Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-255/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika LIBURNIJE RIVIJERA HOTELA d.d., Opatija, Maršala Tita 198 , OIB: 15573308024, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj-Anzelu, odvjetniku Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 9. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, te punomoćnika tuženika, objavljene 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja potreba radnog mjesta tijekom probnog rada od dana 9. kolovoza 2024. g.

II. Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika raskida se te se utvrđuje prestanak radnog odnosa tužitelja i tuženika s danom donošenja prvostupanjske Presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza Ugovora o radu u roku od 15 dana isplati naknadu štete u iznosu od tri (3) ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, odnosno iznos od 4.950,00 Eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koje teku od dana presuđenja po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme za radnike s posebnim ovlastima, sklopljenim dana 17. svibnja 2024., na radnom mjestu voditelja operativnog odjela u hotelu Kvarner u Opatiji. Nadalje navodi da je od 9. srpnja 2024. pa sve do 30. rujna 2024. bila privremeno nesposobna za rad, a u tu svrhu da je tuženiku dostavila izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 9. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 19. kolovoza 2024., izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 20. kolovoza 2024. do 31. kolovoza 2024., te izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. rujna 2024. pa do 30. rujna 2024. Sukladno članku 117. stavak 1. Zakona o radu “Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu”. Nadalje, dana 23. kolovoza 2024. tuženik da je tužiteljici na njezinu e-mail adresu dostavio Odluku o otkazu ugovora o radu, radi nezadovoljavanja na probnom radu, na kojoj da je naveden datum 9. kolovoza 2024., iako je ista tada bila privremeno nesposobna za rad. U navedenoj odluci da je u stavku 2. navedeno da radniku ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od sedam dana, računajući od dana dostave odluke. Neovisno o navedenome, tuženik je tužiteljicu s danom 9. rujna 2024. odjavio sa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, bez ikakve prethodne obavijesti tužiteljici, koja je i dalje bila privremeno nesposobna za rad. Nejasno je na koji način je tuženik utvrdio datum prestanka radnog odnosa, ako je u odluci o otkazu ugovora o radu naveo rok od sedam dana od dostave navedene odluke, a e-mail je tužiteljici poslan 23. kolovoza 2024. Nadalje, sukladno članku 121. stavak 1., 2., 5., i 6. Zakona o radu “Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, otkazni rok radniku koji je u vrijeme dostave odluke o otkazu privremeno nesposoban za rad počinje teći od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad. Otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Iznimno od stavka 5. ovoga članka, otkazni rok teče za vrijeme razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojem je poslodavac prije početka toga razdoblja otkazao ugovor o radu i tom odlukom radnika u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.” Obzirom na citirane članke Zakona o radu, radniku otkazni rok nije mogao početi teći, iz razloga privremene nesposobnosti za rad, ali i iz razloga jer radnik nikada nije službeno zaprimio odluku o otkazu. Sukladno važećim odredbama Zakona o radu, radniku, ovdje tužiteljici, prestaje radni odnos danom dostave odluke o otkazu. Neovisno o navedenome, tužiteljica ističe da su razlozi radi kojih je tuženik donio odluku o prestanku ugovora o radu radi nezadovoljavanja na probnom roku u cijelosti neosnovani. Postavlja se i pitanje povrede obveze samog tuženika, koji postupa suprotno odredbi članku 115. Zakona o radu obzirom da je radniku otkazan ugovor o radu bez poštivanja propisanog otkaznog roka! Tužiteljica je 9. rujna 2024. tuženiku preporučenom pošiljkom poslala zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik zaprimio dana 10. rujna 2024., a na koji se isti oglušio. Također navodi da zadržava pravo da u skladu s odredbom članka125. Zakona o radu do zaključenja glavne rasprave eventualno zatraži isplatu imovinske štete, kao i da po dostavi potrebne dokumentacije uredi tužbeni zahtjev u bruto iznosu i precizira sva potraživanja koja tijekom postupka budu dospjela na naplatu. Sukladno obračunskoj ispravi za isplaćenu plaću, radnik je imao pravo na bruto iznos od 1.650,00 eura. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu u cijelosti te da smatra kako je otkaz ugovora o radu opravdan i dan u skladu sa zakonskim odredbama. Naime, prema odredbama članka 53. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZOR) poslodavac ugovor o radu (s probnim rokom) može otkazati bez čekanja isteka probnog roka (članak 120. ZOR-a), ali poštujući pisani oblik, pisano obrazloženje (članka 121. stavak 1. ZOR-a) i odredbe o dostavi tog otkaza (iako u obrazloženju odluke ne bi morao opravdavati razloge takvog otkaza) (članak 125. ZOR-a), te poštujući minimalno trajanje otkaznog roka kod probnog rada od sedam dana (članak 53. stavak 5. ZOR-a), što da je sve u predmetnom slučaju i izvršno. Stoga da se sud ne bi mogao upuštati u razložnost otkazivanja ugovora o radu s ugovorenim probnim radom, odnosno ne bi se mogao baviti pravilnošću ocjene sposobnosti radnika za vrijeme probnog rada već samo utvrđivanjem je li poslodavac ispunio naprijed navedena četiri procesna uvjeta! Primjera radi navodi odluku Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-972/06-2 od 2. svibnja 2006. - "Obzirom na smisao i svrhu probnog rada, tijekom kojeg poslodavac provjerava sposobnost i znanje radnika za radno mjesto utvrđeno ugovorom o radu, logično je da ocjenu sposobnosti i stručnosti rada radnika tijekom trajanja probnog rada provodi poslodavac, zbog čega je potpuno nebitno kakvo mišljenje o sposobnosti radnika, njegovom znanju i stručnosti, imaju drugi radnici. Kao što je navedeno, praćenje probnog rada provodi neposredni rukovoditelj radnika, koji je, kako se to može razabrati iz njegovog iskaza, dao negativnu ocjenu o sposobnostima tužiteljice za obavljanje poslova ugovorenog radnog mjesta, te svoju ocjenu detaljno i obrazložio. Stoga zaključak prvostupanjskog suda, da ostali radnici – trgovci, a saslušani svjedoci u ovom postupku, nisu imali nikakvih primjedbi na način obavljanja rada tužiteljice kroz vrijeme trajanja probnog rada, niti su imali saznanja da bi osobe nadređene tužiteljici imale primjedbe na njezin rad, nema nikakav značaj u odnosu na ocjenu znanja i sposobnosti tužiteljice za obavljanje poslova ugovorenog radnog mjesta, jer ostali radnici tuženika nisu bili dužni, niti pratiti rad tužiteljice za vrijeme trajanja probnog rada, a niti su ovlašteni davati svoju ocjenu o njezinim sposobnostima, obzirom da je, za praćenje rada tužiteljice i ocjenu njezinog rada za vrijeme trajanja probnog rada, dužan i ovlašten dati isključivi neposredni rukovoditelj tužiteljice, a to je, u konkretnom slučaju, nesporno, R. M. Stoga je, po ocjeni ovog suda, sud bio ovlašten tijekom postupka jedino raspraviti i utvrditi da li je ugovorom o radu ugovoren probni rad, da li je tuženik imao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu prije isteka probnog roka zbog negativne ocjene rada tužiteljice za vrijeme trajanja probnog roka, da li je rad tužiteljice za vrijeme trajanja probnog roka praćen u skladu sa odredbom čl. 12 Pravilnika o radu tuženika, da li je ocjenu rada tužiteljice dala osoba ovlaštena za praćenje probnog rada tužiteljice, sukladno odredbi čl. 12 Pravilnika o radu tuženika, pri čemu nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene rada tužiteljice tijekom trajanja probnog rada, ..." Nadalje navodi kako smatra da je zakonito donio takvu odluke time što je rad tužiteljice kao radnika za vrijeme probnog rada praćen u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima, i ocjenu rada radnika dala osoba ovlaštena za praćenje probnog rada radnika sukladno Pravilniku poslodavca ili drugim podzakonskim propisima. Kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu to joj je tuženik, a sukladno odredbama Zakona o radu i uz ispunjavanje svih formalnih uvjeta, otkazao ugovor o radu. Navodi tužiteljice glede povredi njezinih prava dok je privremeno bila nesposobna za rad da su bespredmetni. Ovo stoga što se odredbe na koje se tužiteljica poziva u tužbi (članak 117. ZOR-a) ne primjenjuju prilikom otkaza temeljem odredbi članka 53. ZOR-a, a što je prethodno detaljno obrazloženo. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku odbaci odnosno odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj ice, uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem svjedoka CT (stranica 43-44 spisa), te tužiteljice kao stranke (stranica 48-50 spisa).

4. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 9. kolovoza 2024. (stranica 6-7 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu Voditelj operativnog odjela u hotelu Kvarner u Opatiji otkazuje ugovor o radu sklopljen 17. svibnja 2024., uz uvjet probnog rada u trajanju od šest mjeseci, jer da nije zadovoljila potrebe radnog mjesta radi kojeg je sklopljen ugovor o radu, da radni odnos tužiteljici prestaje istekom otkaznog roka koji iznosi sedam dana, a koji počinje teći danom dostave sporne odluke, da će se neiskorišteni godišnji odmor za 2024. isplatiti sukladno članku 29. Kolektivnog ugovora tuženika, da se tužiteljica oslobađa obveze dolaska na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka i da se tužiteljica obvezuje najkasnije do dana prestanka radnog odnosa tuženiku vratiti svu službenu opremu koju je zadužila (npr. službeno vozilo, prijenosno računalo, mobitel i sl.).

5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje u tekstu; ZR) prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

6. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu dostavljena na njezinu e-mail adresu 23. kolovoza 2024. (navedeno proizlazi iz navoda tužbe i zahtjeva za zaštitu prava), dok iz potvrde o primitku sa stranice 16 spisa proizlazi kako je zahtjev za zaštitu prava od 9. rujna 2024. (stranica 14-15 spisa) tužiteljica tuženiku uputila preporučenom poštanskom pošiljkom 9. rujna 2024., kojeg je tuženik zaprimio 10. rujna 2024. (povratnica prileži na stranici 17 spisa). Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužitelj ica pravovremeno ustala radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 10. listopada 2024. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu; ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu Odlukom od 9. kolovoza 2024., kumulirano sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, te posljedično tome naknada štete zbog sudskog raskida .

8.1. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme za radnike s posebnim ovlastima, sklopljenog 17. svibnja 2024. (stranica 18-21 spisa), kao ni da je radni odnos tužiteljici prestao temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 9. kolovoza 2024. (stranica 6-7 spisa).

8.2. Sporna je dopuštenost Odluke o otkazu.

9. Sukladno članku 8. stavku 1. ZR-a u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Otkazivanje ugovora o radu s ugovorenim probnim radom uređuje odredba članka 115. stavak 1. t. 4. ZR-a kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

11. Nadalje, ugovaranja i trajanje probnog rada uređeno je odredbom članka 53. ZR- a koja propisuje da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad (stavak 1.), da probni rad iz stavka 1. ovog članka ne može trajati duže od šest mjeseci (stavak 2.).

11.1. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu članka 53. stavka 8. ZR-a kojom je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Sukladno članku 53. stavak 9. ZR-a propisano je da se na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

12. Iz gore navedenih odredbi Zakona o radu proizlazi da se otkaz Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu razlikuje od uobičajenog redovitog otkaza i to kako u pogledu materijalno pravnih uvjeta (opravdanost otkaza), tako i u pogledu procesno pravnih uvjeta. Dakle, poslodavac nema obvezu dokazivati postojanje opravdanog razloga za otkaz koji je propisan odredbom članka 135. stavak 3. ZR-a, a niti obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, a što je propisano odredbom članka 150. ZR-a.

13. Dakle, na dopuštenost Odluke o otkazu ne utječe ni način dostave Odluke o otkazu koji je po stavu suda bio zakonit. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je dostava Odluke o otkazu poštom za tužiteljicu bila neuredna (navedeno sud utvrđuje uvidom u mail od 29. kolovoza 2024. sa stranice 12 spisa) pa je tuženik osnovano tužiteljici odluku o otkazu dostavio na mail kojeg je tužiteljica ustupila tuženiku prilikom zapošljavanja, jer se i po stavu ovog suda dostava koja je vraćena s naznakom dostavljača "odselio" smatra neuspjelom.

13.1. Pritom sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je odluku o otkazu dobila putem maila dok je bila na bolovanju, a tijekom bolovanja da je stalno bila kući i nikakvu odluku o otkazu poštom da nije dobila, odnosno da je netočan navod da nije bila na adresi [adresa], obzirom da i sada živi na toj adresi. Navedeno iz razloga što tužiteljica tek u svom stranačkom iskazu danom na ročištu od 9. ožujka 2026. (stranica 48-50 spisa) prvi put navodi da nikakvu odluku o otkazu poštom nije dobila i da nije mijenjala adresu prebivanja, dok u zahtjevu za zaštitu prava od 9. rujna 2024. (stranica 14-15 spisa) to ne navodi, slijedom čega dani iskaz u tom dijelu sud cijeni neživotnim i prilagođenim potrebama postupka.

13.2. Navedeno i iz razloga što iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je znala da je ocijenjena jer je o tome bila službeno obaviještene putem maila, iz čega proizlazi da je komunikacija putem maila kod tuženika bila uobičajena, a kako je u vrijeme dostave sporne odluke bila na bolovanju, slijedom čega joj tuženik kao poslodavac tu odluku nije niti bio u mogućnosti dostaviti na radnom mjestu ili na kućnu adresu, obzirom da se je dostava putem pošte bila bezuspješna (vraćena s naznakom „odselio“).

14. Nadalje, valja ukazati da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 861/2020 od 9. ožujka 2021., broj Revr 276/2013 od 4. veljače 2014., broj Revr 793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima.

14.1. Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 2094/2018 od 22. travnja 2020., broj Revr 1423/2012 od 29. listopada 2014. te odluci broj Revr 793/2018 od 2. listopada 2019.

14.2. Dakle, pravo je poslodavca da u ugovorenom probnom radu utvrdi na bilo koji način, udovoljava li radnik određenom radnom mjestu ili ne i pri tome nije dužan radnika uključiti u taj proces jer ZR ne propisuje takvu obvezu.

14.3. Poslodavcu koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada pripada (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka - i to (obzirom da je riječ o posebnom institutu), već i samo pozivom na to što je utvrdio. Konkretno, utvrđenje da radnik ne ostvaruje očekivane rezultate rada već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan. U konkretnom slučaju dani otkaz nije diskriminirajući i šikanozan jer takvo što tužiteljica nije niti tvrdila, a posljedično niti učinila vjerojatnim. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 87/2017 od 13. svibnja 2020. Pri tom se ističe da je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica ocijenjena od strane neposredno nadređenog i to svjedoka CT koji je u svom iskazu naveo (stranica 43-44 spisa), koja je činjenica između parničnih stranaka nesporna.

14.4. Uvidom u Ocjenu probnog rada (stranica 39 spisa) ovaj sud zaključuje da ista sadržava naziv radnog mjesta tužiteljice (voditelj operativnog odjela u hotelu Kvarner u Opatiji), podatke o ocjenjivaču – CT, uz naznaku evaluacijskih vještina. Kako je tužiteljica u predmetnom slučaju ocijenjena na način da „nije uspješno zadovoljila na probnom radu“, uz tekstualno pojašnjenje da nije zadovoljila očekivanjima poslodavca u pogledu kvalitete, učinkovitosti i načina obavljanja poslova radnog mjesta, da nije u dovoljnoj mjeri ispunila postavljene zahtjeve i standarde radnog mjesta i da nije pokazala potrebnu razinu stručnosti, samostalnosti i organizacijskih sposobnosti očekivanih za navedenu poziciju, to proizlazi da navedena ocjena znači da tužiteljičine vještine nisu na potrebnoj razini za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je zaključen ugovor o radu između parničnih stranaka.

15. Ovdje se ističe da je u slučaju otkaza ugovora o radu kojim je ugovoren probni rad dovoljno da poslodavac u otkazu naznači da radnik u probnom roku svojim radom nije zadovoljio potrebama radnog mjesta, odnosno da nema stručne i druge sposobnosti koje su mu potrebne. Poslodavac pri tom ne mora iznositi sve činjenice zbog kojih nije zadovoljan radnikovim radom, već u otkazu treba naznačiti nepovoljnu ocjenu radnikova probnog rada, a sud nema ovlast upuštati se u takvu poslodavčevu ocjenu, osim ako iz činjeničnog stanja proizlazi da je poslodavčeva ocjena posljedica diskriminacije, a što ovdje nije slučaj.

15.1. Prema tome, ovaj sud ocjenjuje da je tuženik na pravilan i zakonit način otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog nezadovoljavanja iste na probnom radu, obzirom da je u dostatnoj mjeri obrazložio razloge za takvo postupanje, a koje razloga i kriterije sud nije ni ovlašten preispitivati u ovom postupku, dok s druge strane nije ni učinjeno vjerojatnim da bi takav otkaz tužiteljici bio posljedica navodne diskriminacije prema njoj.

15.2. Pritom valja napomenuti kako procjenu obavlja li radnik uspješno poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu može izvršiti isključivo poslodavac, što je i smisao i svrha ugovaranja instituta probnog rada. Pritom sud nije dužan, a niti ovlašten, utvrđivati u sudskom postupku je li radnik, u konkretnom slučaju tužiteljica, doista zadovoljila na probnom radu ili ne, budući da se radi isključivo o diskrecijskoj ocjeni samog poslodavca.

16. U odnosu na navod tužiteljice da joj otkazni rok nije mogao teći, kako iz razloga privremene nesposobnosti za rad tijekom koje je dana 23. kolovoza 2024. zaprimila spornu odluku, tako i iz razloga što tu odluku nikada nije službeno zaprimila navodi se da se u slučaju otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju odredbe članka 121. stavak 2. ZR-a, a sve temeljem odredbe članka 53. ZR-a. U odnosu na navod da nikada službeno nije zaprimila spornu odluku upućuje se na točku 13. obrazloženja ove odluke.

17. U konačnici, a vezano za prigovor kako tuženik nije poštivao propisani otkazni rok navodi se da iz sporne odluke proizlazi da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od sedam dana, računajući od dana dostave Odluke (točka 2. Odluke o otkazu ugovora o radu). Uvidom u odjavu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (stranica 8-9 spisa) utvrđeno je da je kao datum prestanka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju naveden 9. rujna 2024., koji dan je ujedno i dan prestanka svojstva osiguranika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (navedeno sud utvrđuje uvidom u obrazac eM-2P sa stranice 10 spisa). Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica spornu odluku zaprimila mailom dana 23. kolovoza 2024. (navedeno proizlazi iz navoda tužbe i zahtjeva za zaštitu prava), to proizlazi da bi otkazni rok istekao dana 30. kolovoza 2024. Činjenica što je tužiteljici kao dan isteka otkaznog roka naveden 9. rujna 2024. ne može biti razlogom nezakonitosti same odluke o otkazu obzirom da prava tužiteljice u tom pogledu nije povrijeđena, već se radi o prekršaju tuženika kao poslodavca, uz napomenu da tužiteljica niti ne tvrdi da za devet dana u rujnu 2024. nije dobila plaću.

18. Uzimajući sve navedeno u obzir, prema ocjeni ovog suda Odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u je cijelosti dopuštena i zakonita. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Sud je prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka MT jer su u bitnome iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo. Ono što čini razliku u iskazu svjedoka i tužiteljice je subjektivna ocjena pojedinih situacija koje imaju uporište u istim činjenicama.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7. t. 2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 625,00 eura (PDV uključen) koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje u iznosu od 500,00 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod tokom II. izreke ove presude.

21. Tužiteljici nije priznat parnični trošak, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP -a, budući da je u cijelosti izgubila parnicu.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda , a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.