REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-227/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja 1. CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama iz zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija grba i UV u [adresa], i 2. ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao pravnog sljednika: Općine Karlobag, Karlobag, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB: 24872552514), zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, radi utvrđenja prava vlasništva, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji CV iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČV iz [adresa], Zdravka Kučića 27, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici točno određenog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 31 m2, na skici lica mjesta označeno slovima i brojevima A-B-C-D-48-45-43-42-53-52-51-A iz geodetskog Nalaza vještaka Zdravka Pavelića od 08. kolovoza 2024. godine, koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude i to CV u 2/3 dijela, a ČV u 1/3 dijela.

II. Nalaže se tuženiku MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u skladu s Nalazom i skicom lica mjesta ovlaštenog inženjera geodezije Zdravka Pavelića od 08. kolovoza 2024. godine trpi parcelaciju nekretnine iz 2 točke 1. dipozitiva presude, a nakon što ista nekretnina dobije zasebnu katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku, da trpi brisanje prava vlasništva MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na toj nekretnini u cijelosti, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva CV iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/3 dijela i PV iz [adresa], Zdravka Kučića 27, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/3 dijela, što će provesti zemljišnoknjižni odjel suda u Gospiću, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima 1. CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.267,78 EUR EUR (slovima: tri tisuće dvjesto šezdeset sedam eura i sedamdeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Tužitelj se odbija sa preostalim traženim troškom koji čini razliku između traženih 3.536,28 EUR i priznatih 3.267,78 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi (str. 1-4 spisa), u bitnome naveli kako su vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ova nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću i okućnicu, koju tužitelji i njihovi prednici koriste i održavaju duže od 60 godina. Krajem lipnja 2021., tuženik je ishodovao uknjižbu svojeg prava vlasništva na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja u cijelosti ili najvećem dijelu predstavlja sastavni dio prethodno opisane okućnice tužitelja koju su tužitelji i njihovi prednici stekli u vlasništvo dosjelošću. Na prijeporu se nalazila prva montažna kuća u kojoj su tužitelji i njihova obitelj živjeli dok je trajala izgradnja njihove obiteljske kuće. Po izgradnji kuće, tužitelji su na prijeporu dugi niz godina držali građevinski materijal, a potom su isti uredili kao okućnicu: zasadili su stabla i postavili klupu, te su ovaj dio vrta koristili za roštilj u hladovini. Protekom godina i povećanjem obitelji, klupa i nisko raslinje su uklonjeni, te su tužitelji i njihova obitelj ovaj dio okućnice koristili kao parking za njihova vozila, u hladovini već visoko izraslih, starih stabala. Krajem 2017. godine, tuženik je počeo koristiti dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za parking svojih vozila. Tuženik je ovaj prostor počeo prilagođavati za prihvaćanje većeg broja vozila: bagerom je uklonio dio zemlje i kamenja prema magistrali te je poravnao zemljište šljunkom, pritom nasuvši materijal i na dio prijepora, što je rezultiralo početkom sukoba sa obitelji tužiteljice. Tuženik je svake godine još malo proširio „svoj“ parking, te je, konačno, posjekao jedno od starih stabala koje je zasadila obitelj tužiteljica, postavio betonirane stupove i lanac, te potpuno okupirao prijepor. Prvotužiteljica je u svezi ovih događaja pozivala službenike policije i komunalne redare kojima se tuženik pravdao da ovaj dio okućnice tužiteljice koristi u skladu s ugovorom sklopljenim s Općinom Karlobag. Tuženik i danas širi „svoj parking“, te nastavlja s nasipanjem šljunka sve dublje na okućnicu tužitelja. Postavljanjem betonskih stupova, tuženik je potpuno onemogućio da tužitelji ovom dijelu okućnice pristupaju svojim vozilima. Usprkos nastojanjima tužitelja da na miran način riješe pitanje prava vlasništva s prednikom tuženika, Općina je, bez sudjelovanja tužiteljice, izvršila parcelaciju nekad jedinstvene čestice, a prijepor je dobio zaseban broj, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljice koriste prijepor u cijelosti, ili u njegovom najvećem dijelu, kao isključivi, samostalni, pošteni te ni od kog ometani posjednici duže od 60 godina. U predmetnom je slučaju period dosjedanja tužitelja dovršen najkasnije 2003. godine, obzirom je obiteljska kuća tužitelja izgrađena 1963. godine, a tužitelji su prijepor počeli koristiti i prije njezine izgradnje. Sve do 2018. godine nitko tužiteljicama nikada nije osporavao njihovo pravo vlasništva nad prijeporom. Slijedom navedenog podnijeli su tužbu u ovom predmetu tražeći upis svog prava vlasništva uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 37-41 spisa) u bitnome naveo kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporio je navod tužitelja da su samostalni i pošteni posjednici predmetne nekretnine i da takav posjed traje gotovo 60 godina. Radi se o nekretnini koju je tuženik stekao na temelju Kupoprodajnog ugovora od 14. lipnja 2021., a koji ugovor je sklopljen na temelju javnog natječaja, te se tuženik i prije sklapanja tog pravnog posla nalazio u posjedu predmetne nekretnine temeljem ugovora o zakupu javne površine od 18. lipnja 2018. U vrijeme dosjelosti se ne uračunava vrijeme prije 8. listopada 1991., pa je samo zbog toga tužba neosnovana jer od 8. listopada 1991. pa do danas nije proteklo zakonom propisano vremensko razdoblje od 40 godina. Tuženik je sa svoje strane postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. U trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora na predmetnoj nekretnini - prijeporu u zemljišnim knjigama nije bio zabilježen bilo kakav teret, zabilježba i sl. Povrh toga, pravni prednik tuženika – Općina Karlobag nije upozorio tuženika da na prijeporu postoje bilo kakva vanknjižna prava trećih osoba, pa stoga u opisanim okolnostima u kojima je tuženik kupio prijepor ne postoji niti jedan opravdani razlog zbog kojeg je tuženik mogao posumnjati u točnost podataka navedenih u zemljišnim knjigama o vlasništvu osobe koja joj je tu nekretninu prodala, kao i o možebitnim vanknjižnim teretima koji opterećuju prijepor. Iz stanja lica mjesta nije se moglo razabrati da bi vanknjižno stanje prijepora bilo drukčije od knjižnog stanja. Slijedom navedenoga tuženik je predložilo odbiti tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U nastavku postupka stranke su u bitnome ostale pri prethodnim navodima, pri čemu je tužbeni zahtjev dopunjen podneskom od 7. studenog 2024. (str. 318-319 spisa) kojim je po dostavi nalaza i mišljenja vještaka preciziran po istom na način da su naznačene granice tužbenog zahtjeva.

4. Nesporno je između stranaka kako se tuženik, počevši od 2018. godine, počeo koristiti spornim zemljištem za potrebe parkinga, prvo putem zakupa a zatim i kupnjom spornog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od Općine Karlobag.

5. Sporno je između stranaka vlasništvo tužitelja na navedenim česticama te ispunjavanje zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze čitanjem isprava dostavljenih u spis: izvadaka ZK uložaka [broj ZK uloška]/M, 723 k. o. [katastarska općina] (str. 5-6, 12-13, 42-43, 66, 87, 189, 206, 235-236 spisa), ispis iz Geoportala/katastarskog plana (str. 7, 14, 74, 107, 115, 201-205, 207 spisa), povijesni izvadak ZK uloška [broj ZK uloška]/M k. o. [katastarska općina] (str. 8-11, 83-86 spisa), prijepis posjedovnog lista 808 k. o. [katastarska općina] (str. 15-17 spisa), rješenje o osiguranju Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr-66/2021-2 od 28. lipnja 2021. sa rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ovr-616/2021-3 od 25. siječnja 2022. (str. 18- 24, 223-234 spisa), geodetski elaborat potvrđen od strane Državne geodetske uprave, klasa: 932-06/2021-02/122, ur.broj: 541-20-02/1-21-3 od 29. travnja 2021. (str. 44-57, 63-64 spisa), kupoprodajni ugovor sklopljen između [adresa] i OV **.**.2021. (str. 58-60 spisa), pregled statusa predmeta Općinskog suda u Gospiću broj: Z-3735/2021 (str. 61-62 spisa), Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju zemljišta Općine Karlobag od 18. ožujka 2021. (str. 65 spisa), ugovor o zakupu javne površine sklopljen između [adresa] i OV **.**.2018. (str. 67—68 spisa), očitovanje Lučke kapetanije Senj od 30. studenog 2021. (str. 75-76 spisa), potvrdu Policijske postaje Karlobag od 26. siječnja 2022. (str. 77-78 spisa), službena zabilješka Policijske postaje Karlobag od 25. svibnja 2021. (str. 79 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora od 11. lipnja 2021. (str. 81-82 spisa), rješenje Odjela za upravno pravne i poslove nadzora Općine Gospić od 22. siječnja 1971. (str. 88 spisa), zapisnik Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige Općinskog suda Gospić od 15. prosinca 1988. (str. 108, 210-211 spisa), prijavu OV Građevinskoj inspekciji Državnog inspektorata nepoznatog datuma (str. 109 spisa), fotografije (str. 114, 116-120, 199-200, 215-217 spisa), Županijski glasnik Ličko- senjske županije broj 12 od 1. srpnja 2010. (str. 121-183 spisa), izjavu TV od 13. svibnja 2021. (str. 185-186 spisa), izjavu IV od 21. travnja 2021. (str. 187-188 spisa), numeraciju kuća 1979. godine u [adresa] (str. 208-209 spisa), rješenje Odjela za upravno pravne poslove Skupštine općine Gospić od 17. srpnja 1967. (str. 212-213 spisa), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj:

K-DO-157/2022 od 13. prosinca 2022. (str. 237-239 spisa), zapisnik o revalorizaciji stana-stambene zgrade u vlasništvu građana općine Gospić od 18. kolovoza 1983. (str. 240-243 spisa), presudu Općinskog suda u Gospiću posl.br. K-220/2022-2 od 11. siječnja 2023. (str. 246-250 spisa), ugovor o zakupu javne površine sklopljen 23. lipnja 2016. između [adresa] i OV (str. 251-252 spisa). Proveden je uviđaj na licu mjesta uz stručnu pomoć vještaka geodeta u identifikaciji nekretnina (str. 296- 301 spisa). Pregledan je nalaz i mišljenje vještaka geodeta (str. 306-310 spisa), Saslušani su svjedoci LV (str. 339-340 spisa), IV (str. 340-341 spisa), VV (str. 341-343 spisa), EV (str. 343-344 spisa), SV (str. 344-345 spisa), ĐV (str. 345-346 spisa) i ŠV (str. 346 spisa). Saslušani su tužiteljica (str. 346-348 spisa) te tuženik (str. 348 spisa). Pročitana je dostavljena sudska praksa (str. 89-96, 354-365 spisa).

7. Tijekom postupka je slijedom smrti jedne od tužiteljica, FV, došlo do promjene tužitelja te je rješenjem ovog suda posl.br. P-227/2021-3 od 9. veljače 2022. postupak prekinut i nastavljen s njenim sljednikom ČV kao tužiteljem.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

9. Tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih, kako svojim posjedom tako i svojih pravnih prednika.

10. Čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., u nastavku teksta: ZV) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stoga treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji su na području Hrvatske i Slavonije stupili na snagu 1. svibnja 1853. (u nastavku teksta: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 92/94., u nastavku teksta: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZV-a.

12. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. – 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

13. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

15. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom st. 4. istog čl. propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću.

16. Međutim, ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu novi propis iz čl. 388. st. 4. ZV-a koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

17. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

18. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 i Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

19. Tom odlukom je Vrhovni sud RH obrazložio kako rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

20. Konačno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka.

21. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je sukladno čl. 18. st. 3. ZV-a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

22. Stoga je za utvrđivanje utemeljenosti tužbenog zahtjeva ključno bilo pitanje poštenja i dugotrajnosti posjeda tužitelja za ocjenu jesu li tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, kao i pitanje da li takvo stjecanje vlasništva nekretnine sprečava stjecanje prava vlasništva tuženika kupoprodajom od prethodnog vlasnika.

23. Sama povijest upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva predmetne čestice koja je bila upisana na Općinu Karlobag te činjenica njene parcelacije radi upisa prava vlasništva tuženika nije sporna između stranaka, kao ni činjenica da je nakon početka korištenja iste od strane tuženika došlo do niza sukoba i prijava između tužitelja i tuženika, a što je razvidno već iz njihovog iskaza (str. 346-348 spisa) te što proizlazi iz dostavljenih ZK i katastarskih podataka, kao i sudskih odluka kojima se odlučivalo o privremenim mjerama i uništavanju imovine (str. 5-24, 42-68, 74-87, 109, 223-224, 237-239, 246-252 spisa, ponovno dostavljano od strane stranaka u više navrata).

24. Iz dostavljene povijesne dokumentacije o vlasništvu susjedne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo tužitelja: rješenja Odjela za upravno pravne i poslove nadzora Općine Gospić od 22. siječnja 1971. (str. 88 spisa), zapisnika Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige Općinskog suda Gospić od 15. prosinca 1988. (str. 108, 210-211 spisa), numeracije kuća 1979. godine u [adresa] (str. 208- 209 spisa), rješenja Odjela za upravno pravne poslove Skupštine općine Gospić od 17. srpnja 1967. (str. 212-213 spisa) i zapisnika o revalorizaciji stana-stambene zgrade u vlasništvu građana općine Gospić od 18. kolovoza 1983. (str. 240-243 spisa), utvrđeno je kako su tužitelji samostalno i putem svojih prednika, bili u posjedu iste najmanje od 1967. godine, kada je ĆV rješenjem Odjela za upravno pravne poslove Skupštine općine Gospić dodijeljeno na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 92 čhv, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je utvrđeno kako je riječ o istoj čestici obzirom isto proizlazi iz zapisnika Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige Općinskog suda Gospić od 15. prosinca 1988. (str. 108, 210-211 spisa).

25. Na navedenoj dokumentaciji se ne spominje uživanje vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan granica same čestice, uključujući na spornoj k. č. br. [katastarska čestica], ali se ne utvrđuje niti da li su granice same čestice bile utvrđivane na licu mjesta po pokazivanju stranaka ili djelatnika tadašnje općine Gospić koji su dali zemljište na korištenje ĆV, bilo u trenutku dodjele zemljišta za izgradnju obiteljske kuće 1967. godina, ili u trenutku osnivanja nove zemljišne knjige 1988. godine.

26. Sam prijepor je u naravi uski komad zemlje koji se nastavlja na rečenu k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, i to kao dio sporne k. č. br. [katastarska čestica] koji je sam u naravi trokut smješten između Jadranske magistrale i asfaltiranog puta koji se strmo spušta prema naselju, što je vidljivo u nalazu i mišljenju vještaka geodeta (str. 306-310 spisa) koji je isto utvrdio kao i sud pri uviđaju na licu mjesta (str. 296-301 spisa).

27. Pozicija i veličina prijepora, kao i prisutna vegetacija na prijeporu kako je označen u nalazu i mišljenju vještaka (str. 306-310 spisa), koja po svom obliku i vrsti odgovara drugoj vegetaciji prisutnoj na čestici u vlasništvu tužitelja, upućuju na stvarnu mogućnost da su se tužitelji i njihovi prednici uistinu služili spornim dijelom čestice, na što dodatno upućuju i stepenice izgrađene za pristup prijeporu koje su jasno vidljive na fotografiji 3) nalaza i mišljenja, a čije postojanje upućuje da su se tužitelji koristili istima za pristup prijeporu.

28. Kako je iz skice lica mjesta, kao i ispisa iz Geoportala/katastarskog plana (str. 7, 14, 74, 107, 115, 201-205, 207 spisa) vidljivo da se u smjeru prijepora naselje ne nastavlja, već je riječ o pristupnom putu za naselje sa i na Jadransku magistralu kao glavni priobalni put, takvo stanje upućuje da su se tužitelji stvarno koristili navedenim dijelom sporne čestice za parkiranje automobila, obzirom je iz preklopa skice na digitalni ortofoto 2022. godine vidljivo da tužitelji imaju pristup prema naselju sa k. č. br. [katastarska čestica] s donje strane te bi pristup naselju preko prijepora bio nelogičan obzirom bi se uspinjali pa spuštali prema naselju pri tom produljujući put.

29. Pri tome je nemoguće utvrditi kako je prijepor izgledao prije njegova korištenja od strane tuženika obzirom je između stranaka nesporno da je prijepor, zajedno s ostatkom k. č. br. [katastarska čestica] poravnat i prilagođen u cijelosti za parkiranje automobila kao jedna cjelina, a što je vidljivo i iz fotografija u nalazu i mišljenju vještaka (str. 306-310 spisa).

30. Mada navedeno ukazuje na mogućnost da su se tužitelji i njihovi prednici koristili prijeporom na način opisan u tužbi, sam po sebi kao dokaz nije dovoljan za takvo utvrđivanje već je riječ o indiciji koja upućuje u tome smjeru ali koja svakako treba biti potvrđena i od strane drugih dokaza tijekom postupka.

31. Dostavljene fotografije od strane stranaka su s druge strane (str. 114, 116-120, 199-200, 215-217 spisa) utvrđene neupotrebljivima u postupku obzirom iz istih nije razvidno kada su snimane niti je moguće razabrati što točno prikazuju.

32. Stoga je jedini način na koji je bilo moguće razabrati da li su se tužitelji i njihovi prednici koristili prijeporom na navedeni način bilo saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka obzirom preostali dokazi ne sadrže informacije iz kojih bi bilo moguće utvrditi način korištenja prijepora već su svi usmjereni ili na susjedne čestice ili na međusobne (loše) odnose tužitelja i tuženika koji kao takvi nisu sporni između stranaka, dok dostavljene izjave izjavu TV od 13. svibnja 2021. (str. 185-186 spisa) i IV od 21. travnja 2021. (str. 187-188 spisa), nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku obzirom nisu neposredno saslušani u postupku a okolnosti o kojima su dali izjave proizlaze iz već opisanih službenih isprava vezanih uz trenutak stjecanja posjeda k. č. br. [katastarska čestica] od strane tužitelja odnosno njihovog prednika ĆV.

33. Stoga se sud oslonio na ispitivanje ranijeg stanja po svjedocima i strankama.

34. Ovdje se napominje kako je cijeli niz iskaza svjedoka utvrđen nevjerodostojnim i instruiranim, od strane obje stranke, te su jedinim vjerodostojnim iskazima svjedoka utvrđeni oni LV (str. 339-340 spisa) i IV (str. 340-341 spisa), dok je iskaz SV (str. 344-345 spisa) utvrđen neiskoristivim za potrebe postupka jer je u cijelosti bio smušen te svjedokinja nije bila sigurna ni u jednu činjenicu o kojoj je iskazivala.

35. Iskazi LV (str. 339-340 spisa) i IV (str. 340-341 spisa) potvrđuju navode tužitelja o dugogodišnjem korištenju prijepora od strane tužitelja i njihova prednika za potrebe parkiranja automobila a iskazani su životno i logično te u skladu s godinama svjedoka koji su rođeni 1953. i 1947. godine, dakle uz određene rupe u sjećanju i nesigurnosti koje se i očekuju od osoba koje nisu neposredno bile involvirane u svakodnevnom korištenju i upravljanju spornim dijelom čestice, posebno kada iskazuju o nečemu što sami nisu osobno vidjeli već duži niz godina.

36. Pritom, LV je bivši načelnik Općine Karlobag koji je po vlastitom iskazu postao članom HDZ-a i načelnikom upravo uz pomoć tuženika, slijedom čega nisu utvrđene nikakve okolnosti uslijed kojih bi imao razloga iskazivati u korist tužitelja s kojima nije ni u kakvom rodbinskom ili drugom odnosu.

37. S druge strane, iskazi svjedoka ĐV (str. 345-346 spisa) i ŠV (str. 346 spisa) su utvrđeni nevjerodostojnima jer je riječ o osobama koje po vlastitom navodu duži niz godina nisu bili u naselju, a kada bi i došli bi došli jednom-dvaput godišnje u kratki posjet tuženiku i nisu bili zainteresirani za razgledavanje naselja niti upoznavanje s istim ili stanovnicima samog naselja. Stoga je u cijelosti nevjerojatno da bi se isključivo sjećali komada zemlje kojeg opisuju kao obraslog šikarom kada je takvo zemljište samo po sebi potpuno nezanimljivo i pritom se po ničemu ne razlikuje od zemljišta s druge strane ceste kako je vidljivo na slikama 1) i 3) nalaza i mišljenja vještaka (str. 306-310 spisa), slijedom čega su iskazi utvrđeni nevjerodostojnima i instruiranima od strane tuženika koji je predložio njihovo saslušanje u svojstvu svjedoka.

38. Isti problem vjerodostojnosti iskaza je uočen kod preostalih svjedoka predloženih od strane tuženika, VV (str. 341-343 spisa) i EV (str. 343- 344 spisa), koje, na stranu činjenica da je riječ o supruzi i kćeri tuženika, nisu niti imale mogućnost slobodno dati svoje iskaze jer je tuženik na pitanje punomoćnice tužitelja vezano uz fotografije u spisu spriječio njihovo odgovaranje samostalno objašnjavajući o čemu je riječ i što fotografije prikazuju.

39. Takvo ponašanje tuženika po mišljenju ovog suda ukazuje da se nije pouzdao u njihov iskaz glede pitanja koja izlaze izvan okvira predviđenih i uobičajenih pitanja, što upućuje da imaju ograničena neposredna saznanja o predmetu spora, ako ih uopće imaju, a da su u preostalom dijelu upućeni od strane tuženika o načinu kako da iskazuju pred sudom.

40. Objašnjenje tuženika koje je dao u svom iskazu a vezano uz prekidanje iskaza navedenih svjedoka i vlastito objašnjavanje fotografija koje je dao u svom iskazu (str. 348 spisa) a kojim je pojasnio da je riječ o fotografiji koja ne prikazuje predmet spora već dio zemljišta između k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i Jadranske magistrale to dodatno pojačava, jer očito nije vjerovao u mogućnost svjedoka da li će prepoznati predmet spora što upućuje da su njihova saznanja vrlo ograničena, ako ih uopće imaju.

41. Upravo takvo ponašanje tuženika koji je posebno instruirao svjedoke umanjuje i težinu njegova iskaza obzirom je bio u pravu u odgovoru na tužbu da zakon štiti povjerenje u zemljišne knjige, ali iz ovakvog njegovog ponašanja, po stavu ovog suda, proizlazi da je prikrivao činjenice bitne za donošenje odluke o ovom sporu, a to je svijest o prethodnom korištenju prijepora od strane tužitelja i njihovih prednika.

42. Njegovo isticanje kako se nitko prije njihova privođenja svrsi k. č. br. [katastarska čestica] nije istom služio ni na koji način, niti da bi sam uzimao nešto čime se netko služi jer zna da bi to vodilo daljnjim problemima je jasno usmjereno na ukazivanje apsurda uzimanja nečega čime se netko prethodno služio, ali je u ovom slučaju upravo i došlo do daljnjih problema što dodatno daje na težini navodima tužitelja.

43. Stoga, mada nijedan od pojedinačnih dokaza ne upućuje neosporno sam po sebi da je prijepor bio u poštenom posjedu tužitelja, svi nabrojani dokazi zajedno čine isto vjerojatnim van svake razumne sumnje, posebno stoga što je iz iskaza samih stranaka razvidno kako su obje živjele u [adresa] gdje je prijepor smješten cijeli svoj život, neovisno o tome bilo to bivanje stalno ili povremeno.

44. Stoga, navodi tuženika kako nije znao da se prijepor koristi od strane tužitelja te se kao takav koristio dugi niz godina se ukazuju neistinitima te je utvrđeno kako se tuženik pri kupnji sporne k. č. br. [katastarska čestica] nije ponašao u dobroj vjeri već je pokušavajući iskoristiti pravilo povjerenja u zemljišne knjige pokušao nauštrb tužitelja steći vlasništvo prijepora radi vlastite koristi u vidu izgradnje parkirališta za vozila gostiju, slijedom čega se na njega ne mogu primijeniti pravila propisana čl. 122. – 124. ZV-a.

45. Obzirom je prednik tužitelja izgradio kuću i stekao predmetnu nekretninu u vrijeme važenja OGZ-a na ovim prostorima, prije stupanja na snagu ZOVO-a, to se i uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u ovom postupku prosuđuju po navedenim pravilima, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a.

46. Stoga, kako je sukladno paragrafu 1477. OGZ-a vezano uz Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. kriterij utvrđivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću trajanje i poštenje posjeda, a poštenje proizlazi iz činjenice nesmetanog korištenja zemlje u granicama k. č. br. [katastarska čestica] i prijepora opisanog u nalazu i mišljenju vještaka geodeta (str. 306-310 spisa) oznakama skice mjesta A-B-C-D-49-40-50-A, utvrđeno je kako su tužitelji samostalnim i poštenim stjecanjem prijepora putem svog prednika, ispunili uvjete propisane čl. 1477. OGZ-a za početak tijeka dosjelosti te je sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a, a sve u vezi čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV-a tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

47. Tužitelji i tuženik potražuju parnični trošak.

48. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu slijedom čega im je priznat ukupni trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u nastavku teksta: Tarifa).

49. Priznat je trošak tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife.

50. Priznat je trošak obrazloženih podnesaka od 21. listopada 2021., 4. svibnja 2022., 13. rujna 2022. i 20. siječnja 2023. u visini 100 bodova svaki sukladno Tbr. 8.1. Tarife, dok je za podnesak od 7. studenog 2024. priznat trošak u visini 50 bodova i odbijen u visini 50 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife obzirom je istim premašen broj obrazloženih podnesaka priznatih po Tbr. 8.1. Tarife.

51. Priznat je trošak zastupanja na ročištima 14. rujna 2022., 25. siječnja 2023., 10. svibnja 2024. i 16. veljače 2026. u visini 100 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

52. Priznati su troškovi izbivanja iz pisarnice i putovanja na lice mjesta za potrebe uviđaja na licu mjesta na relaciji [adresa] – [adresa] u visini 50 bodova sukladno Tbr. 39. Tarife za traženih 1h 10m, dok je odbijeno za preostalih 50 bodova.

53. Navedeno čini zbroj od 1.000 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda od 1,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife i uvećano za PDV po stopi 25% sukladno Tbr. 46. Tarife čini 2.500,00 EUR.

54. Tužitelju su dodatno priznati putni troškovi za potrebe uviđaja na licu mjesta na relaciji [adresa] – [adresa] u visini 74,00 EUR sukladno Tbr. 49. Tarife.

55. Dodatno su priznati troškovi pristojbe na tužbu i presudu sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" br. 118/18., 51/23., u nastavku teksta: ZSP) u iznosu od 47,56 EUR na tužbu i 92,37 EUR na presudu.

56. Priznat je i trošak vještačenja kao nužna radnja za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva u iznosu 553,85 EUR.

57. Ukupni zbroj priznatih troškova je stoga 3.267,78 EUR.

58. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 20. ožujka 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju 1 po punomoćnicama iz zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija grba i UV u [adresa], putem e-oglasne ploče

- tužitelju 2 ČV iz [adresa], osobno

- tuženiku po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, putem e-oglasne ploče