Poslovni broj: Povrv-66/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba poslovni broj Ovrv-22993/2023 UPP/OS-Ovrv-1395/2023 od 02.01.2024., kojim je tuženici JM naloženo da tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb isplati iznos 98,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba kao sudskom povjereniku pod posl. br. Ovrv- 22993/2023 UPP/OS-Ovrv-1395/2023 od 02.01.2024. naloženo je ovršenici JM da ovrhovoditelju HEP Elektra d.o.o. isplati iznos 98,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenice.

2. Ovršenica je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijela pravovremen prigovor kojim je osporila dužnost plaćanja iznosa za kojeg je određena ovrha.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-66/2024-2 od 30.01.2024. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvod iz poslovnih knjiga (str. 12-13 spisa), Ugovor o zakupu drvarnice od 03.09.1991. (str. 23 spisa), presuda posl. br. KO-58/95 od 13.02.1996. (str. 24-28 spisa), Prijedlog od 16.04.1995. (str. 29-30 spisa), presuda posl. br. K-735/93 od 20.11.1995. (str. 31-34 spisa), zk izvadak (str. 35 spisa), računi (str. 44-54, 88-98 spisa), e-mail korespondencija (str. 74-81 spisa) i Podaci o mjernom mjestu (str. 125 spisa) te je pregledana fotografija (str. 112 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 98,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

8. Prema činjeničnim navodima tužitelja, utuženi iznos odnosi se na naknadu za opskrbu električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0182313819 na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2022. do ožujka 2023.

9. Tuženica je osporila osnovanost platnog naloga tvrdnjom da ona nije vlasnik ni korisnik nekretnine ni brojila na adresi [adresa], te da za to mjerno mjesto nije obveznik plaćanja električne energije.

10. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga od 27.11.2023. (str. 12 spisa) proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja proknjiženo dugovanje tuženice u ukupnom iznosu 98,61 EUR.

11. Iz priloženih računa (str. 44-54 spisa) proizlazi da je tužitelj ispostavljao račune na ime tuženice, i to na adresu [adresa], i to pod kategorijom potrošnje

– poduzetništvo.

12. Po čl. 42. st 2. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine br. 111/2021; dalje: ZTEE) krajnji kupac je dužan plaćati električnu energiju.

13. Po čl. 56. st. 3. ZTEE prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća, između ostaloga, obračun potrošnje, ispostavu računa i naplatu obračunate energije na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom.

14. Po čl. 57. st. 1. ZTEE sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi električnom energijom detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača.

15. Po čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/2020, 80/2021; dalje: Opći uvjeti) odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se, između ostaloga, i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca. Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sadrži podatke o krajnjem kupcu (čl. 8. st. 6. Općih uvjeta), a zahtjev za sklapanje ugovora se podnosi na obrascu opskrbljivača (čl. 9. st. 1. Općih uvjeta).

16. U skladu sa citiranim odredbama, opskrba električnom energijom izvršava se na temelju ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, kojeg sklapaju opskrbljivač i krajnji kupac.

17. Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju bio dužan dokazati da je između njega i tuženice za utuženo razdoblje bio sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom , u bilo kojem obliku.

18. Tuženica je u tijeku postupka potvrdila da je za adresu [adresa] još početkom 1990-ih imala sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom jer je tamo u jednoj drvarnici obavljala krojačku djelatnost, sve dok sredinom 1993. godine nije nasilno izbačena iz te drvarnice, nakon čega sa tim prostorom više nema nikakve veze.

19. Sud vjeruje ovakvim tvrdnjama tuženice, jer su potkrijepljene ispravama u spisu, i to Ugovorom o zakupu drvarnice od 03.09.1991. (str. 23 spisa), presudom posl. br. KO-58/95 od 13.02.1996. (str. 24-28 spisa), Prijedlogom od 16.04.1995. (str. 29-30 spisa), presudom posl. br. K-735/93 od 20.11.1995. (str. 31-34 spisa) i zk izvatkom (str. 35 spisa). Naime, na temelju tih isprava sud utvrđuje da je tuženica zaista 1991. godine zakupila drvarnicu na adresi [adresa] u kojoj je obavljala poslovnu djelatnost (umjetno štopanje tkanina), s time da joj je zakupodavac bio AM, međutim kada je on 1993. godine stan kojem je pripadala ta drvarnica prodao ĆM, tada ju je on nasilno izbacio iz drvarnice te joj je otuđio svu robu i dokumentaciju koju je tamo imala.

20. Stoga sud u potpunosti vjeruje navodima tuženice da je drvarnicu na adresi [adresa], za koju je imala sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom, koristila do 1993. godine te da od tada tu nekretninu više ne koristi niti sa njom ima ikakve veze, kao i da je za činjenicu da ju tužitelj ponovno vodi kao kupca električne energije za tu adresu saznala tek 2021. godine kada je dobila obavijest o pokrenutom ovršnom postupku (za ranije razdoblje od onog koje je utuženo u ovom predmetu).

21. Tuženica također tvrdi da je u navedenim okolnostima još 1996. godine odjavila brojilo električne energije za tu adresu, međutim da zbog proteka vremena više ne raspolaže dokazom o tome. Stoga je sud na prijedlog tuženice raspravnim rješenjem od 13.09.2024. (str. 109 spisa) i rješenjem od 18.10.2024. (str. 113 spisa) u skladu sa čl. 233. ZPP naložio tužitelju da dostavi podatke tko je sve bio evidentiran na tom brojilu, na čije ime su se ispostavljali računi, na koju adresu su se slali računi, gdje se fizički nalazi to brojilo, je li u ranijem razdoblju bilo isključivanja i ponovnog uključivanja tog brojila te je li 2021. godine evidentiran zahtjev tuženice za odjavu brojila.

22. Tužitelj se podneskom od 17.10.2024. (str. 111 spisa) očitovao na način da je na navedenom obračunskom mjernom mjestu kao kupac i dalje zadužena tuženica te da su se računi na ime tuženice slali na adresu [adresa], gdje se i nalazi brojilo, dok se na preostale okolnosti nije očitovao navodeći da ne posjeduje drugu relevantnu dokumentaciju.

23. Potom je tuženica na pripremnom ročištu od 06.11.2025. u spis priložila ispis podataka o Mjernom mjestu (str. 125 spisa), navodeći da ga je dobila „na crno“ od osobe koju poznaje, a kojoj se požalila na to da tužitelj protiv nje neosnovano pokreće postupke. Sud vjeruje ovakvim tvrdnjama tuženice jer se evidentno radi o ispisu podataka iz interne evidencije ili opskrbljivača ili operatora distribucijskog sustava električne energije, a tuženica je tu ispravu dostavila nakon što se tužitelj očitovao da ne raspolaže nikakvom relevantnom dokumentacijom koju bi mogao dostaviti u spis. Stoga sud smatra da se ta isprava u skladu sa čl. 461.a st. 9. ZPP može koristiti kao dokaz u ovoj parnici.

24. Iz sadržaja te isprave proizlazi da je predmetno mjerno mjesto bilo uključeno 1987. godine te da je za njega u razdoblju od 2006. do 2009. godine u više navrata bila isključivana električna energija zbog neplaćanja, pa je onda bila ponovno uključivana.

25. Tužitelj nije osporio vjerodostojnost te isprave, već je u podnesku od 03.12.2025. (str. 126 spisa) naveo da se podaci iz te isprave odnose na razdoblje 2006.-2009. godine kada je opskrba električnom energijom bila nadležnosti HEP - Operatora distribucijskog sustava d.o.o., dok je tužitelj od njega djelatnost opskrbe preuzeo 2016. godine.

26. Životno je i logično da nitko 30 godina ne čuva potvrdu o odjavi brojila električne energije, zbog čega je tužitelj bio dužan u skladu sa čl. 233. ZPP postupiti po nalogu suda i dostaviti isprave o povijesnim podacima koje mu je sud naložio rješenjima od 30.09.2024. i 18.10.2024. Pritom je potpuno neodlučno što je u ran ijem razdoblju opskrba električnom energijom bila u nadležnosti HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. (tužitelj je tu djelatnost preuzeo tek 2016. godine), jer je sam tužitelj u podnesku od 03.12.2025. potvrdio da je on pravni slijednik u opskrbi električne energije, pa je stoga kao pravni slijednik dužan raspolagati svim potrebnim podacima i dostaviti ih po nalogu suda, a u ostalom notorno je i da se radi o povezanim društvima. Pritom sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da nema druge relevantne dokumentacije, kada upravo ono što je tuženica dostavila u spis (što je prema vlastitim navodima pribavila „na crno“, a tužitelj nije osporio vjerodostojnost te isprave) dokazuje da postoje povijesni podaci za predmetno brojilo i da su dostupni.

27. Da postoje povijesni podaci za predmetno brojilo proizlazi iz isprave koju je sama tužiteljica dostavila u spis, a koju je očigledno pribavila „na crno“ kako i sama priznaje. Radi se o ispisu iz kompjuterske evidencije, međutim taj ispis prikazuje samo povijest isključivanja i ponovnog uključivanja predmetnog mjernog mjesta (zbog neplaćanja), međutim iz njega je vidljivo da se u toj evidenciji vode i drugi podaci o vlasnicima mjernog mjesta, povijesti obračunskog mjernog mjesta, povijesti priključka, radnim nalozima, zahtjevima i slično.

28. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da postoje povijesni podaci za predmetno mjerno mjesto koje je tužitelj kao pravni slijednik opskrbe električnom energijom mogao i bio dužan dostaviti u spis po nalogu suda u skladu sa čl. 233. ZPP, što je propustio napraviti.

29. Imajući u vidu da je neživotno i nelogično da bi itko 30 godina čuvao potvrdu o odjavi električnog brojila, da su se računi na ime tuženice slali na adresu [adresa] sa kojom ona već 30 godina nema ništa i da tužitelj u spis nije dostavio isprave o povijesnim podacima predmetnog brojila koje je po nalogu suda bio dužan dostaviti, sud primjenom čl. 233. st. 5. ZPP sve navedene okolnosti cijeni u prilogu tuženice te zaključuje da tuženica gotovo 30 godina nasilnog izbacivanja uz predmetnog prostora (drvarnice) nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem glede isporuke električne energije za taj prostor.

30. Na pravilnost navedenog zaključaka posebno ukazuje činjenica što je na predmetnom mjernom mjestu između 2006. i 2009. godine u više navrata dolazilo do isključenja električne energije zbog neplaćanja (str. 125 spisa). U skladu sa čl. 114. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/2006) nakon obustave isporuke električne energije zbog neplaćanja, nastavak isporuke vrši se na temelju zahtjeva kupca.

31. Prema tome, netko je kao kupac tužiteljevom predniku između 2006. i 2009. godine u više navrata podnosio zahtjeve za nastavak ugovornog odnosa i nastavak isporuke električne energije (nakon obustava zbog neplaćanja), a to tuženica zasigurno nije bila jer je utvrđeno da od 1993. godine ona sa predmetnim prostorom nema ništa.

32. Slijedom navedenoga, razmatrajući ukupnost isprava u spisu i procesno držanje tužitelja (čl. 233. st. 5. ZPP), sud utvrđuje da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženicom u smislu čl. 56. st. 3. ZTTE i čl. 4. Općih uvjeta, zbog čega mu ona za predmetno mjerno mjesto nije dužna platiti naknadu za isporučenu električnu energiju.

33. Stoga je platni nalog valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

34. Tužitelj je izgubio parnicu pa nema pravo na naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Krešimir Radočaj;

2. JM iz [adresa].