REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-371/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivice Čuturića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 20. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, platiti tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.098,13 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 5.685,59 EUR teku od dana 03.06.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 920,00 EUR teku od dana 20.03.2026. god. pa do isplate,

- na iznos od 127,06 EUR teku od dana 25.08.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 1.365,48 EUR teku od dana 15.12.2021. god., pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 4.114,41 EUR koje su tekle od dana 03.06.2021. pa do isplate dana 15.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AU u preostalom dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, platiti tužitelju ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.293,82 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 3.080,00 EUR teku od dana 03.06.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.04.2021.god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.05.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.06.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.07.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.08.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.09.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.10.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.11.2021. god., pa do isplate,

- na iznos od 245,98 EUR teku od dana 15.12.2021. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine"

kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete u visini od 920,00 eura za period od 03. lipnja 2021. pa do 20. ožujka 2026.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.373,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.631,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj IU (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 17. veljače 2022. navodi da je kod osiguranika tuženika Generali osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) tvrtke Ivamont d.o.o. iz [adresa] dana 8. ožujka 2021. na radnom mjestu zadobio ozljedu na radu na način da je prilikom ručnog navlačenja crijeva za pjeskarenje na krovu spremnika došlo do poskliznuća te je tužitelj pao. Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika na temelju police osiguranja od odgovornosti. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji radi čega je tužitelju pružena medicinska pomoć. Uslijed štetnog događaja kod tužitelja je zaostao ožiljak na nozi kao i trajne posljedice. Tužitelj se tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom 2. lipnja 2021., na koji zahtjev se tuženik nije očitovao. Prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna) i to na ime neimovinske i imovinske štete. Tužitelj je u svom podnesku od 25. siječnja 2023. proširio svoj tužbeni zahtjev te je ujedno zatražio isplatu prijevoznih troškova koji su nastali za vrijeme liječenja tužitelja, kao i isplatu na ime izgubljene zarade koja se ostvarila za vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 23. svibnja 2025. zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 13.391,95 eura na ime neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, a uzevši u obzir da je tuženik u tijeku ovog postupka izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete od 4.114,41 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, kao i to da je poslodavac tužitelja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s ugovorenim samopridržajem u iznosu od 4.000,00 kuna. Tuženik priznaje odgovornost za štetni događaj, osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nespornog iznosa od 4.114,41 euro, koji se obvezuje isplatiti tužitelju u kraćem roku. pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), u potvrdu o osposobljenosti tužitelja (str. 9 spisa), u izjavu rukovoditelja (str. 10 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 11-24, 60-72, 74 spisa), u odštetni zahtjev (str. 25 spisa), u izvadak iz interaktivne karte HAK-a (str. 43 spisa), u izvješće o bolovanju (str. 45-53 spisa), u IP obrasce (str. 54-56, 79 spisa), u zdravstveni karton tužitelja (str. 87-128 spisa), u isplatne liste (str. 176-187 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima prof. dr. sc. Darku Marčinku i dr. sc. Zvonimiru Puljizu o čemu u spisu prileže pisani nalaz i mišljenje (str. 137-140, 156-159 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 188-193 spisa), te pisano očitovanje vještaka (str. 200-201 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke (str. 210-211 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost tuženika za isti, sporna je visina štete.

6. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Darku Marčinku iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je štetni događaj ostavio psihičke – emocionalne posljedice koje su verificirane psihijatrijskim pregledom. Posljedice su očitovane kao akutna reakcija na stres i prolongirana reakcija na stres kroz simptome anksioznosti, depresije, prolongirane reakcije na stres, promijenjenu sliku sebe, pad na razini samopouzdanja, strah, izbjegavajuća ponašanja, nesanicu i razdražljivost. Kod tužitelja je nastala duševna bol radi smanjenja životnih aktivnosti zbog psihičkih smetnja koja je bila u opsegu od 10% i to privremeno kroz period od 9 mjeseci. Tužitelju je utvrđeno trajno smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijske strane u iznosu od 2%. Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je trajao koliko i sam štetni događaj. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih komplikacija bio je jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 30 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 9 mjeseci. Zaostali strah ulazi u ocjenu trajnih posljedica smanjenja životnih aktivnosti.

7. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. sc. Zvonimira Puljiza proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu: ruptura totalis lig. patele 1.sin. te contusio genus 1.sin. Iz nalaza i mišljenja proizlazi dalje da je tužitelj uslijed ozljede zadobio ozljedu patelarnog ligamenta koja je potvrđena UZV pregledom. Tužitelj je hospitaliziran i operiran te je učinjena rekonstrukcija patelarnog ligamenta. Tužitelj je tijekom oporavka obavio kontrolne preglede i fizikalnu terapiju te se vratio na posao nakon 9 mjeseci. Kod tužitelja je završeno liječenje u rujnu 2021. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje se očituju kroz oslabljenu mišićnu građu i snagu lijeve natkoljenice i potkoljenice i ograničenu pokretljivost lijevog koljena. Trajne posljedice umanjuju tužiteljevu opću, životnu i radnu sposobnost za 10%, a odnose se na obavljanje fizičkih poslova, tužitelj ne može klečati, dugo stajati, hodati po neravnom, hodati niz stepenice, radi čega je tužitelj promijenio posao iz fizičkog u čuvara. Tužitelj je uslijed štetnog događaja pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana kumulativno, srednje oko 30 dana, te manjeg još 60 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom oporavka i to u trajanju od mjesec dana po 3 sata dnevno, zatim još mjesec dana po 2 sata dnevno, te mjesec dana po 1 sat dnevno, za obavljanje osobne higijene, pripravljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Kod tužitelja je zaostalo naruženje blagog stupnja, ponekad vidljivo trećima.

8. Sud je i osobno izvršio uvid u naruženje tužitelja na raspravi od 9. listopada 2025. te je utvrdio da tužitelj ima ožiljak u području lijevog koljena, koji je vidljiv i uočljiv prilikom nošenja kratkih hlača.

9. Nalazu i mišljenju liječnika vještaka nije prigovorila niti jedna strana, vještačenje je izvedeno stručno i objektivno, te je stoga sud na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka utvrdio visinu pravične novčane naknade koja ima pripasti tužitelju. Pri tome valja navesti da je vještak psihijatrijske struke utvrdio smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 2%, a vještak iz područja kirurgije u opsegu od 10%, pa iako spisu ne prileži tzv. objedinjena ocjena trajnih posljedica, ona se u svakom slučaju kreće između 10% i 12%, što će sud uzeti u obzir prilikom utvrđenja visine pravične novčane naknade.

10. Nadalje, sud je prilikom ocjene visine pravične novčane naknade primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, utvrđenog naruženja tužitelja te opsega smanjena životnih aktivnosti s psihijatrijskog i kirurškog aspekta, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 5.685,59 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3.000,00 eura, pretrpljenog straha iznos od 3.000,00 eura, naruženja iznos od 800,00 eura, te opsega smanjenja životnih aktivnosti koji se kreće između 10% i 12% iznos od 3.000,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj pretrpio fizičke bolove u značajnom trajanju, da je pretrpio intenzivan i dugotrajan strah koji proizlazi iz životne ugroze, da se trajne posljedice tužitelja odnose kako na tužiteljevo psihičko, tako i na tužiteljevo fizičko zdravlje, da se fizičke posljedice odnose na pokretljivost i funkciju lijeve noge, što se izuzetno odražava na tužiteljev profesionalni život, budući da je isti u trenutku štetnog događaja obavljao fizičke poslove, a po zanimanju je soboslikar – ličilac. Sud je uzeo u obzir i to da je tužitelj zbog trajnih posljedica ove ozljede promijenio radno mjesto iz fizički poslova u posao čuvara, što znači da se trajne posljedice itekako odražavaju na profesionalni život tužitelja. Ujedno je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj ozlijeđen u životnoj dobi od 40 godina. S obzirom na sve navedeno sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 9.800,00 eura.

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 184 sata (ukupan period od tri mjeseca), za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od zatraženih 920,00 eura, što predstavlja iznos od 5,00 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, s obzirom da nije mogao stati na nogu, trebao je pomoć oko higijene, prehrane i svega što je potrebno u kućanstvu. Tužitelj navodi da je supruga treba uzeti bolovanje radi njege, tužitelj nije mogao nikuda iz kuće, supruga je obavljala trgovinu i sve što treba.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 15. prosinca 2022. isplatio nesporni iznos na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 4.114,41 eura, što znači da se tužitelju dosuđuje ukupan iznos od 6.605,59 eura na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

14. U odnos na zahtjev tužitelja za isplatu troška prijevoza koji su se ostvarili za vrijeme liječenja tužitelja, iz tužiteljevog iskaza proizlazi da tužitelj stanuje u [adresa], a radi liječenja je putovao 20-tak puta u Zagreb na KBC Rebro, te jednom u [adresa] gdje je obavio magnetsku rezonancu, s obzirom da je tamo bio naručen. Tužitelj je u spis dostavio interaktivnu kartu HAK-a iz koje proizlazi da trošak prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa], iznosi 5,13 eura u jednom smjeru, te trošak prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa], iznosi 12,23 eura u jednom smjeru. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu je razvidno da je tužitelj za vrijeme liječenja u 10 navrata obavio pregled u KBC Zagreb, na adresi u [adresa], te da je jednom obavio pregled u Općoj bolnici Pakrac, na adresi u [adresa]. Stoga, s obzirom na broj obavljenih pregleda u [adresa] i [adresa], te trošak prijevoza koji proizlazi iz interaktivne karte HAK-a, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na ime troška prijevoza u ukupnom iznosu od 127,06 eura.

15. Pravo tužitelja na isplatu troška prijevoza koji su nastali u povodu liječenja tužitelja temelji se na odredbi čl. 1095. st. 1 ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1090. ZOO-a, koja ustanovljuje pravo oštećenika na potpunu naknadu, odnosno na naknadu svih troškova liječenja koji su nastali u slučaju tjelesne ozljede.

16. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da razlika između potencijalne bruto plaće tužitelja i ostvarene naknade za vrijeme bolovanja zajedno s doprinosima iznosi ukupno 1.365,48 eura za period od 1. svibnja 2021. do 19. studenoga 2021. Sudski vještak utvrđuje da navedenu razliku čini razlika manje ostvarenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, te poreza i prireza. Sud je utvrdio osnovanim navedeno potraživanje tužitelja, s obzirom da doprinosi za mirovinsko osiguranje i porez i prirez koji se plaćaju iz tužiteljeve plaće spadaju u imovinu tužitelja te su relevantni parametri za određivanje visine mirovine tužitelja. Pravo tužitelja na isplatu naknade štete s naslova izgubljene zarade temelji se na odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.365,48 eura.

17. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete s naslova izgubljene zarade, a koja se odnosi na terenski dodatak za period od ožujka do studenoga 2021., iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je pregledom isplatnih lista tužitelja utvrđen iznos koji se odnosi na plaću, te je u odnosu na taj iznos sudski vještak izračunao naknadu štete s naslova izgubljene zarade (1.365,48 eura). Sudski vještak ujedno utvrđuje da se u isplatnim listama vidi isplata na ime terenskog dodatka, čiji iznos se mijenja iz mjeseca u mjesec, a koje iznose vještak nije uzeo u obzir prilikom izračuna razlike plaće s naslova izgubljene zarade koja bi tužitelju pripala. Međutim, sukladno prijedlogu tužitelja sudski vještak je utvrdio da je tužitelju za prosinac 2020. isplaćen terenski dodatak u iznosu od 560,00 kuna, za siječanj 2021. u iznosu od 3.000,00 kuna, te za veljaču 2021. u iznosu od 2.000,00 kuna, što prosječno mjesečno iznosi 1.853,33 kune (245,98 eura).

18. Tužitelj tijekom postupka ističe to da mu je tuženik kroz terenski dodatak isplaćivao dio plaće, te stoga potražuje tu naknadu s naslova izgubljene zarade, neovisno o tome što u utuženom periodu nije radio na terenu. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je plaća isplaćivana djelomično u gotovini, odnosno nije prikazivana kao plaća. Za vrijeme bolovanja tužitelj je dobio samo prijavljenu plaću preko računa. Za vrijeme rada odlazili su na teren te je tužitelj imao pravo na isplatu terenskog dodatka. Na terenu su boravili više dana zaredom, po tjedan ili dva, u kojem periodu se nisu vraćali kući. Imali su osiguran smještaj i jedan obrok te prijevoz do terena i natrag, a ostatak je služio za prehranu, s time da su dio uštedjeli. Imali su običaj hranu nositi od kuće. Tužitelj tvrdi da se dio tog terenskog dodatka u stvari odnosi na plaću koju je dogovorio s tuženikom. Kada su odlazili na teren imali su plaćen smještaj i prehranu i 120,00 kuna po danu.

19. Iz iskaza tužitelja i dokumentacije u spisu je razvidno da se tužitelj u utuženom razdoblju nalazio na bolovanju, te nije obavljao rad na terenu. Da bi terenski dodatak predstavljao izgubljenu zaradu tužitelja potrebno je dokazati da je terenski dodatak ustvari predstavljao plaću, odnosno, potrebno je utvrditi visinu tzv. "ušteđenog" dijela terenskog dodatka koji predstavlja zaradu tužitelja. S obzirom da iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je on obavljao rad na terenu te da mu je stoga isplaćivan terenski dodatak, sud je utvrdio da tužitelju plaća nije isplaćivana kroz terenski dodatak, već se terenski dodatak odnosio na rad na terenu. Navedeno također proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka gdje je utvrđeno da visina terenskog dodatka varira od mjeseca do mjeseca, te nije uvijek isplaćivan u istom iznosu. Ujedno tužitelj nije dokazao visinu "ušteđenog" dijela terenskog dodatka koji bi predstavljao izgubljenu zaradu tužitelja. Stoga je sud u cijelosti odbio zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu terenskog dodatka u ukupnom iznosu od 2.213,82 eura za period od ožujka 2021. pa do studenoga 2021.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na nesporni iznos isplaćene štete, zahtjev je osnovan, s obzirom da prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Budući da je tužitelj odštetni zahtjev podnio 2. lipnja 2021., ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 4.114,41 eura, za period od 3. lipnja 2021. pa do 15. prosinca 2022. (datum isplate nespornog iznosa naknade štete). Slijedom navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu.

21. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva samo za naknadu neimovinske štete. S obzirom da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 920,00 eura za period od dana donošenja presude pa do isplate. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, na način kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke.

22. Također, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos prijevoznih troškova počevši od 25. kolovoza 2021. pa do isplate, s obzirom da iz spisa proizlazi da su ti troškovi nastali u periodu od 8. ožujka 2021. do 25. kolovoza 2021.

23. Nadalje, na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate za period od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a sve kako je to tužitelj zatražio, sukladno čl. 1103. ZOO-a.

24. Isto tako tužitelj osnovano zahtjeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.365,48 eura za period od 15. prosinca 2021. pa nadalje, s obzirom da iz spisa proizlazi da se tužitelj nalazio na bolovanju do prosinca 2021.

25. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti, a djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, sve kako je to navedeno pod točkama I/ i II/ izrijeke.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 60%, pri čemu je uzeto u obzir to da je tužitelj u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%. Primjenjujući metodologiju iz čl. 154. st. 2 ZPP-a, tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u omjeru od 60%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

28. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 500,00 eura (Tbr. 32/1), za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska iznos od 25.01.2023., 22.11.2024., 17.03.2025. i 23.05.2025. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav ostali podnesaka od 21.06.2023., 03.07.2023., 28.09.2023., 15.03.2024., 05.07.2024., 26.09.2024., 13.12.2024. i 20.12.2024. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/4), za zastupanje na tri ročišta iznos od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 4.900,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.225,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 698,17 eura za izvedena vještačenja. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.373,17 eura, pri čemu je trošak za izvedena vještačenja uzet u omjeru od 100%, a preostali trošak u omjeru od 60%.

29. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podnesaka od 17.03.2023., 27.04.2023., 13.11.2023., 29.12.2023., 08.02.2024. i 03.12.2024., s obzirom da trošak tih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice, jer tužitelj istima dostavlja dokaz o plaćenom predujmu, što sud utvrđuje uvidom u eSpis aplikaciju, odnosno tužitelj dostavlja požurnice sudu, a koji trošak nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. Nadalje, podnesak tužitelja od 01.06.2025. ne prileži spisu, te stoga nije priznat taj trošak. Isto tako utvrđeno je da podnesak od 20.12.2024. nije obrazloženi podnesak, te je stoga tužitelju priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8/4 Tarife. Tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi na pristup ročištu za objavu presude, jer taj trošak nije nastao. Isto tako nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak sudskih pristojbi, budući da je tužitelj prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu koji prelazi omjer uspjeha tužitelja u ovom sporu.

30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku