REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-2122/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi poreza na kuće za odmor, 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410-03/25- 01/120, URBROJ: 2170-02-01/5-25-3 od 22. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Baška, Jedinstvenog upravnog odjela, KASA: UP/I-410-05/24-01/1193, URBROJ: 2170-15-03-02/4-24-1 od 2. kolovoza 2024., utvrđen je tužitelju porez na kuću za odmor za 2024. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 69,68 m2, u iznosu od 278,72 €.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/25-01/120, URBROJ: 2170-02-01/5-25-3 od 22. rujna 2025. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI), da je hrvatski branitelj-dragovoljac, da se liječi od PTSP-a u Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, i to u dnevnoj bolnici u kojoj liječenje traje od 60 do 90 dana, 2 do 3 puta godišnje, o čemu je priložio medicinsku dokumentaciju, iz kojih razloga da je često odsutan s prijavljene adrese prebivališta. Stoga smatra da je pogrešna odluka tuženika kojom je utvrdio da tužitelj ne prebiva stalno na navedenoj adresi u [adresa], odnosno da se radi o kući za odmor za koju mu je razrezan porez na kuću za odmor. Tužitelj je predložio da Sud donese odluku bez održavanja rasprave. Iz podnesene tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 22. rujna 2025. S obzirom na priznat status P, tužitelj predlaže da ga Sud oslobodi plaćanja sudskih pristojbi.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Dodatno je naveo da iako tužitelj ima prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi u [adresa], on može biti obveznik poreza na kuću za odmor jer je način korištenja predmetne nekretnine, uz vlasništvo, osnova za utvrđivanje predmetne porezne obveze. U tom smislu ističe da pribavljeni podaci o potrošnji vode i struje za 2023. i 2024. ukazuju da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski, a ne za stalno stanovanje. U prilog navedenom ističe i da je u priloženim otpusnim pismima Klinike za psihijatriju Vrapče te na računima za vodu, naznačena adresa u gradu Zagrebu. Nadalje, navodi da su Zakonom o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22, 114/23, dalje: ZLP) taksativno propisani razlozi oslobođenja od plaćanja poreza na kuću za odmor, a među kojima nisu razlozi koje tužitelj navodi u tužbi.
5. Budući da su se stranke izrijekom suglasile, tužitelj u tužbi, a tuženik u odgovoru na tužbu, Sud je u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24; dalje: ZUS), spor riješio bez održavanja rasprave, s obzirom da je utvrdio da u sporu nije potrebno izvoditi nove dokaze.
6. Među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa], te da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište. Nesporna je i površina predmetne nekretnine (69,98 m[2] ).
7. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja kuću za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona oporezivu po čl. 25. istog zakona.
8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Odredbom čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po ZLP-u završiti po odredbama toga Zakona.
10. Odredbom čl. 2. st. 1. tč 12. ZLP-a definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom čl. 25. st. 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Odredbom čl. 27. ZLP-a propisano je da se porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti (st. 1.). Porez na kuće za odmor ne plaća na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice (st. 2.). Porez na kuće za odmor ne plaća na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina (st. 3.).
13. Odredbom čl. 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
14. Čl. 5. Odluke o lokalnim porezima Općine [adresa] ("Službene novine Primorsko- goranske županije", broj 41/23. i 34/24., dalje: Odluka) propisana je visina poreza na kuće za odmor u visini od 4,00 € po četvornom metru korisne površine kuća koje se nalaze na području naselja Baška.
15. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi koristi li se nekretnina za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski te koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. ZLP-a.
16. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Međutim, uvažavajući prirodu ove pravne stvari, a osobito dokaze izvedene od strane javnopravnih tijela na okolnost utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje, Sud ističe da prijava prebivališta na koju se tužitelj poziva kao na dokaz da mu ista služi za stalno stanovanje, sama po sebi ne znači da se nekretnina doista koristi za stalno stanovanje, već je tu činjenicu potrebno dokazati i drugim dokazima. Takvo shvaćanje je ovaj Sud izrazio u više svojih odluka, a isto je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudama poslovni broj: Us-188/2008 od 13. svibnja 2008., Us-1341/2009 od 23. lipnja 2011., Us-1339/09 od 2. lipnja 2011. i dr.
17. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku, kao i onih razvidnih iz isprava priležećih spisu ovog spora, te cijeneći navode tužitelja iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, Sud nalazi da je, primjenom citiranih odredbi zakona i Odluke, u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2024. budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski, što joj daje status kuće za odmor. Navedeno prvenstveno proizlazi iz utvrđene potrošnje vode i struje, a koja je razvidna iz spisu priležećih kartica HEP-operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorja, iz koje je razvidna potrošnja struje u 2023. i 2024. u periodu od svibnja do listopada, dok je u ostatku godine gotovo i nema, te ispisa potrošnje vode pružatelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, iz kojeg je razvidna potrošnja vode također za period od svibnja do listopada u 2023. i 2024., a ne i u ostatku godine. Stoga navedeno nedvojbeno ukazuje da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već u određenom dijelu godine, zbog čega je pravilno utvrđen sezonski, odnosno povremeni, karakter korištenja predmetne nekretnine.
18. Na drugačiju odluku nisu od utjecaja isprave koje je tužitelj priložio tužbi, i to liječnički nalazi i otpusna pisma s hospitalizacije tužitelja u Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu i to stoga što je samo dio liječenja na koje tužitelj ukazuje bilo u periodu godine za koji je utvrđeno da se predmetna nekretnina ne koristi, no i taj period nije bio u tolikom trajanju da bi opravdao višemjesečno nekorištenje nekretnine tijekom kojeg perioda nije zabilježena uopće ili tek minimalna potrošnja struje i vode. Osim toga, i naznačena adresa u gradu Zagrebu za primanje računa o potrošnji vode te u priloženoj liječničkoj dokumentaciji, također ukazuje da tužiteljevo mjesto stanovanja nije predmetna nekretnina na otoku Krku.
19. Nadalje, osnovano je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da su čl. 27. ZLP-a određene kuće na koje se ne plaća porez na kuće za odmor. Budući da među navedenim osnovama za oslobođenje od plaćanja tog poreza nije i priznat status P, odnosno hrvatskog branitelja-dragovoljca, na koje ukazuje tužitelj u tužbi, priznanje tog statusa ne može biti osnova za oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor.
20. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Rijeci 20. ožujka 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju PH, [adresa]
- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV
