Poslovni broj: P-1113/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, protiv I. tuženice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II. tuženika DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Frković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, dana 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvt-8340/2000 od 26.06.2000., u dijelu u kojem je CN iz [adresa], predniku tuženika, naloženo da predniku tužitelja isplati:

- dio glavnice u iznosu 117,97 EUR;

- zatezne kamate koje na 455,50 EUR teku od 19.06.2000. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvt-8340/2000 od 26.06.2000., u dijelu u kojem je CN iz [adresa], predniku tuženika, naloženo da predniku tužitelja isplati 337,53 EUR te se tužbeni zahtjev u tom dijelu u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužitelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. da I. tuženici BN i II. tuženiku DN naknadi trošak ovog postupka u iznosu 125,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvt-8340/2000 od 26.06.2000. naloženo je ovršeniku CN da ovrhovoditelju HEP d.d. – Sektor za toplinarstvo isplati 455,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha na plaći i pokretninama ovršenika.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio pravovremeni prigovor kojim je osporio tražbinu iz rješenja o ovrsi.

3. Rješenjem posl. br. Ovrvt-8340/2000 od 27.04.2017. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku postupka je preminuo tuženik CN, pa je rješenjem o nastavku postupka posl. br. Ovr-520/2019-9 od 07.07.2022. određeno da se postupak nastavlja sa njegovim nasljednicima BN i DN, sada I. i II. tuženicima.

5. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 2 spisa), Kupoprodajni ugovor od 05.10.1994. (str. 24-25 spisa) i povijesni zk izvadak (str. 72-79 spisa).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je predniku tuženika naloženo da predniku tužitelja plati 455,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

9. Iz stanja spisa proizlazi da se utuženi iznos odnosi na naknadu za isporučenu toplinsku energiju za stan u [adresa], za razdoblje od siječnja 1999. do siječnja 2000.

10. Tuženici su u tijeku postupka osporili potraživanje tužitelja u cijelosti.

11. Tužitelj je podneskom od 29.05.2023. (str. 65 spisa) povukao tužbu za dio glavnice od 117,97 EUR, kao i u cijelosti za zatezne kamate na cjelokupnu glavnicu, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

12. Iz Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 10.06.2000. (str. 2 spisa) proizlazi da je u poslovnim knjigama tužiteljevog prednika bilo evidentirano dugovanje CN u ukupnom iznosu 3.431,97 HRK.

13. Osim navedenog Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, tužitelj u tijeku postupka nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost utuženog potraživanja, pa tako nisu dostavljeni ni ispostavljeni računi, a ni izvod iz interne evidencije tužitelja.

14. Budući da su tuženici u cijelosti osporili utuženo potraživanje, a tužitelj osim Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije dostavio nikakav drugi dokaz na okolnost postojanja tog potraživanja, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud utvrđuje da utuženo potraživanje ne postoji, jer se ne može utvrditi na čemu se temelji navedeni izvod iz poslovnih knjiga, odnosno ne može se utvrditi da je tužitelj predniku tuženika uopće ispostavljao račune za toplinsku energiju, niti se može utvrditi da je prednik tuženika u internim evidencijama tužitelja uopće bio zaveden kao korisnik toplinske enegije. Pritom valja napomenuti da se izvod iz poslovnih knjiga, kao jednostrana isprava koju je sastavio sam vjerovnik, sama za sebe ne može smatrati dostatnim dokazom postojanja potraživanja koje je osporeno od strane navodnog dužnika, niti ona sama za sebe predstavlja dokaz da su predniku tuženika ispostavljani računi i da je u internim evidencijama tužitelja upravo on bio evidentiran kao korisnik toplinske energije.

15. No sve i da je tužitelj dokazao postojanje utuženog potraživanja, tužbeni zahtjev ni u tom slučaju ne bi bio osnovan. Naime, utuženo potraživanje odnosi se na razdoblje od siječnja 1999. do siječnja 2000., kada je opskrba toplinskom energijom bila uređena Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/1995, 70/1997; dalje: ZKG/95). Po čl. 3. st. 1. toč. 4. ZKG/95 opskrba toplinskom energijom predstavljala je komunalnu djelatnost, a po čl. 18. st. 4. ZKG/95 obveznik plaćanja cijene za pruženu komunalnu uslugu je vlasnik nekretnine ili korisnik kada je to vlasnik ugovorom prenio na korisnika.

16. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je prednik tuženika (sada pokojni) CN u utuženom razdoblju bio vlasnik stana u [adresa], niti da je on bio korisnik stana na kojeg je vlasnik ugovorom prenio obvezu plaćanja komunalnih usluga, sve u smislu čl. 18. st. 4. ZKG/95. Upravo suprotno, iz povijesnog stanja zemljišne knjige (str. 72-79 spisa) proizlazi da pok. CN nikada nije bio uknjižen kao vlasnik navedenog stana, već je bila uknjižena BN koja je taj stan Kupoprodajnim ugovorom od 05.10.1994. (str. 24-25 spisa) prodala KN i ĐN, koji su se potom kao njegovi vlasnici uknjižili 2002. godine.

17. Stoga tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je pok. CN, na kojeg glasi vjerodostojna isprava i protiv kojeg je izdan platni nalog, bio obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe toplinskom energijom, a u smislu čl. 18. st. 4. ZKG/95.

18. Pritom nije od značaja tužiteljevo pozivanje na čl. 24. st. 1. Odluke o opskrbi toplinskom energijom iz toplana na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 5/1992) kojom je propisano da je korisnik dužan u roku 8 dana pismeno obavijestiti davatelja usluge o promjeni korisnika. Naime, tužitelj u ovoj parnici uopće nije dokazao da je pok. CN u njegovim evidencijama bio evidentiran kao korisnik komunalne usluge opskrbe toplinskom energijom. Izvod iz poslovnih knjiga je knjigovodstvena dokumentacija i ona sama za sebe ne predstavlja dokaz tko je evidentiran kao korisnik komunalne usluge.

18.1. Također su bez značaja tužiteljevi navodi da je utuženo potraživanje djelomično podmireno pa da je time priznato postojanje tog potraživanja, jer tužitelj ničim nije dokazao da su upravo tuženici, odnosno njihov prednik pok. CN, izvršili djelomičnu uplatu na ime tog potraživanja.

19. Slijedom navedenoga, budući da se tužiteljev zahtjev u ovoj parnici temelji samo na jednom dokazu (izvodu iz poslovnih knjiga) te se ne može utvrditi tko je uopće bio evidentiran kao korisnik komunalne usluge i kome su isporučivani računi, a prednik tuženika u utuženom razdoblju nije bio vlasnik stana, sud ne može utvrditi da je u smislu čl. 18. st. 4. ZKG/95 on obveznik plaćanja utužene komunalne usluge, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja sud utvrđuje da utuženo potraživanje nije osnovano.

20. Stoga je platni nalog za isplatu preostalih 337,53 EUR, koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Tuženici su u cijelosti uspjeli u parnici pa im je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Tuženike je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa im je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznat trošak zastupanja na ročištu od 05.02.2026. u iznosu 125,00 EUR, dok im nije priznat trošak podneska od 04.02.2026. jer je predan jedan dan prije održanog ročišta, pa su njegovi navodi mogli biti izneseni na samom ročištu. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. HEP-Toplinarstvo d.o.o.;

2. odvjetnik Marko Frković.