REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13995/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice ČVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, Ul. kneza Višeslava 11, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri u Zagrebu, Gajeva 35, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Gelenčira i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Otona Kužnara, dana 20. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da tužiteljici ČVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 781,79 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 14,99 eura od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 76,77 eura od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 77,43 eura od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 84,74 eura od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 85,84 eura od 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 88,68 eura od 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 88,68 eura od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 88,68 eura od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 102,19 eura od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 73,79 eura od 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, da tužiteljici ČVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.063,73 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 32,25 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 30,78 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 30,78 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 32,61 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 29,78 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 31,13 eura od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 32,61 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 31,13 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 31,63 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 31,63 eura od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 32,73 eura od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 28,46 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 65,45 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 28,46 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 29,75 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 31,17 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 29,03 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 31,79 eura od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 30,35 eura od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 30,95 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 32,57 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 29,74 eura od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 34,20 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 31,09 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 32,57 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 29,74 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 32,57 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 31,09 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 29,74 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 34,20 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 29,74 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 31,09 eura od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 32,72 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u visini od 1.737,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. ožujka 2026. do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 187,50 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od

20. ožujka 2026. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČVM (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 14. svibnja 2021. navodi da ovom tužbom kao radnik od tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta (dalje u tekstu: tuženik) kao poslodavca potražuje isplatu razlike u plaći temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Tužiteljica navodi da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII. c. st.3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta promjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Tužiteljica stoga navodi da je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljici plaću pogrešno obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn, stoga potražuje od tuženika isplatu razlike bruto plaće u razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017. zbog primjene niže osnovice od propisane.

1.1. Nadalje tužiteljica u tužbi navodi da je člankom IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu određen i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Naime, odredbama članka IV. i V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka, Sindikati javnih službi pozvali su dana 2. lipnja 2016. godine Vladu RH da utvrde tzv. kvocijent pariteta, međutim Vlada RH se na isti poziv oglušila te je propustila ispuniti svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Iz statističkih podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. godinu iz čl. IV. st. 1 alineja 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100, dok paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100 (paritet za 2008. godinu ugovoren je u članku VII b Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu). Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos gore navedenih pariteta, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine. S obzirom da je došlo do smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se, sukladno čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. S obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu Sindikata javnih službi, time je protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta te je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet, odnosno utvrđen kvocijent pariteta. Slijedom navedenog, osnovica tužiteljeve plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine uvećava za daljnjih 1,16 % te iznosi 5.478,19 kn. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. godine povećava se za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Međutim tuženik je od prosinca 2015. pa nadalje tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn. Nadalje, odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine.

1.2. Tužiteljica dalje navodi da je tuženik vlastitim Pravilnikom o radu iz 2014. u članku 52. rasporedio radno vrijeme zaposlenika na pet radnih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno, te da je tužiteljica postupajući po rasporedu radnog vremena odrađivala radne subote od travnja 2016. do prosinca 2018., te je takav rad evidentiran u evidenciji rada poslodavca, međutim, isti nije isplaćen. Naime, tužiteljica je u periodu od travnja 2016. do prosinca 2018. odradila ukupno 136 sati subotom pored redovnog rada u punom radnom vremenu (40 sati tjedno), što znači da je takav rad subotom ujedno i prekovremeni rad. Temeljem članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 141/12, 150/2013, 153/2013, 24/2017; nastavno TKU/12) tužiteljici za prekovremeni rad pripada uvećana plaća za 50% te za rad subotom uvećana plaća za 25% od redovnog rada (dakle, ukupno 75%). Zbog navedenog, tužiteljica navodi da joj za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. nije isplaćeno

12.571,51 kn / 1.668,53 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) za prekovremeni rad subotom. Tužiteljica navodi da potvrda neisplaćivanja prekovremenog rada subotom proizlazi i iz Obavijesti Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, Klasa: 116-01/19-01/1745 od 11. kolovoza 2020. u kojoj je između ostalog utvrđeno da tuženik nije obračunavao i isplaćivao ovdje utvrđena uvećanja, a koja je trebao isplaćivati. Tužiteljica dodaje da je nakon intervencije Državnog inspektorata, tuženik isplatio prekovremeni rad subotom svim zaposlenicima za 2019., ali ne i za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. godine. Slijedom svega navedenoga tužiteljica po osnovi povećanja osnovice plaće i uskladbe pariteta za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017. od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće u visini od 5.907,59 kn / 784,01 eura, te po osnovi prekovremenog rada subotom od travnja 2016. do prosinca 2018. iznos od 12.571,51 kn / 1.668,53 eura, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

1.3. Tužiteljica je podneskom od 7. ožujka 2025. konačno specificirala tužbeni zahtjev i uskladila ga s matematičkim izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te slijedom navedenog od tuženika u utuženom razdoblju potražuje isplatu razlike plaće po osnovi primjene niže osnovice i uskladbe pariteta u ukupnom iznosu od 781,79 eura bruto, te po osnovi prekovremenog rada subotom 1.063,73 eura bruto, sve zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te opreza radi ističe prigovor zastare. Tuženik smatra kako iz navoda tužbe proizlazi pasivna legitimacija Republike Hrvatske u predmetnom postupku, a ne tuženika, te predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku da pristupi u predmetni postupak kao umješač na strani tuženika. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odnosu na potraživanje tužiteljice razlike plaće temeljem povećanja osnovice i uskladbe pariteta u smislu primjene odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, ujedno i Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, primjene Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. godine i sl., tuženik navodi da nije stranka niti jednog od navedenih sporazuma, kolektivnih ugovora, dodataka istima, arbitražnih odluka i sl. Tuženik jest javna ustanova, a njegov osnivač je Republika Hrvatska, no tuženik ne smije samoinicijativno primjenjivati i/ili tumačiti odredbe različitih sporazuma i dodataka. Vlada RH je donijela nekoliko odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama temeljem kojih su osnovice plaća obračunavane. Slijedom navedenog, tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva jer smatra kako je za tuženika riječ o nemogućoj činidbi. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje sljedeće: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Člankom 2. TKU/12 je propisano da isti ugovor važi do 4. listopada 2013. godine, stoga, 2016. godine nije bio na snazi potpisani kolektivni ugovor, slijedom čega se mora primijeniti prisilna odredba citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a po kojoj se visina osnovice plaće određuje odlukom Vlade RH. Iz svega navedenog je nesporno da tuženik ne smije biti odgovoran za isplatu kamata po navedenom tužbenom zahtjevu jer je temelj primjene zakonskih zateznih kamata culpa dužnika, koje u ovom slučaju nema. Tuženik se protivi osnovi tužbenog zahtjeva i iz razloga jer smatra da se normativni osnov koji navodi tužiteljica ne može primijeniti na tužitelja s obzirom da tuženik ima hibridan status u smislu svojeg financiranja. Tuženik je djelomično financiran iz državnog proračuna, djelomično iz vlastitih sredstava s obzirom da djeluje na tržištu rada, a djelomično iz ostalih sredstava. Plaća tužiteljice u 2016. godini se nije financirala iz državnog proračuna nego se financirala iz vlastitih sredstava tuženika. Slijedom navedenog, iako tuženik jest javna ustanova, u odnosu na tužiteljicu sredstva za plaću se ne osiguravaju u državnom proračunu. Posljedica navedenog je ujedno činjenica što tuženik isplaćuje plaće putem dva različita sustava i to: a) COP (centralni obračun plaća) koji služi za obračun i isplatu plaća zaposlenika čije se plaće financiraju iz državnog proračuna i b) Libusoft cicom koji se sustav koristi za obračun i isplatu plaća zaposlenika koji se financiraju iz vlastitih i ostalih sredstava. Tuženik ujedno prigovara visini tužbenog zahtjeva. Tuženik, nadalje prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva u odnosu na navodni prekovremeni rad subotom. Naime, tuženik je Pravilnikom o radu, u članku 52. propisao: Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pet radnih dana od ponedjeljka do petka, uz jednu radnu subotu mjesečno. Slijedom navedenog, sporne radne subote predstavljaju najobičniji raspored radnog vremena, a subota nije neradni dan. U kontekstu povećanja osnovice za rad subotom u iznosu od 25%, temelj za takvu primjenu predstavlja kolektivni ugovor koji nije bio na snazi 2016. godine. U kontekstu povećanja osnovice za dodatnih 50%, potrebno je napomenuti kako prekovremenog rada u slučaju tužiteljice nije bilo. Naime, evidencija o radnom vremenu radnika na koju se poziva tužiteljica je vođena paušalno, netočno te nije vođena svakodnevno nego periodično. Stvarno radno vrijeme tužiteljice je bilo od 7:30 do 15:00 sati od ponedjeljka do petka što ispada 37,5 sati tjedno uz jednu subotu mjesečno u duljini od 4 sata. Slijedom svega navedenog predlaže se naslovnom sudu da odbije predmetni tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 21. travnja 2023. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19), obavijestio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, i Ministarstvo poljoprivrede, putem Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 261 spisa), na koji dopis se isto do dana zaključenja glavne rasprave 24. veljače 2026. nije očitovalo, odnosno nije izrazilo namjeru stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Obavijest Državnog inspektorata - HVI - rad subotom (str. 13-14 spisa), Izvješća Državnog zavoda za statistiku, Poziv sindikata 2016., stručni elaborat (str. 47-74 spisa), Pravilnik o radu tuženika iz 2014. (str. 85-118 spisa), primjere financijskog vještačenja (str. 119-126 spisa), evidenciju rada tužiteljice (str. 128-145 spisa), obračun razlike plaće tužiteljice (str. 161 spisa), platne liste tužiteljice (str. 162-195 spisa), Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (str. 205-207 spisa), Izvješća o broju zaposlenika prema ključnim kriterijima (str. 209-256 spisa), Zapisnik 9. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 20. studenog 2019. (str. 281-283 spisa), Zapisnik 11. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 16. siječnja 2020. (str. 284-288 spisa), Zapisnik 12. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 16. siječnja 2020. (str. 289-293 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražnu odluku od 07.12.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., Izvješća Državnog zavoda za statistiku. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 309-317 spisa), vještak se dopunski očitovao podneskom od 20. kolovoza 2025. (str. 338 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 342-344 spisa), svjedokinje ŠVM (str. 374-375 spisa), te stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 373 spisa). Izvršen je uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom razlike bruto plaće zbog povećanja osnovice plaće, za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III te čl. IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., te zahtjev tužiteljice za isplatom razlike bruto plaće za prekovremeni rad subotom u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika i da joj je tuženik od travnja 2016. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. po osnovici od 5.211,02 kn. Sporno je pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljici obračunati i isplatiti po uvećanoj osnovici na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno temeljem čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu po osnovi uskladbe pariteta, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe. U postupku je također sporno je li tužiteljica u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018. radila prekovremeno subotom, te ima li pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad subotom.

8. Iz evidencija rada tužiteljice u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018., koje prileže spisu proizlazi da je tužiteljica u navedenom razdoblju radila od ponedjeljka do petka u trajanju od osam sati dnevno, te da je svaki mjesec radila i najmanje jednu subotu i to 4 sata dnevno.

9. Iz Obavijesti Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, Klasa: 116-01/19-01/1745 od 11. kolovoza 2020. proizlazi da je po predstavci sindikalnog povjerenika kod tuženika, Državni inspektorat kod tuženika izvršio inspekcijski nadzor, u kojem je utvrdio da su uvidom u evidencije radnog vremena pojedini radnici nakon redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno raspoređenog od ponedjeljka do petka radili subotom, što je ujedno i prekovremeni rad. U obavijesti se navodi da je prema čl. 52. Pravilnika o radu tuženika radno vrijeme kod tuženika raspoređeno na pet radnih dana tjedno od ponedjeljka do petka, te jednu radnu subotu mjesečno. U obavijesti se dalje navodi da tuženik radnicima prilikom isplate plaće do obračunskog razdoblja za studeni 2019. nije uvećao plaću za ostvarene sate rada subotom i ostvarene prekovremene sate, što je učinio naknadno i radnicima isti isplatio 6. ožujka 2020.

10. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., koji je 4. veljače 2025. podnio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 309-317 spisa). Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da u skladu s odredbama Izmjena i Dopuna dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine, osnovice za obračun plaća iznose, kako slijedi: 5.415,37 kn za plaće od prosinca 2015. do lipnja 2016., u skladu s primjenom čl. III, 5.477,11 kn za plaće od srpnja do studenog 2016. u skladu s primjenom čl. IV. st. 2, te 5.539,55 kn za plaće od prosinca 2016. pa nadalje u skladu s čl. IV. st. 3. Nadalje, uzimajući u obzir potraživanje tužiteljice vezano uz neisplaćene dodatke za prekovremeni rad subotom, sudski vještak u tabeli 3. daje izračun neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad tužiteljice subotom u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018., u skladu s čl. 53. (čl. 54.) TKU/12 kojim se osnovna plaća zaposlenika uvećava za prekovremeni rad 50%, a za rad subotom 25%, pri čemu se navedeni dodaci međusobno ne isključuju.

10.1. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju zaključuje da paritet za 2015. godinu iznosi 85,90%, razlika između pariteta iz 2015. u odnosu na paritet iz 2008. godine iznosi 2,28%, te da aritmetička sredina rasta BDP u drugom tromjesečju 2015. godine i rasta BDP u trećem tromjesečju 2015. godine iznosi 2%. Slijedom navedenoga visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017. primjenom povećane osnovice plaće i uskladbe pariteta temeljem čl. III. i čl. IV. Izmjena i Dopuna dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. godine i arbitražne odluke od 7. prosinca, iznosi ukupno 781,79 eura bruto, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'f1' Tabele 2 iz nalaza. Nadalje, sudski vještak zaključuje da za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2017. visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice s osnova neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad subotama iznosi ukupno 1.063,53 eura bruto (pojedinačni konvertirani iznos), a pojedini mjesečni iznos dan je u stupcu 'k' Tabele 3 iz nalaza.

10.2. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je podneskom od 7. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka.

10.3. Tuženik je u podnesku od 5. ožujka 2025. istaknuo prigovor na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u bitnome navodeći da se protivi nalazu i mišljenju u dijelu u kojemu vještak određuje obračun razlike plaće u tablici 2, te da je vještak pogrešno izračunao iznose u stupcu f tablice 2. Naime, čak i kada bi se, neosnovano zauzelo gledište da je tuženik prilikom obračuna plaće trebao primijeniti uvećanu osnovicu, konačna razlika u obračunu plaća ne bi bila u visini u kojoj vještak to iskazuje. Tuženik ističe kako osnovnu bruto plaću tužiteljice, sukladno odluci o plaći, čini isključivo umnožak osnovice, koeficijenta i minulog rada dok su ostali dodaci na plaću fiksni iznosi koji su se zbrajali na dobiveni umnožak osnovne plaće, ovdje se prije svega misli na funkcionalni dodatak iskazan u platnim listama dostavljenim uz tužbu. Radi se o dodacima iskazanim u neto iznosu koji se isplaćuju prema odluci poslodavca. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je vještak u konačnici pogrešno obračunao razliku između bruto plaće iskazane u obračunskim listama i bruto plaće koja bi se imala obračunati primjenom uvećane osnovice.

10.4. Sudski vještak Zrinko Ručević odgovorio je na prigovore tuženika u svom dopunskom očitovanju od 20. kolovoza 2025. (str. 338 spisa) u kojem u bitnome navodi da je sačinio obračun prema prijedlogu tužiteljice, u skladu sa zadatkom suda, te kako se prilikom obračuna u obzir uzima cjelokupno isplaćena bruto plaća uključujući i sve dodatke na plaću (funkcionalni dodatak, fiksna i varijabilna stimulacija). Svi dodaci su isplaćeni u bruto iznosu na osnovnu plaću (umnožak koeficijenta i bruto osnovice uvećan za minuli rad), a ne u neto iznosu kako to tvrdi tuženik, odnosno svi su predmetni dodatci obračunati u određenom postotku na osnovnu plaću, što znači da će se ovisno o iznosu bruto osnovice, posljedično mijenjati i visina iznosa dodataka. Slijedom svega iznesenog, vještak je u cijelosti ostao kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja.

10.5. Sudski vještak Zrinko Ručević se usmeno očitovao na prigovore tuženika, te je usmeno obrazložio pisani Nalaz i mišljenje na ročištu 24. veljače 2026., te tom prilikom navodi da je izračun sačinio na način da je plaće koje su tužiteljici nesporno obračunate i isplaćene za predmetno razdoblje korigirao postotkom povećanja bruto osnovice, a koje uvećanje bruto osnovice je obrazložio u prvom dijelu nalaza. Na taj način je ukupno isplaćenu bruto plaću tužiteljice uvećao postotno za efekt uvećanja osnovice za obračun plaća, a tuženik je prigovorio takvom izračunu u smislu toga da bi pojedini elementi obračuna tužiteljičine plaće bili fiksni i takvi neovisni o osnovici odnosno promjeni osnovice. Vještak navodi da se na tuženikove prigovore očitovao u pisanom dopunskom očitovanju od 20. kolovoza 2025. te usmeno obrazlaže izračun na primjeru izračuna tužiteljičine plaće za travanj 2016. gdje je vidljivo da se ukupni bruto iznos tužiteljičine plaće sastoji od osnovne bruto plaće za redovni rad, stimulacije koja je obračunata po stopi od 30%, minulog rada koji je obračunat po stopi od 11% te funkcionalnog dodatka koji je obračunat po stopi od 13,72%. Dakle, vidljivo je da su svi elementi plaće ovisni o visini osnovice jer se bruto plaća za redovan rad računa kao umnožak odgovarajućeg koeficijenta i osnovice (na obračunskoj listi plaće to je navedeno kao broj bodova i vrijednost boda), a svi ostali navedeni dijelovi bruto plaće se obračunavaju postotno na iznos osnovne plaće za redovan rad. Prema tome, s obzirom da se svi elementi ukupne bruto plaće tužiteljice računaju u ovisnosti o osnovici, vještak je mišljenja kako je njegov izračun ispravan. U smislu svega navedenoga, vještak u cijelosti ostaje kod danog Nalaza i mišljenja i pisanog dopunskog očitovanja.

10.6. Sud je u cijelosti prihvatio vjerodostojnim Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 24. veljače 2026., pisano očitovanje od 20. kolovoza 2025., i usmeno očitovanje na ročištu 24. veljače 2026., s obzirom da su stručni, jasni, logični i obrazloženi, a sudski vještak je argumentirano i detaljno odgovorio na sve prigovore tuženika, te stranke nakon usmenog očitovanja vještaka na ročištu 24. veljače 2026. na osnovni Nalaz i dopunsko očitovanje sudskog vještaka nisu imali primjedbi.

11. Na ročištu 29. listopada 2025. saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke. Tužiteljica u bitnome navodi da je kod tuženika zaposlena preko 24. godine na radnom mjestu tehničkog suradnika u laboratoriju za TSE, tj. za kravlje ludilo. Radno vrijeme u utuženom razdoblju bilo je organizirano od 7,00 do 15,00 sati svaki dan od ponedjeljka do petka, a ponekad se znalo dogoditi da ostane na poslu i duže od 15 sati ako bi uzorci za analizu došli kasno. Uz to, u razdoblju od 2016. do 2018. godine radila je i subotom, i to u pravilu jednu subotu mjesečno, a znalo se dogoditi i da odradi i dvije subote mjesečno, ovisno o rasporedu jer su se izmjenjivali po dvoje u laboratoriju u pravilu. Radno vrijeme subotom bilo je službeno od 8,00 do 13,00 sati, a tužiteljica je u pravilu dolazila oko 7,00 sati. Jednom se dogodilo da je po nalogu voditelja dr. ČV morala doći popodne subotom kako bi odradila uzorke za nedjelju ujutro i tada je odradila četiri sata negdje od 14,00 do 18,00 sati. Navodi da joj poslodavac nije plaćao sate koje je odradila subotom u razdoblju od 2016. do 2018. godine. Kada je radila od ponedjeljka do petka u okviru tog radnog vremena od 07,00 do 15,00 sati koristila je pauzu u trajanju od pola sata, a subotom nije koristila pauzu. Evidenciju radnog vremena u razdoblju 2016. do 2018. godine vodila je voditeljica dr. ŠVM, evidenciju je kao nadređeni potpisivao dr. ČV. Danas imaju elektronske kartice, a radno vrijeme je kao i tada od ponedjeljka do petka od 7,00 do 15,00 sati, s tim da ne radi više subotama jer nema za to potrebe.

11.1. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, s obzirom da je životan, logičan i uvjerljiv, te suglasan sa dokumentacijom u spisu i sa iskazom svjedokinje ŠVM.

12. Svjedokinja ŠVM u svom iskazu na ročištu održanom 24. veljače 2026. u bitnome navodi da je zaposlena kod tuženika od 2. siječnja 2006. na radnom mjestu znanstvenog suradnika. U spornom razdoblju od travnja 2016. do kraja 2018. godine, uz poslove svog radnog mjesta obavljala je i funkciju zamjenika voditelja laboratorija. Tužiteljicu poznaje kao radnu kolegicu koja je u tom spornom razdoblju također radila kod tuženika, a radi i danas, i to na radnom mjestu tehničkog suradnika u TSE laboratoriju. Radno vrijeme u ovom laboratoriju bilo je ranije organizirano u smjenama, tako da su bile prva i druga smjena, a misli da su negdje od lipnja 2016. prešli na jednu smjenu. Svjedokinja je vodila evidenciju radnog vremena za sve zaposlenike pa tako i za tužiteljicu. Radilo se od ponedjeljka do petka od 7,00 do 15,00 sati, odnosno od 11,00 do 19,00 sati ako se radila druga smjena, a uz to se radilo i subotom. Pa tako je i tužiteljica radila od ponedjeljka do petka 8 sati dnevno te subotom, i to na način da su bile formirane 4 grupe koje su se izmjenjivale na radu subotom, tako da je to u pravilu bila svaka četvrta subota radna. Subotom se radilo od 8,00 do 12,00 sati. Svjedokinja navodi da su tužiteljica i drugi zaposlenici koristili dnevnu pauzu od 30 minuta unutar radnog vremena od 7,00 do 15,00 sati, s tim da nisu imali fiksnu pauzu nego se ona koristila ovisno o poslu. U odnosu na plaćanje rada subotom kod tuženika kod poslodavca je postojalo objašnjenje da radnici mogu doći na posao 30 minuta kasnije, dakle, u 7,30 umjesto u 7,00 sati i neki su to i koristili, pa su onda tih 30 minuta dnevno nadoknađivali na način da su radili subotom. Međutim, tužiteljica je uz poslove svog radnog mjesta bila zadužena i za čišćenje laboratorija, tako da je ona zbog toga svakako dolazila na posao prije 7,00 sati. Svjedokinja navodi da se tužiteljici dodatno honorirao rad čistačice povećanjem koeficijenta, ali ne zna detalje. Tužiteljica je svakako ostajala na poslu do 15 sati, a nekada je morala ostati i duže ako su uzorci došli kasno, jer su oni jedini takav laboratorij u Hrvatskoj, a to se tijekom 2016. događalo oko jedanput do dvaput tjedno.

12.1. Sud je iskaz svjedokinje ŠVM ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, s obzirom da je životan, logičan i uvjerljiv, te suglasan sa dokumentacijom u spisu i sa iskazom tužiteljice.

13. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu priloženu dokumentaciju, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima i priloženim ispravama.

14. U odnosu na potraživanje tužiteljice s naslova povećanja osnovice plaće na temelju čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio slijedeće

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU- om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

16. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

17. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

18. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

19. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

20. Nadalje odredbom čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Iz statističkih podataka DZS-a proizlazi da prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH iznosi u 2015. godini 7.247,50 kn. Odredbom čl. VII b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. godinu iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnosu naprijed navedenih pariteta. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine, a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku. Odredba čl. IV st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Iz navedenog slijedi da bi se osnovica od srpnja 2016. godine uvećala za daljnjih 1,14% te prema izračunu sudskog vještaka iznosi 5.477,11 kn, a tuženik ovaj izračun nije osporio. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, iz čega slijedi da se osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,14% te sukladno navedenom uvećanju, prema izračunu sudskog vještaka iznosi 5.539,55 kn, koji izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku.

21. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. Zakona o radu ('' Narodne novine '' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, sve obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., da sukladno čl. IV Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi koeficijent iz čl. IV st. 1 istih izmjena.

22. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, a na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

23. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

24. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom razlike bruto plaće zbog primjene niže osnovice od propisane kolektivnim ugovorom u utuženom razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017.

25. U odnosu na potraživanje tužiteljice razlike plaće za prekovremeni rad subotom u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018. sud je na temelju evidencije radnog vremena tužiteljice u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018. utvrdio da je tužiteljica u predmetnom razdoblju radila od ponedjeljka do petka 8 sati dnevno, te je radila u pravilu i jednu subotu mjesečno 4 sata dnevno, a ponekad se znalo dogoditi i da radi dvije subote mjesečno, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ŠVM, što sukladno čl. 52. Pravilnika o radu tuženika predstavlja prekovremeni rad subotom, s obzirom da je tužiteljica radeći od ponedjeljka do petka 8 sati tjedno odradila tjedni fond radnih sati od 40 sati. Naime prema odredbi čl. 52. Pravilnika o radu tuženika radno vrijeme kod tuženika se raspoređuje u pet radih dana od ponedjeljka do petka uz jednu radnu subotu mjesečno. Nadalje, temeljem čl. 75. Pravilnika o radu zaposlenik tuženika ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, za prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, i to u visini određenoj kolektivnim ugovorom. Na radni odnos tužiteljice kod tuženika primjenjuje se Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 141/12, 150/2013, 153/2013, 24/2017; nastavno TKU/12), te sukladno čl. 54 citiranog TKU/12 tužiteljici za prekovremeni rad pripada uvećana plaća za 50% te za rad subotom uvećana plaća za 25% od redovnog rada (dakle, ukupno 75%). Slijedom navedenoga, s obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica radila svaku četvrtu subotu mjesečno, te da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da tuženik tužiteljici nije isplatio uvećanu plaću za prekovremeni rad subotama u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018., to je i u navedenom dijelu zahtjev tužiteljice osnovan, s obzirom da je visina potraživanja usklađena sa izračunom sudskog vještaka.

26. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužiteljici nije obračunao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava u razdoblju od travnja 2016. do siječnja 2017. po osnovi povećanja osnovice plaće za 6%, i uskladbe pariteta, te da joj nije isplatio dodatak na plaću za prekovremeni rad subotom u razdoblju od travnja 2016. do prosinca 2018. Stoga je, a s obzirom da je visina tužbenog zahtjeva usklađena sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojega je sud prihvatio vjerodostojnim, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće tužiteljici kao u izreci.

27. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, s obzirom da najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. svibnja 2016., a tužba je podnesena 14. svibnja 2021., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a.

28. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, nesporno je da je tuženik kao poslodavac dužan temeljem članka 7. ZR-a za obavljeni rad isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava COP ne ekskulpira tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Nadalje neosnovan je prigovor tuženika da je samo djelomično financiran iz državnog proračuna, a djelomično iz vlastitih i drugih sredstava, te da se plaća tužiteljice u 2016. godini isplaćivala iz vlastitih sredstava, pa da bi time bio izuzet iz primjene sporazuma sindikata javnih službi i Vlade RH, a s obzirom da je nesporno da je tuženik javna ustanova u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, stoga se ne može izuzeti od primjene navedenih sporazuma, niti je dokazao pravnu osnovu za takvo izuzimanje. Tuženik je, kao poslodavac tužiteljice na temelju odredbe čl. 90. st. 2. ZR-a dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, u skladu s povećanom osnovicom te mora odgovarati za svoje obveze.

29. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće uslijed povećanja osnovice plaće, i prekovremenog rada subotom, tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove postupka, stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove. Visina troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

31. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena je u visini od 100 bodova. Slijedom navedenoga tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav obrazloženog podneska od 16. svibnja 2023. radi očitovanja na odgovor na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 17. travnja 2023. 29. listopada 2024., 29. listopada 2025., i 24. veljače 2026., za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9/3 OT), dok joj je djelomično priznat trošak sastava podneska od 7. ožujka 2025. i to kao neobrazloženog podneska u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istim samo uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim vještačenjem, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku.

32. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 575 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54 OT ukupno iznosi 1.150,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 287,50 eura, ukupno 1.437,50 eura, te uvećano za trošak financijskog vještačenja od 300,00 eura, sveukupno iznosi 1.737,50 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom iznosu od 187,50 eura zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

33. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

34. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku