REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2407/2025-7

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarička 3, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi unosa u Registar stanova, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/2356, URBROJ: 531-14-3-25-3, URBROJ: 531-14-3-25-3 od 17. listopada 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovi postupak.

U ponovljenom postupku tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 €.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je, pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) je zahtjev tužiteljice za unos stana na adresi [adresa], pobliže opisanog u izreci tog rješenja, u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci (dalje: Registar), uz obrazloženje da se radi o stanu u vlasništvu Grada Opatije koji, kao takav, ne ulazi u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (dalje: Zakon).

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi i podnesku od 28. siječnja 2026. izlaže kako slijedi.

U bitnom, smatra da je njezin zahtjev za upis stana u Registar neosnovano odbačen. Pojašnjava da, iako je predmetni stan u [adresa] trenutno u vlasništvu Grada Opatije, nad istim je u tijeku postupak radi povrata oduzete imovine (pred Upravnim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Us I-2422/2023 i Visokim upravnim sudom RH pod poslovnim brojem Usž-4468/2024), zbog čega je status vlasništva i dalje neriješen. Navedeno znači da je tuženik, sukladno čl. 15. st. 3. Zakona bio dužan predmetnom stanu dodijeliti privremeni registarski broj. Tužiteljica ističe da navedena odredba propisuje dodjelu privremenog broja upravo u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka, što izričito uključuje i postupke povrata oduzete imovine. Smatra pogrešnim i pravno neutemeljenim tumačenje tuženika prema kojem postoji dodatni rok od šest mjeseci za prijavu stana nakon pravomoćno okončanog postupka iz st. 3. čl. 15. Zakona. Nastavno na prethodno, navodi da se odredbe st. 3. i st. 4. čl. 15. Zakona ne mogu tumačiti na način da primjena jedne isključuje drugu, jer bi u protivnom stranke u dugotrajnim sporovima izgubile pravni interes za dodjelu privremenog broja koji im zakon jamči.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je odlučna činjenica za donošenje pobijanog rješenja da se radi o nekretnini koji je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave – Grada Opatije te stoga ista, sukladno čl. 2. st. 2. Zakona ne ulazi u područje primjene navedenog Zakona. Vezano za navode tužiteljice da je riječ o nekretnini koje je predmet postupka povrata imovine tuženik ističe kako navedena okolnost nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da čl. 15. st. 4. Zakona propisuje dodatni rok od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja ili sudske odluke za prijavu stana u Registar, što tužiteljica može iskoristiti u slučaju pozitivnog ishoda tog postupka. Zaključno, ukazuje na činjenicu da je zahtjev podnesen 13. studenog 2024., čime je premašen zakonski rok za prijavu koji je, sukladno čl. 12. st. 2. Zakona, istekao 15. srpnja 2024.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama ovog spora nesporno je da je stan čiji je unos u Registar tužiteljica zatražila dana 13. studenog 2024 (podnošenjem odgovarajućeg Obrasca) u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo Grada Opatije (zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; prije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]); da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana te da ima status zaštićenog najmoprimca; da se za predmetni stan vodi postupak povrata prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje: Zakon o naknadi).

8. U čl. 2. Zakona propisano je da se Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava (st. 1). Iznimno od st. 1. ovoga članka, ovaj se Zakon ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

9. Odredbom čl. 15. Zakona propisano je da nakon što se u Registar unesu potrebni podaci, stanu se dodjeljuje stalni registarski broj pod kojim se, u okvirima zadanim Programom mjera, vodi predmet za taj stan (st. 1). Iznimno od st. 1., u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka (sporovi radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenja, predaje u posjed, donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, postupci povrata oduzete imovine, sporovi oko vlasništva nad stanom i sl.) stanu se dodjeljuje privremeni registarski broj, a stalni registarski broj se dodjeljuje i potvrda iz st. 2. se sastavlja i dostavlja strankama nakon što se donese pravomoćna sudska odluka te se podaci uneseni u Registar usklade s njezinom izrekom, osim ako iz sudske odluke ne proizlazi obveza brisanja stana iz Registra (st. 3). U predmetima iz st.3. stranke imaju dodatni rok od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja ili sudske odluke da prijave stan u Registar i ostvare prava koja im po ovom Zakonu pripadaju (st. 4.).

10. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa upravnog postupka, te podvodeći iste pod kontekst ranije citiranih propisa, Sud nalazi da pobijano rješenje tuženika nije utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a na što opravdano upire tužiteljica u ovom upravnom sporu.

11. Pravilno tuženik navodi u obrazloženju pobijanog rješenje (i odgovoru na tužbu) da nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne ili područne samouprave ne ulaze u područje primjene Zakona, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. i 2. Zakona, odnosno, drugim riječima da osobe u statusu zaštićenih najmoprimaca koje stanuju u takvim stanovima nisu adresati Zakona.

Međutim, osim činjenice da je stanu u vlasništvu Grada Opatije za rješavanje ove upravne stvari, i donošenje zakonite odluke u istoj, bitna je i činjenica da se radi o nekretnini koja je predmet postupka koji se pred nadležnim upravnim tijelom (i sudom) vodi prema odredbama Zakona o naknadi.

12. Činjenica da se u vezi nekretnine vodi postupak (upravni ili sudski), koji može utjecati na pravni položaj zaštićenog najmoprimca, proširuje područje primjene Zakona i na stanove u vlasništvu RH ili jedinice lokalne samouprave, a što jasno proizlazi iz ranije citirane odredbe čl. 15. st. 3. Zakona. Posljedično tome, zaštićeni najmoprimci koji žive u takvim stanovima imaju pravni interes zatražiti od nadležnog upravnog tijela da se takav stan evidentira u Registru s privremenim registarskim brojem.

Navedenu činjenicu tuženik nije cijenio iako je s istom bio upoznat prije donošenja osporavanog rješenja - iz stanja spisa proizlazi da su ga opunomoćenici tužiteljice, nakon podnošenja Obrasca, o tome obavijestili e-mailom od 19. prosinca 2024.

13. Slijedom prethodno navedenog, T zaključuje da je osnovan navod tužiteljice da je predmetnom stanu trebalo dodijeliti privremeni registarski broj.

14. U odnosu na navod tuženika da odbacivanjem zahtjeva nije umanjio niti oduzeo prava tužiteljici budući da tužiteljica, u slučaju pozitivnog ishoda postupka povrata oduzete imovine ima rok od 6 mjeseci za predaju zahtjeva za unos stana u Registar po čl. 15. st. 4. Zakona, pri svega valja primijetiti da je ovaj navod u kontradikciji s navodom (koji odmah potom slijedi u odgovoru na tužbu) da je zahtjev tužiteljice trebalo odbaciti kao nepravovremen obzirom da je podnesen 13. studenog 2023., a rok za prijavu istekao je 15. lipnja 2024.

Osim toga, takav navod nije utemeljen na pravilnom tumačenju odredbe čl. 15. Zakona budući da iz iste, sagledavajući njen sadržaj u cjelini a ne samo parcijalno, jasno proizlazi da se rok od 6 mjeseci odnosi na one situacije u kojima su stanovima već dodijeljeni privremeni registarski brojevi.

15. Što se tiče navoda tuženika da je zahtjev podnesen nakon isteka rok za prijavu iz čl. 12. st. 2. Zakona kojim je propisano da rok za prijavu stana u Registar istječe 15. srpnja 2024. valja navesti da se taj rok odnosi na adresate Javnog poziva za prijavu u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci od 24. travnja 2024. (dalje: Javni poziv).

Javnim pozivom pozivaju se svi zainteresirani zaštićeni najmoprimci ili zaštićeni podstanari koji su taj status stekli na temelju prijelaznih odredaba Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) u stanovima u privatnom vlasništvu, kao i vlasnici stanova u kojima žive osobe kojem imaju status zaštićenog najmoprimca ili zaštićenog podstanara, da se jave na Javni poziv i dostave dokumentaciju za upis u Registar kojom dokazuju svoj status.

Iz sadržaja Javnog poziva razvidno je da se isti ne odnosi na osobe kao što je tužiteljica, a što potvrđuje i preteći tekst koji je tuženik istog dana objavio na svojoj internet stranici i u kojem stoji:

"Napominje se kako se Javni poziv odnosi isključivo na zaštićene najmoprimce u stanovima u privatnom vlasništvu odnosno ako je vlasnik stana fizička osoba ili trgovačko društvo. Zaštićeni najmoprimci koji žive u nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (županije, grada, općina i ustanova) nisu obuhvaćeni ovim Javnim pozivom."

Slijedom ovako objavljenih informacija vezano za ostvarivanje prava iz Zakona, Sud zaključuje da se zahtjev tužiteljice, iako je nedvojbeno podnesen nakon isteka iz čl. 12. st. 2., ne može smatrati nepravovremenim.

16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da je pobijanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Stoga je temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a odlučeno kao i tč. I izreke. U ponovljenom postupku tuženik će provesti upis stana u Registar na način propisan u čl. 15. st. 3. Zakona, odnosno istom će dodijeliti privremeni registarski broj.

17. Odluka o troškovima spora (tč. II. i III. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužiteljici je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištu održanom 5. ožujka 2026. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27. siječnja 2026. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarička 3

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14