Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-91/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu toga suda mr. sc. Borisu Vukoviću u pravnoj stvari tužitelja ŽO vl. [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša odvjetnik iz Osijeka, Ul. Ivana Gundulića 36b, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Bojanu Nikoliću odvjetniku u OD Grgić & partneri, Pisarnica Osijek, I. Gundulića 5B, radi naknade štete 9.177,31 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 19. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja uz tužitelja ŽO i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 20. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 da isplati tužitelju ŽO vl. [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.349,78 EUR (slovima: šesttisućatristotinečetrdeset deveteuraisedamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 2.547,82 EUR (slovima: dvijetisućepetstotinačetrdesetsedameuraiosamdesetdva ssssscenta), sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju ŽO vl. [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 3.082,33 EUR (slovima: tritisuće osamdesetdvaeuraitridesettricenta) u roku od petnaest dana sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj ŽO vl. [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 155,89 EUR (slovima: stopedesetpeteuraiosamdesetdevetcenti) kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽO vl. [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] povukao tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za iznos dijela glavnice u iznosu od 2.827,53 EUR (slovima: dvijetisućeosamstotinadvadesetsedameuraipedesettri centa).

Obrazloženje

(1.) Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

(2.) U tužbi, podnescima i na održanim ročištima navodi da su parnične stranke zaključile Ugovor o osiguranju temeljem dvije police osiguranja, i to broj:

OV0683027865 od 28. travnja 2023. godine i broj: OV0683027866 od 28. travnja 2023. godine. Kao predmet osiguranja je ugovoreno osiguranje suncokreta uslijed nastupanja osiguranog slučaja – oluje, za što osigurana svota iznosi 25.487,00 EUR. Tužitelj navodi da se radi se o suncokretu na površini od 13,24 ha, da je ugovorena cijena od 0,55 eura/kg i da je tužitelj u cijelosti isplatio premiju osiguranja, a s obzirom da je nastupio osigurani slučaj, to je tuženik sačinio zapisnik o procjeni štete kojim je utvrdio štetu od 85% (samo arkod 1524789), odnosno za preostale površine 80%. Tužitelj pojašnjava da je tuženik djelomično usvojio zahtjev tužitelja radi isplate nadoknade iz police osiguranja, i to za iznos od 15.326,00 EUR te da je tužitelj dana 16. listopada 2023. godine izjavio prigovor protiv odluke tuženika, no međutim tuženik se e-mailom negativno na isto očitovao. Tužitelj smatra da mu pripada iznos od 20.822,33 EUR, odnosno da je tuženik u obvezi isplatiti daljnjih 5.496,33 EUR, jer s obzirom da je svota osiguranja ugovorena u iznosu od 25.487,00 EUR, proizlazi da preostaje za isplatu iznos od 5.496,33 EUR. S obzirom da je tuženik isplatio samo iznos od 15.326,00 EUR, smatra da je osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 5.496,33 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (21. srpanj 2023.).

(3.) Tužitelj također navodi da je temeljem navedenih polica osiguranja ugovoreno osiguranje kukuruza uslijed nastupanja osiguranog slučaja – tuče, da osigurana svota iznosi 54.940,00 EUR. Navodi da se radi o kukuruzu na površini od 27,47 ha, da je ugovorena cijena od 0,20 eura/kg i da je tužitelj u cijelosti isplatio premiju osiguranja, a s obzirom da je nastupio osigurani slučaj, to je tuženik sačinio zapisnik o procjeni štete kojim je utvrdio oštećenje lista od 40-45%. Napominje da iz zapisnika nije jasno vidljiv postotak oštećenosti usjeva kukuruza. Tužitelj smatra da se sukladno pravilima poljoprivredne struke radi o oštećenju usjeva od najmanje 13%, ukoliko se prihvati procjena tuženika od 40-45% oštećenja lista. S obzirom da je tuženik isplatio samo iznos od 3.461,22 EUR, to smatra da je osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 3.680,98 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (21. srpnja 2023.).

(4.) Tužitelj smatra da sukladno čl. 948. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO), ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja. Sukladno čl. 948. st. 2. ZOO/05, osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak. Također da sukladno čl. 949. st. 1. ZOO-a osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Stoga tuženik smatra da sukladno t.O.5. Uvjeta za osiguranje usjeva, nasada i plodova od 08. veljače 2022. godine, da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju za slučaj djelomične štete na usjevima postotni iznos od svote osiguranja te da ukupna šteta iznosi 9.177,31 EUR (3.680,98+5.496,33).

(5.) Tuženik u odgovoru na tužbu i na održanim ročištima navodi da tuženik priznaje da su stranke zaključile Ugovor o osiguranju temeljem dvije police osiguranja i to broj: OVO683027865 (osiguran rizik od tuče i dopunski rizik oluja za suncokret) od 28. travnja 2023. godine i broj: OVO683027866 (osiguran rizik tuča za kukuruz) od 28. travnja 2023. godine. Navodi da je zahtjev tužitelja pravno osnovan u skladu s Uvjetima za osiguranje usjeva, nasada i plodova, vrsta osiguranja 9.11, važeće od 08. veljače 2022. godine, te da su izvidom štete utvrđene štete na osiguranim kulturama – suncokret i kukuruz. Tuženik ističe da je postotak oštećenosti osiguranog suncokreta i kukuruza utvrđen na arkod parcelama zajedno sa tužiteljem, te da tuženik posjeduje potpisane zapisnike koji se dostavljaju u spis i da je obračun štete izvršen sukladno utvrđenom postotku oštećenja i čl. 949. ZOO-a.

(6.) Tuženik napominje da je prema Uvjetima za osiguranje usjeva, nasada i plodova čl. O.4. propisano:

„Kada se vrijednost uroda obračunava po tržišnim cijenama mjerodavne su otkupne cijene koje se formiraju na najbližem slobodnom tržištu poslije žetve, odnosno iznos štete ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio“.

(7.) Tuženik ističe da je izvršio obračun štete po prosječnim tržišnim cijenama za suncokret 0,40 eura/kg iz čega proizlazi osigurnina u iznosu od 15.326,50 EUR i kukuruz 0,18 eura/kg, iz čega proizlazi osigurnina u iznosu od 3.461,22 EUR.

(8.) Također ističe da je tuženik navedene iznose u cijelosti isplatio tužitelju, a što nije niti sporno između stranaka. Napominje da za razliku od tuženika, tužitelj potražuje iznos prema cijeni sa police osiguranja (0,55 eura/kg) za suncokret iznos od 5.496,33 EUR, te iznos prema cijeni sa police osiguranja (0,20 eura/kg) za kukuruz iznos od 3.680,98 EUR. Dakle, prema tužitelju postoji razlika u iznosu od 9.177,31 EUR.

(9.) Tuženik osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, jer smatra da je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti Uvjete za osiguranje usjeva, nasada i plodova, vrsta osiguranja 9.11. i to čl. O.4.

(10.) Tuženik osporava visinu štete iznad one utvrđene zajedničkim zapisnicima u kojima je utvrđena visina štete na površinama koje su predmet polica OVO683027865 i OVO683027866.

(11.) Tuženik također osporava i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu jer zakonske zatezne kamate na navedenu štetu mogu početi teći tek od dana utvrđenja visine štete.

(12.) Tužitelj smatra da se u konkretnom predmetu radi očito o pravnom pitanju te da zapravo činjenična pitanja očito između stranaka nisu sporna. Ključno pravno pitanje bi glasilo da li tužitelj ima pravo na isplatu osigurnine prema ugovorenim odnosno zagarantiranim cijenama ili kako to tuženik neosnovano tvrdi prema cijenama formiranim na "najbližem slobodnom tržištu".

(13.) Sud je rješenjem poslovni broj: P-91/2024-33 od 18. prosinca 2025. ponovno otvorio glavnu raspravu radi razrješenja pitanja načina izračuna sporne osigurnine vezano za oštećenje usjeva kukuruza i suncokreta. Vezano za izračun sporne osigurnine i kod suncokreta i kod kukuruza, tužitelj navodi da je izračun napravljen na način da je površina zemlje u hektarima te ugovoreni i prosječni prinos u kg po jednom hektaru pomnožio sa ugovoreno cijenom po jednom kg i to za suncokret 0,55 EUR po kg te je došao do ukupnog novčanog iznosa a što je prinos u novcu i od tog iznosa umanjio postotak pozitivnog prinosa odnosno sve po osnovici od 85% štete pa je po tom matematskom modusu i došao do novčanog iznosa kojeg je tuženik trebao isplatiti a isto tako identično i za kukuruz po ugovorenoj cijeni za kg od 0,20 EUR.

(14.) Tužitelj napominje da iz dokumentacije tuženika te očitovanja stranaka proizlazi da je tuženik isplatio za suncokret 0,40 EUR po kg a za kukuruz 0,18 EUR te smatra da je tu u osnovici razlika, a što predstavlja upravo razliku između ugovorene cijene koju je računao tužitelj i tržišne cijene koju je računao tuženik.

(15.) Punomoćnik tuženika ističe da je osnovna razlika u oštećenju lista usjeva te u ugovorenoj odnosno primjeni tržišne cijene.

(16.) Tuženik je na navedenom ročištu vezano za okolnost načina izračuna sporne osigurnine zahtijevao od suda dodatni rok kako bi detaljno objasnio na koji način je tuženik u svom izračunu došao do iznosa koji je nesporno isplaćen tužitelju te u čemu se sastoji razlika između izračuna tužitelja i tuženika, a što je sud odobrio.

(17.) Nakon toga tuženik je podneskom od 2. siječnja 2026. naveo da je uzeo u obzir svoj korigiran obračun te da je stoga sukladno potpisanom zapisniku o procjeni štete u obvezi tužitelju isplatiti razliku u iznosu od 2.827,53 EUR za kukuruz, te da će isto učiniti u najkraćem roku. Također je naveo da je pri tome svom novom korigiranom obračunu i nadalje ostao pri svom stavu da je kod izračuna iznosa osigurnine kao jedan od umnožaka stavljena realna tržišna vrijednost oštećenih kultura, a ne ugovorena vrijednost, što je i predmet ovoga spora i što i nadalje čini određenu razliku kod izračuna osigurnine.

(18.) Nakon toga, tužitelj je podneskom od 16. siječnja 2026. obavijestio sud da je tuženik dana 13. siječnja 2026. godine djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu za iznos od 2.827,53 EUR te stoga tužitelj djelomično povlači tužbu za navedeni iznos te da stoga glavnica po tom obračunu sada iznosi 6.349,78 EUR (9.177,31 - 2.827,53). Također, tužitelj i nadalje potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 9.177,31 EUR i to od 21. srpnja 2023. do 13. siječnja 2026. godine, a koja iznosi ukupno 2.547,82 EUR.

(19.) Navedena obavijest o povlačenju tužbe u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva za iznos dijela glavnice u iznosu od 2.827,53 EUR dostavljena je tuženiku 30. siječnja 2026., te budući da se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o tome, smatra se da je pristao na povlačenje, te je stoga u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

(20.) Istim podneskom od 2. siječnja 2026. tuženik je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva zbog uplate iznosa od 2.827,53 EUR od strane tuženika promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva na način da je nakon navedenog plaćanja koje je uslijedilo nakon podnošenja tužbe zatražio isplatu zatezne kamate u apsolutnom iznosu od 2.547,82 EUR na plaćeni iznos, te se tuženik takvoj preinaci u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a ne može protiviti.

(21.) Na održanoj glavnoj raspravi od 19. veljače 2026. tužitelj smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno te da se rasprava može zaključiti s tim da napominje da je tuženik u sklopu podneska od 2. siječnja 2026. dostavio obračune no međutim jedan od obračuna se uopće ne odnosi na tužitelja nego na njegovog brata NO a što uopće nije predmet ovoga zahtjeva.

(22.) Neovisno o tome tužitelj smatra da su određeni parametri za obračun ukupne štete jasni i nedvosmisleni te da je sada ostalo samo sporno pitanje da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate štete prema ugovorenim cijenama odnosno sporno je da li je tuženik imao pravo isplatiti tužiteljima štetu ispod cijene koja je ugovorena u polici osiguranja.

(23.) Punomoćnik tuženika na istome ročištu protivi se navodu tužitelja kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno a potom u odnosu na nastavni prigovor da bi obračun tuženika bio pogrešan, jer je očigledno da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud ne može primijeniti materijalno pravo dok se ne provede vještačenje kojim bi se utvrdilo kako pravedna cijena za usjeve tako i utvrđenje visine naknade štete koja je tužitelju nastala. Tuženik napominje kako su oba ugovora o osiguranju sklopljena sukladno čl. 949. st. 3. ZOO-a a koji se upravo odnosi na osiguranje usjeva i plodova te koji utvrđuje da se iznos štete utvrđuje s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme ubiranja. Stoga smatra da prilikom izrade police osiguranja a radi imanja parametara za utvrđenje visine premije tuženik nije primijenio ugovorenu cijenu nego očekivanu tržišnu cijenu za predmetne usjeve dok je u vrijeme nastanka štete došlo do razlike cijene na tržištu te je tuženik sukladno zakonu bio dužan primijeniti cijene koje su vrijedile u vrijeme nastanka štete.

(24.) Punomoćnik tužitelja se protivi takvim navodima tuženika te smatra da odredba čl. 949. st. ZOO-a propisuje situaciju ako nije drugačije ugovoreno, a s obzirom da je sam tuženik ugovorio ovakav način obračuna i isplate štete to se u konkretnom slučaju mora primijeniti ono što je ugovoreno policom i sastavnim uvjetima koji su sastavni dio police.

(25.) Što se tiče izračuna osigurnine, smatra da se u ovom slučaju radi o izračunu koji predstavlja prostu matematičku operaciju te da se visina može izračunati na pojednostavljeni način, i da je jedina razlika kod izračuna samo to da li se u jednadžbi nalazi iznos ugovorene cijene ili iznos tržišne cijene.

(26.) Punomoćnik tužitelja navodi da je u odnosu na obračune koje je tuženik dostavio uz podnesak od 2. siječnja 2026. godine kao nesporno utvrđeno postotak štete na usjevima kukuruza i suncokreta, što samo dokazuje njegove navode.

(27.) U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Uvjete za osiguranje usjeva, nasada i plodova (str. 6.-17. spisa), Polica osiguranja broj: OV0683027865 (str. 18.-22. spisa), Polica osiguranja OV0683027866 (str. 23.-26. spisa), Zapisnik o procjeni štete 27.07.2023. (str. 27. spisa), email - odgovor na prigovor (str. 28. spisa), Odluka o odštetnom zahtjevu 02.11.2023. (str. 29.-31. spisa), Zapisnik o procjeni štete 10.09.2023. (str. 32. spisa), Izvješće o uplati naknade 03.10.2023. (str. 33. spisa), Prigovor - 16.10.2023. (str. 34. spisa), Izjava o prijeboju (kompenzacija) broj 28152 (str. 35. spisa), Potvrda - Adriatic osiguranje od 23.10.2023. (str. 36 spisa), Prijava i zahtjev za naknadu štete - 20.07.2023. (str. 37.- 38. spisa), Izvadak iz obrtnog registra (str. 41. -42. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 43.-63. spisa), Zapisnici o procjeni štete na usjevima, nasadima i plodovima (str. 70.-73. spisa), Cijene poljoprivredne zadruge „Napredak“ Županja (str. 74. spisa), Kotacija kupovnih cijena od 11.01.2024. godine (str. 75. spisa), Zapisnik o procjeni štete na usjevima, nasadima i plodovima (str. 76. spisa), email (str. 77. spisa), Police osiguranja OV0683027866 i OV0683027865 (str. 78.-86. spisa), Uvjeti za osiguranje usjeva, nasada, i plodova – vrsta osiguranja 9.11. (str. 87.-98. spisa), Foto dokumentacije visine štete (str. 99.-130. spisa), Pregled otkupnih cijena žitarica i uljarica po tjednima u EUR/kg (str. 131.-144. spisa), Uvjeti za osiguranje usjeva, nasada i plodova (TISUP) (str. 163. -164. spisa), Uvjeti za osiguranje usjeva, nasada, i plodova – vrsta osiguranja 9.11. (str. 170.-184. spisa), Klauzula o plaćanju premija - polica imovinskih osiguranja(str. 185.-187. spisa), Opći uvjeti osiguranja imovine (str. 188.-202. spisa), Kopija police osiguranja broj OV0683034931 (str. 225.-226. spisa), Polica osiguranja broj OV0683034930 (str. 229.-231. spisa), Polica osiguranja broj OV0683034931 (str. 232.-233. spisa), zapisnik o procjeni štete od 16.08.2024., izvješće o uplati po odštetnom zahtjevu od 27.8.2024., kotacija kupovnih cijena 3.9.2024 Žito, potvrda tuženika od 7.10.2024., žitarice i uljarice VPC – TISUP (str. 236.-240. spisa), gmail (str. 244. spisa), izračun razlike između ugovorenog i isplaćenog prinosa (str. 261.-262. spisa),obračun štete (str. 267. -272. spisa), obračun kamata (str. 274. spisa).

(28.) Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

(29.) Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete iz osiguranja koju potražuje tužitelj zbog nastupa osiguranog slučaja.

(30.) Iz činjeničnih navoda stranaka, iz dokumentacije u spisu i izvedenog dokaza saslušanja svjedoka proizlazi kako u postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor osiguranju temeljem dvije police osiguranja i to broj: OVO683027865 (osiguran rizik od tuče i dopunski rizik oluja za suncokret) od 28. travnja 2023. godine i broj: OVO683027866 (osiguran rizik tuča za kukuruz) od 28. travnja 2023. godine. Nije sporno ni da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 15.326,00 EUR nakon nastanka osiguranog slučaja.

(31.) Između stranaka je sporna visina naknade štete iz predmetnog osiguranja koja proizlazi iz izračuna štete na predmetnim usjevima (kukuruz i suncokret), a odnosi se na postotak oštećenja usjeva te da li se pri izračunu štete primjenjuje ugovorena cijena ili tržišna cijena.

(32.) Nakon što je tuženik uz podnesak od 2. siječnja 2026. dostavio svoj korigirani izračun štete na način da je prihvatio postotak oštećenja kukuruza kako je navedeno u ranije dostavljenom zapisniku o procjeni štete na usjevima i u skladu s postotkom oštećenja navedenim u izračunu tužitelja te tuženiku isplatio razliku u iznosu od 2.827,53 EUR za kukuruz, između stranaka je ostalo sporno da li se pri izračunu naknade štete za kukuruz i suncokret primjenjuje ugovorena cijena ili tržišna cijena.

(33.) Naime, prema dostavljenim obračunima naknade štete na osiguranim kulturama suncokreta i kukuruza kao i prema izjavama saslušanih svjedok, nesporno je tijekom postupka utvrđeno da se visina naknade štete (osigurnine) izračunava kao umnožak površine oštećenog usjeva, očekivanog prinosa (kg/ha), postotka oštećenja i ugovorene ili tržišne cijene (EUR/kg). Nakon dostavljenog obračuna štete tuženika od 2. siječnja 2026. i uplate iznosa od 2.827,53 EUR od strane tuženika koji se odnosio na naknadno priznatu razliku postotka oštećenja kukuruza, ostalo je sporno pitanje da li se pri izračunu utužene naknade štete za kukuruz i suncokret primjenjuje ugovorena cijena ili tržišna cijena.

(34.) Člankom 949. st. 3. ZOO-a propisano je kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme ubiranja, ako nije drukčije ugovoreno.

Također, člankom 295. ZOO-a propisano je:

(1) Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. (2) Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. (3) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

(4) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.

(5) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora."

(35.) Sud je ocijenio da nije osnovan prigovor tuženika da se iznos štete utvrđuje prema tržišnim cijenama sukladno odredbi O.4. Uvjeta za osiguranje usjeva, nasada i plodova te da je stoga pravilan obračun iznosa štete koji je učinio tuženik na način da je za osigurani suncokret primijenio prosječnu tržišnu cijenu od 0,40 EUR/kg, a za osigurani kukuruz 0,18 EUR/kg.

(36.) Prema mišljenju suda opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene u pravilu za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač, u konkretnom slučaju tuženik) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, te oni dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. U konkretnom slučaju nije niti sporno da su stranke potpisale predmetne police osiguranja za suncokret i kukuruz i sklopile ugovor o osiguranju, te da su u potpisanim prilozima police osiguranja pri izračunu osigurane svote naznačene ugovorene cijene od 0,55 EUR/kg za suncokret te 0,20 EUR/kg za kukuruz. Budući da je u samom ugovoru o osiguranju (potpisanim prilozima police osiguranja) izričito navedeno da se osigurana svota računa po naznačenoj ugovorenoj cijeni, dok u općim uvjetima piše da se računa po tržišnoj cijeni, uslijed neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, u skladu s čl. 295. st. 3. ZOO-a vrijede posebne pogodbe. Stoga je sud mišljenja da u konkretnom slučaju kada dođe do sukoba između općih i posebnih ugovorenih odredbi, treba dati prednost onome što su stranke konkretno dogovorile. Naime, opći uvjeti samo su dopuna sklopljenom ugovoru, a ne i zamjena ugovora. U konkretnom slučaju ugovorena cijena naznačena u policama osiguranja predstavlja posebnu, individualnu ugovorenu odredbu nastalu individualno pregovaranom voljom stranaka, dok su opći uvjeti tipski dokument.

(37.) Da čak niti predmetnim Uvjetima za osiguranje usjeva, nasada i plodova nije propisano da se svota osiguranja isključivo određuje prema tržišnim cijenama, vidljivo je i iz odredbe F.2. cit. Uvjeta prema kojima je propisano da se kao osnovica za izračunavanje vrijednosti uroda uzima visina očekivanog uroda i slobodna tržišna (otkupna) cijena koja se očekuje u dotičnoj godini poslije žetve odnosno berbe, odnosno garantirana cijena ako se tako ugovori ili cijena ugovorena s organizatorom proizvodnje. Naime, iz navedene odredbe F.2 također je vidljivo da se i prema navedenim Uvjetima kao osnovica za izračunavanje svote osiguranja može biti uzeta i ugovorena cijena.

(38.) Sud je ocijenio da prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju iznos naknade štete utvrđuje prema vrijednosti koju bi osigurani usjevi imali u vrijeme ubiranja nije osnovan, budući da u smislu čl. 949. st. 3. ZOO-a prednost pri određivanju iznosa štete ima ono što su stranke ugovorile, a to su u konkretnom slučaju ugovorene cijene za suncokret i kukuruz prema potpisanim predmetnim policama osiguranja i potpisanim prilozima navedenih polica osiguranja koje se nalaze u spisu (str. 18.-27. spisa). Sud je stoga mišljenja da su za određivanje iznosa štete na imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja u konkretnom slučaju mjerodavne posebno ugovorene odredbe između stranaka, jer one izražavaju posebnu volju stranaka, u smislu čl. 949. st. 3. ZOO-a. Navedena zakonska odredba je dispozitivne naravi, pa stranke mogu ugovoriti i drukčije, a što su u konkretnom slučaju i učinile.

(39.) Sud je utvrdio da je osnovan navod tužitelja da je tuženik u svom dostavljenom korigiranom obračunu štete za kukuruz (str. 270. spisa) u prvom redu pogrešno naznačio količinu prinosa od 9.000 kg/ha umjesto pravilno 10.000 kg/ha, kao što je pravilno naznačeno u potpisanom prilogu police (str. 24. i 25. spisa), a što tijekom postupka i nije bilo niti sporno.

(40.) Nakon što je sud utvrdio da se pri određivanju naknade štete primjenjuje ugovorena cijena u iznosu od 0,55 EUR/kg za suncokret i 0,20 EUR/kg za kukuruz u skladu s priloženim potpisanim predmetnim policama osiguranja i prilozima kao njihovim sastavnim dijelovima, te nakon što je tuženik naknadno tijekom postupka uplatio tužitelju iznos od 2.827,53 EUR (str. 266. i 273. spisa) koji se odnosio na naknadno priznatu razliku postotka oštećenja kukuruza, sud je utvrdio da je tužitelj pravilno obračunao iznos naknade štete koju mu duguje tuženik prema sklopljenom ugovoru o osiguranju usjeva suncokreta i kukuruza.

(41.) Naime, nesporno je tijekom postupka utvrđeno da se visina naknade štete (osigurnine) izračunava kao umnožak površine oštećenog usjeva, očekivanog prinosa (kg/ha), postotka oštećenja te ugovorene ili tržišne cijene (EUR/kg). U konkretnom slučaju budući da je sud utvrdio da se pri navedenom izračunu primjenjuje ugovorena a ne tržišna cijena, u skladu s navedenim tužitelj je pravilno obračunao iznos štete za osigurani suncokret i kukuruz koju mu je dužan tuženik (str. 261. i 262. spisa). Budući da je prema navedenom obračunu prvotno zatraženi iznos glavnice od 9.177,31 EUR nakon navedene naknadne uplate tuženika tijekom postupka umanjen za uplaćeni iznos od 2.827,53 EUR (str. 266. i 273. spisa), sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos od 6.349,78 EUR, te je u smislu čl. 921., čl. 943. st. 4., čl. 949. st. 3. i čl. 295. ZOO-a odlučio kao u toč. I izreke.

(42.) Sud je također ocijenio da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate u apsolutnom iznosu od 2.547,82 EUR na iznos glavnice od 9.177,31 EUR i to od 21. srpnja 2023. pa do 13. siječnja 2026. kada je tuženik isplatio tužitelju dio utuženog iznosa od 2.827,53 EUR. Tužitelj je sudu nakon izvršene uplate tuženika uz podnesak od 16. siječnja 2026. dostavio sudu obračun kamata, a koji obračun tuženik nije osporavao niti predložio dokaz kojim bi se utvrdio drugačiji iznos zatraženih kamata.

(43.) Tuženik je na ročištu od 19. veljače 2026. smatrao da je za obračun visine naknade štete potrebno vještačenje kako bi se utvrdila vrijednost usjeva i time posljedično visina naknade štete, što je sud odbio jer je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju jer je nakon naknadno izvršenih obračuna naknade štete od strane obje stranke jedino sporno ostalo da li se pri izračunu utužene naknade štete za kukuruz i suncokret primjenjuje ugovorena cijena ili tržišna cijena odnosno cijena u vrijeme ubiranja.

(44.) Budući da je sud utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuje ugovorena cijena, te da je način obračuna visine naknade štete u svim ostalim dijelovima nesporan sukladno naknadno dostavljenim obračunima stranaka, sud je odbio zahtjev tuženika za vještačenje tržišne cijene vrijednosti usjeva.

(45.) Budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu u roku propisanom odredbom čl. 943. ZOO-a, tuženik duguje osiguraniku i zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, te je u smislu čl. 943. st. 4. i čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a tužitelju priznao i pravo na zatezne kamate. U konkretnom slučaju tuženik niti ne spori da je odštetni zahtjev od 20. srpnja 2023. zaprimio 21. srpnja 2023., već pogrešno smatra da zatezne kamate počinju teći od dana utvrđenja visine štete, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 943. st. 4. ZOO-a.

(46.) Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) te odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Sud je također pri odlučivanju o trošku imao u vidu da je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2026. povukao tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za iznos dijela glavnice u iznosu od 2.827,53 EUR i to odmah nakon što je tuženik u tom dijelu udovoljio zahtjevu tužitelja, te je stoga trošak postupka tužitelju dužan naknaditi tuženik, u smislu čl. 158. st. 2. ZPP-a.

(47.) Sud je tužitelju priznao i trošak parničnog postupka i to trošak sastavljanja tužbe od 21. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 7. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR i sastavljanje obrazloženog podneska od 13. svibnja 2024., obrazloženog podneska od 4. prosinca 2024., obrazloženog podneska od 5. siječnja 2025. i obrazloženog podneska od 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom podnesku uvećano za za PDV po svakom podnesku u iznosu od 50,00 EUR, sastavljanje obrazloženog podneska od 16. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 6. veljače 2025., 27. ožujka 2025., 5. svibnja 2025., 11. rujna 2025., 18. prosinca 2025 i 19. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tar. br. 9. st. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR po svakom ročištu, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,11 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 138,22 EUR u skladu s Tar. br. 1. i Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 3.082,33 EUR.

(48.) Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 155,89 EUR i to za razliku troška sastavljanja petog obrazloženog podneska od 16. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za razliku pripadajućeg PDV-a u iznosu od 125,00 EUR jer u skladu s Tar. br. 8. toč. 1. odvjetniku pripada pravo na nagradu za četiri obrazložena podneska po tarifi iz toč. 1. Tar. br. 8, dok za navedeni peti obrazloženi podnesak u ovome postupku odvjetniku pripada 50% navedene nagrade u smislu toč. 3. navedenog Tar. broja, koja mu je kao takva i priznata. Sud također nije priznao tužitelju i razliku troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 30,89 EUR budući da je u skladu s Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi tužitelju priznat navedeni trošak u iznosu od 69,11 EUR, što sveukupno čini nepriznati trošak u iznosu od 155,89 EUR.

(49.) Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. ožujka 2026.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.