REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13978/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, Ul. kneza Višeslava 11, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri u Zagrebu, Gajeva 35, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika, i zamjenika punomoćnika tuženika Otona Kužnara, odvjetnika, dana 20. ožujka 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 581,20 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 32,38 eura od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 52,54 eura od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 52,54 eura od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 eura od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 eura od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,13 eura od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 eura od dana 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 61,11 eura od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 73,83 eura od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 56,31 eura od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17,63 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2017. pa sve do isplate;

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u visini od 1.018,75 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. ožujka 2026. do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 93,75 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od

20. ožujka 2026. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČP (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 14. svibnja 2021. navodi da ovom tužbom kao radnik od tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta (dalje u tekstu: tuženik) kao poslodavca potražuje isplatu razlike u plaći temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Tužitelj navodi da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužitelj navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužitelj smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta promjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Tužitelj stoga navodi da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću pogrešno obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn, stoga potražuje od tuženika isplatu razlike bruto plaće u razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017. zbog primjene niže osnovice plaće od propisane.

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je člankom IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu određen i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Naime, odredbama članka IV. i V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka, Sindikati javnih službi pozvali su dana 2. lipnja 2016. godine Vladu RH da utvrde tzv. kvocijent pariteta, međutim Vlada RH se na isti poziv oglušila te je propustila ispuniti svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Iz statističkih podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. godinu iz čl. IV. st. 1 alineja 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100, dok paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100 (paritet za 2008. godinu ugovoren je u članku VII b Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu). Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos gore navedenih pariteta, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine. S obzirom da je došlo do smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se, sukladno čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. S obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu Sindikata javnih službi, time je protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta te je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet, odnosno utvrđen kvocijent pariteta. Slijedom navedenog, osnovica tužiteljeve plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine uvećava za daljnjih 1,16 % te iznosi 5.478,19 kn. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. godine povećava se za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Međutim tuženik je od prosinca 2015. pa nadalje tužitelju plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto, a sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn. Nadalje, odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine.

1.2. Tužitelj dalje navodi da je tuženik vlastitim Pravilnikom o radu iz 2014. u članku 52. rasporedio radno vrijeme zaposlenika (uključujući i ovdje tužitelja) na pet radnih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno, te da je tužitelj postupajući po rasporedu radnog vremena odradio jednu radnu subotu u ožujku 2017. godine, te je takav rad evidentiran u evidenciji rada poslodavca, međutim, isti nije isplaćen. Naime, tužitelj je u ožujku 2017. odradio ukupno 4 sata u subotu pored redovnog rada u punom radnom vremenu (40 sati tjedno), što znači da je takav rad subotom ujedno i prekovremeni rad. Temeljem članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 141/12, 150/2013, 153/2013, 24/2017; nastavno TKU/12) tužitelju za prekovremeni rad pripada uvećana plaća za 50% te za rad subotom uvećana plaća za 25% od redovnog rada (dakle, ukupno 75%). Zbog navedenog, tužitelj navodi da mu za ožujak 2017. nije isplaćeno 256,03 kn / 33,98 eura. Tužitelj navodi da potvrda neisplaćivanja prekovremenog rada subotom proizlazi i iz Obavijesti Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, Klasa: 116-01/19-01/1745 od 11. kolovoza 2020. u kojoj je između ostalog utvrđeno da tuženik nije obračunavao i isplaćivao ovdje utvrđena uvećanja, a koja je trebao isplaćivati. Tužitelj dodaje da je nakon intervencije Državnog inspektorata, tuženik isplatio prekovremeni rad subotom svim zaposlenicima za 2019., ali ne i za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. godine. Slijedom svega navedenoga tužitelj po osnovi povećanja osnovice plaće i uskladbe pariteta za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017. od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće u visini od 4.391,78 kn / 582,89 eura, te po osnovi prekovremenog rada subotom u ožujku 2017. iznos od 256,01 kn / 33,98 eura, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

1.3. Tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev i uskladio ga s matematičkim izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te slijedom navedenog od tuženika u utuženom razdoblju potražuje isplatu razlike plaće po osnovi primjene niže osnovice i uskladbe pariteta u ukupnom iznosu od 581,20 eura bruto, te po osnovi prekovremenog rada subotom 17,63 eura bruto, sve zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te opreza radi ističe prigovor zastare. Tuženik smatra kako iz navoda tužbe proizlazi pasivna legitimacija Republike Hrvatske u predmetnom postupku, a ne tuženika, te predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku da pristupi u predmetni postupak kao umješač na strani tuženika. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odnosu na potraživanje tužitelja razlike plaće temeljem povećanja osnovice i uskladbe pariteta u smislu primjene odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine, zatim Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, ujedno i Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, primjene Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012. godine i sl., tuženik navodi da nije stranka niti jednog od navedenih sporazuma, kolektivnih ugovora, dodataka istima, arbitražnih odluka i sl. Tuženik jest javna ustanova, a njegov osnivač je Republika Hrvatska, no tuženik stoga ne smije samoinicijativno primjenjivati i/ili tumačiti odredbe različitih sporazuma i dodataka. Vlada RH je donijela nekoliko odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama temeljem kojih su osnovice plaća obračunavane. Slijedom navedenog, tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva jer smatra kako je za tužitelja riječ o nemogućoj činidbi. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje sljedeće: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Člankom 2. TKU/12 je propisano da isti ugovor važi do 4. listopada 2013. godine, stoga, 2016. godine nije bio na snazi potpisani kolektivni ugovor, slijedom čega se mora primijeniti prisilna odredba citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a po kojoj se visina osnovice plaće određuje odlukom Vlade RH. Iz svega navedenog je nesporno da tuženik ne smije biti odgovoran za isplatu kamata po navedenom tužbenom zahtjevu jer je temelj primjene zakonskih zateznih kamata culpa dužnika, koje u ovom slučaju nema. Tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva i iz razloga jer smatra da se normativni osnov koji navodi tužitelj ne može primijeniti na tužitelja s obzirom da tuženik ima hibridan status u smislu svojeg financiranja. Tuženik je djelomično financiran iz državnog proračuna, djelomično iz vlastitih sredstava s obzirom da djeluje na tržištu rada, a djelomično iz ostalih sredstava. Plaća tužitelja u 2016. godini se nije financirala iz državnog proračuna nego se financirala iz vlastitih sredstava tuženika. Slijedom navedenog, iako tuženik jest javna ustanova, u odnosu na tužitelja sredstva za plaću tužitelja se ne osiguravaju u državnom proračunu. Posljedica navedenog je ujedno činjenica što tuženik isplaćuje plaće putem dva različita sustava i to: a) COP (centralni obračun plaća) koji služi za obračun i isplatu plaća zaposlenika čije se plaće financiraju iz državnog proračuna i b) Libusoft cicom koji se sustav koristi za obračun i isplatu plaća zaposlenika koji se financiraju iz vlastitih i ostalih sredstava. Tuženik ujedno prigovara visini tužbenog zahtjeva. Tuženik, nadalje prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva u odnosu na navodni prekovremeni rad subotom. Naime, tuženik je Pravilnikom o radu, u članku 52. propisao: Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pet radnih dana od ponedjeljka do petka, uz jednu radnu subotu mjesečno. Slijedom navedenog, sporne radne subote predstavljaju najobičniji raspored radnog vremena, a subota nije neradni dan. U kontekstu povećanja osnovice za rad subotom u iznosu od 25%, temelj za takvu primjenu predstavlja kolektivni ugovor koji nije bio na snazi 2016. godine. U kontekstu povećanja osnovice za dodatnih 50%, potrebno je napomenuti kako prekovremenog rada u slučaju tužitelja nije bilo. Naime, evidencija o radnom vremenu radnika na koju se poziva tužitelj je vođena paušalno, netočno te nije vođena svakodnevno nego periodično. Isto je vidljivo iz činjenice kako je svaki od radnih vremena unesenih u evidenciju radnih vremena upisan jednako nečitko, istom kemijskom, u istom trenutku. Stvarno radno vrijeme tužitelja je bilo od 7:30 do 15:00 sati od ponedjeljka do petka što ispada 37,5 sati tjedno uz jednu subotu mjesečno u duljini od 4 sata. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije predmetni tužbeni zahtjev te naloži tužitelju nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 4. svibnja 2023. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19), obavijestio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, i Ministarstvo poljoprivrede, putem Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 205 spisa), na koje dopis se isto do dana zaključenja glavne rasprave 24. veljače 2026. nije očitovalo, odnosno nije izrazilo namjeru stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u evidencije rada tužitelja (str. 11 spisa), Obavijest Državnog inspektorata od 11. kolovoza 2020. (str. 72-73 spisa), obračun razlike plaće tužitelja (str. 84 spisa), platne liste tužitelja (str. 85-95 spisa), Pravilnik o radu tuženika (str. 106-139 spisa), Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (str. 149-151 spisa), Izvješća o broju zaposlenika prema ključnim kriterijima (str. 153-200 spisa), Zapisnike sa sjednica Upravnog vijeća tuženika (str. 225-237 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. (str. 12-43 spisa),, Arbitražnu odluku od 07.12.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., Izvješća Državnog zavoda za statistiku, Poziv Sindikata 2016. i stručni elaborat (str. 44-71 spisa). Na ročištu 29. listopada 2024. saslušana je svjedokinja ĐP (str. 249-250 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 256-262 spisa), izvršen je uvid u dopunski Nalaz i mišljenje vještaka od 20. kolovoza 2025. (str. 276 spisa), na ročištu održanom 24. veljače 2026. saslušan je sudski vještak Zrinko Ručević (str. 290-291 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike bruto plaće zbog povećanja osnovice plaće, za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III te čl. IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., te zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće za prekovremeni rad subotom za ožujak 2017. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika i da mu je tuženik od travnja 2016. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kn. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužitelju obračunati i isplatiti po uvećanoj osnovici na temelju odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno temeljem čl. IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu po osnovi uskladbe pariteta, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe. U postupku je također sporno je li tužitelj u ožujku 2017. radio prekovremeno te ima li pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad subotom.

8. Iz evidencije rada tužitelja za ožujak 2017. (str. 11 spisa), proizlazi da je tužitelj navedeni mjesec radio od ponedjeljka do petka u trajanju od osam sati dnevno, te da je navedenog mjeseca radio i jednu subotu i to 11. ožujka 2017., i to ukupno 4 sata.

9. Iz Obavijesti Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, Klasa: 116-01/19-01/1745 od 11. kolovoza 2020. (str. 72-73 spisa), proizlazi da je po predstavci sindikalnog povjerenika kod tuženika, Državni inspektorat kod tuženika izvršio inspekcijski nadzor, u kojem je utvrdio da su uvidom u evidencije radnog vremena pojedini radnici nakon redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno raspoređenog od ponedjeljka do petka radili subotom, što je ujedno i prekovremeni rad. U obavijesti se navodi da je prema čl. 52 Pravilnika o radu tuženika radno vrijeme kod tuženika raspoređeno na pet radnih dana tjedno od ponedjeljka do petka, te jednu radnu subotu mjesečno. U obavijesti se dalje navodi da tuženik radnicima prilikom isplate plaće do obračunskog razdoblja za studeni 2019. nije uvećao plaću za ostvarene sate rada subotom i ostvarene prekovremene sate, što je učinio naknadno i radnicima isti isplatio 6. ožujka 2020.

10. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., koji je 4. veljače 2025. podnio svoj pisani nalaz i mišljenje koji prileži spisu (str. 256-262 spisa). Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da u skladu s odredbama Izmjena i Dopuna dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine, osnovice za obračun plaća iznose, kako slijedi: 5.415,37 kn za plaće od prosinca 2015. do lipnja 2016., u skladu s primjenom čl. III, 5.477,11 kn za plaće od srpnja do studenog 2016., u skladu s primjenom čl. IV. st. 2, te 5.539,55 kn za plaće od prosinca 2016. pa nadalje, u skladu s čl. IV. st. 3. Nadalje, uzimajući u obzir potraživanje tužitelja vezano uz neisplaćene dodatke za prekovremeni rad subotom, sudski vještak u tabeli 3 daje izračun neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad tužitelja subotom, u skladu s čl. 53. (čl. 54.) TKU/12 kojim se osnovna plaća zaposlenika uvećava za prekovremeni rad 50%, a za rad subotom 25%, pri čemu se navedeni dodaci međusobno ne isključuju.

10.1. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju zaključuje da paritet za 2015. godinu iznosi 85,90%, razlika između pariteta iz 2015. u odnosu na paritet iz 2008. godine iznosi 2,28%, te da aritmetička sredina rasta BDP u drugom tromjesečju 2015. godine i rasta BDP u trećem tromjesečju 2015. godine iznosi 2%. Slijedom navedenoga visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017. primjenom povećane osnovice plaće i uskladbe pariteta temeljem čl. III. i čl. IV. Izmjena i Dopuna dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine i arbitražne odluke od 7. prosinca, iznosi ukupno 581,20 eura bruto, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'f1' Tabele 2 iz nalaza. Nadalje, sudski vještak zaključuje da za ožujak 2017. visina neisplaćene bruto plaće tužitelja s osnova neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad subotom iznosi ukupno 17,63 eura bruto (pojedinačni konvertirani iznos), a pojedini mjesečni iznos dan je u stupcu 'h' Tabele 3 iz nalaza.

10.2. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je podneskom od 7. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka.

10.3. Tuženik je u podnesku od 5. ožujka 2025. istaknuo prigovor na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u bitnome navodeći da se protivi nalazu i mišljenju u dijelu u kojemu vještak određuje obračun razlike plaće u tablici 2, te da je vještak pogrešno izračunao iznose u stupcu f tablice 2. Naime, čak i kada bi se, neosnovano zauzelo gledište da je tuženik prilikom obračuna plaće trebao primijeniti uvećanu osnovicu, konačna razlika u obračunu plaća ne bi bila u visini u kojoj vještak to iskazuje. Tuženik ističe kako osnovnu bruto plaću tužitelja, sukladno odluci o plaći, čini isključivo umnožak osnovice, koeficijenta i minulog rada dok su ostali dodaci na plaću fiksni iznosi koji su se zbrajali na dobiveni umnožak osnovne plaće, ovdje se prije svega misli na funkcionalni dodatak iskazan u platnim listama dostavljenim uz tužbu. Radi se o dodacima iskazanim u neto iznosu koji se isplaćuju prema odluci poslodavca. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je vještak u konačnici pogrešno obračunao razliku između bruto plaće iskazane u obračunskim listama i bruto plaće koja bi se imala obračunati primjenom uvećane osnovice.

10.4. Sudski vještak Zrinko Ručević odgovorio je na prigovore tuženika u svom dopunskom očitovanju od 20. kolovoza 2025. (str. 276 spisa) u kojem u bitnome navodi da je sačinio obračun prema prijedlogu tužitelja, u skladu sa zadatkom suda, te kako se prilikom obračuna u obzir uzima cjelokupno isplaćena bruto plaća uključujući i sve dodatke na plaću (funkcionalni dodatak, fiksna i varijabilna stimulacija). Svi dodaci su isplaćeni u bruto iznosu na osnovnu plaću (umnožak koeficijenta i bruto osnovice uvećan za minuli rad), a ne u neto iznosu kako to tvrdi tuženik, odnosno svi su predmetni dodaci obračunati u određenom postotku na osnovnu plaću, što znači da će se ovisno o iznosu bruto osnovice, posljedično mijenjati i visina iznosa dodataka. Slijedom svega iznesenog, vještak je u cijelosti ostao kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja.

10.5. Sudski vještak Zrinko Ručević se usmeno očitovao na prigovore tuženika, te je usmeno obrazložio pisani Nalaz i mišljenje na ročištu 24. veljače 2026., te tom prilikom navodi da je izračun sačinio na način da je plaće koje su tužitelju nesporno obračunate i isplaćene za predmetno razdoblje korigirao postotkom povećanja bruto osnovice, a koje uvećane bruto osnovice je obrazložio u prvom dijelu nalaza. Na taj način je ukupno isplaćenu bruto plaću tužitelja uvećao postotno za efekt uvećanja osnovice za obračun plaća, a tuženik je prigovorio takvom izračunu u smislu toga da bi pojedini elementi obračuna tužiteljeve plaće bili fiksni i takvi neovisni o osnovici odnosno promjeni osnovice. Vještak navodi da se na tuženikove prigovore očitovao u pisanom dopunskom očitovanju od 20. kolovoza 2025. te usmeno obrazlaže izračun na primjeru izračuna tužiteljeve plaće za travanj 2016. gdje je vidljivo da se ukupni bruto iznos tužiteljeve plaće sastoji od osnovne bruto plaće za redovni rad, stimulacije koja je obračunata po stopi od 79%, minulog rada koji je obračunat po stopi od 11% te funkcionalnog dodatka koji je obračunat po stopi od 13,72%. Dakle, vidljivo je da su svi elementi plaće ovisni o visini osnovice jer se bruto plaća za redovan rad računa kao umnožak odgovarajućeg koeficijenta i osnovice, a svi ostali navedeni dijelovi bruto plaće se obračunavaju postotno na iznos osnovne plaće za redovan rad. S obzirom da se svi elementi ukupne bruto plaće tužitelja računaju u ovisnosti o osnovici, vještak je mišljenja kako je njegov izračun ispravan. U smislu svega navedenoga, vještak u cijelosti ostaje kod danog Nalaza i mišljenja i pisanog dopunskog očitovanja.

10.6. Sud je u cijelosti prihvatio vjerodostojnim Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 24. veljače 2026., pisano očitovanje od 20. kolovoza 2025., i usmeno očitovanje na ročištu 24. veljače 2026., s obzirom da su stručni, jasni, logični i obrazloženi, a sudski vještak je argumentirano i detaljno odgovorio na sve prigovore tuženika, te stranke nakon usmenog očitovanja vještaka na ročištu 24. veljače 2026. na osnovni Nalaz i dopunsko očitovanje sudskog vještaka nisu imali primjedbi.

11. Svjedokinja ĐP u svom iskazu od 29. listopada 2024. u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika 32 godine na radnom mjestu administrativni referent i da obavlja sve poslove koji se tiču administracije kod tuženika, poznato joj je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, s tim da se ne može sjetiti je li tužitelj u ožujku 2017. radio prekovremeno. U odnosu na evidenciju rada tužitelja za ožujak 2017. koja prileži spisu (str. 11), svjedokinja navodi da je to njezin potpis i rukopis. Svjedokinja navodi da vodi evidenciju radnog vremena za opći odjel kod tuženika i ističe da je radno vrijeme tužitelja i drugih radnika kod tuženika bilo od ponedjeljka do petka od 7:30 do 15:00 sati, dakle nije bilo puno radno vrijeme 8 radnih sati dnevno, stoga su zaposlenici morali odraditi još jednu subotu mjesečno i to 4 radna sata. Svjedokinja ne zna prema čijoj odluci se kod tuženika radilo 7 i pol sati dnevno i je li postojala pisana odluka o tome, te ne zna iz kojeg razloga je popisivala radno vrijeme u evidencijama u trajanju od 8 sati, a ne 7 i pol sati. Svjedokinja navodi da nije bila izravno nadređena osoba tužitelju, odnosno samo je vodila evidenciju radnog vremena i nije bila u istoj prostoriji tijekom radnog vremena u kojoj je bio tužitelj, a nije joj poznato kada je tužitelj koristio dnevnu stanku od 30,00 minuta. Svjedokinja također navodi da je tužitelj radio na radnom mjestu telefonista koje se nalazilo na ulazu u zgradu, te da je njezino radno vrijeme započinjalo u 7:30 sati, a da je ona u pravilu dolazila 15-ak minuta ranije, te da je ostajala na poslu do 16,00 sati i duže, te navodi da tužitelja nakon 15,30 sati nije viđala na radnom mjestu.

11.1. Sud je iskaz svjedokinje ĐP ocijenio djelomično vjerodostojnim i to u dijelu u kojem navodi da je bila zadužena za vođenje evidencije radnog vremena kod tuženika i da je potpisala evidenciju radnog vremena tužitelja za ožujak 2017. koja prileži spisu. Sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi da je radno vrijeme kod tuženika bilo organizirano na način da se radi od 7,30 do 15,00 sati po 7,5 sati dnevno, da nije bilo puno radno vrijeme 8 radnih sati dnevno, i da su zbog toga stoga zaposlenici morali odraditi još jednu subotu mjesečno, a s obzirom se u evidenciji radnog vremena tužitelja za ožujak 2017. koju je potpisala, navodi da je tužitelj u ožujku 2017. radio 8 sati dnevno od ponedjeljka do petka, te da navodi da je osobno radila od 7,30 sati pa do 16,00 sati, stoga je u tom dijelu iskaz proturječan. Također, u tom je dijelu iskaz svjedokinje protivan Obavijesti Državnog inspektorata od 11. kolovoza 2020. (str. 72-73 spisa), u kojoj je utvrđeno da su pojedini radnici kod tuženika nakon redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno raspoređenog od ponedjeljka do petka radili subotom, što je ujedno i prekovremeni rad.

12. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu priloženu dokumentaciju, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima i priloženim ispravama. Dokazni prijedlog saslušanja tužitelja iznesen na pripremnom ročištu 17. travnja 2023. sud je odbio sukladno čl. 461.a. st. 2. i čl. 461.a. st. 9. ZPP-a, s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti.

13. U odnosu na potraživanje tužitelja s naslova povećanja osnovice plaće na temelju čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio sljedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

15. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

16. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

17. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

18. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

19. Nadalje odredbom čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Iz statističkih podataka DZS-a proizlazi da prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH iznosi u 2015. godini 7.247,50 kn. Odredbom čl. VII b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. godinu iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnosu naprijed navedenih pariteta. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine, a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku. Odredba čl. IV st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, i to od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. godine uvećala za daljnjih 1,14% te prema izračunu sudskog vještaka iznosi 5.477,11 kn, a tuženik ovaj izračun nije osporio. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,14% te sukladno navedenom uvećanju, prema izračunu sudskog vještaka iznosi 5.539,55 kn, koji izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

20. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. Zakona o radu ('' Narodne novine '' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, sve obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., da sukladno čl. IV Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi koeficijent iz čl. IV st. 1 istih izmjena.

21. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

22. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužitelja, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

23. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće zbog primjene niže osnovice od propisane kolektivnim ugovorom u utuženom razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017.

24. U odnosu na potraživanje tužitelja razlike plaće za prekovremeni rad subotom za 11. ožujak 2017., sud je na temelju evidencije radnog vremena tužitelja za ožujak 2017. utvrdio da je tužitelj u ožujku 2017. radio od ponedjeljka do petka 8 sati dnevno, te je radio i u subotu 11. ožujka 2017. 4 sata dnevno, što sukladno čl. 52. Pravilnika o radu tuženika predstavlja prekovremeni rad subotom. Naime, prema odredbi čl. 52. Pravilnika o radu tuženika radno vrijeme kod tuženika se raspoređuje u pet radih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno. Nadalje, temeljem čl. 75. Pravilnika o radu zaposlenik tuženika ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, i to u visini određenoj kolektivnim ugovorom. Na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje se Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 141/12, 150/2013, 153/2013, 24/2017; nastavno TKU/12), te sukladno čl. 54 citiranog TKU/12 tužitelju za prekovremeni rad pripada uvećana plaća za 50% te za rad subotom uvećana plaća za 25% od redovnog rada (dakle, ukupno 75%). S obzirom da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da tuženik tužitelju nije isplatio uvećanu plaću za prekovremeni rad u subotu 11. ožujka 2017., to je i u navedenom dijelu zahtjev tužitelja osnovan, s obzirom da je visina potraživanja usklađena sa izračunom sudskog vještaka.

25. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužitelju nije obračunao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava u razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017. po osnovi povećanja osnovice plaće za 6%, i uskladbe pariteta, te da mu nije isplatio dodatak na plaću za prekovremeni rad subotom u ožujku 2017. godine. Stoga je, a s obzirom da je visina tužbenog zahtjeva usklađena sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojega je sud prihvatio vjerodostojnim, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće tužitelju kao u izreci.

26. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom da najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. svibnja 2016., a tužba je podnesena 14. svibnja 2021., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a.

27. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, nesporno je da je tuženik kao poslodavac dužan temeljem članka 7. ZR-a za obavljeni rad isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava COP ne ekskulpira tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Nadalje neosnovan je prigovor tuženika da je samo djelomično financiran iz državnog proračuna, a djelomično iz vlastitih i drugih sredstava, te da se plaća tužitelja u 2016. isplaćivala iz vlastitih sredstava, pa da bi time bio izuzet iz primjene sporazuma sindikata javnih službi i Vlade RH, a s obzirom da je nesporno da je tuženik javna ustanova u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, stoga se ne može izuzeti od primjene navedenih sporazuma, niti je dokazao pravnu osnovu za takvo izuzimanje. Tuženik je, kao poslodavac tužitelja na temelju odredbe čl. 90. st. 2. ZR-a dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, u skladu s povećanom osnovicom te mora odgovarati za svoje obveze.

28. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće uslijed povećanja osnovice plaće, tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, te zatezne kamate za potraživanje dodatka za prekovremeni rad subotom od dana isplate plaće 4. travnja 2017. do isplate kako proizlazi iz platne liste za navedeni mjesec, i to sve osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka, stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

30. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 50 bodova. Slijedom navedenog, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav obrazloženog podneska od 16. svibnja 2023. radi očitovanja na odgovor na tužbu u visini od 50 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 17. travnja 2023. 29. listopada 2024., 29. listopada 2025., i 24. veljače 2026., za svako u visini od po 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 25 bodova (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 7. ožujka 2025. i to kao neobrazloženog podneska u visini od 12,5 bodova (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istim samo uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim vještačenjem, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 287,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54 OT ukupno iznosi 575,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 143,75 eura, ukupno 718,75 eura, te uvećano za trošak financijskog vještačenja od 300,00 eura, sveukupno 1.018,75 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 93,75 eura zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

31. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

32. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku