Poslovni broj: P-429/2024-31
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Julijana Pešo, odvj. u Šibeniku, protiv tuženika: ad.1) RH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Matić, odvj. u OD Matić-Prlić u Zagrebu, ad.2) VH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Buajs, odvj. u Zagrebu, ad.3) CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Buajs, odvj. u Zagrebu, ad.4) TH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Buajs, odvj. u Zagrebu ad.5) LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ad.6) ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ad.7) ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i ad.8) ĐH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 16. veljače 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu održanom povodom objave dana 20. ožujka 2026.g.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Ovlašćuje se tužitelj HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na svoje ime i za 5/8 dijela, uz istovremeno brisanje dosadašnjeg upisa na čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sa imena HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], RH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], VH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], TH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i ĐH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa]."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku ad.1) u iznosu od 1.700,00 Eura, a tuženicima ad.2), ad.3) i ad.4) u iznosu od 1.850,00 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje:
1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je darovanjem od tete NH, a temeljem Darovnog ugovora koji je u potpisima stranaka ovjeren po Nevenki Nakić, j.b. u Šibeniku br.OV-3056/2021 dana 31.ožujka 2021.g., tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za 5/8 dijela (ili 15/24 dijela), međutim, kako da je u trenutku provedbe ovog ugovora kroz zemljišne knjige prednica tužitelja NH, na ovoj nekretnini bila upisana samo u visini od ¼ dijela, i cit. ugovor da je proveden na ime HH, samo u tom udjelu, a da je NH suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga ŠH (ĆH) Gracina pok. ŽH temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku br.O-649/2013 od dana 28.lipnja 2013.g., za 15/24 dijela, odnosno, za 5/8 dijela, te na ime bračne stečevine, a što da je pravomoćno utvrđeno presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-315/2009 od dana 8. travnja 2013.g., pa da, slijedom navedenog, ispravni suvlasnički udjeli na ovoj nekretnini sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku br. O- 649/2013 od dana 28.lipnja 2013.g., glase kako slijedi: HH, za 15/24 dijela (ili 5/8 dijela), RHpravni slijednik DH, za 1/8 dijela, VH, za 1/24 dijela, CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), za 1/24 dijela, TH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), za 1/24 dijela LH (OIB: [osobni identifikacijski broj])-pravni slijednik OH, za 1/32 dijela, ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj])-pravni slijednik OH, za 1/32 dijela, ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj])-pravni slijednik OH, za 1/32 dijela, ĐH (OIB: [osobni identifikacijski broj])-pravni slijednik OH, za 1/32 dijela. U zemljišnim knjigama na ovoj nekretnini u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] da su upisani tužitelj i tuženi koji su osobno ili preko svojih prednika sudjelovali u postupcima koji su pravomoćno okončani presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P-347/06, odnosno, presudom Županijskog suda u Šibeniku Gž-315/09 te koji su pravomoćno utvrđeni sunasljednici, zajedno sa NH, pok. ŠH (Ive) Gracina pok. ŽH. Tužitelj navodi ima pravni interes srediti z.k. stanje svoje nekretnine, pa predlaže da sud po dovršenom postupku, donese presudu kojom se ovlašćuje tužitelj HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime i za 5/8 dijela, uz istovremeno brisanje dosadašnjeg upisa na čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2) u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sa imena HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], RH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ŠH [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], TH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i ĐH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa].
2. Tuženik ad.1) se u potpunosti protivi tužbi kao i tužbenom zahtjevu te shodno tome predlaže prije svega tužbu odbaciti kao nedopuštenu i neurednu, a podredno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan. Tuženik ad.1), uzimajući u obzir članak 5. stavak 4. i članak 186. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), prigovara urednosti, pa samim time i dopuštenosti tužbe iz razloga što da iz iste nije razvidno na kojoj pravnoj osnovi se ista temelji odnosno iz tužbe nije razvidno, a niti navedeno proizlazi iz dostavljenih materijalnih dokaza, zašto tužitelj smatra da je isti vlasnik upravo 5/8 dijela predmetne nekretnine odnosno zemljišnoknjižne čestice - zk.č.br. 1553/4 ZGR, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik ad.1) nastavno ukazuje na činjenicu kako iz same tužbe odnosno iz historijata tužbe i dostavljenih dokaza, a koji su dostavljeni i izneseni zajedno s tužbom nikako ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva pri čemu se također napominje kako je sama tužba pa i tužbeni zahtjev neuredan i nepodoban za meritorno odlučivanje zbog čega tuženik predlaže da sud tužbu odbaci kao neurednu, a podredno da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti obzirom je isti neosnovan, navodeći da je tužitelj naznačio da se tužba podnosi radi “ispravka uknjižbe“, te da, ukoliko tužitelj želi ishoditi ispravaka uknjižbe, to da je za navedeno nadležan zemljišnoknjižni odjel naslovljenog suda u za to predviđenom postupku ispravka pogrešnog upisa koji je reguliran odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Iz navedenog razloga naslovljeni sud da nije niti nadležan za vođenje postupaka koji su usmjereni na ispravke navodno pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa. U tom smislu da nije niti pravno osnovan sam tužbeni zahtjev na način koji je koncipiran i postavljen budući da tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da ga se u bitnome utvrdi vlasnikom predmetne čestice dok isti ne navodi po kojoj pravnoj osnovi ili temeljem kojih isprava pa se opravdano postavlja ponovno pitanje po kojoj osnovi bi tužitelj trebao biti utvrđen vlasnikom predmetne čestice u 5/8 dijela. Tuženik ad.1) također ukazuje na činjenicu da tužitelj niti nema pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka, budući da, ukoliko tužitelj smatra da ima isprave koje su podobne za upis njegovog navodnog prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u zemljišnu knjigu, to da je isti morao pokrenuti pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak zbog čega tužitelj nema pravni interes za pokretanje i vođenje ovog parničnog postupka. Osnovna procesna pretpostavka za pokretanje parničnog postupka da je postojanje pravnog interesa na strani tužitelja. Ukoliko postoji drugi pravni put, pored parničnog postupka, za ostvarenje određenih pravnih interesa, to da se prije pokretanja parničnog postupka mora iskoristi mogućnost tog drugog pravnog puta. U konkretnom slučaju, ukoliko tužitelj smatra da je tužitelj po osnovi određenih sudskih odluka i pravnog posla stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, to da je isti morao pokrenuti već spomenuti pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, a ne ovaj parnični postupak. Tužbu da je stoga potrebno odbaciti kao nedopuštenu budući da je tužitelju na raspolaganju bio pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama. Osnovanost tuženikovih tvrdnji proizlazi također iz analogne primjene čl. 19. ZPP-a. Tuženik ad.1) navodi da smatra da je tužbeni zahtjev na način kako je postavljen od strane tužitelja neuredan i nepodoban za meritorno odlučivanje zbog čega predlaže da sud uzimajući u obzir čl. 109. i čl. 106. ZPP-a tužitelja pozove na ispravak i dopunu istoga uz upozorenje mogućeg odbačaja tužbe. Naime, tužitelj da prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva nije poštivao odredbe Zakona o zemljišnim knjigama koje reguliraju pravilno, potpuno i pravno ispravno opisivanje predmetne nekretnine. Ujedno naglašava kako je tužbeni zahtjev također neuredan budući da tužitelj bez ikakvog obrazloženja navodi da predlaže da ga sud utvrdi vlasnikom 5/8 dijela predmetne nekretnine dok istovremeno predlaže da se tuženici brišu kao vlasnici predmetne nekretnine što samo po sebi ne može biti ispravno tj. takav tužbeni zahtjev proturječi sam sebi. Ukoliko bi tužitelj zaista bio vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine to se postavlja pitanje tko je vlasnik ostalih 3/8 dijela ako se tuženici imaju brisati kao vlasnici predmetne nekretnine. Tuženik ad.1) nadalje navodi da nije niti jasno kome od tuženika se ima “oduzeti“ koji sadašnji suvlasnički dio predmetne nekretnine da bi se isti “dodijelio“ tužitelju. Tužbeni zahtjev da je dakle evidentno neuredan, nejasan i nedorečen zbog čega isti ne može biti prihvaćen pa je stoga tužbu potrebno odbaciti. Zbog iznesenih razloga dakle tužbeni zahtjev nije podoban za meritorno odlučivanje, a čak i u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, isti bi bio neprovediv u zemljišnoj knjizi naslovnog suda pa se zbog toga tužba treba odbaciti. Iz svih prije iznesenih razloga tuženik ad.1) predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu, neurednu i nepodobnu za meritorno odlučivanje dok smatra da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1) kao i u odnosu na sve ostale tuženike, potrebno odbiti kao neosnovan. Naime, sam tužitelj da je uz tužbu dostavio povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako je tuženik ad.1) vlasništvo ¼ dijela predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.11.2023. godine koji je zaključio kao kupac s prodavateljem, DH, a koji Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica iz Šibenika dana 16.11.2023. godine dok je sam upis uknjižbe prava vlasništva proveden temeljem pravomoćnog Rješenja zemljišnoknjižnog odjela naslovljenog suda od 21.11.2023. godine, posl.br. Z- 20551/2023. Dakle tuženik ad.1) je vlasništvo ¼ dijela predmetne nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom od svog pravnog prednika DH dana 22.11.2023. godine pri čemu zemljišnoknjižnom Rješenju o upisu od 22.11.2023. godine nitko nije prigovorio, pa tako niti tužitelj koji je u to doba već bio upisan kao knjižni vlasnik predmetne nekretnine u ispravnih ¼ dijela (a ne 5/8 dijela). Da je tužitelj smatrao da tuženik ad.1) nema pravo od svog pravnog prednika u vlasništvo steći 1/4 dijela predmetne nekretnine iz bilo kojeg razloga, to je isti mogao u to doba poduzeti određene pravne radnje, ali iste su očigledno izostale, zbog čega tuženik ad.1) nema niti je ikada imao bilo kakva saznanja o tome da tužitelj smatra da ima više prava u odnosu na predmetnu nekretninu od onog prava koje je bilo upisano u zemljišnu knjigu u trenutku podnošenja prijedloga za upis uknjižbe prava vlasništva tuženika nad ¼ dijela predmetne nekretnine. Iz prije iznesenog da dakle proizlazi da čak i kada bi se utvrdilo da je tužitelj pa i tužiteljev pravni prednik bio vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine (a ne ¼ dijela kako je to upisano u zemljišnu knjigu) što se i dalje u cijelosti osporava, to sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1) ne bi mogao biti prihvaćen. Dakle tuženika ad.1) da nastavno na sve do sada iznesene prigovore “štiti“ načelo povjerenja, istinitosti i potpunosti zemljišne knjige budući da je tuženik ad.1) predmetnu nekretninu stekao naplatnim pravnim poslom (Kupoprodajnim ugovorom) od prethodnog knjižnog vlasnika DH zbog čega je isti predmetnu nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Navedeno da proizlazi iz čl. 122., čl. 123. i čl. 124. ZV-a kao i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama koji propisuju kako načelo povjerenje u zemljišnu knjigu ima prednost pred pravom stjecanja vlasništva dosjelošću i/ili nasljeđivanjem i/ili po drugoj pravnoj osnovi. Zbog prije iznesenog se tužbenom zahtjevu tužitelja ne može udovoljiti, a sudska praksa kako Vrhovnog suda Republike Hrvatske tako i Županijskog suda potvrđuju prije navedene pravne stavove dok valja napomenuti kako odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezuju sve sudove, pa i naslovljeni. Dakle, tužitelj čak i kada se ne uzmu u razmatranje svi prigovori i razlozi koje je tuženik ad.1) iznio, da ne može postati vlasnik predmetne nekretnine u 5/8 dijela na teret tuženika ad.1) zbog već spomenutog načela povjerenja u zemljišne knjige odnosno konkretno zbog čl. 122., čl. 123., čl. 124., čl. 130. ZV- a i kao i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama tj. zbog činjenice da je tuženik ad.1) svoje pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmet ovog postupka upisao u zemljišnu knjigu (po osnovi Kupoprodajnog ugovora) prije poduzimanja bilo kakvih pravnih radnji tužitelja koji bi bili usmjereni na stjecanje prava vlasništva 5/8 dijela predmetne nekretnine pri čemu tuženik ad.1) nije, niti ima, saznanja o navodnim pravima tužitelja koje isti nastoji ostvariti u ovom postupku (stjecanje prava vlasništva u dijelu koji prelazi ¼ dijela predmetne nekretnine). Stoga da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika potrebno svakako odbiti kao neosnovan. Unatoč tome što tuženik ad.1) smatra da je tužbu potrebno odbaciti, a podredno, tužbeni zahtjev u odnosu na njega svakako odbiti i to iz razloga koji su izneseni u odgovoru na tužbu, tuženik ad.1) iznosi svoj pravni stav u odnosu na samo osnovanost tužiteljeve tvrdnje o tome da je isti “preko“ svog pravnog prednika MH stekao 5/8 dijela predmetne nekretnine. Tužitelj da u bitnome u tužbi navodi da je isti navodni vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine. Svoje navodno pravo izvodi iz navodnog prava svog pravnog prednika, NH tvrdeći da je tužitelj od NH u dar dobio upravo 5/8 dijela predmetne nekretnine i to temeljem Ugovora o darovanju od 31.03.2021. godine. Sasvim da je jasno da tužitelj vlasništvo 5/8 dijela predmetne nekretnine može steći jedino ukoliko nesporno dokaže da je njegov pravni prednik zaista bio vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine (a ne samo ¼ dijela) a sve uzimajući u obzir opće pravno načelo prema kojem nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što i sam ima. Nastavno na prije izneseno, također je jasno je da je tužitelj uzimajući u obzir pravila o teretu dokazivanja dužan dokazati da je NH bila vlasnica 5/8 dijela predmetne nekretnine, a ne samo ¼ dijela, a kako je to bilo upisano u odgovarajući zemljišnoknjižni uložak. Tužitelj svoju tvrdnju o tome da je NH bila vlasnica 5/8 dijela predmetne nekretnine da temelji isključivo na Rješenju o nasljeđivanju naslovljenog suda od 28.06.2013. godine, posl.br. O- 649/13 i presudi naslovljenog suda od 19.09.2008.g., posl.br. P- 347/06 koja da je preinačena Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 08.04.2013. godine, posl.br. Gž- 315/09. Jednostavnim uvidom u prije navedeno Rješenje o nasljeđivanju kao i Presude naslovljenog suda kao i Županijskog suda u Šibeniku lako da se može utvrditi kako iz istih nikako ne proizlazi da bi pravni prednik tužitelja NH u odnosu na predmetnu nekretninu - zk.č.br. 1553/4 ZGR, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] imala veća prava od onog koje je bilo upisano na njeno ime, a koje pravo je sada upisano na ime tužitelja, a koje se odnosi na pravo vlasništva u ¼ dijela predmetne nekretnine. Naime, predmetnim Rješenjem o nasljeđivanju, NH da je naslijedila upravo ¼ dijela predmetne nekretnine dok da ista nije naslijedila niti na drugi način stekla vlasništvo predmetne nekretnine u većem omjeru od iskazanih ¼ dijela. Tužiteljevo upiranje na Presudu naslovljenog suda od 19.09.2008.g., posl.br. P- 347/06 koja je preinačena Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 08.04.2013. godine, posl.br. Gž- 315/09 da nije od nikakvog značaja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva budući da obje Presude nemaju nikakve veze s predmetnom nekretninom- zk.č.br. 1553/4 ZGR, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina odnosno zemljišnoknjižna čestica uopće da nije niti bila predmet navedenih sudskih odluka, a sve budući da iste nisu bile obuhvaćene tužbom NH koja je pokrenuta pred naslovljenim sudom i koja je okončana Presudom naslovljenog suda od 19.09.2008.g., posl.br. P- 347/06 koja je preinačena Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 08.04.2013. godine, posl.br. Gž- 315/09. Dakle navedene sudske odluke da nemaju uopće veze s predmetnom nekretninom zbog čega da se može zaključiti kako se samo u predmetnom Rješenju o nasljeđivanju spominje predmetna nekretnina i to na način da se ista uručuje u ostavinskom postupku NH u omjeru ¼ dijela. Upravo da je tih ¼ dijela predmetne nekretnine upisano u zemljišnu knjigu kao vlasništvo NH i upravo je samo tih 1/4 dijela predmetne nekretnine moglo biti predmet prijenosa darovanjem na tužitelja zbog čega tužitelj evidentno nema pravnu osnovu za upis svog prava vlasništva na 5/8 dijela predmetne nekretnine pa je stoga tužbeni zahtjev potrebno odbiti. U Presudama na koje se tužitelj poziva da se spominju isključivo i jedino zk.č.br. 2022/1, k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2023/2, k. o. [katastarska općina] koja je upisana kao ZK tijelo II u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 1553/1, k. o. [katastarska općina] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok da se nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva u navedenim sudskim odlukama nigdje ne spominje pa stoga da nije jasno zašto tužitelj misli da je NH na taj način stekla vlasništvo predmetne nekretnine u 5/8 dijela. Tuženik ad.1) kao važno napominje kako NH kao pravna prednica tužitelja protiv zemljišnoknjižnog Rješenja zemljišnoknjižnog odjela naslovljenog suda od 11.05.2016. godine, posl.br. Z- 712/2015, a kojim je ista upisana upravu u ¼ dijela predmetne nekretnine, nije niti uložila prigovor odnosno žalbu zbog čega da je sasvim jasno kako pravni prednik tužitelja nije niti imao prigovor na činjenicu da će se isti u zemljišnu knjigu, a u odnosu na predmetnu nekretninu, upisati upravo u ¼ dijela, a ne u 5/8 dijela. Odgovarajuće Rješenje zemljišnoknjižnog odjela naslovljenog suda da je sam tužitelj dostavio u sudski spis. Iz svega iznesenog da tužbeni zahtjev ne može biti prihvaćen ne samo u odnosu na tuženika ad.1) nego i u odnosu na sve ostale tuženike, a sve budući da tužiteljev pravni prednik nije bio vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine pa shodno tome niti tužitelj ne može biti vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine. Završno, a uzimajući u obzir sve prije izneseno, tuženik ad.1) predlaže odbaciti tužbu, a podredno tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1), pa i ostale tuženike odbiti u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku ad.1) naknadi troškove ovog parničnog postupka.
3. Tuženi ad.2), ad.3) i ad.4) se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je isti u cijelosti neosnovan te da tužitelj nema valjani pravni osnov, niti dokumentaciju temeljem koje bi se mogao uknjižiti na predmetnoj nekretnini za udio od 5/8 dijela, dok da su oni upisani u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri temeljem valjanog pravnog temelja i valjane dokumentacije, da iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-649/2013 od 28.6.2013.g. da je vidljivo da je prednica tužitelja NH proglašena nasljednicom iza pok. VH na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 3/12 dijela, da se presude OS i ŽS u Šibeniku koje je tužitelj dostavio u spis ne odnose na predmetnu nekretninu, a da temeljem darovnog ugovora koji je tužitelj dostavio u spis tužitelj nije nikako mogao steći pravo vlasništva za zahtijevani udio, te predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Tuženi ad.6), ad.7) i ad.8) se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, dok tužena ad.5) iako uredno obaviještena nije pristupila na ročište niti posebnim podneskom osporila navode tužbe.
5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku br. O-31/82 od dana 14. prosinca 1982.g., Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku O-649/2013 od 28.6.2013.g., Presude Općinskog suda u Šibeniku P-347/06 od 19. rujna 2008.g., Presude Županijskog suda u Šibeniku Gž-315/2009-2 od 8. travnja 2013.g., Darovnog ugovora od 30. ožujka 2021.g., Rješenja Općinskog suda u Šibeniku Z-20551/2023 od 22. studenog 2023.g., Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. studenog 2023.g., Zapisnika mjesta očevida od 13. lipnja 2025.g., Nalaza i mišljenja vještaka Ante Marina, ing. geod od 11. rujna 2025.g., fotografija predmetne nekretnine, Prijepisa posjedovnog lista, saslušanjem svjedoka IH, JH, te saslušanjem tužitelja HH, tuženika ad.1) RH, tuženika ad.2) ČH, te tužene ad.4) TH, kao stranaka u postupku.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
7. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja za 5/8 dijela nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].
8. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je na predmetnoj čest. zgr. [katastarska čestica], dvor, površine 148 m2, bio uknjižen ŠH pok. ŽH za suvlasnički dio od ¼, a nakon njega, temeljem rj. o nasljeđivanju O-649/2013 od 28.6.2013.g. za isti suvlasnički dio od ¼ TH MH, te temeljem ugovora o darovanju od 30.3.2021.g. za siti suvlasnički dio od ¼ TH HH, da je za suvlasnički dio od ¼ bio uknjižen Gracin DH, a nakon njega temeljem Ugovora o kupoprodaji od 16.11.2023.g. za isti suvlasnički dio od ¼ RH ČH, da su za suvlasnički dio od ¼ uknjiženi ĐH OH i ĐH H, za suvlasnički dio od 1/12 TH ŠH, za suvlasnički dio od 1/12 TH CH, za suvlasnički dio od 1/12 TH, za suvlasnički dio od po 1/16 dijela ĐH, LH, ĐH ZH, ĐH ČH i ĐH JH.
9. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku O-649/2013 od 28.6.2013.g. razvidno je da je iza smrti ŠH (Ive) Gracina pok ŽH njegovu ostavštinu pod I.B) a ovdje predmetnu nekretninu naslijedila supruga mu NH za 3/12 dijela, sin IH za 3/12 dijela, kći OH za 3/12 dijela, unuk VH za 1/12 dijela, Unuka CH za 1/12 dijela i unuka TH za 1/12 dijela.
10. Pregledom Darovnog ugovora od 30. ožujka 2021.g. sklopljenog između NH, kao darovateljice i HH, ovdje tužitelja, kao obdarenika. utvrđeno je da je predmet darovanja, između ostalih, ovdje utužena čest. zgr. [katastarska čestica] (dvor od 148 m2), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 5/8 dijela, te se za istu navodi da je stečena nasljeđivanjem iza smrti supruga darovateljice VH temeljem rj. o nasljeđivanju O-649/2013 od 28.6.2013.g.,a on pak nasljeđivanjem od svog oca ŽH pok. R temeljem rj. o nasljeđivanju O-31/82 od 14.12.1982.g., kao i na ime bračne stečevine što da je pravomoćno utvrđeno presudom ŽS u Šibeniku Gž-315/2009 od 8.4.2013.g., te temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog između ŽH i VH dana 12.4.2001.g.
11. Pregledom Presude Općinskog suda u Šibeniku P-347/06 od dana 19. rujna 2008.g., preinačene presudom Županijskog suda u Šibeniku Gž-315/2009-2 od dana 8. travnja 2013.g., utvrđeno je da predmet iste nije bila ovdje utužena nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],
12. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Šibeniku Z-20551/2023 od 22. studenog 2023.g. utvrđeno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora ovjerenog 16.11.2023.g. dopuštena uknjižba prava suvlasništva ¼ dijela kčbr. [katastarska čestica] zgr, dvor, površine 148 m2, sa imena i suvlasništva IH na korist RH, ovdje tuženog ad.1), a kojim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 15. studenog 2023.g. prodavatelj IH jamči kupcu RH da je jedini, isključivi i nesporni vlasnik ¼ dijela utužene nekretnine kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da ne postoji neko pravo prodavatelja ili nekog trećeg niti opterećenje kakvim uknjiženim ili neuknjiženim služnostima ili stvarnim teretima.
13. Očevidom na mjestu spora od 13. lipnja 2025.g. uz učešće vještaka mjernika Ante Marina, ing., geodeta, utvrđeno je da se pokazana nekretnina identificira kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine po katastarskom operatu 148 m2, da je upisana u posjedovni list 8878 sa više različitih osoba, a OH ZH, OH JH, IH DH, IH ŠH, IH Ante, IH TH, IH CH, LH i LH RH, da predmetna nekretnina je ograđena sa tri strane niskim betonskim zidom i to do juga, zapada i istoka dok prema sjeveru nema vidljive granične oznake, da se na samoj nekretnini zatiču uredno obrađene masline i jedna gusterna za vodu, a unutar parcele nema vidljivih pregrada niti međa i ostavlja dojam jedinstvene cjeline, dok je sa sjeverne strane susjedna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i baš prema toj nekretnini nema vidljivih graničnih oznaka na terenu, naposljetku da su čestice formirane u katastru i to zgr.1553/4 K. O. [katastarska općina] da je nastala 2022. i to formiranjem od čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da se na istoj zatiče cisterna, a kako je to sve i razvidno iz skice mjesta očevida koju je isti vještak i dostavio od dana 25.8.2025.g.
14. Svjedok IH iskazuje da mu je poznat predmet spora, da se na čestici 1553/4 K. O. [katastarska općina] nalazi gusterna a koju je napravio njegov djed ŽH, ali ne zna koje godine, da nekretnina ima površinu od 148 m2, a koju da je naslijedio njegov otac VH za cijelo, d se sada na toj nekretnini nalaze neke masline, da što se tiče tužitelja ne zna što on traži, da je čuo da je dobio dio te nekretnine od NH zvane HHR, da je obitelj NH masline prije obrađivali i brali a prije da je tu bio vinograd, dok da sad ne zna tko to bere i obrađuje, da su oglašeni nasljednicima po rješenju iza smrti njegovog oca za ¼ on, za ¼ njegova sestra pokojna OH, za ¼ pokojni brat BH i za ¼ HHR a teta tužitelja, a njegova maćeha. Rješenje da je postalo pravomoćno i da se nitko nije žalio i na temelju tog rješenja da su svi oni postali suvlasnici i misli da je rješenje provedeno kroz zemljišne knjige. Vezano uz sudjelovanje u parničnom postupku sa NH iskazuje da je bio neki spor ali ona da nije njega tužila nego njegovu sestru i brata, a spor da je vođen zbog toga što je ona prisvojila jedan vrt koji je stečen u zajednici maćehe i oca, ali da nije riječ o ovoj nekretnini, već o vrtu pored njihove kuće koji je ona fiktivno prodala. Iskazuje da je onaj postotak koji je njega pripao od ove predmetne nekretnine prodao RH i tada mu pokazao rješenje o nasljeđivanju i zemljišno knjižni izvadak, s tim da su ostali suvlasnici svoje dijelove prodali prije njega, a V i KH i naposljetku da nikada nije sa tužiteljem razgovarao vezano uz ovu konkretnu zemlju jer da se njega pita da se ne bi miješao u tuđu nekretninu, te da je u dobroj vjeri prodao nekretninu odnosno svoj udio ovdje nazočnom tuženiku ad.1) i da nije bilo nikakvih sporova, da sad pokojna NH nikada nije pokrenula nikakvu parnicu vezano upravo uz ovu nekretninu, a niti iz rješenja o nasljeđivanju iza njegovog pokojnog oca nije bilo ništa sporno vezano uz ovu nekretninu.
15. Svjedok JH iskazuje da mu je poznat predmet spora, da se radi o nekretnini koja je iza smrti pokojnog djeda ŽH pripala njih pet braće i koji su svojim međusobnim diobenim ugovorom ugovorili da taj dio dobije brat ŽH zajedno sa gornjom česticom 2023/2 i to je bio njegov dio, a ostali da su dobili nekretnine na drugim dijelovima. Njegov brat ŽH da je prodao taj dio stricu i strini RH i MH i tada da je on, nesporno kao mjernik, mjerio taj tereni misli da je tu bilo ukupno 184 m2, dakle čestica 1553/4 i 2023/2 K. O. [katastarska općina]. Tada da je, kao i sada, na njoj bilo par maslina i gusterna koju je radio njegov otac C i stric JH. Što su poslije učinili s tom parcelom stric RH i njegova žena MH da to ne zna. Tužitelj HH da je njegov brat i on da nema nikakav udio, odnosno nikakvo pravo vlasništva na ovoj predmetnoj nekretnini jer da je on dobio na drugom mjestu. Što se tiče ovih 5/8 dijela što potražuj tužitelj tužbom iskazuje da je on to naslijedio od strine NH zvane HHR a koju je tužitelj naslijedio za cijelo. Inače što se tiče ove predmetne parcele da je i upozoravao ranije saslušanog svjedoka DH na neusklađenost zemljišnoknjižnog stanja da nešto ne štima, budući je omjer različito upisan na dvije čestice, a da mu je on kazao da su se oni međusobno dogovorili. Iskazuje da ne zna kako je završila ostavina iza pokojnog ČH i da ga to nije interesiralo, a da je njegov brat, ovdje tužitelj, naslijedio iza NH HHR ove sporne čestice i teren u Glavičici, te ističe da ini braća između sebe nisu imali spora niti ikakav spor sa pokojnim ČH, da ne zna što je interno bilo u familiji ČH ali pretpostavka njega kao geodeta da je da se tu radi o tom udjelu od 5/8, s tim da nije nikada vidio nikakve papire ČH, te da mu je poznato da je bila vezano uz ovu česticu greška u katastarskom planu, da nisu provedeni svi prijavni listovi, a prilikom cijepanja čestice zgrade [katastarska čestica] a naknadno i /4 a da bi se uskladila zemljišna knjiga i katastar. Predmetna čestica da je bila formirana u zemljišnoj knjizi, a nije u katastru, a što se tiče prijavnog lista od 2003.g. da je tu formirana čestica 1553/4 ali nije bila formirana u katastru i ovim prijavnim listom se usklađuje zemljišnik i katastar, jer je bila formirana u zemljišnoj knjizi, te da je predmetna nekretnina 1553/4 nastala je formiranjem od čest. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].
16. Tužitelj HH iskazuje u svom stranačkom iskazu da je na predmetnoj nekretnini na kojoj se nalazi cisterna i masline iste obrađuje zadnjih 20 godina, s tim da je tuženik ad.1 na istoj rezao grane maslina da može proći i rušio zid da bi lakše mogao izaći iz svog dvorišta, a to se događalo dok je bila živa gospođa NH, dok je tuženik ad.2 tu parkirao auto, te da nije smatrao da ga time ometa, a isti da je suvlasnik ovog terena za ¼ , dok da je on suvlasnik za 5/8 i sad je i suvlasnik RH koji bi trebao dobiti 2/8. Osim njega pravo na ovu nekretninu da polažu nasljednici od OH rođene NH, a to su tuženici ad.5 do ad.8. Iskazuje da je stekao ovu nekretninu darovnim ugovorom od NH a kojoj da se zadnjih 20 godina brine, s tim da je NH to stekla kupnjom od brata mu ŽH. Iskazuje da je bilo sudskih sporova vezano uz i ovu nekretninu, a NH da je tužila DH, BH odnosno njegove nasljednike, OH i ona da je to i riješila. Iskazuje da je NH upisana za ¼, a dok je u rješenju o nasljeđivanju utvrđeno da ona ima 5/8 dijela, a koje upravo on kao njezin nasljednik potražuje, s tim da je ta razlika u udjelima vezana uz njezinu bračnu stečevinu. Iskazuje da je sa tuženim ad.1) vršio razgovore vezano uz zamjenu nekretnina, ali da nije htio finalizirati zamjenu dok se ne riješi predmet ovog spora vezano uz udjele. Vezano uz upit pun. tuženika ad.1) da li zna da li je NH ikada uložila žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju iza smrti ČH a svoga supruga broj O-649/2013, iskazuje da, da je to primijećeno da ovaj predmet ne bi postojao, dakle, da se nije žalila, a ne zna da li se žalila na zemljišnoknjižno rješenje o upisu ¼ na njezino ime. Što se tiče pitanja da li je vidio kakvo je zemljišnoknjižno stanje kada je zaključivao ugovor o darovanju sa NH izjavljuje da nije, te da se nije pokušao upisati u zemljišnu knjigu temeljem tog darovnog ugovora, a niti pokrenuo ikakav postupak prije ovog utuženja, kao i da on nije naručio izradu geodetskog elaborata 2022. godine, a JH da je rekao da ne želi nikakav elaborat dok se sudski ne riješi. Na upit pun. tuženika ad.2) do ad.4) kako zna da je ova nekretnina bila uključena u neki spor iskazuje da zna da je gospođa MH pokrenula tužbu da bi se upisala na svoje i ta čestica da nije bila jedini predmet tužbe, a ne zna da li je ta čestica bila predmet tužbe, s tim da je vidio izreku presude P-347/2006 ali ne zna da li je predmet te presude i ova ovdje utužena čestica, a ova presuda da je bila prije darovnog ugovora koji je sastavljen kod javnog bilježnika a ugovor da je napisan od strane odvjetnika mu Julijane Pešo, a kod bilježnika je samo ovjeren. Vezano uz upit da li je vidio ugovor o kupoprodaji kojim su MH i ČH kupili ovu nekretninu izjavljuje da jeste, da je kupac bio ČH, a prodavatelj brat mu ŽH. Što se tiče rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČH izjavljuje da je vidio to rješenje, a na upit da li je NH u istom upisana kao suvlasnik za 5/8 dijela predmetne čestice, izjavljuje da jeste, s tim da iskazuje da on nije pravnik i da je vidio da u rješenju o nasljeđivanju piše 5/8 i nije uspoređivao zemljišnu knjigu i svi ostali ugovori koji su se sastavljali između suvlasnika da su se sastavljali temeljem rješenja o nasljeđivanju a ne temeljem zemljišnoknjižnog upisa, te suviše da je gospođa MH htjela njemu sve svoje ostaviti i da je tada imao moralnu dilemu, ali nakon što je vidio da nju osim njega nitko nikada nije posjećivao sad više te moralne dileme da nema, te naposljetku da pri sklapanju darovnog ugovora nije ulazio u detalje i vjerovao je onome što tamo piše, kao i da je uspio prodati jednu drugu zemlju i imati novac da bi od tuženog ad.2 do ad.4 otkupio njihov dio, i opetuje da cijelu parcelu obrađuje i da se nije sa suvlasnicima dogovorio koji bi čiji dio bio, već to misli nakon ove parnice.
17. Tuženik ad.1) RH iskazuje da je suvlasnik za ¼ predmetne nekretnine koju je stekao kupoprodajnim ugovorom sa IH prije tri godine, s tim da nije ulazio u to tko je još tu suvlasnik i s tim da je znao da je suvlasnik i gospodin HH na drugoj parceli blizu njegove kuće oznake 1553/2 K. O. [katastarska općina] i 2022/8 K. O. [katastarska općina], pa da su išli u pregovore radi zamjene, međutim on da mu je rekao da ne bi to mijenjao dok se ne riješi ova parnica, s tim da kada je gledao zemljišne knjige za ovu parcelu i ugovor tu da nije bilo ništa sporno i nikakvih tereta. Iskazuje da ne zna kako je njegov prodavatelj stekao tu nekretninu, da nije pregledavao zbirku isprava, niti mu je prodavatelj pokazao bilo kakve papire vezano uz spornu zemlju, a taj kupoprodajni ugovor da je sastavio njegov odvjetnik ovdje nazočan. Vezano upit da li je imao saznanja o obiteljskim odnosima tužitelja i drugih tuženika, iskazuje potvrdno, a za ove nekretnine pored njegove kuće, dok za ovu ovdje spornu nije imao nikakva saznanja, a kada su tužitelj i on razgovarali o zamjeni onda da je tek saznao za te obiteljske odnose, s tim da mu tužitelj ništa nije potkrijepio nikakvim ispravama da bi on bio suvlasnik za 5/8 dijela, te da je u dobroj vjeri kupio predmetnu nekretninu, a uvidom u zemljišne knjige.
18. Tuženik ad.2) ČH pok. BH iskazuje da je upisan kao suvlasnik ove nekretnine kao i njegove sestre, ovdje tužene ad.3) i ad.4), a svi iza smrti oca im BH i to za ¼ dijela, s tim da je njihov otac BH umro prije svog oca ČH pa da su taj dio naslijedili od djeda ČH a u ime njihovog oca. Iskazuje da je otprilike znao gdje je cisterna ali nije znao čije je čije i to je u stvari stvar dogovora do kojega nije nikada došlo. Osim njih suvlasnici ove nekretnine da su njihovi rođaci i stric, a u udjelima sukladno upisu u zemljišne knjige. Tužitelj da je darovnim ugovorom od NH postao suvlasnik ove parcele a pričalo se stalno o četvrtinama nikada o osminama i tako da je pisalo u zemljišnim knjigama. Naposljetku to da nije nitko obrađivao i sve je bilo zapuštano i nije vidio tamo tužitelja. Iskazuje daje NH bila njegovom ocu maćeha, te da nije bilo nikakvih sudskih sporova između NH i ostalih članova obitelji, možda dok je otac bio živ a 90-tih godina prošlog stoljeća, a da se sudski postupak radi utvrđenja bračne stečevine vodio na kući a za zemlju da nije, te da se ne sjeća da li je ostavinski postupak iza djeda bio dovršen odmah ili je bio u prekidu, te naposljetku da rješenje o nasljeđivanju iza smrti djeda ČH je postalo pravomoćno i da nije bilo nikakvih žalbi na isto.
19. Tužena TH, pok. BH se pridružujem u cijelosti iskazu saslušanog tuženika ad.2), a brata joj VH, te izjavljuje da je bila tužena u predmetu P-347/06, a zato što NH nakon smrti njezinog djeda nije željela se ništa dogovoriti i rekla samo da želi rješavati preko odvjetnika i zato da su tuženi u tom postupku ona i njezina teta OH, a ostali da nisu tuženi jer nisu shvatili udjele o kojima se razgovaralo na ostavinskoj raspravi a javni bilježnik je rekao da su dovoljna samo dva potpisa pa da su teta OH i ona to potpisali a kasnije i bile tužene, a postupak da je bio jako dug i za vrijeme trajanja tog postupka da ništa nisu mogli koristiti a vezano uz kuću, s tim da zemlje nisu bile sporne pa tako ni ova. Na upit da li zna kako bi njezin djed postao vlasnik ove predmetne nekretnine, iskazuje da je tada bila mala i da se ne sjeća, kao i što se ne sjeća kako je završio postupak P-347/2006, a da je narodni naziv ove zemlje "Trn", dakle, tužitelj nije ničim dokazao da bi bio vlasnikom upravo 5/8 dijela utužene nekretnine,
20. Imajući u vidu rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, kao pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) ovaj sud nalazi da je predmetnu nekretninu stekao VH pok. ŽH temeljem presude ovog suda od 20.11.2001.g. pod posl.br. P-2387/01, te se upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod posl.br. O-649/2013 od 28.6.2013.g. su upisani njegovi nasljednici supruga mu NH za 3/12 dijela, sin NH DH za 3/12 dijela, kći OH za 3/12 dijela, te djeca pok. mu sina BH, a unuk SH za 1/12 dijela, unuka CH za 1/12 dijela i unuka TH za 1/12 dijela, dok, kako je to razvidno iz cit. rj. o nasljeđivanju je supruga mu NH naslijedila 15/24 dijela (5/8) na koji se tužitelj poziva, na imovini iz toč IA), a zemlji oznake 2022/1 u naravi kuća i zemlji zv. Trn, ali oznake 2023/2 i 1553/1, a koje nisu predmetnom ovog postupka, da tužitelj nije dokazao da je njegov pravni prednik, a NH, zaista bila vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine (a ne samo ¼ dijela), te tako nije mogla prenijeti više prava nego što ga i sama ima, te posebno da sukladno odredbama čl. 122., čl. 123. i čl. 124. Zakona o vlasništvu, kao i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama povjerenje u zemljišnu knjigu ima prednost pred pravom stjecanja vlasništva dosjelošću i/ili nasljeđivanjem i/ili po drugoj pravnoj osnovi, pa slijedom svega ovaj sud utvrđuje da utuženih 5/8 dijela predmetne nekretnine nije u vlasništvu tužitelja, zbog čega svega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP, te Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi trošak za rad odvjetnika ZPP-a, pa je tuženiku ad.1) dosuđen trošak koji je imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno naznačenoj VPS i to za sastav odgovora na tužbu od 20.9.2024.g. u iznosu od 200,00 Eura, za sastav podneska od 17.1.2025.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu 4.2.2025.g.- 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu 29.4.2025.g. - 200,002 Eura, za sastav podneska od 21.1.2026.g. - 200,00 Eura i za zastupanje na ročištu 16.2.2026.g.-200,00 Eura, što iznosi ukupno 1.200,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 300,00 Eura i sudske pristojbe od 200,00 Eura, iznosi sveukupno 1.700,00 Eura, dok je tuženima ad.2) ad.3) i ad.4) dosuđen trošak koji su isti imali na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno naznačenoj VPS i to za zastupanje na ročištu 4.2.2025.g.-200,00 Eura, za sastav podneska od 10.3.2025.g. -50,00 Eura, za sastav podneska od 28.4.2025.g.- 50,00 Eura, za zastupanje na ročištu 13.6.2025.g. - 200,00 Eura, za zast. na roč. 19.1.2026.g.
-200,00 Eura, za sastav podneska od 13.2.2025.g.- 200,00 Eura i za zastupanje na ročištu 16.2.2026.g.- 200,00 Eura, što iznosi, uvećano za zastupanje više osoba (Tbr.40.t.1. OT) od 220,00 Eura, 25% PDV-a od 330,00 Eura te sudske pristojbe od 200,00 Eura, sveukupno 1.850,00 Eura, koji trošak je dužan tužitelj naknaditi tuženicima ad.1) do ad.4), na način pobliže opisan u točki II. izreke ove presude.
U Šibeniku, 20. ožujka 2026. godine
Sudac :
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je odluka uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je odluka objavljena
