnih potraživanja prema društvu Lamero 2015 d.o.o. na kontima 1200 i 2220. Međutim na kontu 1343 da ima zabilježeno potraživanje od tog društva za sudske sporove u iznosu od 19.123,69 eura pri čemu vještak napominje da taj izvod nije ovjerila druga strana.

Konačno, postupajući po nalogu suda, a vezano uz kupoprodajnu cijenu spornih apartmana, a koji je nalog vještaku sud dao nakon iskaza svjedoka, vještak utvrđuje da je prilikom vještačenja pregledao izvod otvorenih stavki tužitelja iz kojeg proizlazi da nema nepodmirenih obveza prema niti jednom od prodavatelja, odnosno društvima Bisaće d.o.o., Business for you d.o.o. i Lamero 2015 d.o.o., ali naglašava da niti jedan od tih tužiteljevih dokumenata nije ovjeren od druge strane. Nadalje, u tom dijelu vještak ističe da je izvršio uvid u transakcijske račune prodavatelja kod BKS bank AG te da je utvrdio da su četiri uplate kupoprodajne cijene izvršene na transakcijske račune prodavatelja dok su tri uplate izvršene kompenzacijom. Isto tako prema evidenciji knjiženja društva Lamero 2015 d.o.o. proizlazi da je to društvo na kontu 1200 evidentiralo potraživanje od društva Anamil d.o.o. na ime kupoprodajne cijene apartmana, s tim da se knjiženja odnose na period od 2016. do konca 2020. Navedena utvrđenja vještak je detaljno prikazao u tablici 4 (stranica 10 nalaza i mišljenja – list spisa 196). Prema sadržaju te tablice proizlazi da je društvo Lamero 2015 d.o.o. kao jedan od prodavatelja knjižio ispunjenje obveze društva Anamil d.o.o. na ime kupnje apartmana i to prijebojem u iznosu od 130.528,15 eura pri čemu je ostalo neplaćeno 342.960,47 eura. Prema podacima društva Bisaće d.o.o., tom je društvu kao prodavatelju u cijelosti plaćena kupoprodajna cijena, dok je prodavatelju Business for you d.o.o. dio kupoprodajne cijene od 64.927,86 eura uplaćen na račun dok je ostalo neplaćeno 100.975,65 eura.

Sva naprijed navedena utvrđenja iz nalaza vještak je u skraćenom obliku prezentirao i u pisanom mišljenju (stranica spisa 198-199).

10.1. Saslušan na ročištu od 12. prosinca 2025. vještak je u cijelosti ustrajao na prednjim navodima iz pisanog nalaza i mišljenja, te se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 21. listopada 2025. navodeći da se u izradi pisanog nalaza i mišljenja striktno držao naloga suda, te da nije imao saznanja o drugim postupcima ili sporovima.

Na posebno pitanje tuženika odgovara da je poslovni odnos stranaka analizirao prema tri kriterija. Jedan da je bio pisani ugovor o zakupu koji je regulirao odnos stranaka od lipnja do listopada 2016. pri čemu naglašava da je, kada bi se uzeo kriterij plaćanja, zakupni odnos trajao do kraja 2017., a ako bi kriterij bio ispostavljanje računa, onda je međusobni odnos stranaka trajao do kraja 2018. Plaćanja u 2017. da su vršena po istim uvjetima, odnosno odredbama pisanog ugovora. Za tvrdnju da je 2017. podmiren dug od kolovoza do prosinca, a za prethodno razdoblje te godine ne, obrazloženje nalazi u činjenici da je tuženik jedan račun stornirao. Ne može odgovoriti bi li dostava dodatne dokumentacije od strane tužitelja utjecala na sadržaj nalaza i mišljenja, a da je za vještačenje koristio isprave koje su mu dostavile obje parnične stranke.

11. Provedenim dokaznim postupkom, po mišljenju ovog suda, utvrđen je poslovni odnos prednika tužitelja, društva Anamil d.o.o. i ovdje tuženika. Taj poslovni odnos temelji se na zakupu nekretnina, 6 apartmana u [adresa], i to upravo onih opisanih u tužbi. Taj je zakupni odnos započeo u svibnju 2016. zaključenjem ugovora koji je trajao do konca listopada iste godine. Međutim, taj je odnos nastavljen i nakon toga i trajao je i u utuženim razdoblju. Da je tome tako proizlazi i iz sadržaja presude ovog suda poslovni broj P-31/19 od 24. travnja 2020. u postupku koji je vođen između prednika tužitelja i tuženika radi predaje u posjed ovih nekretnina, a koja je presuda priložena u spis. U tom postupku, što je vidljivo iz obrazloženja presude, sam je, i ovdje tuženik, osporavajući zahtjev za iseljenje, tvrdio da zakupni odnos nije prestao istekom pisanog ugovora 31. listopada 2016., već je nastavljen u smislu odredbe čl. 595. ZOO-a. Da je tuženik držao u posjedu nekretnine iz ugovora o zakupu u utuženom razdoblju potvrđuje u svom iskazu i svjedok ZS kada kaže da Glasnik d.o.o. nije htio predati posjed apartmana, jer da prednik tužitelja nije isplatio kupoprodajnu cijenu i da je to trajalo do donošenja presude radi predaje u posjed, odnosno do srpnja 2020.

U tom dijelu identično iskazuje i svjedok ĆS koji izričito navodi da je tuženik bio u posjedu apartmana i nakon isteka pisanog ugovora i to uz znanje i suglasnost prednika tužitelja.

Pritom treba istaknuti kako je i vještak Bataljaku u svom vještačenju utvrdio da je, temeljem knjigovodstvenih evidencija stranaka, izdanih računa i izvršenih plaćanja vidljivo da je poslovni odnos stranaka nastavljen i nakon isteka roka iz pisanog ugovora.

U odnosu na provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje treba reći da je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u pisani nalaz i mišljenje vještaka Petra Bajlo iz ovosudnog predmeta poslovni broj 4 P-31/2019, a koji nalaz i mišljenje je u dokaznom postupku cijenio isključivo kao ispravu koju je u spis dostavio tužitelj. Međutim, bitno je za istaknuti da se taj nalaz i mišljenje u dijelu zakupnog odnosa za koji je to vještačenje tada provedeno u cijelosti podudara s nalazima i mišljenjem vještaka Bataljakua, konkretno podudarnost postoji u utvrđenjima koji se tiču načina knjiženja po tom ugovoru, te načinu i vremenu izvršenih plaćanja. Dakle, u odnosu na postojanje zakupnog odnosa sud zaključuje da je on započeo pisanim ugovorom iz svibnja 2016., te da je nastavljen i nakon njegovog isteka i to njegovim prešutnim produženjem u smislu odredbe čl. 546. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.,dalje ZOO). Ovo stoga jer je tuženik i nakon isteka pisanog ugovora nastavio koristiti nekretnine, a prednik tužitelja se s tim suglasio što je vidljivo iz činjenice da je tuženiku dostavljao račune i knjižio njegove obveze sukladno odredbama pisanog ugovora.

Sud ovdje smatra potrebnim naglasiti da se u konkretnom slučaju ima primijeniti navedena odredba, a ne odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18), jer predmet zakupa ne predstavlja poslovni prostor u smislu odredbe čl. 2. tog zakona.

Naime, iz sadržaja pisanog ugovora o zakupu od 19. svibnja 2016. kojega su zaključili prednik tužitelja, Anamil d.o.o. Zagreb, i tuženik proizlazi da je predmet zakupa šest apartmana u zgradi u [adresa], da je pisani ugovor zaključen za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 1. listopada 2016. Člankom 3. utvrđena je zakupnina od 30.000,00 kuna mjesečno uvećano za PDV koja dospijeva do petog dana u mjesecu za protekli mjesec uz obvezu zakupnika da plati i sve troškove režija, odnosno komunalne troškove. Prema odredbama ugovora zakupnik je dužan plaćati i sve troškove održavanja i uporabe nekretnine i to od 1. lipnja 2016. Predviđena je i mogućnost raskida ugovora (članak 10.) i to pisanom izjavom koja se predaje drugoj strani neposredno ili preporučenom poštanskom pošiljkom, a rok za iseljenje je 60 dana od dostave izjave o raskidu.

Nakon ovakvog zaključka, potrebno je ocijeniti prigovore tuženika prema kojima je ovaj zakupni odnos samo dio šireg poslovnog odnosa ovdje parničnih stranaka i trećih osoba, prije svega društva Lamero 2015 d.o.o., te Bisaće d.o.o. i Bussines for you d.o.o, odnosno u kojoj mjeri postojanje i narav tih odnosa imaju utjecaja na konkretni spor stranaka.

11.1. Prema provedenim dokazima, prvenstveno iskazima svjedoka, ali djelomično i sadržaju vještačkog nalaza i mišljenja, zaključiti je da bi ovdje sporni odnos parničnih stranaka bio dijelom više pravnih poslova u kojima su sudjelovala i označena društva. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka doista se može zaključiti da je prednik tužitelja apartmane u [adresa] kupio od tri naprijed spomenuta trgovačka društva. Prema nalazu vještaka, ovaj je pregledom financijske dokumentacije utvrdio da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena samo društvu Bisaće d.o.o., te da je prema preostala dva prodavatelja ( Lamero 2015 d.o. i Bussines for you d.o.o.) ostao nepodmiren iznos od 443.936,12 eura, pri čemu je vještak utvrdio da je plaćeni dio podmiren prijebojem (130.528,15 eura) i uplatama na račun (228.508,72 eura).

Svjedok ĆS u svom iskazu tvrdi da je sporni zakup nastavljen kako bi se izbjeglo plaćanje PDV-a na kupoprodajnu cijenu, pri čemu navodi da u pogledu zakupa ugovor zapravo nije ni realiziran jer da zakupnina nije plaćana. Potvrđuje da je prednik tužitelja kupio ove apartmane, spominje društva Polis MN i Lamero 2015 d.o.o. kao prodavatelje, ali i društva povezana s ovdje tuženikom. Prema ovom svjedoku na ime kupoprodajne cijene plaćen je samo iznos od 106.178,25 eura/800.000,00 kuna i to prijebojem. Što se tiče samog zakupa ovaj svjedok tvrdi da je ovdje tuženik od prednika tužitelja zakupio šest apartmana kako bi ih iznajmljivao turistima, a od tog iznajmljivanja da se trebao otplaćivati kredit društva Polis MN i Lamero 2015 d.o.o., prema BKS banci te zakupnina predniku tužitelja. Isto tako, na posebna pitanja odgovora da nije postojao dogovor da se zakupnina plaća isključivo kompenzacijom, te da je zakupnina od 30.000,00 kuna ugovorena za pet mjeseci 2016. godine, jer da tako piše u ugovoru.

U pogledu odnosa prednika tužitelja s društvima Lamero 2015 d.o.o., Bisaće d.o.o. i Business for you d.o.o. iskazivala je i svjedokinja ŽS. Prema njenom iskazu ugovor kojim je prednik tužitelja kupio apartmane stipuliran je na način da će kupac u nekom roku isplatiti kupoprodajnu cijenu ili vlasništvo nekretnina vratiti prodavatelju.

Konačno, svjedok ZS u svom svjedočkom iskazu povezuje sporni zakup s ostalim poslovnim odnosima ovdje parničnih stranaka i trećih osoba. Tvrdi da je ovdje tuženik zakupnine umjesto predniku tužitelja plaćao društvu Lamero 2015 d.o.o., kako bi omogućio otplatu kredita društva BKS banci, a koja je imala založno pravo na apartmanima, da bi onda u istom iskazu na pitanje tuženika odgovorio da prednik tužitelja nije otplaćivao kredit BKS banci već da je to činilo isključivo društvo Lamero 2015 d.o.o., a da je svrha spornog ugovora o zakupu bila omogućiti tuženiku da legalno iznajmljuje apartmane u turističke svrhe, što da je i radio prije i nakon ugovora o zakupu.

11.2. U odnosu na iskaze svjedoka, sud ih prihvaća samo u manjem dijelu koji se odnose na tvrdnje tuženika da je ovdje sporni zakup povezan s drugim obveznopravnim odnosima parničnih stranaka s drugim trgovačkim društvima. Međutim, u dijelu koji je bitan za odluku o ovom sporu, sud svjedočke iskaze cijeni nedorečenim i neodređenim. Također, za uočiti je da se u objašnjenju pobuda za sklapanja svih ugovora koji se spominju iskazi svjedoci značajno razlikuju kao i u navodnim obvezama sudionika tih poslovnih odnosa, ali prvenstveno ovdje parničnih stranaka.

Međutim, sve i s obzirom na postojanje ugovora s drugim trgovačkim društvima koji se tiču nekretnina koje su predmet zakupa, njihovo postojanje ne isključuje valjanost ugovora o zakupu iz kojega proizlazi sporna tražbina.

Naime, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je zakupni odnos prednika tužitelja i ovdje tuženika započeo pisanim ugovorom iz 2016. Dokaznim postupkom utvrđeno je da je taj zakup prešutno nastavljen u smislu odredbe čl. 546. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a., sve kako je to navedeno ranije u obrazloženju.

Tuženik je koristio apartmane i nakon 31. listopada 2016., a svakako i u utuženom razdoblju što je posebno bitno za ovaj postupak. Isto tako provedenim je dokazima utvrđeno da za sporno razdoblje tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz zakupnog odnosa, a s obzirom da je on prešutno nastavljen pod istim uvjetima koji su utvrđeni u pisanom ugovoru što znači da nije plaćao ugovorenu zakupninu niti režijske i komunalne troškove.

12. Odredbom čl. 519. st. 1. ZOO-a ugovorom o zakupu obvezuje se zakupnik predati zakupodavcu određenu stvar na korištenje, a ovaj s obvezuje plaćati za to ugovorenu zakupninu.

U konkretnom slučaju neće biti sporno da je prednik tužitelja tuženiku temeljem pisanog ugovora o zakupu predao u posjed šest apartmana u zgradi u [adresa]. Tijekom postupka dokazano je da je tuženik te apartmane koristio najmanje od 1. lipnja 2016. do srpnja 2020., pa dakle i u utuženom razdoblju 2017. i 2018. Iz samog ugovora proizlazi da je definirana tuženikova obveza plaćanja zakupnine u iznosu od 3.981,68 eura/30.000,00 kuna uvećano za PDV, te režijske i komunalne troškove. Iz provedenog vještačenja slijedi da dug s osnova zakupnine tuženik podmirio za 2016., te za dio 2017. i to kompenzacijama. Između stranaka nije niti sporno da za utuženo razdoblje tuženik nije ispunio svoju ugovoru obvezu.

Nadalje, iz priloženih računa, te nalaza i mišljenja vještaka Leona Bataljaku proizlazi da je prednik tužitelja tuženiku slao račune temeljem odredbe čl. 3. ugovora, a koji je nakon listopada 2016. pod istim uvjetima prešutno produljen. Također vidljivo je da je prednik tužitelja te ugovore evidentirao u svojim poslovnim knjigama, a iz navedenih utvrđenja sud zaključuje da je prednik tužitelja tuženika pozivao na ispunjenje.

Iz provedenih dokaza jasno je da tuženik za utuženo razdoblje svoju ugovornu obvezu nije ispunio. Takvim postupanjem tuženik je povrijedio svoju ugovornu obvezu, ali i odredbe čl. 519. st. 1. ZOO-a.

Sve da su i osnovani njegovi navodi o međusobnoj povezanosti spornog ugovornog odnosa s pravnim poslovima ovdje parničnih stranaka i trećih osoba, takva činjenica ne isključuje obvezu tuženikovog plaćanja zakupnine.

Pritom nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju svoju ugovornu obvezu nije ispunjavao niti uplatama na račun, a niti kompenzacijama, kako je to činio u prethodnim razdobljima i koji način ispunjenja spominje kao svoju obvezu u kontekstu pravnih odnosa s drugim trgovačkim društvima, prvenstveno društvom Lamero 2015 d.o.o.

To nadalje znači da je tuženik dužan platiti ugovorenu zakupninu te režijske i komunalne troškove. Nisu dokazane njegove tvrdnje da je pisanim ugovorom, kasnije prešutno nastavljenim,ugovorena zakupnina za pet mjeseci godišnje, jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 3. ugovora. Navedena odredba je potpuno jasna i određuje da se zakupnina plaća mjesečno. Rok od pet mjeseci odnosi se na razdoblje od pet mjeseci na koliko je pisani ugovor zaključen i ne može se tumačiti za zakupni odnos koji traje cijelu godinu, kao što je slučaj u 2017. i 2018. godini.

Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka (stranica 7 pisanog nalaza i mišljenja) slijedni da je tuženik u svom knjigovodstvu knjižio i račun prednika tužitelja za zakupninu od studenog 2016. do srpnja 2017., kojega je stornirao tek 1. travnja 2025., a da je za ostatak 2017., dakle od srpnja do prosinca te godine zakupninu namirio prijebojem. Iz navedenog je jasno da niti sam tuženik do ovog postupka nije smatrao da se obveza plaćanja zakupnine odnosi na pet mjeseci godišnje, a ne cijelu godinu. U kontekstu ovog zaključka sud ukazuje i na odredbu čl. 319. st. 1. ZOO-a prema kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a tek u slučaju da je odredba nejasna stavkom 2. istog članka propisan je način tumačenja nejasnih odredbi. Međutim iz sadržaja čl. 3. ugovora te netom opisanog postupanja tuženika u 2017. godini, jasno proizlazi da citirana odredba ugovora između stranaka nije sporna niti nejasna, te da su obje ugovorne strane tumačile na isti način.

Nadalje, sud ne prihvaća niti tvrdnju tuženika da je plaćanje zakupnine bilo ugovoreno kompenzacijama, jer to ne proizlazi iz samog ugovora. Već je rečeno da je ugovorom određeno mjesečni iznos zakupnine, pri čemu nije izričito definiran način ispunjenja koji, doduše, može biti i kompenzacija. Međutim, iz same činjenice da bi podmireni iznos zakupnine bio namiren kompenzacijom, te da nije bilo uplata na račun, ne može se zaključiti da su stranke takav način ispunjenja definirale kao jedini i isključivi način plaćanja zakupnine. To ne proizlazi niti iz navoda tužitelja, niti iz drugih priloženih dokaza, pa se zapravo radi jedino o nastojanju tuženika da otkloni svoju obvezu plaćanja, a nakon što je započeo ovaj parnični postupak.

Konačno, u odnosu na tvrdnje tuženika i iskaze svjedoka o pravnim odnosima prednika tužitelja i drugih trgovačkih društava koje spominju, treba reći da se provedenim dokazima ne može utvrditi sadržaj tih pravnih poslova, niti konkretne obveze tužitelja i na koji bi način njegove obveze iz tih pravnih odnosa utjecale na osnovanost ovdje postavljenog zahtjeva. Iskazi saslušanih svjedoka se u tom dijelu značajno razlikuju, a njihovi iskazi, kao ni tvrdnje tuženika nisu potkrijepljeni bilo kakvim materijalnim dokazom. Iz njihovih iskaza može se samo zaključiti da je prednik tužitelja poslovao s društvima Lamero 2015 d.o.o., Bisaće d.o.o., Polis MM, Bussines for you d.o.o, da se ti poslovi dotiču i apartmana koji su predmet zakupa, ali ničim ne dokazuju tuženikove tvrdnje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, odnosno da ovaj ne može od tuženika osnovano potraživati isplatu zakupnine zbog sadržaja tih odnosa zbog postojanja poslovnih odnosa s trećim osobama.

Da je tome tako, pokazuje i detalj koji se odnosi na zakupninu od siječnja do srpnja 2017., a za koju je prednik tužitelja izdao račun broj 560-01-11na iznos od 337.500,00 kuna. Tuženik taj račun nije platio, ali ga je evidentirao u svojim poslovnim knjigama i stornirao tek u travnju 2025. Ova činjenica je bitna u kontekstu utvrđenja vještaka da je zakupnina za vrijeme od srpnja do prosinca 2017. podmirena. To sudu ukazuje da eventualni pravni poslovi s trećim osobama koji se tiču i zakupljenih apartmana ne isključuju obvezu plaćanja zakupnine.

12.1. Dakle, na temelju izloženog sud je obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa, a koji se odnosi na zakupninu, te režijske i komunalne troškove zakupljenih nekretnina.

Pritom se naglašava da tuženik tijekom postupka, zapravo i nije određeno osporavao visinu tužbenog zahtjeva, već je samo u ranijem prigovoru protiv rješenja o ovrsi paušalno naveo da osporava osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja, ne navodeći određeno zašto osporava iznos koji je utužen. Iznos zakupnine na mjesečnoj osnovi definiran je ugovorom, u tom dijelu tuženik nije priložio niti predložio dokaze da bi zakupnina bila ugovorena u drugom iznosu, odnosno da je njezina visina nekim pravnim poslom izmijenjena.

U odnosu na režijske troškove tužitelj je u prilog svog zahtjeva dostavio račune koje je knjižio u svojim evidencijama, što je utvrdio i vještak, pri čemu je za razdoblje prije utuženog većinu računa knjižio i sam tuženik, te su obuhvaćeni kompenzacijama kojima je prethodno ispunjavao svoju ugovornu obvezu. U ovom postupku tuženik protivno tvrdnjama i dokazima tužitelja, nije priložio, niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da režijskih troškova nije bilo, da su bili manji ili da su prestali, a što je nakon dostave tužiteljevih dokaza bio dužan učiniti prema pravilima o teretu dokazivanja. U pogledu visine zahtjeva, za napomenuti je da je vještak utvrdio jednu tuženikovu uplatu od 1.5000,00 eura nakon utuženog razdoblja, ali navedeni iznos ne odgovara knjigovodstvenim ispravama na kojima se temelji zahtjev, niti tužitelj potvrđuje da je tom uplatom namiren dio utužene obveze, pa sud smatra da nije dokazano da se ista odnosi na neplaćenu zakupninu.

12.2. Zbog toga je sud i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja onako kako je taj zahtjev postavljen.

12.3. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj, primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a ima pravo i na zatezne kamate i to po stopi koja se odnosi na ostale odnose, pri čemu je djelomično odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu (točka 2, izreke) i to za tijek kamata, jer tražbina nije dospjela u vrijeme kada je tužitelj naznačio da su kamate počele teći, već u vrijeme kako je to naznačeno u prihvaćenom tužbenom zahtjevu..

13. U odnosu na tužiteljev tužbeni zahtjev treba reći i to da je pravomoćnim rješenjem sud ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i istim, pravomoćnim rješenjem odlučio da će se nastaviti raspravljati o glavnoj stvari, odnosno o kondenmatornom tužbenom zahtjevu.

13.1. Tužitelj je nakon toga u više podnesaka sudu predložio da održi na snazi platni nalog, ali takav tužiteljev zahtjev sud ne smatra zaprekom za donošenje ovakve presude. Naime, i u tim podnescima sadržan je kondemnatorni tužbeni zahtjev, koji je ranije bio sadržan upravo u platnom nalogu, pa bi drugačije tumačenje tužiteljevog zahtjeva zapravo bio pretjerani formalizam, jer suštinski tužitelj tijekom cijelog postupka ustraje na isplati utuženog iznosa koji proizlazi iz zakupnog odnosa.

14. U odnosu na prethodnu mjeru

14.1. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2025. predložio sudu određivanje prethodne mjere zapljenom sredstava s računa tuženika do iznosa potrebnog za namirenje ovdje sporne tražbine, zateznih kamata i troškova postupka, odnosno zabranom tuženiku da raspolaže tim sredstvima.

14.2. Prema činjeničnim navodima prijedloga proizlazi da tužitelj smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u ovom sporu, slijedom čega bi se na zahtjev tužitelja imala primijeniti odredba čl. 501.a ZPP-a, koju, u ostalom tužitelj u prijedlogu i citira.

14.3. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da za određivanje prethodne mjere trebaju biti ispunjene dvije pretpostavke. Prva od njih je da je riječ o postupku pred Trgovačkim sudom koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U ovoj pravnoj stvari bila je riječ o takvom postupku, ali je platni nalog sadržaj u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinut pravomoćnim rješenjem od 15. veljače 2024. (stranica spisa 52-53) primjenom odredbe čl. 452. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je nakon izdavanja platnog naloga ovrhovoditelj prestao postojati pripajanjem sada tužitelju, pa se nije moglo odlučivati o platnom nalogu koji glasi na stranku koja je prestala postojati.

Platni nalog je, naime, odluka suda kojom on prihvaća tužbeni zahtjev tako što nalaže tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (čl. 448. ZPP-a i čl. 41.st. 2. Ovršnog zakona – Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ). Posljedica ukidanja platnog naloga je nastavljanje raspravljanja o glavnoj stvari po tužbi, odnosno kondenmatornom zahtjevu tužitelja, kako je to i određeno točkom II. rješenja od 15. veljače 2024.

Dakle ukidanjem platnog naloga ovaj postupak se više ne vodi povodom prigovora protiv platnog naloga, pa je time otpala prva zakonska pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a zbog čega nije bilo potrebe niti ispitivati proizlazi li iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, što je druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere temeljem spomenute zakonske odredbe.

14.4. U prijedlogu za određivanje prethodne mjere tužitelj se poziva i na odredbu čl. 332. st. 1. toč. 1. i čl. 335. OZ-a, dakle predlaže odrediti mjeru osiguranja temeljem Ovršnog zakona, odnosno temeljem druge osnove.

Međutim, u činjeničnim navodima prijedloga tužitelj niti ne navodi razloge zbog kojih bi upravo temeljem navedenih odredbi OZ-a, trebalo udovoljiti njegovom zahtjevu.

14.5. Pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane su odredbama čl. 332. i čl. 333. OZ-a koji propisuju da se prethodna mjera određuje radi osiguranja novčane tražbine na temelju odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.

Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

Smatrat će se da opasnost u smislu odredbe članka 332. ovoga Zakona postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor, presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu protiv koje je dopušteno ponavljanje kaznenoga postupka, odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu, presude na temelju priznanja protiv koje je izjavljena žalba, nagodbe iz članka 332. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom, javnobilježničke isprave iz članka 332. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koja se pobija na način predviđen zakonom.

U slučajevima iz stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga članka sud može, na prijedlog protivnika jamčevine, prethodnu mjeru uvjetovati davanjem osiguranja od strane predlagatelja jamčevine za štetu koju bi protivnik osiguranja mogao pretrpjeti njezinim određivanjem.

Sud će i u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odbiti prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom, odnosno ukinuti određenu prethodnu mjeru i obustaviti postupak ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da opasnost ne postoji ili da je prestala.

14.6. U konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke za određivanje prethodne mjere prema odredbama OZ-a, odnosno tužitelj je dokazao samo vjerojatnost svoje tražbine ali ne i vjerojatnost opasnosti da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Također ne postoji ni presumirana opasnost u smislu odredbe čl. 332. OZ-a jer određivanje prethodne mjere nije predloženo na temelju neke od isprava taksativno navedenim u tom članku.

15. Tužitelj je u podnesku od 21. listopada 2025. precizirao svoj zahtjev kako u odnosu na glavno potraživanje, tako i u odnosu na troškove parničnog postupka (stranica spisa 139).

Odredbom čl. 164. ZPP-a propisano je da sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a to je dužna učiniti najkasnije do završetka raspravljanja.

U konkretnom slučaju tužitelj je u spomenutom podnesku zatražio iznos od 7.863,70 eura, ne navodeći određeno na koje se troškove zatraženi iznos odnosi. Pregledom spisa vidljivo je da niti jedan od tužiteljevih zahtjeva koji se odnose na trošak ne odgovara spomenutom iznosu, slijedom čega sud ne može utvrditi na koji dio nastalog troška se zahtjev odnosi, odnosno tužitelj nije postavio zahtjev u skladu s zakonskom obvezom iz čl. 164. ZPP-a, pa je sud taj dio zahtjeva odbio.

16. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 20. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.