REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-7794/2020-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, UČITELJSKI FAKULTET, Zagreb, Savska cesta 77, OIB 72226488129, zastupanog po punomoćniku Igoru Arloviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Arlović & Kukilo iz Zagreba , radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. godine iznos od 2.821,14 € bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos:

- od 117.35 € od 15. siječnja 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. veljače 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. ožujka 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. travnja 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. svibnja 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. lipnja 2016. godine, do isplate;

- od 117.35 € od 15. srpnja 2016. godine, do isplate;

- od 140.13 € od 15. kolovoza 2016. godine, do isplate;

- od 140.13 € od 15. rujna 2016. godine, do isplate;

- od 140.13 € od 15. listopada 2016. godine, do isplate;

- od 140.13 € od 15. studenoga 2016. godine, do isplate;

- od 140.22 € od 15. prosinca 2016. godine, do isplate;

- od 163.65 € od 15. siječnja 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. veljače 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. ožujka 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. travnja 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. svibnja 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. lipnja 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. srpnja 2017. godine, do isplate;

- od 125.28 € od 15. kolovoza 2017. godine, do isplate;

- od 86.13 € od 15. rujna 2017. godine, do isplate;

- od 86.13 € od 15. listopada 2017. godine, do isplate;

- od 86.13 € od 15. studenoga 2017. godine, do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neisplaćene plaće za rad iznad norme za akademske godine 2014/2015, 2015/2016, 2016/2017, 2017/2018 te 2018/2019 iznos od 82.367,82 € bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tr i postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos:

- od 15.545,58 € od 15. listopada 2015. godine, do isplate;

- od 18.248,96 € od 15. listopada 2016. godine, do isplate;

- od 13.847,49 € od 15. listopada 2017. godine, do isplate;

- od 28.136,86 € od 15. listopada 2018. godine, do isplate;

- od 6.588,94 € od 15. listopada 2019. godine, do isplate.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova dnevnica kada je tužitelj radio izvan mjesta zaposlenja iznos od 3.531,09 € neto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos:

- od 90,25 € od 15. studenoga 2014. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. prosinca 2014. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. siječnja 2015. godine, do isplate;

- od 67,69 € od 15. veljače 2015. godine, do isplate;

- od 135,38 € od 15. travnja 2015. godine, do isplate;

- od 169,22 € od 15. svibnja 2015. godine, do isplate;

- od 135,38 € od 15. lipnja 2015. godine, do isplate;

- od 67,69 € od 15. srpnja 2015. godine, do isplate;

- od 45,13 € od15. studenoga 2015. godine, do isplate;

- od 45,13 € od 15. prosinca 2015. godine, do isplate;

- od 45,13 € od 15. siječnja 2016. godine, do isplate;

- od 33,84 € od 15. veljače 2016. godine, do isplate;

- od 112,81 € od 15. travnja 2016. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. svibnja 2016. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. lipnja 2016. godine, do isplate;

- od 45,13 € od 15. srpnja 2016. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. studenoga 2016. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15.prosinca 2016. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. siječnja 2017. godine, do isplate;

- od 67,69 € od 15. veljače 2017. godine, do isplate;

- od 169,22 € od 15. travnja 2017. godine, do isplate;

- od 135,38 € od 15. svibnja 2017. godine, do isplate;

- od 169,22 € od 15. lipnja 2017. godine, do isplate;

- od 33,84 € od 15. srpnja 2017. godine, do isplate;

- od 112,81 € od 15. studenoga 2017. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. prosinca 2017. godine, do isplate;

- od 67,69 € od 15. siječnja 2018. godine, do isplate;

- od 67,69 € od 15. veljače 2018. godine, do isplate;

- od 22,56 € od 15. ožujka 2018. godine, do isplate;

- od 135,38 € od 15. svibnja 2018. godine, do isplate;

- od 169,22 € od 15. lipnja 2018. godine, do isplate;

- od 33,84 € od 15. srpnja 2018. godine, do isplate;

- od 56,41 € od 15. studenoga 2018. godine, do isplate;

- od 45,13 € od 15. prosinca 2018. godine, do isplate;

- od 33,84 € od 15. siječnja 2018. godine, do isplate;

- od 33,84 € od 15. veljače 2019. godine, do isplate;

- od 11,28 € od 15. ožujka 2019. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. travnja 2019. godine, do isplate;

- od 90,25 € od 15. svibnja 2019. godine, do isplate;

- od 112,81 € od 15. lipnja 2019. godine, do isplate;

- od 22,56 € od 15. srpnja 2019. godine, do isplate .

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.360,56 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika. U utuženom razdoblju tužiteljevo radno mjesto bilo je izvanredni profesor. Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. prema kojem je on realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je 27. studenog 2015. objavio podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014. BDP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i 4. prosinca 2015. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BDP prosječno veća za 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. BDP je porastao za 1,9% (podaci DZS od 4. ožujka 2016.) u odnosu na isto tromjesečje 2014.

2. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. te da je tuženik od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje bio dužan obračunavati plaću tužitelja primjenom osnovice 5.415,37 HRK.

3. Međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu, tj. 5.108,84, uslijed čega je tužitelju isplaćena manja plaća od pripadajuće i koju razliku potražuje ovom tužbom. Na uskraćene dijelove plaće tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa sve do konačne isplate. Tužbeni zahtjev odnosi se na razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017.

4. Tužitelj je prema Ugovoru o radu dužan obavljati poslove osim u sjedištu poslodavca – tuženika, i na dvije dislocirane lokacije u Petrinji i Čakovcu. Odredbama čl. 64. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim slikama (NN 141/2012, 141/2012, 150/2013, 153/2013) odnosno čl. 63. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 024/2017 i NN 128/2017) određeno je: da kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji, pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznos troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade RH, dnevnica iznosi 170,00 kuna po danu, zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati. Iako se rad tužitelja odvijao van sjedišta poslodavca, tuženik nije tužitelju obračunavao pola dnevnice kada je tužitelj radio dulje od 8 sati izvan sjedišta poslodavca – tuženika i izvan mjesta stalnog boravka tužitelja, odnosno punu dnevnicu kada je tužitelj radio dulje od 12 sati izvan sjedišta poslodavca – tuženika i izvan mjesta stalnog boravka tužitelja tako da tužitelj ovim zahtjevom potražuje isplatu i neisplaćenih dnevnica u razdoblju od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2019. Na iznos neisplaćenog terenskog dodatka tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa sve do konačne isplate.

5. Tužitelju je rad u punom radnom vremenu normiran godišnjim brojem norma sati. Odredbama čl. 13. Pravilnika o osnovama financiranja visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima (NN 25/1996, 28/1999) određeno je puno nastavno opterećenje nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja i suradnika izabranih u jedno od asistentskih zvanja iznosi 300 norma sati godišnje, te da se odstupanje od vrijednosti propisanih stavkom 1. ovoga članka, a koja iznose do 20% smatraju se punim nastavnim opterećenjem. Drugim riječima, svaki rad iznad 360 norma sati godišnje predstavlja rad iznad norme. Odredbama čl. 80. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/2003, 105/2004, 2/2007, 46/2007, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015, 131/2017) određeno je kako akademska godina počinje 1. listopada tekuće godine, a završava 30. rujna sljedeće kalendarske godine , rad iznad norme obračunava se najkasnije na kraju svake akademske godine, odnosno s 30. rujna, a čije dospijeće je 15. listopada za prethodnu akademsku godinu.

6. Tužitelj je u razdoblju od akademske 2015/2016 do 2018/2019 godine radio više od punog nastavnog opterećenja, pri čemu tuženik nije obračunao rad preko norme po cijeni norma sata u redovnom radu, niti mu je obračunao sve sate rada odrađene preko 360 sati godišnje po akademskoj godini. Tužitelj ovim zahtjevom potražuje da mu se svi sati rada iznad punog nastavnog opterećenja od 360 sati godišnje po akademskoj godini plate po cijeni norma sata punog nastavnog opterećenja u razdoblju od 30. rujna 2016. do 30 . rujna 2019.

7. Tužitelj u dopuni tužbe navodi i dostavlja Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za četvrto tromjesečje 2015. (ESA 2010.) i tekst Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2019. koje predstavljaju relevantne činjenice na kojima je tužitelj utemeljio tužbeni zahtjev.

8. Tužitelj ispravlja i činjenične navode iz tužbe na način da je greškom u pisanju pogrešno naveo akademsku godinu za koju potražuje razliku naknade plaće, tako da je u razdoblju od akademske godine 2014/2015 do 2018/2019 godine radio više od punog nastavnog opterećenja, slijedom čega potražuje isplatu za rad iznad punog nastavnog opterećenja od 360 sati godišnje po akademskoj godini plaće po cijeni norma sata punog nastavnog opterećenja u razdoblju od 30 rujna 2015. do 30. rujna 2019.

9. Tužitelj je podneskom od 5. travnja 2024. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik pobija tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane. Ističe kako iz tužbe evidentno proizlazi jedino činjenica da tužitelj od tuženika potražuje isplatu temeljem tri različite pravne osnove i to s osnove čl. III. izmjene Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. - isplata razlike plaće, s osnove neisplaćenih dnevnica, te s osnove satnice iznad punog nastavnog opterećenja od 360 sati godišnje. Osim navedenih pravnih osnova tužitelj podnosi zahtjev za pružanjem pravne zaštite, a da u pogledu niti jednog od navedenih osnova iz tužbe ne postavlja tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari niti isti uopće specificira. Stoga je nesporno kako je predmetni tužbeni zahtjev u potpunosti neodređen jer je evidentno kako tužitelj prepušta naslovnom sudu da nađe adekvatno rješenje, a što je potpuno nedopušteno, te predmetnu tužbu u pogledu njenog sadržaja čini neurednom, nepotpunom i nepodobnom za daljnje raspravljanje.

11. Jednako tako, osim što tužba ne sadrži zahtjev u pogledu glavne stvari, ista ne sadrži ni odlučne činjenice na kojima tužitelj zasniva svoje zahtjeve kao ni dokaze koji moraju biti određeni na način da je iz istih vidljivo za koje se činjenice nude određena dokazna sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati, protivi se i načinu iznošenja činjenice o objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, te se poziva na čl. III. izmjena Dodatka sporazuma od 26. studenog 2011. s tvrdnjom kako je tužitelju isplaćena manja plaća od pripadajuće te da se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. Isto tako potpuno je nejasno razdoblje na koje se poziva tužitelj u korelaciji s Dodatkom sporazuma gdje pri tom tuženik apostrofira kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada 2011., slijedom čega su činjenični navodi u pogledu pravne osnove pogrešni, pa se postavlja pitanje pravne osnovanosti zahtjeva, a koja uopće nije niti pravno niti činjenično obrazložena dok predloženi dokazi ne mogu anulirati takve nedostatke.

12. U odnosu na toč. III. tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako tužitelj potpuno pogrešno tumači odredbu čl. 64. i 63. Temeljnih kolektivnih ugovora koji uređuju službeno putovanje, potražujući isplatu neisplaćenih dnevnica s osnove službenog putovanja u razdoblju 1. listopada 2016. do 30. rujna 2019., kao što i pogrešno tumači odredbu čl. 3. Ugovora o radu. Naime, kako to i sam tužitelj uvodno ističe Ugovorom o radu, točnije čl. 3. izričito je ugovoreno kako je obveza tužitelja kao zaposlenika ugovoreni rad s punim radnim vremenom od 40 sati tjedno obavljati na svim lokacijama na kojima tuženik kao poslodavac obavlja svoju djelatnost, točnije u središnjici u Zagrebu te na Odsjecima u Petrinji i Čakovcu, a sve sukladno potrebama nastavnog programa. Slijedom navedenog potpuno su pravno neosnovani navodi tužitelja da mu pripada dodatna novčana naknada s osnove dnevnica, a temeljem službenog putovanja u zemlji obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o službenom putovanju već o ispunjavanju obveza iz Ugovora o radu i to na ugovorenim lokacijama rada.

13. U odnosu na toč. IV. tužbe tuženik ukazuje kako niti taj dio tužbe ne sadrži niti pravnu osnovu, a niti relevantne činjenične navode u pogledu odrađenih radnih sati iznad punog nastavnog opterećenja odrađenih od strane tužitelja obzirom da isti isključivo navodi razdoblje od 30. rujna 2016. do 30. rujna 2019. Temeljem dostavljenih tablica o realizaciji nastave od strane tužitelja za razdoblje 2016/2017 i 2017/2018 tužitelju su u cijelosti isplaćeni svi sati rada iznad punog nastavnog opterećenja, dok za akademsku godinu 2018/2019 tužitelj nije predao tuženiku tablice o realizaciji nastave kao uvjet plaćanja eventualno održanih sati rada iznad punog nastavnog opterećenja, a što je tužitelju itekako poznato.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: isplatne liste (strana 4-18, 67-132 spisa), potvrdu (strana 19 spisa), rješenje o plaći (strana 20 spisa), Ugovor o radu (strana 21-22 spisa), Dopunu Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (strana 30-37 spisa), procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda (strana 38-42 spisa), raspored predavanja tužitelja (strana 138-145, 160-167 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o. (strana 188 -206, 228-234 spisa), očitovanje vještaka Đure Lobaša (strana 282-283, 349-350 spisa), te stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 302-325 spisa), očitovanje vještaka Zrinka Ručevića (strana 341-342, 348-349 spisa), izračun plaće (strana 250-259 spisa).

15. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

16. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika.

17. Među strankama je sporno ostvaruje li tužitelj pravo na isplatu s naslova razlike plaće povećanjem osnovice za razdoblje od prosinca 2015 do listopada 2017., dnevnice za službena putovanja za razdoblje od listopada 2016. do rujna 2019. i razliku plaće s naslova više odrađenog broja norma sati iznad 360 za akademsku godinu u razdoblju od rujna 2015. do rujna 2019.

18. U odnosu na utužena potraživanja u ovom postupku provedena su financijska vještačenja po stalnim sudskim vještacima Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o. i Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., kojima je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao i očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje danog od strane oba vještaka, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, te na osnovi dokumentacije priležeće u spisu.

19. U odnosu na primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu IDDS), zaključenog 26. listopada 2011. i isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. nesporno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (u daljnjem tekstu Sporazum), a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i u 2009. i da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu kojim je privremeno zamrznuta osnovice za izračun plaće na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, a povećan je osnovice na 5.415,37 kn bruto određen je u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dana 26. listopada 2011. sklopljene su IDDS, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to, kako je već gore navedeno, na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V Izmjena i dopuna kao i da su 28. prosinca 2012. Vlada RH i sindikat i donijeli Vjerodostojno tumačenje IDDS o osnovici za plaće u javnim službama.

20. Nadalje, nesporno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12. tromjesečja uzastopno , da je prema Priopćenju za javnost, Državnog zavoda za statistiku, drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a za 1,2%, u trećem za 2,8%.

21. Prema stavu ovoga suda, u odnosu na Zakon o plaćama u javnim službama, te Sporazuma, Dodatka Sporazumu i IDDS, tuženik kao poslodavac u obvezi je obračunati i isplatiti tužitelju za utuženo razdoblje plaću primjenom osnovice u visini od 5.415,37 kn odnosno uvećanjem plaće sukladno paritetu u propisanim postotcima. Naime, uvjeti za primjenu čl. III IDDS-a ispunjeni su povećanjem BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015., odnosno 27. studenoga 2015., kada je osnovica trebala biti povećana. Takav stav je vidljiv i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020-20 od 1. prosinca 2020. u kojoj se navodi da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja) i da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

22. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir provedeno vještačenje usvojeno je potraživanje tužitelja s ove osnove u iznosu od 2.821,14 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

23. Tužitelj tužbom potražuje naknadu s naslova dnevnica za razdoblje od listopada 2016. do rujna 2019.

24. Odredbom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/2012 i 128/2017, u daljnjem tekstu TKU/12 ili TKU/17) u čl. 64. TKU/12 utvrđeno je pravo na dnevnicu i naknadu troškova putovanja, odnosno čl. 63. TKU/17, kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske (st. 1.). Dnevnica iznosi 170,00 kuna (22,56 eura) po danu (st. 2.). Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati (st. 3.). Odredbom čl. 63 TKU/17 u st. 7 uređeno je i da zaposleniku koji je upućen na službeno putovanje, poslodavac je dužan prije odlaska na put izdati nalog za službeno putovanje.

25. Odredbom čl. 7. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, u daljnjem tekstu PPD), propisano je da se radom na terenu u tuzemstvu smatra boravak radnika izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara). Radom na terenu smatra se i sudjelovanje radnika u razvojno-istraživačkim transferima znanja čiji je cilj osmišljavanje i unaprjeđivanje proizvoda i poslovnih rješenja vezanih uz djelatnost poslodavca, kao i verifikacija, integracija i implementacija poslovnih rješenja koji su proizvod poslodavca, te ako su ti poslovi u opisu radnog mjesta radnika (st. 9.).

26. Nesporno je da je odredbom čl. 3. Ugovora o radu tužitelja i tuženika ugovoreno da će tužitelj osim na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obavljati poslove radnog mjesta izvanrednog profesora i na lokacijama koje se nalaze izvan Zagreba, odnosno mjesta prebivališta tužitelja i uobičajenog sjedišta poslodavca, u Petrinji i Čakovcu. Dakle, tužitelju pripada pravo na dnevnicu za rad na terenu koja predstavlja nadoknadu troškova nastalih tijekom boravka izvan mjesta svojega prebivališta ([adresa]) ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja (Zagreb) izvan sjedišta poslodavca na izdvojenim poslovnim jedinicama (Petrinja i Čakovec).

27. Temeljem gore navedenih odredbi TKU i PPD-a radniku pripada pravo na isplatu dnevnice kada poslove obavlja izvan uobičajenog mjesta boravišta i izvan sjedišta poslodavca te ako putovanje traje više od 12 sati, odnosno pola dnevnice ako je putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati, poslodavac je dužan prije odlaska na put izdati nalog za službeno putovanje. U konkretnom slučaju, iako je tužitelj poslove obavljao izvan sjedišta poslodavca i uobičajenog prebivališta, na putovanju nije proveo više od 8 sati, odnosno od 12 sati (pola dnevnice ili puna dnevnica), spisu nisu priloženi dokazi da je za putovanja imao putne naloge, a kojima bi se dokazalo točno vrijeme putovanja, budući isto niti vještaci nisu mogli utvrditi zbog razlike u pregledima predavanja i izvješćima predavanja, a putnim nalogom utvrdilo bi se mjesto rada i svrha boravka na putu, vrijeme boravka, datumi odlaska – povratka (broj dana). Prema stavu ovog suda potraživanje s ove osnove je neosnovano to je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

28. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove više odrađenih norma sati u školskoj godini 2014/2015, 2015/2016, 2016/2017, 2017/2018 i 2018/2019, primjenjuju se, a sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o radu, odredbe Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/21, 39/2009, u daljnjem tekstu ZP), gore već navedeni TKU, Pravilnik o osnovama financiranja visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima (Narodne novine 25/1996, 28/1999, u daljnjem tekstu Pravilnik).

29. Odredbom čl. 12. st. 1 Pravilnika propisano je da se obveza zaposlenika na visokim učilištima (nastavni, znanstveni i stručni rad) utvrđuju u okviru 42-satnog radnog tjedna (puno radno vrijeme). Ispunjavanje obveza nastavnika i suradnika utvrđuje se u skladu s opterećenjem u direktnoj nastavi, temeljem satnice iz nastavnog plana i programa (st. 2.). Odredbom čl. 13. puno nastavno opterećenje nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja i suradnika izabranih u jedno od asistentskih zvanja iznosi 300 norma sati godišnje (st. 1.). Odstupanje od vrijednosti propisanih stavkom 1. ovoga članka, a koja iznose do 20% smatraju se punim nastavnim opterećenjem (st. 5.).

30. Nadalje, čl. 14. propisan je da nastavnici izuzetno mogu izvoditi nastavu na teret Ministarstva više od punog nastavnog opterećenja (st. 1.). Nastavniku za rad iznad punog nastavnog opterećenja iz članka 16. pripada, na teret Ministarstva, naknada najviše do 30% sredstava iznosa propisanog općim aktom visokog učilišta.

31. Navedenim odredbama jasno je definirana obveza radnika izvoditi nastavu s određenim nastavnim opterećenjem u norma satima, kao i da ti norma sati mogu biti i veći od propisanih 300, odnosno 360, u kojem slučaju se stječe pravo na naknadu za svaki uvećani norma sat.

32. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka nesporna ja činjenica da je tužitelj za utužene akademske godine imao uvećanje norma sati iznad 300, odnosno 360 norma sati, broj utvrđen gore navedenim Pravilnikom. U odnosu na razlike u izračunima norma sati iz mišljenja vještaka, vještaci su se očitovali na ročištu održanom 14. siječnja 2026. Stalni sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević navodi da su nalazi identični u pogledu broja sati iznad norme, no razlikuju se u načinu izračuna cijene sata za takve sate iznad norme, njegov izračun je temeljen prema odredbama koje su opisane u danom nalazu i mišljenju, a koja propisuje da se jedan norma sat iznad punog nastavnog opterećenja obračunava po satnici koja se izračunava kao 0,104% ukupne godišnje osnovne plaće, a vještak Đuro Lobaš satnicu je računao na način da je ukupnu godišnju plaću tužitelja podijelio s 300 norma sati, pod pretpostavkom da sud utvrdi da bi se izračun trebao sačiniti primjenom parametara koje je koristio vještak Đuro Lobaš (pregledom njegovog nalaza i mišljenja) došao bi do istoga rezultata i u tom dijelu bi bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Đure Loboša.

33. Prema stavu ovoga suda, prihvaćen je izračun vještaka Đure Loboša s osnove manje isplaćene naknade za rad preko norma sati od 360, budući u utuženom razdoblju nije bio na snazi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, kao ni produžena primjena KU, slijedom koje činjenice se izračun temelji na odredbama Pravilnika kojim je određena godišnja norma sati, dakle i izračun se mora temeljiti na godišnjem izračunu (tabela 2, str 205) nalaza i mišljenja vještaka Đure Loboša, s kojim je suglasan i vještak Zrinko Ručević, a ne temeljem odredbi nevažećeg KU, a uzimajući u obzir da tuženik svojim aktima nije propisao način plaćanja rada preko ili ispod odrađenih norma sati.

34. Slijedom navedenog, temeljem nalaza i mišljenja vještaka Đure Loboša usvojen je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 82.367,82 eura s osnove neisplaćenih norma sati za utužene akademske godine, te je odlučeno kao u izreci.

35. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 i 78/15).

36. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova pristupa na ročište 20.9.2022., 24.4.2024., 9.10.2024., 11.12.2024., 6.11.2025., 14.1.2026. svako po 662 boda, četiri obrazložena podneska svaki po 662 boda, podneska od 20.9.2022. po 165,50 bodova, ukupno 6785,5 bodova odnosno 13.571,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 3.392,75 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 396,81eura, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 17.360,56 eura. Tužitelju je priznat u cijelosti zatraženi trošak budući je uspjeh u parnici u malom omjeru ispod 4%.

37. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

38.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika