REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-3560/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 11.682,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan. 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik RS stradao u prometnoj nesreći 3. lipnja 1996., koju nesreću je skrivio KS, osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Rješenjem tužitelja broj 642296 od 10. travnja 1997. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem 50%. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2025. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 11.682,78 eura (50%), a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je 12. svibnja 2025. tuženiku uputio odštetni zahtjev. Tuženik je zahtjev zaprimio, ali nije podmirio dug. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže na temelju čl. 160., u smislu č. 161 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, činjenicu da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporava se osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na to da šteta koju tužitelj trpi predstavlja razliku između pretpostavljene starosne mirovine i invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, a ne puni iznos invalidske mirovine kako to tužitelj potražuje tužbom. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članaka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Uvidom u rješenje kojim je tužitelj svome osiguraniku zbog gubitka radne sposobnosti priznao pravo na invalidsku mirovinu proizlazi da je taj gubitak nastao 50% zbog ozljede na radu, a ostalih 50% zbog bolesti. Obzirom na navedeno tuženik drži da tužitelj isplatom invalidske mirovine ne trpi štetu koja bi bila u uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem njegovog osiguranika u šetnom događaju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje tužitelja od 10. travnja 1997. (listovi 10-12), obračun isplaćene mirovine od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2015. (list 14), odštetni zahtjev (list 15 spisa).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.682,78 eura, koji iznos prema navodu tužitelja predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih invalidskih mirovina svome osiguraniku za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2025.
6.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, kao i to da je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2025. tužitelj s osnova invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku 11. 682,78 eura, a sve s obzirom na to da je štetni događaj utjecao u omjeru od 50%, dok je bolest u istom omjeru uzrokovala odlazak osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.
6.2. Na pripremnom ročištu punomoćnica tužitelja navela je da ne predlaže provođenje financijskog vještačenja, a punomoćnik tuženika je naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja.
6.3 Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo potraživati predmetne iznose te visina tražbine koju potražuje, tj. punomoćnici stranaka su na pripremnom ročištu suglasno naveli da je u ovome predmetu sporna isključivo primjena prava, tj. primjenjuju li se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
7.1 Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15., 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO).
7.2. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
9. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu s opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev- x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine . Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
10. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
11. Slijedom navedenog, kako tužitelj svom osiguraniku već isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu razvidno je da ni ne može biti razlike između invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu u smislu odredbe čl. 27. ZOOP, pa nema štete u visini navedene razlike koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2026.
Sudac:
Ivan Bešlić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj
- tuženik
