REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6

Poslovni broj: Ps-8/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice PT iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, protiv tužene AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi predaje nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice i tuženice, te presude javno objavljene 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici – protutužiteljici AT iseliti iz kuće u vlasništvu tužiteljice-protutuženice PT koja se nalazi na adresi [adresa], a izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 52 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te joj se nalaže da tu kuću oslobodi od svojih stvari i preda ju u posjed tužiteljici na način da joj preda ključeve od ulaznih vrata navedene kuće, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tuženica - protutužiteljica AT suvlasnica nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 52 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, te se provedba zabilježbe navedenog prava suvlasništva povjerava Zemljišnoknjižnom odjelu u Pregradi."

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice - protutuženice PT za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 52 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženica da stanuje u navedenoj kući tužiteljice bez pravne osnove. Tužiteljica stoga, pozivajući se na odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 152/14, 94/17), predlaže da sud donese presudu, kao u izreci pod točkom I.

.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava navode tužbe da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 52 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ujedno navodi da pored nekretnine navedene u tužbi, tužiteljica da je vlasnica i čkbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] s 478 čhv i oranice u [adresa] čkbr. [katastarska čestica] s 632 čhv, upisane u istom Z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osporava navode tužbe da u obiteljskoj kući izgrađenoj na navedenoj nekretnini ona živi bez pravne osnove. Tvrdi da su ona i tužiteljica živjele u životnoj i ekonomskoj zajednici preko 9. godina, tj. od studenog 2015. do studenog 2024. godine. Tuženica da je, s obzirom na izvanbračno partnerstvo, u kontinuiranom i nesmetanom posjedu ne samo obiteljske kuće već i ostalih nekretnina označenih u Z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]. Na navedenim nekretninama tužena da, pored održavanja i vršenja posjeda, vrši i faktičku vlast na predmetnoj stvari. Svo vremensko razdoblje življenja s tužiteljicom tužena da je skrbila o njoj, plaćala sve kućne režije: električnu energiju, vodu, odvoz otpada i drugo. Tužiteljica da se prema njoj nasilnički ponašala, zbog čega da je oglašena krivom i novčano kažnjena presudom Općinskog suda u Zlataru, Prekršajni odjel u Pregradi, posl.broj: Pp-2324/2024-5 od 24. siječnja 2025. Tužena da je ulagala u tužiteljičinu kuću svoja materijalna i novčana sredstva dok je tuženoj nanosila duševne boli i materijalnu štetu za što ima pravo na obeštećenje. S obzirom da je tužiteljica napustila izvanbračno partnerstvo 12.11.2024. i sada živi u [adresa], od tada da ne mari za kuću ni ostale nekretnine, a tužena da i dalje sama živi na navedenim nekretninama, te smatra da ima pravo suvlasništva nad tužiteljičinim nekretninama. Također navodi da ona nema u posjedu ni u vlasništvu nikakovih drugih nekretnina. Stoga se tuženica poziva na pravo na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu Ijudskih prava i temeljnjih sloboda, te na pravu stajališta Europskog suda za zaštitu Ijudskih prava.

2.1. Tuženica je također navela da je zbog tužiteljičine prijetnje iseljenjem ovom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja koja je zaprimljena pod poslovnim broiem Ps- 2/2025 od 13.05.2025. i predlaže sudu da se taj postupak spoji s ovim postupkom u jedinstveni postupak i da se ta tužba ovdje smatra protutužbom.

2.2. Slijedom svega navedenog, tuženica - protutužiteljica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, te usvojiti njezinu protutužbu kojom predlaže da se utvrdi da su tužiteljica i ona suvlasnice nekretnine navedene u tužbi, svaka u ½ dijela.

3. Što se tiče navoda tuženice-protutužiteljice iz odgovora na tužbu da je ovome sudu podnijela tužbu radi utvrđenja koja je zaprimljena pod poslovnim brojem Ps- 2/2025 dana 13.5.2025., valja navesti da taj podatak nije točan jer je ovaj sud, uvidom u navedeni spis, utvrdio da se pod tim poslovnim brojem na ovom sudu vodi drugi predmet, između drugih stranaka, a također je utvrdio da je na ovom sudu zaprimljena tužba tuženice-protutužiteljice AT protiv ovdje tužiteljice-protutuženice PT radi utvrđenja izvanbračne zajednice i prava na nesmetani posjed doživotnog uživanja, i to pod pod posl. br. R2-120/2025., te je od strane ovog suda, koji se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u istom, proslijeđena OGS u Zagrebu na daljnji postupak. Stoga je neosnovan prijedlog tuženice-protutužiteljice da se taj postupak spoji s ovim postupkom u jedinstveni postupak jer nisu za to ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 313.

4. Nadalje, rješenjem donijetim u ovom postupku od 13. siječnja 2026., koje je postalo pravomoćno, ovaj sud je odbacio kao nedopuštenu protutužbu tuženice- protutužiteljice AT u odnosu na protutužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva u nekretninama označenim kao čkbr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s obzirom da taj zahtjev nije ni u kakvoj vezi s tužbenim zahtjevom tužiteljice-protutuženice kojim predlaže naložiti tuženici- protutužiteljci iseliti iz nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i protutužbeni zahtjev kojim zahtijeva utvrđenje izvanbračne zajednice između stranaka jer je istovjetan zahtjev tuženica-protutužiteljica podnijela u tužbi koja je na ovom sudu zaprimljena pod posl. br. R2-120/2025, te koja je ustupljena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnji postupak i na kojem se isti vodi pod poslovnim brojem P Ob- 724/2025.

5. Što se tiče merituma spora, između stranaka nije sporno da je tužiteljica- protutuženica PT u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 52 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tuženica-protutužiteljica AT stanuje u toj nekretnini i da ju odbija predati tužiteljici-protutuženici PT u posjed. Nije sporno niti da su stranke 9 godina živjele u izvanbračnoj zajednici koja je prestala u studenom 2024., kada je tužiteljica-protutuženica PT zbog teške narušenosti njihovog odnosa, iselila iz predmetne nekretnine na adresu sadašnjeg prebivališta.

6. Sporno je ima li tuženica tuženica-protutužiteljica AT pravo na posjed predmetne nekretnine, da li je stekla izvanknjižno suvlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela, te da li bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice- protutuženice PT kod tuženice-protutužiteljice AT došlo do povrede prava na dom.

7. Tijekom postupka, sud je, a po prijedlogu stranaka, proveo dokaze uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Pregrada od 3.6.2025., presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Pregradi, Prekršajnog odjela, posl. broj Pp- 2324/2024-5 od 24. siječnja 2025., u preslike računa na listovima 14-17 spisa, u spis ovog suda posl. broj R2-120/2025, te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

8. Što se mjerodavnog prava tiče, u ovom sporu mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 151/14, dalje: ZVDSP). Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu na preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

9. S obzirom da je tužiteljica-protutuženica PT u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, ona je, sukladno načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz odredbi čl. 122. ZVDSP-a, te čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/2019, 128/2022, 155/2023 i 127/2024) oslobođena tereta dokazivanja svog prava vlasništva, a pored toga, ta činjenica između stranaka nije niti sporna.

10. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), te je u ovome predmetu bilo potrebno utvrditi ima li tuženica-protutužiteljica AT pravo na posjed predmetne nekretnine.

11. Iz iskaza tužiteljice-protutuženice PT proizlazi da je predmetnu nekretninu naslijedila od svojih roditelja, te se radi o njezinoj rodnoj kući u kojoj je i odrasla. Nakon što se udala, otišla je živjeti drugdje, no kad se razvela, negdje 2006. godine, došla je ponovno i vratila se živjeti u tu kuću. U tom prvom braku imala je dvoje djece koji su ostali živjeti kod oca, a ona je došla u svoju kuću živjeti sama. 2019. godine doselila se k njoj tuženica, s kojom je tada započela izvanbračnu vezu. Tuženica i danas živi u toj kući i odbija iseliti iz iste. Od kada je tuženica doselila k njoj u toj kući su njih dvije živjele same. Ona se iselila u 11. mjesecu 2024. jer je tada došlo do raskida njihove izvanbračne veze jer se tuženica počela prema njoj nasilno ponašati. Dok su zajedno živjele, u toj kući su zajednički izbetonirale pod i u kupaonicu postavile pločice. Kada je iselila, prvo je otišla živjeti k svojoj kćeri u Lupinjak, a sada živi u [adresa] kod svojeg sadašnjeg partnera. U tom razdoblju, nakon što je prekinuta njihova izvanbračna veza, pokušala se više puta vratiti se u kuću i iseliti tuženicu iz iste, što tuženica odbija i tvrdi i da ima pravo živjeti u toj kući.

12. Iz iskaza tuženice-protutužiteljice AT proizlazi da ne osporava da je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljice. Iskazuje da je njihova izvanbračna zajednica započela 2015. kada se tužiteljica doselila k njoj u kuću koju je u to vrijeme imala u najmu, te ju je nakon nekog vremena tužiteljica pozvala da dođe živjeti k njoj u tu kuću jer da ne može živjeti sama, tako da je doselila k njoj 2019. i od tada neprekidno živi na toj adresi. Smatra da i dalje ima pravo živjeti u toj kući jer ista predstavlja njezin dom. Iskazala je da tužiteljica nakon što je iselila iz iste nije niti jednom došla natrag u kuću i tražila ju da iseli. Nakon što je doselila u tu kuću, ona je sa svojim sredstvima u istu uložila tako da je promijenila laminat u kuhinji i kompletno uredila kupaonicu. Ona je u to vrijeme već bila zaposlena u Call centru gdje i danas radi te prima plaću od 950,00 EUR, dok je tužiteljica u to vrijeme imala primanja od 139,00 EUR-a, odnosno svih tih devet godina bila je na bolovanju. Prije nego što je doselila u tu kuću, a kada već bila započela njihova izvanbračna zajednica, živjela je u unajmljenoj kući u [adresa] na adresi [adresa], gdje je u prizemlju bio kafić, a na katu prostor za stanovanje u koju kuću je tada k njoj došla živjeti i tužiteljica, a nakon toga odselile su u predmetnu kuću tužiteljice. Još prije toga, ona je živjela u svojoj roditeljskoj kući, a u toj kući i sada žive njezini roditelji, s kojima nije u dobrim odnosima i ne može se vratiti živjeti k njima, a nema neke druge nekretnine u vlasništvu.

13. Iskaze stranaka, u odnosu na bitne činjenice za odluku u ovom sporu, sud je ocijenio istinitim i objektivnim jer su međusobno u suglasju, a u preostalom dijelu, u kojem njihovi iskazi nisu u suglasju, isti se odnose na činjenice koje nisu bitne za odluku u ovom sporu, te ih stoga u tom dijelu nije niti potrebno analizirati.

14. Tuženica-protutužiteljica AT u ovom sporu nije uspjela dokazati da ima neko pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetne nekretnine.

15. Naime, tuženica-protutužiteljica AT, u svojem odgovoru na tužbu i tijekom postupka svoje pravo posjeda, tj .stanovanja u predmetnoj kući temelji na činjenici što je s tuženicom-protutužiteljicom 9 godina živjela u izvanbračnoj zajednici. Međutim, između stranaka nije sporno da je njihova izvanbračna zajednica prestala u studenom 2024., kada je tužiteljica-protutuženica PT zbog toga što je došlo do teškog poremećaja njihovih odnosa, iselila iz predmetne nekretnine. Sama činjenica što su stranke u navedenom razdoblju živjele u izvanbračnoj zajednici, na daje tuženici-protutužiteljici AT nikakvo pravo na posjed predmetne nekretnine.

16. Tuženica-protutužiteljica AT, osim pozivanja na činjenicu postojanja izvanbračne zajednice između stranaka, nije navela niti jednu drugu valjanu pravnu osnovu na kojoj bi temeljila svoje pravo posjeda predmetne nekretnine. Naime, ista se, u odgovoru na tužbu samo paušalno poziva na činjenice da je za vrijeme života s tužiteljicom-protutuženicom PT skrbila o njoj, plaćala sve kućne režije, te ulagala u njezinu nekretninu svoja novčana sredstva, međutim, kada bi navedene činjenice i bile točne, tuženica-protutužiteljica na istima ne može temeljiti svoje pravo na posjed predmetne nekretnine.

17. Tuženica-protutužiteljica AT je u ovom postupku podnijela i protutužbu radi utvrđenja suvlasništva na predmetnoj nekretnini, tj. na nekretnini označenoj kao čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 52 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prije svega, valja navesti da tuženica-protutužiteljica u svojoj protutužbi uopće nije navela pravnu osnovu na temelju koje tvrdi da je pravo suvlasništva predmetne nekretnine, a takva pravna osnova ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza. Naime, činjenica eventualnog ulaganja u povećanje vrijednosti predmetne nekretnine od strane tuženice-protutužiteljice AT za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, nije valjani pravni temelj stjecanja njezinog prava suvlasništva predmetne nekretnine, tim više što i iz samog njezinog iskaza proizlazi da su to bila samo manja ulaganja (postavljanje laminata i uređenje kupaonice), koja ne predstavljaju pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništava predmetne nekretnine, već jedino može prema tužiteljici-protutuženici postaviti obvezno-pravni zahtjev za naknadu sredstava uloženih u povećanje vrijednosti njezine nekretnine.

18. Slijedom navedenog, tuženica-protutužiteljica AT nije dokazala da je stekla suvlasništvo predmetne nekretnine, te je stoga njezin protutužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovanog, pa slijedom toga, tuženica-protutužiteljica AT ne može svoje pravo posjeda na predmetnoj nekretnini temeljiti niti na pravu suvlasništva.

19. U svezi prigovora prava na dom istaknutog od strane tuženice-protutužiteljice AT, valja navesti da je pravo na dom zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija - NN - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 ) koju je Republika Hrvatska ratificirala 7.11.1997.g. i koja je od tog datuma sastavni dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, te da ,u smislu navedenog članka Konvencije te prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke broj: U-III-46/2007. od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008. od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006. od 6. lipnja 2012., U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014, U-III-869/2014. od 29. kolovoza 2014., U-III-3774/2012. od 10. prosinca 2015. godine itd.) Europskog suda za ljudska prava (npr. Bjedov protiv Hrvatske – presuda od 29. svibnja 2012., zahtjev br. 42150/09, Orlić protiv Hrvatske - presuda od 21. lipnja 2011., zahtjev br. 48833/07, Paulić protiv Hrvatske – presuda od 22. listopada 2009. godine, zahtjev br. 3572/06 itd.), pravo na "dom" je autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćem prava, jer se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

20. Pri tome je nužno provesti test razmjernosti, odnosno ispitati prvenstveno predstavlja li predmetna nekretnina "dom" tuženice – protutužiteljice, a zatim je li miješanje tužiteljice – protutuženice utemeljeno na zakonu; je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu.

21. Imajući u vidu nesporne i utvrđene činjenice da tuženica-protutužiteljica živi u predmetnoj nekretnini neprekidno od 2019. godine, da na toj adresi ima i prijavljeno prebivalište, sud je utvrdio da ta kuća predstavlja njezin dom.

22. S obzirom da je tužiteljica-protutuženica PT vlasnica predmetne nekretnine, njezin zahtjev je utemeljen na zakonu (čl. 161. st. 1. ZVDSP-a), a s obzirom na narušene odnose s tuženicom-protutužiteljicom AT i prestanak njihove izvanbračne zajednice, on je usmjeren na postizanje legitimnog cilja – mirnog uživanja vlasništva (u smislu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju).

23. Nadalje, s obzirom da je tuženica-protutužiteljica AT osoba mlađe životne dobi, radno je sposobna i zaposlena je, te ostvaruje redovite prihode, nema djece niti drugih osoba za koje bi se morala skrbiti ista je u mogućnosti sebi osigurati drugi dom, te je stoga sud utvrdio da je, u konkretnom slučaju, miješanje tužiteljice-protutuženice u pravo na dom tuženice-protutužiteljice nužno u demokratskom društvu radi postizanja njezinog legitimnog cilja ostvarivanja svojeg prava na mirno uživanje vlasništava i razmjerno je tom legitimnom cilju.

24. Slijedom navedenog, prigovor tuženice-protutužiteljice AT prava na dom nije osnovan, te niti na istom tuženica-protutužiteljica ne može temeljiti svoje pravo na posjed predmetne nekretnine.

25. Prema tome, kako je tužiteljica-protutuženica PT vlasnica predmetne nekretnine, a tuženica-protutužiteljica AT nije dokazala da ima neko pravo koje ju ovlašćuje na posjed iste, tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice PT valjalo je usvojiti, te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I., a protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice AT odbiti kao neosnovanog, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom II.

26. S obzirom da je tužiteljica-protutuženica PT u cijelosti uspjela u sporu, na temelju odredbe članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/2022, dalje – ZPP), tuženica-protutužiteljica AT bila bi u obvezi nadoknaditi joj cjelokupni prouzročeni parnični trošak. Nadalje, s obzirom da je tužiteljicu-protutuženicu PT u ovom predmetu zastupao odvjetnik, na njezin parnični trošak valjalo je primijeniti važeću Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje-OT).

26.1. Punomoćnica tužiteljice-protutuženice, prema troškovniku, izjavljenom na glavnoj raspravi održanoj 20. veljače 2026,. zatražila je naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 625,00 EUR s PDV-om, navodeći da taj trošak potražuje kao jednokratnu naknadu koja se određuje u postupcima radi iseljenja. Međutim, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o postupku radi iseljenja, odnosno, o postupku iz stambenih odnosa, već se ovdje radi o postupku iz stvarno-pravnih odnosa na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te se u takvim postupcima odvjetnički trošak ne određuje na temelju Tbr. 7. st. 2. OT kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za postupke radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja i utvrđenja) i iz radnog odnosa, već se trošak u ovom postupku određuje za svaku pojedinu provedenu radnju prema vrijednosti predmeta spora prema. Nadalje, odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a što tužiteljica- protutuženica PT u ovom postupku nije učinila, već je zatražila jednokratnu nagradu u visini od 625,00 EUR na koju nagradu nema pravo, ovakav njezin zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a, te je njezin zahtjev za naknadu troškova valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanog.

27. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Pregradi, 20. ožujka 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar-Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano,, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženica