Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-2717/2019.-73.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasenka Lukić, odvjetnica iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., javno objavivši odluku 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija osnovni tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenom realno izdvojenom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] (ranije grč. 36/2G), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u snimci skice lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Vidmaru, broj elaborata: 1125/2020-4 od 3. prosinca 2020.godine i DOPUNE od 03.12.2025.godine, označenom rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A i rozom šrafurom površine 13 m2, te u dijelu u kojem tužitelj traži ovlaštenje za parceliranje i formiranje nove čestice temeljem geodetskog elaborata, kao neosnovan.

II Djelomično se prihvaća osnovni tužbeni zahtjev kojim se tužitelj TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlašćuje, temeljem ove presude, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na dijelu k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] (ranije grč. 36/2G), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u snimci skice lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Vidmaru, broj elaborata: 1125/2020-4 od 3. prosinca 2020.godine i DOPUNE od 03.12.2025.godine označenom rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A i rozom šrafurom površine 13 m2, sve uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29. listopada 2019. podnio tužbu pred ovim sudom protiv uvodno navedenog tuženika sa tužbenim zahtjevom kojeg je konačno uredio u podnesku od 11. prosinca 2025.godine, i to nakon što je u sudski spis dostavljena dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 3. prosinca 2025. godine, a kojem se uređenju tuženik nije protivio. Prije dostave tog podneska, tužitelj je i ranije tijekom postupka u nekoliko navrata uređivao svoj tužbeni zahtjev, pa je tako u podnesku od 17. rujna 2025., osim glavnog tužbenog zahtjeva, postavio i eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev, koju je objektivnu preinaku ovaj sud prihvatio na ročištu od 6. studenog 2025. kao svrsishodnu za konačno rješenje ovoga spora, sve sukladno čl. 130. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP), dok je u podnesku od 17. studenog 2025. uredio svoj tužbeni zahtjev na način da je izmijenio katastarski broj utužene čestice, navodeći da je u tijeku postupka došlo do promjene katastarskog broja utužene nekretnine, a čemu se tuženik također nije protivio, već je jedino tražio od vještaka dodatno pojašnjenje glede oblika, površine i granica sporne čestice.

2. U tužbi je tužitelj naveo da je dana 01. lipnja 2018. u svojstvu kupca zaključio sa prodavateljima ED, AD, JD i OD Ugovor o kupoprodaji nekretnina i osnivanju stvarne služnosti, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski, broj ovjere OV-4336/2018, a kojim je kupio nekretninu grč. 37/1G, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je tada bila u suvlasništvu prodavatelja ED, AD i JD, svakoga u 1/3 dijela i koja je u etažnom elaboratu upisana kao četveroetažni stan oznake 1 u prizemlju, na prvom katu, na drugom katu i tavanu, ukupne površine 104,21 m2, kao i ½ suvlasničkog dijela grč. 37/3G, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je bila u vlasništvu OD, a u naravi je predstavljala dvorište i put ukupne površine 35 m2. Naveo da je u članku 4 toga Ugovora pojašnjeno da je kao prilog tom Ugovoru napravljen snimak geodetskog stanja po Geodetskom uredu Area-geodezija d.o.o. Rijeka, i to sve prema kazivanju prodavatelja, u kojem su točno definirane međe i površine i gdje je vidljivo da septička jama, kao i dio iscrtanog područja na grč. 36/2G u stvarnosti pripada čestici gr.č. 37/1G k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog da je vidljiva i stvarna volja stranaka, a koja da je bila upravljena i na prijenos prava vlasništva na grč. 36/2G, k. o. [katastarska općina]. U tom pravcu tužitelj je pojasnio da je pravni prednik tužitelja ED bio vlasnik čestice grč. 36, koja da u naravi predstavlja kuću i dvor površine 90 m2 i suvlasnik čestice grč. 37/1, a koje da su prema prijavnom listu za gruntovnicu od 25. kolovoza 1997. cijepane na način da je iz nekretnine grč. 36 nastala nova grč. 36/1 i 36/2, a da je iz nekretnine grč. 37 nastala nova grč. 37/1 i grč. 37/7. Međutim, da je neposredno prije provedbe tog prijavnog lista pravni prednik tužitelja zaključio sa tuženikom 14. kolovoza 1997. Ugovor o kupoprodaji kojim je prodao tuženiku česticu grč. 36, k. o. [katastarska općina]. Iz prijavnog lista da proizlazi kako je namjera ED bila raspolagati dijelom nekretnine grč. 36, tj. dijelom kasnije novoformirane čestice grč.

36/1G, dok da je dio novoformirane grč. 36/2G trebao ostati u vlasništvu ED. To da se na kraju nije dogodilo, budući je tuženik pogrešnom provedbom prijavnog lista upisan kao vlasnik na obje nekretnine koje su nastale cijepanjem ranije grč. 36, i to nekretnine grč. 36/1 i grč. 36/2. Tužitelj da se u dobroj vjeri pisanim putem obratio tuženiku, vjerujući da će isti pristati na dogovor, kako bi se stanje na licu mjesta uskladilo sa zemljišno knjižnim stanjem, ali da je tuženik u svojem odgovoru, posve neočekivano, ustrajao na tvrdnji da je vlasnik i nekretnine grč. 36/2G, zbog čega da je tužitelj bio primoran ustati sa predmetnom tužbom. Zbog svega navedenog, tužitelj je predložio da ovaj sud po okončanju dokaznog postupka donese presudu kojom će usvojiti njegovu tužbu i tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu od 9. siječnja 2020. tuženik je naveo kako mu nije poznat sadržaj Kupoprodajnog ugovora od 01. lipnja 2018. i što je to tužitelj kupio od nasljednika ED. Osporio je osnovanost predmetne tužbe i tužbenoga zahtjeva navodeći da nije greškom upisan u zemljišnoj knjizi ovoga suda, već na temelju valjane pravne osnove, i to Kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio 14. kolovoza 1997., i to sa tadašnjim vlasnikom ED kao prodavateljem. Tuženik da stoga ima valjani titulus i modus za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Zbog navedenog drži da tužitelj nije mogao pravnim poslom iz 2018. steći pravo vlasništva na čestici grč. 36/2, jer da se od nevlasnika ne može steći pravo vlasništva. Nadodao je da prodavatelji ED, AD, JD i OD, u vrijeme zaključenja Ugovora sa tužiteljem iz 2018. godine, nisu bili vlasnici grč. 36/2G, pa da stoga istu nisu niti mogli prodavati. Zbog svega navedenog, predložio je da se predmetna tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. Podneskom od 17. ožujka 2026. punomoćnica tuženika obavijestila je ovaj sud da je tuženik HD preminuo, i to 14. ožujka 2026., pa je sukladno tome ovaj sud rješenjem od 19. ožujka 2026. utvrdio prekid postupka. Međutim, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 214. st. 2. ZPP-a, u kojoj stoji da za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku; ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, da sud može na temelju te rasprave donijeti odluku, to je ova sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje procesne zapreke za donošenje i objavu predmetne odluke, i to sve na temelju rezultata glavne rasprave koja je zaključena prije nastupanja prekida postupka, jer je nesporno da je tuženik preminuo nakon zaključenja glavne rasprave, a predmetna odredba predstavlja iznimku od pravila da sud ne može poduzimati nikakve radnje za vrijeme trajanja prekida postupka (tako i ŽS Zadar u presudi, poslovni broj Gž-1286/2020 od 17.12.2020.).

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena po strankama do zaključenja prethodnog postupka, zatim proveo je očevid lica mjesta i vještačenje po vještaku geodetske struke Nenadu Vidmaru iz Ravne Gore, saslušao je stranke postupka te svjedoke MD, ED, CD i PD.

6. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa prilozima, koji je ovjeren po javnom bilježniku Miljenki Katunar Zrinski iz Krka, broj ovjere OV-4336/18, a koji prileži na listu 4-15 spisa i 215-222 spisa, proizlazi da je isti zaključen 01. lipnja 2018. između tužitelja kao kupca i ED, AD, JD i OD, kao prodavatelja, a kojim Ugovorom da su prodavatelji prodali, a kupac kupio nekretninu gr.č. 37/1G k. o. [katastarska općina], koja je do tada bila u suvlasništvu prodavatelja ED, AD i JD svakog u 1/3 dijela, te ½ gr.č. 37/3G k. o. [katastarska općina], koja je do tada bila u vlasništvu OD u 1/1 dijela, i to za iznos od 270.000,00 kn. U članku 3. toga Ugovora tužitelj TD i OD, između ostalog, osnovali su i pravo stvarne služnosti kolnog puta i pristupa pješke na teret čestice gr.č. 37/3G, a u korist nekretnina 37/4G, 36/2G, 36/1G i 37/2G sve k. o. [katastarska općina]. Iz članka 4. toga Ugovora proizlazi da sastavni dio Ugovora predstavlja snimak postojećeg stanja izrađen po geodetskom uredu Area-geodezija d.o.o. Rijeka, u kojem su točno definirane međe i površine i gdje je vidljivo da septička jama, kao i dio iscrtanog područja na gr.č. 36/2G, u stvarnosti pripada čestici grč. 37/1G, a što su potvrdili i prodavatelji potpisom tog ugovora. Uz citirani ugovor dostavljena je snimka postojećeg stanja, kao sastavni dio toga ugovora, a iz koje su razvidne sve nekretnine koje su spomenute u predmetnom ugovoru, a između ostalog i čestica 36/2G na kojoj je vidljiva septička jama (izdvojen objekt sive boje), ali isto tako i iscrtani dio povučen paralelno sa rubom septičke jame, i to desno prema kući tuženika i lijevo prema čestici 37/2.

7. Iz prijavnog lista od 25. kolovoza 1997., koji je zaprimljen kod zemljišnoknjižnog odjela ovog suda pod poslovnim brojem Z-2538/02, proizlazi da je provedeno cijepanje čestice grč. 36 sa tada upisanom površinom od 90 m2 na novonastale čestice k. č. br. [katastarska čestica] sa površinom od 85 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] sa površinom od 25 m2, kao i cijepanje čestice grč. 37/1 sa tada upisanom površinom od 83 m2 na novonastale čestice k. č. br. [katastarska čestica] sa površinom od 73 m2, kuća broj 8 i 13, te k.č.br.

37/7 sa površinom od 10 m2 (cisterna).

8. Uvidom u vlasničke listove sa lista 16 i 17 spisa proizlazi da je na čestici 36/1G i 36/2G kao vlasnik upisan HD, ovdje tuženik, a da je na čestici

37/1G kao vlasnik upisan TD.

9. Iz Ugovora o kupoprodaji od 14. kolovoza 1997., koji je ovjeren po javnom bilježniku Maji Muhvić iz Krka, poslovni broj: OV-2035/97 od 14. kolovoza 1997., koji prileži na listu 19 i 20 spisa, proizlazi da je isti zaključen između ED i ND, a predmet kojeg Ugovora da je bila nekretnina gr.č. 36 k. o. [katastarska općina], površine 90 m2, koja da u naravi predstavlja kuću i pripadajuću okućnicu u Milohnićima 14. Iz citiranog Ugovora proizlazi da je kupoprodajna cijena za kupnju navedene nekretnine iznosila 24.000 DEM, u protuvrijednosti kuna, i da je istu kupac isplatio prilikom potpisa toga ugovora. U navedenom ugovoru stoji da je prodavatelj stvarni i uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, a da za cisternu koja se nalazi na toj nekretnini postoji pravo crpljenja vode za korist vlasnika dviju susjednih kuća i da se kupac odriče prava pobijanja ugovora po toj osnovi.

10. Tijekom postupka proveden je očevid lica mjesta i vještačenje po vještaku geodetske struke Tomislavu Vidmaru iz Ravne Gore, a koji je u svojem nalazu i mišljenju od 3. prosinca 2020. (broj elaborata 1125/20) identificirao česticu k.č.br.

36/2G k. o. [katastarska općina], te na skici lica mjesta prikazao sve objekte koji su sagrađeni na istoj. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je ulaz na česticu kč. br. [katastarska čestica]/2G sa ulice Milohnić prikazan strelicom crvene boje na skici lica mjesta – prilog 2 te je pojašnjeno da se na predmetnu nekretninu ulazi kroz betonski zid ispod volte. Nekretnina da je pravilnog oblika širine 2.3 m i dužine 9.8 m, a da je rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K i rozom šrafurom površine 16 m2 prikazana prijeporna površina na čestici 36/2G, a koja da u naravi predstavlja gospodarski objekt oznake A-B-C-D-3-K-A, zatim dio objekta od tužitelja i dio dvorišta tuženika oznake E- F-G-H-1-2. Zelenom ispunom da je prikazan položaj prozora tužitelja koji se nalazi ispod terase tj. balkona tuženika. Prilikom usporedbe stvarnog stanja na terenu i kopije katastarskog plana, vještak je utvrdio da se stvarno stanje na terenu razlikuje od službenog katastarskog plana i da je u tu svrhu potrebno izraditi geodetski elaborat u svrhu evidentiranja stvarnog položaja, pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica. Citiranom nalazu je priložena kopija katastarskog plana, zatim skica lica mjesta, od kojih je jedna prikazana i na digitalnoj ortofoto karti te fotografije sa lica mjesta.

11. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Vidmara od 24. studenog 2022., koji prileži na listu 99 i 100 spisa, a koji je izrađen sukladno prigovorima tuženika, proizlazi da je vještak u toj dopuni dodatno označio površinu dijela koji predstavlja kupaonu i septičku jamu pa je tako površinu pod septičkom jamom i kupaonom označio šrafurom žute boje i rozim slovnim i brojčanim oznakama 2-3-D-E, te utvrdio da ista ima površinu od 4 m2. Također je ispravio i omašku iz prvotnog nalaza i mišljenja u dijelu gdje je naveo da površina prijepora označenog rozim slovnim oznakama A -B-C-D-E-F-G-H-I-J-K iznosi 16 m2, na način da ista iznosi 17 m2.

12. U odnosu na dostavljenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 24. studenog 2022. tuženik se u svojem podnesku od 6. prosinca 2022. izjasnio da priznaje tužitelju samo dio prijepora koji bi u naravi predstavljao izgrađenu septičku jamu i kupaonu, budući da ti dijelovi čine sastavni dio njegove kuće, dok da svi ostali sporni dijelovi čestice 36/2G da ne pripadaju tužitelju i da predstavljaju nezakoniti pokušaj tužitelja da oduzme tuženiku vlasništvo na tom dijelu nekretnine kojeg je isti stekao 1997. godine, kada je uredno kupio predmetno dvorište, zajedno sa kućom te se i upisao kao vlasnik te nekretnine u zemljišnim knjigama.

13. Tijekom postupka, s obzirom na izmjenu u sastavu suda, ponovno je održano ročište na licu mjesta, i to 17. veljače 2023., na kojem je tužitelj pokazao sudu što u naravi čini predmet njegovog tužbenog zahtjeva, pa je tako naveo da je tužbom utužio dio dvorišta na kojem se nalazi gospodarski objekt napravljen od dasaka, zatim nadozidani objekt koji pripada kući tužitelja, a koji da u naravi predstavlja njegovu kupaonicu i septičku jamu te dio dvorišta koji se proteže od prozora sa rešetkom pa do nadozidanog dijela gdje je kupaonica i septička jama. Na tom ročištu tužitelj je naveo kako se iza prozora sa rešetkom nalazi njegova konoba i da su nekoć na mjestu tog prozora bila vrata, s obzirom da je do 2019. tu bio ulaz u konobu, a da je nakon kupoprodaje, umjesto vrata tužitelj postavio prozor sa rešetkom. Također, tužitelj je na tom ročištu naveo i pokazao što je kupio 2018., pa je tako izjavio da je kupio kuću, sporno dvorište i to kupaonicu i septičku jamu koja pripada njegovoj kući, zatim dvorište na kojem je gospodarski objekt i dvorište ispred vrata tj. prozora konobe. Pritom je nadodao da on ne koristi gospodarski objekt, niti dvorišni prostor ispred konobe, već samo septičku jamu i kupaonicu. Naveo je da su tuženici tj. tuženik i njegova supruga, u vrijeme kada je tužitelj kupio kuću i dvorište, imali u dvorištu, i to ispred konobe, električni štednjak te da ih je tužitelj bio zamolio da isti izmjeste na neko drugo mjesto, a što da je tuženik i učinio i na drugoj strani dvorišta napravio kamin. Također je naveo da nije nikad više vidio tuženike da bi sjedili na dijelu dvorišta ispred njegove konobe, već uglavnom na središnjem dijelu dvorišta. Tuženik je s druge strane naveo da je predmetnu nekretninu kupio i da istu posjeduje u ovakvom obliku od trenutka kupovine. Tuženik da ne osporava tužitelju posjed na njegovoj kući, a time i na septičkoj jami i kupaonici, budući da je vidljivo da je ista sastavni dio kuće tužitelja, iako se formalno nalazi na nekretnini tuženika. Nadodao je da je u tom pravcu i predlagao nagodbu, što da je tužitelj cijelo vrijeme odbijao i ustrajao sa tužbenim zahtjevom u pogledu preostalog dijela tuženikovog dvorišta, a što da tuženik ne može prihvatiti. Na citiranom ročištu sud je sačinio fotografije lica mjesta, koje prileže na listu 128 do 135 spisa, s tim da fotografija na listu 128 predstavlja septičku jamu i kupaonicu koja pripada kući tužitelja, fotografije na listu 129 i 130 dvorište između septičke jame i kupaonice te prozora sa rešetkom iza kojeg se nalazi konoba (sada uređen stambeni prostor) tužitelja, fotografija na listu 131 spisa gospodarski objekt (šupu) tuženika koja se nalazi između kupaonice i septičke jame tužitelja i ogradnog ulaznog zida, fotografija na listu 132 spisa ulaznu voltu u dvorište stranaka, fotografije na listu 133 i 135 spisa ulazna vrata i kuću tužitelja te fotografija na listu 134 spisa ulazna vrata u kuću i dvorište tuženika (volta), kao i ulazna vrata u kuću i dvorište tužitelja.

14. Budući da je tijekom postupka došlo do promjene broja utužene katastarske čestice pa je tako sporna k. č. br. [katastarska čestica]/2G postala k. č. br. [katastarska čestica], a ujedno su i promijenjene katastarske granice predmetne nekretnine, to je tuženik u svom podnesku od 01. prosinca 2025. zatražio od vještaka dodatno pojašnjenje njegova ranijeg nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, i to u smislu da se vještak izjasni koje su granice nove kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] točne. Sukladno tome, vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 3. prosinca 2025., a kojem prileži i skica lica mjesta, kao i u svojoj dopuni od 11. prosinca 2025. naveo da je geodetskim elaboratom GE24 – evidentiranje izvedenog stanja ceste iz 2023. evidentirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi cesta te da je tim elaboratom određena zapadna granica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je prilikom evidentiranja izvedenog stanja ceste površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ulazi u cestu, bila veća od dozvoljene površine odstupanja za evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica, to da je u konkretnom slučaju provedena parcelacija iste te je kč. br. [katastarska čestica] dobila novi broj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na nalaz i mišljenje iz 2020. i dopunu iz 2022., vještak je naveo da su izrađeni metodom uklopa katastarskog plana na geodetsku izmjeru. Budući da je geodetskim elaboratom iz 2019. bila definirana zapadna granica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to da nije bilo dozvoljeno uklapati kopiju katastarskoga plana, već da je bilo potrebno preuzeti snimljene točne iz tog elaborata. Pojasnio je da je na skici lica mjesta na listu 293 i 294 rozim slovnim oznakama A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-A i ispunom roze boje prikazan prijepor koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 13 m2. Također da je rozim slovnim i brojčanim oznakama A-B- C-D-3-J-A i šrafurom plave boje prikazan gospodarski objekt površine 4 m2, a koji se jednim dijelom nalazi i na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na skici lica mjesta prikazan rozim slovnim i brojčanim oznakama A-A1-J-A i ispunom narančaste boje površine 0,2 m, zatim da je rozim slovnim i brojčanim oznakama D-E-2-3-D te šrafurom žute boje prikazana površina pod septičkom jamom i kupaonom od 4 m2 i da je rozim slovnim i brojčanim oznakama G-H-I-J-3-2-G te šrafurom zelene boje prikazan dio kuće tužitelja koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nastavno za zaprimljenu dopunu od 3. prosinca 2025., a s obzirom na prigovore/primjedbe tuženika, vještak Tomislav Vidmar se ponovno očitovao u svojem podnesku od 11. prosinca 2025., u kojem je naveo da se u međuvremenu od izrade nalaza i mišljenja 2020. pa do danas promijenio način izrade elaborata, a time i nalaza i mišljenja, i to tako da se danas uglavnom primjenjuje metoda preklopa, dok da se 2020. primjenjivala metoda uklopa, a što da je dovelo do razlike u grafici i položaju katastarskog plana u odnosu na stvarno stanje na terenu. Geodetskim elaboratom iz 2019. da je definirana zapadna granica kč. br. [katastarska čestica] (prije gr.č. 36/2), a da se na temelju uklopa katastarskog plana u nalaz i mišljenje iz 2020. istočna granica te nekretnine označena slovnim oznakama F-G-H nalazila dijelom na objektu kuće kbr. 14, a dijelom na objektu kuće kbr. 12, dok da danas iste predstavljaju istočnu granicu predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] sukladno službenom katastarskom planu, a koje se ne protežu do objekta tuženika, već završavaju sredinom terase/balkona tuženika. Što se tiče točaka G-I-J iste da prikazuju sjecište službenog katastarskog plana sa linijama objekta, a položaj točke 1, iako se "izgubio" iz dopune nalaza i mišljenja od 3. prosinca 2025. budući da je rađen preklop službenog katastarskog plana na stvarno stanje na terenu, da je i dalje na istom mjestu te prikazuje spoj objekata kuće kbr. 14 sa kućom kbr. 12. U odnosu na navedeno očitovanje vještaka, stranke više nisu imale prigovora i primjedbi, niti su tražile da se vještak usmeno sasluša, pa je stoga i to očitovanje prihvaćeno kao sastavni dio cjelokupno provedenog vještačenja.

15. Iz iskaza svjedoka ED, koji je saslušan na ročištu 6. studenog 2025., proizlazi da je isti upoznat sa razlozima zbog kojih je pozvan na današnje ročište. Naveo je da mu je poznato da gospođa T (supruga tuženika), koja da je kupila kuću njegovog djeda, tvrdi da je njezino cijelo dvorište ispred te kuće, a što da nije točno. Ne sjeća se kada je ista kupila kuću njegovog djeda, ali zna da je istu kupila od njegovog oca, a ne djeda. To da zna po tome što je i on tada bio tamo, iako ne u trenutku same kupnje, ali po priči svoga oca zna da je gospođa T kupila kuću i dvorište do betonskog zidića koji je bio tamo i koji je dijelio to dvorište. Na izričit upit suda, svjedok je na fotografiji 2, na listu 62 spisa, pokazao mjesto gdje se protezao taj betonski zidić i pojasnio da se isti nalazio tamo gdje je vidljiva crvena strelica na toj fotografiji, s tim da je počinjao negdje 1 m od ulaza u dvorište, pa se protezao uz septičku jamu i završavao negdje na udaljenosti od pola metra od septičke jame prema Aninoj kući. Pojasnio je da se isti nije protezao skroz do Anine kuće, već je nekih 1 m do 1,5 m bio odmaknut od kuće. Taj zidić da je bio visok 1 m do 1,20 m, a istog da je napravio još njegov djed i to kako bi se znalo što je čije, budući je njegov djed imao još dva brata i jednu sestru i oni su svi zajedno imali te kuće. Njemu da je otac pokazao što je to T kupila, a sjeća se da je i sam rekao N kako je spomenuti betonski zidić granica. T da je nakon nekog vremena očito taj zidić srušila, iako svjedok ne zna kada je ona to učinila, budući da je on od 70. -ih godina u Njemačkoj. Od tada da je znao otprilike dva puta godišnje doći na Krk i to u roditeljsku kuću, koja da sada pripada tužitelju, a nakon 1983. da je sam sebi napravio svoju kuću i tamo se odselio. Na Aninoj kući da su nekoć bila vrata od konobe, a sada da je na tom mjestu tužitelj napravio prozor. Oni da su jedino preko tog dijela dvorišta mogli pristupiti konobi, budući da je to bio jedini ulaz u konobu. Tamo da je njegov otac držao vino i druge kućne potrepštine. Njegov otac da je preminuo 2002. Što se tiče tog dvorišta ispred ulaza u konobu, istog da je koristio njegov otac, a prije njega djed svjedoka. Njegov otac da je imao brata međutim, kako je isti preminuo, njegov otac da je stoga naslijedio svu imovinu iza djeda i nakon toga prodao predmetnu kuću N. Prilikom njegovih dolazaka iz Njemačke u Krk, svjedok da je vidio što T koristi od dvorišta, pa na temelju toga da može potvrditi kao je T najprije koristila dvorište do betonskog zida, a kasnije i cijelo dvorište kada je zid srušila. Na mjestu današnje šupe, koja se nalazi pored ulaza sa desne strane, da je nekoć bio kokošinjac koji da je pripadao majci svjedoka. Ona da je umrla 2003., a taj kokošinjac da je koristila dokle god je mogla. Kada je T kupila kuću i dvorište od oca svjedoka, kokošinjac da je još uvijek postojao na opisanom mjestu. Na tom mjestu kasnije je napravljena šupa i to očito od strane E i njezinog supruga, s tim da ne zna kada. Nakon smrti njegovih roditelja, svjedok da je naslijedio njihovu imovinu zajedno sa svoje dvije sestre AD i JD. Oni da su zajedno odlučili prodati roditeljsku kuću tužitelju. Svjedok da je bio sa tužiteljem na licu mjesta više puta i tada da mu je pokazao što je predmet prodaje, tj. kupnje. Svjedok da je tužitelju prodao roditeljsku kuću njegovih roditelja, "to dvorište" i cisternu sa stražnje strane kuće. Na izričit upit suda što je svjedok mislio pod pojmom "to dvorište" svjedok je odgovorio da je mislio na ovo dvorište o kojem non-stop priča. Sa tužiteljem da je zaključio ugovor 2018. i misli da te 2018. betonskog zidića na terenu više nije bilo. Unatoč tome, svjedok da je pokazao tužitelju dvorište koje je predmet kupnje do nekadašnjeg betonskog zidića. Vrata od konobe da su oduvijek bila tamo i to sve dok ih tužitelj nije zamijenio prozorom, tako da je predmet prodaje bio i dio dvorišta ispred ulaza u tu konobu. Što se tiče šupe, ista nije bila na licu mjesta u vrijeme kada je svjedok pokazivao tužitelju predmet kupoprodaje. Prilikom razgledavanja nekretnine, oni da nisu zatekli niti A, a niti tuženika na licu mjesta, već da su ih vidjeli tek kasnije. Sjeća se da je tužitelju više puta pokazivao kuću i teren i to najviše zbog problema sa rođakinjom DD, koja da ima svoju kuću, a koja se dodiruje sa vanjskim zidom sa kućom tužitelja. Ista da ima ulaz sa druge strane i da nije nikad bila u posjedu konobe koja je prodana tužitelju, već je imala svoju konobu sa zasebnim ulazom. Što se tiče septičke jame i kupaonice, svjedok je naveo da je septička jama još od 60. -ih godina oduvijek na istoj poziciji. Nakon što je svjedoku pokazan ugovor o kupoprodaji na listu 4 do 10 spisa, svjedok je potvrdio da je na istom njegov potpis, a nakon što je svjedoku pročitan članak 4 tog ugovora i predočena skica kao sastavni dio tog ugovora, a koja prileži na listu 10 spisa, svjedok je naveo da je na skici vidljivo da je čestica gr.č. 36 podijeljena na 36/1 i 36/2, i da je čestica 36/2 odvojena jednom na skici vrlo slabo vidljivom crtom, a koja ide paralelno sa septičkom jamom i kupaonicom tj. cijelom kućom tužitelja, i koja ukazuje na činjenicu da je nekoć na tom mjestu postojao betonski zid kojeg je svjedok i spomenuo u svojem iskazu. Pojasnio je da je predmet kupnje tužitelja bilo dvorište uz taj betonski zidić i to kako sa jedne strane septičke jame, tako i sa njezine druge strane. Njegovi roditelji da su oduvijek koristili taj puteljak uz svoju kuću, do betonskog zidića i u pogledu toga da nije nikada bilo spora na terenu. Oni da su taj puteljak koristili zasigurno do 1991. -1992. kada su otišli u starački dom. Nadodao je da je njegov otac rođen 1922. Pojasnio je da je njegov otac parcelirao česticu gr.č. 36 zajedno sa DD, a nakon što je svjedoku pokazan prijavni list na listu 15 spisa, isti je potvrdio da je na njemu potpis njegovog oca.

16. Iz iskaza svjedoka MD, koji je također saslušan na ročištu od 6. studenog 2025., proizlazi da bi mu bilo poznato prezime ND, ali da se istih više danas i ne sjeća. Sjeća se da im je pokazao kuću i da su oni tu kuću kupili preko njih. Svjedok da je tada radio u Agenciji za nekretnine Aurea iz Krka. Tada je ta kuća, koju su oni kupili, bila jedna stara i neuređena kuća, koja da je imala zajedničku šternu sa ostale tri okolne kuće, te da se sjeća da je upravo ta šterna bila J najveći problem. Ista da je bila na njihovoj strani kuće, pa oni nisu mogli nikako razumjeti kako je ta šterna u zajedničkom vlasništvu i za ostale kuće. Sjeća se da je prvi put sam pokazao nekretninu kupcima, a kada su se oni zainteresirali, da su ponovno otišli na teren, ali da je tada sa njima bio i prodavatelj, tj. vlasnik te kuće. Svjedok se ne sjeća imena prodavatelja, ali se sjeća da je on pokazao kupcima sve što prodaje na terenu. Tako im je pokazao na prednjem dijelu dvorišta konobu tj. vrata te konobe, ali im je tada rekao da ta konoba pripada drugoj kući. Sjeća se da je tamo bila i jedna gnojnica, tj. nešto slično današnjem kompostištu. Kada su svjedoku pokazane fotografije koje prileže spisu, svjedok je naveo da je stanje nekretnine danas dosta izmijenjeno nego što je to bilo ranije, odnosno da dvorište nekoć nije bilo natkriveno bijelim balkonom, koji se vidi iznad vrata nekadašnje konobe, a na upit da li je na dvorištu bio bilo kakav zid, svjedok je naveo da se ne sjeća. Spomenuta gnojnica da je bila na mjestu današnje šupe koja je vidljiva na fotografijama. Na dijelu dvorišta koje je ispred ulaza u nekadašnju konobu, tada da nije bilo ničega. Sjeća se da je vlasnik prilikom prodaje kuće J, rekao da dvorište ispred ulaza u konobu, zatim septička jama i kupaonica, te kompostište tj. ranije spomenuta gnojnica, pripada kući pored, a ne kući ND. Zbog toga da je na terenu dogovoreno da će se taj problem kasnije riješiti uz pomoć geodete. Nakon toga O da su potpisali ugovor, koji da je predan na uknjižbu i tu je posao Agencije bio završen. Svjedok da više nije odlazio na teren, niti se raspitivao kako je riješeno pitanje dvorišta. Na upit pun. tužitelja, svjedok je naveo da su se ugovorne stranke na terenu dogovorile da će se cijepati parcela (dvorište) i to na dio koji bi ostao u vlasništvu prodavatelja te na dio koji će pripasti J. Nadodao je da nitko ne bi bez veze i bez nekog posebnog razloga, ako prethodno o tome nije postojao neki dogovor, cijepao svoju česticu. Nakon što je svjedoku pokazan prijavni list, svjedok je naveo da je taj prijavni list upravo sastavljen na temelju ranije spomenutog dogovora ugovornih stranaka na terenu, ali da očito prilikom njegove provedbe zemljišna knjiga nije natrag vratila vlasništvo prodavatelju u odnosu na cijepanu parcelu. Ugovor koji je zaključen između ED i [adresa]., da nije pisala Agencija, već ZOU Brozović-Trinajstić, koji je u to vrijeme radio za Agenciju. Oni da su taj ugovor i predali na uknjižbu. Odgovarajući na hipotetsko pitanje pun. tuženika da li bi se taj ugovor mogao provesti u zemljišnim knjigama da je primjerice predan na uknjižbu nakon provedbe prijavnog lista, svjedok je odgovorio da najvjerojatnije ne bi, jer da bi se radilo o različitim česticama koje su nastale nakon provedbe prijavnog lista, a na daljnji upit da li bi gruntovnica, po mišljenju svjedoka, provela uknjižbu prijavnog lista čiju provedbu traži nevlasnik, svjedok je odgovorio da je katastar taj koji šalje gruntovnici prijavni list i da bi isti najvjerojatnije bio proveden.

17. Iz iskaza svjedoka CD proizlazi da je isti susjed parničnih stranaka, s tim da se njegova kuća nalazi pored kuće tuženika. Tuženika i njegovu suprugu A da pozna od kada su oni kupili kuću i da ih uvijek zna pozdraviti kada dođu, ali da se ne druže. Isti da su svoju nekretninu kupili zasigurno prije više od 20 godina. Svjedoku da je poznato stanje nekretnine tuženika, kao i stanje nekretnine koja sada pripada tužitelju u vrijeme kada su bili živi njezini prijašnji vlasnici. Vlasnik kuće koju su kupili ND i T da je bio ED, a on da je u toj kući živio sa svojim sinom ŠD, koji da nije imao svoje djece. Sjeća se dvorišta ispred te kuće, pa se tako sjeća da je na tom dvorištu postojao jedan betonski zid koji je dijelio to dvorište od gnojnice koja se nalazila više prema kući sada tužitelja. Taj zid da je napravljen prije jako puno godina, budući da ga se svjedok sjeća još iz vremena kada je bio dijete, ali da ne zna tko ga je gradio. Također da ne zna niti kada je taj zid srušen, kao niti tko ga je srušio. Ne sjeća se je li taj zid bio na terenu u vrijeme kada su tuženici kupili svoju kuću i dvorište. Taj zid da je bio na terenu prvenstveno radi te gnojnice tj. kompostišta.

Budući da je svjedok CD izjavio da se najbolje izražava crtanjem, sud je dozvolio navedenom svjedoku da nacrta dvorište ispred kuće tuženika zajedno sa ranije spomenutim zidom. Sukladno tome konstatirano je da je svjedok ispred suca nacrtao dvorište ispred kuće tuženika, a taj je crtež uložen u sudski spis na listu 208 kao dodatak iskazu tog svjedoka.

Nastavno u svojem iskazu, svjedok CD je naveo da je prijašnji vlasnik kuće tužitelja i tuženika bio ED stariji nadimka H, koji da je imao dva sina PD i ED. PD da je živio sa ocem u kući ND, dok je drugi sin ED živio u kući tužitelja, te imao dvije kćeri i jednog sina. Sin od ED srednjeg također se zove ED te je pozvan u ovom postupku kao svjedok. Ranije spomenuti gnoj da je najviše koristio ED, a isto tako ponešto i ED. Što se tiče konobe te ulaza u istu, ista da je pripadala ED srednjem, koji da je preminuo 2002., s tim da se svjedok sjeća da zasigurno 15 godina prije svoje smrti nije koristio svoje vinograde. Naime, u predmetnu konobu se skladištilo vino, a nakon smrti ED, ta se konoba više nije koristila u tu svrhu. Ulaz u konobu da je bio iz dvorišta, ali isto tako i iz kuće. Kada se ED prestao baviti obrađivanjem vinograda, više da mu nije bila potreba toliko koristiti konobu, a samim time i ulaz u tu konobu kroz dvorište ispred kuće tuženika. Što se tiče WC-a koji je izgrađen iznad septičke jame na dvorištu ispred kuće tuženika, svjedok je naveo da je isti izgrađen još u vrijeme života ED. Njegov nadimak da je bio "kapitan". Na mjestu šupe, koja da je vidljiva na fotografijama, da se nije ništa nalazilo, odnosno da je to bio svojevrstan ulaz u gnojnicu. Na tom mjestu T i ND, koji su kupili kuću i dvorište, da su napravili objekt, tako što su stavili salonitke na krov, a od dasaka napravili vrata kao ulaz u taj objekt. Što se tiče nacrtanog zidića, svjedok se nije mogao sjetiti da li je isti bio udaljen od septičke jame ili se uz istu "držao". J da je kuću prodao ED "kapitan".

18. Iz iskaza svjedoka PD proizlazi da je isti susjed parničnih stranaka i da se njegova kuća nalazi preko puta njihove kuće. Svjedok da tamo živi od 2018., ali da je i ranije često dolazio tamo, i to kod svoje bake i djeda koji su živjeli u [adresa]. Svjedok da je školski kolega sa UD i da je često dolazio u kuću koja sada pripada tužitelju. Tamo da je dolazio sve dok ED nije tu kuću prodao TD i pri tom napravio sebi novu kuću u mjestu Brzac. Kuću koja je sada u vlasništvu tuženika da je prodao otac ED, koji se također zvao ED. U toj kući da je živio još njegov otac, isto ED, te njegov brat PD. Nakon smrti najstarijeg ED, u kući da je ostao živjeti samo PD i to do svoje smrti. PD da je umro prije nego što su T i ND kupili kuću. Nakon smrti PD, koji da nije imao svoje djece, ta kuća da je pripala ED, dakle ocu danas saslušanog svjedoka ED. Što se tiče dvorišta ispred te kuće, svjedok je naveo da na poziciji sadašnjeg WC-a, da je nekoć, i to uz taj WC, bio jedan zid, koji da nije išao do kraja, a sve kako bi se sa bačvama moglo ući u konobu, niti je odmah počinjao od ulaza, jer je tamo bila gnojnica. Ne zna tko je srušio taj zid, niti koliko ga već dugo nema na terenu. Ranije navedeni WC da je već bio izgrađen u vrijeme kada su T i ND kupili svoju kuću, a misli i da je u to vrijeme još postojao zid na terenu. Sada da su na tom dvorištu formirane dvije čestice, s tim da ne zna da li su iste postojale i u vrijeme kada su T i ND kupili kuću i dvorište. Nije mu poznata funkcija zida koji je bio na tom dvorištu. Radilo se o zidu koji je bio visine cca 1 m, a širine cca 20 do 25 cm. Tužitelj TD da je svoju kuću kupio od ED i njegovih sestara. Na upit da li je svjedoku, s obzirom na stanje na terenu, poznato kome bi pripadalo dvorište uz septičku jamu, svjedok je naveo da ne zna, ali smatra kako je dvorište bilo uvijek podijeljeno na dva dijela, s obzirom na zid i konobu. Tu konobu da je najviše koristio ED te da je radi ulaska u konobu prolazio kroz to dvorište i to krećući se desnom stranom dvorišta uz taj zid.

19. Iz iskaza tužitelja TD koji je saslušan na ročištu 12. prosinca 2023., proizlazi da je preko Agencije za nekretnine Aurea vidio oglas za prodaju nekretnina koje su predmet ugovora o kupoprodaji na listu 4 spisa, zbog čega da je kontaktirao agenticu iz te Agencije te se sa istom dogovorio da tu nekretninu pogleda. Sjeća se da mu je prvi put nekretninu pokazao jedan od prodavatelja i to ED, nakon što je Agencija dogovorila njihov susret. Nakon toga oni da su bili ponovno na terenu i to agentica, prodavatelj ED i on, a s obzirom da se tužitelju nekretnina svidjela, oni da su se dogovorili oko kupoprodajne cijene i potpisali kupoprodajni ugovor, kojeg da je sastavila Agencija. Predmet kupoprodaje da mu je pokazao sam prodavatelj ED. Naime, isti da mu je pokazao česticu 37/1G i česticu 37/3G, ali isto tako i česticu 36/2. Da bi došli do čestice 36/2, oni da su morali ući kroz dvorište tuženika, i to kroz voltu koja odvaja to dvorište od pristupne ceste, a na kojoj da se nalazi ograda koja da je tada bila otključana. Oni da su tada odmah otišli do dvorišnog prostora koje se nalazi između kupaone, koja sada pripada tužitelju, i sadašnjeg prozora, a na čijem mjestu su tada bila vrata koja su služila za ulaz u konobu, koja pripada kući sada tužitelja. Sjeća se da je tada ispred vrata te konobe bila nagurana neka peć, koju da je ED pomaknuo u stranu, kako bi se moglo ući u konobu. Nakon što su oni pomakli tu peć, tuženici da su se sa svim svojim stvarima odmakli od tog dvorišnog prostora, i svoje stvari preselili na drugi dio dvorišta, gdje su na jednom njegovom dijelu napravili i kamin. Tužitelj da je ugovor sa ED zaključio 2018., a da je negdje 2019., umjesto vrata u konobu, napravio prozor u istim gabaritima. Tada da je morao pomaknuti još neke stvari tuženika, budući je radove vršio iz dvorišta te da mu tuženici u pogledu toga nisu prigovarali. Prozor da je napravio zato što mu vrata nisu trebala, jer da nije htio tuda ulaziti, niti taj dio koristiti. Zbog toga da je napravio prozor na kojeg da je montirao i kovanu rešetku. Što se tiče drvenog objekta tj. tzv. šupe, ista da je bila tamo kada je tužitelj prvi put vidio nekretninu koju kupuje i kada je zaključio ugovor. Predmetna šupa da pripada tuženicima i on da nema pristup toj šupi. Tamo da se očito nalaze stvari od tuženika i njega da predmetna šupa ne zanima. Kada je kupio svoje nekretnine, on da je ušao u posjed kuće, a time i u posjed kupaonice i septičke jame koja svojom površinom leži na dijelu četice 36/2. Kada tuženici borave u dvorištu ispred svoje kuće, oni da većinom sjede na središnjeg dijelu tog dvorišta i da ne koriste dio dvorišta ispred njegovog prozora. Tužitelju da smeta kada primjerice navuku zastor preko svoje terase, jer da mu tada zaklone svjetlost koju bi imao preko tog prozora. Nakon što je napravio radove koji su se ticali zamjene vrata od konobe za prozor, on da više nije dolazio u sporni dio dvorišta, jer da tamo nema šta raditi. Nekretnine koje su predmet ugovora iz 2018., da su mu prodala djeca pok. ED, koju da nije nikad upoznao, osim sina pok. ED, koji se također zove ED. U trenutku kupoprodaje, tužitelj da nije znao da je nekoć cijela čestica 36 i 37 bila od njihovog oca. Njega to tada nije interesiralo, već ga je zanimalo samo ono što je kupio. Geodetski snimak koji je sastavni dio ugovora, da mu je predočen prilikom potpisa ugovora, ali da se tužitelj nije sa njim previše bavio, već ga je interesiralo samo ono što piše u tekstu ugovora. Tužitelj da se nije nikad susreo sa geodetom koji je radio taj geodetski snimak, već pretpostavlja da ga je angažirala Agencija i prodavatelj. Cijenu koja je definirana u ugovoru, da je u cijelosti isplatio prodavateljima. Svoj ugovor o kupoprodaji, promatra na način da mu je tim ugovorom prodana njegova kuća, zatim septička jama i kupaona te konoba. Tada da se nije zamarao sa česticama, već da je tek kasnije saznao da na čestici 36/2 leži dio njegove kuće, što da sada pokušava ispraviti. Njemu da su prodavatelji i to kod pokazivanja čestice 36/2, rekli da mu pripada kupaonica sa septičkom jamom i konoba te prilaz do te konobe, jer drugačije do iste ne bi mogao niti doći. Po pričanju susjeda i prodavatelja, da je kasnije saznao da je na dijelu dvorišta tuženika postojao jedan zidić koji je odvajao njihovo dvorište od čestice 36/2 i da je moguće da je taj zidić išao upravo onom linijom po kojoj ide katastarska međa između čestice 36/1 i 36/2. Taj zidić da su očito srušili tuženici, što zna o priči, i to nakon što su kupili česticu 36 od pok. ED. Uknjižbu njegovog ugovora iz 2018., da je provela Agencija i da su tada kontaktirali tuženika, rekavši mu da se krivo upisao na čestici 36/2, jer da ista pripada tužitelju kao kupcu, nakon čega da su mu predložili da se taj problem riješi mirnim putem tj. na način da tuženik dozvoli prijenos te čestice na tužitelja. Tuženik da na to nije pristao, zbog čega da je on morao pokrenuti ovaj postupak. Na upit pun. tužitelja da li su tužitelju prodavatelji, tj. točnije gospodin ED, pokazali nekretnine koje je tužitelj kupio, tužitelj je naveo da jesu, a na upit da li je to uključivalo i česticu 36/2G, tužitelj je odgovorio da da, ali da on u tom trenutku nije znao da se nalazi na čestici 36/2G. Nadodao je da mu je tada rečeno da mu pripada kupaonica, septička jama ispod kupaonice, konoba i ulaz u istu, a on da je tada kupio ono što je vidio i u čiji je posjed stupio. Prodavatelji da mu tada nisu rekli da bi dvorište bilo podijeljeno u dva dijela, jer da oni o tome tada nisu razgovarali.

20. Iz iskaza tuženika ND, koji je saslušan zamolbenim sudom pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, proizlazi da je ugovor o kupoprodaji od 14. kolovoza 1997. kojeg je on zaključio bila uključena kuća i dvorište, a da su mu prije sklapanja tog ugovora ED, njegova supruga i njegov otac pokazali nekretninu. Tada da su mu pokazali kuću i ograđeno dvorište. M da tada nije bilo, već da ju je napravio on nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora. Nakon što je tuženiku pokazana skica lica mjesta, isti je naveo da prostor između prozora sa rešetkom i kupaonice, koristi ljeti kada tamo iznese šporet i kuha ručak, dok da je prostor iza kupaonice tj. šupu srušio prošle godine. U toj šupi da je držao stvari kao što su npr. šlaufi, madraci, alat, crijeva i slično. Tužitelj da nije koristio prostor između prozora sa rešetkama i kupaonice, te prostor gdje se nalazila šupa, već da je samo zidao iznad kupaonice. Ne zna kada je tužitelj počeo sa izvođenjem radova na svojoj nekretnini, ali zna da nije koristio njegovo dvorište budući da je njegovo dvorište uvijek zaključano. Tuženik da nije dozvolio tužitelju da za tu potrebu koristi dvorište, niti ga je tužitelj za isto pitao. Što se tiče prozora sa rešetkom, tuženik je naveo da ga je ugradio tužitelj, a da su prije na tom mjestu bila drvena velika vrata. Tužitelj da se nije nikad služio tim vratima da bi ušao u svoju nekretninu. Prije nego što se razbolio, tuženik da je duže vrijeme boravio na Krku, a sada da su njegovi boravci kraći. U zadnjih šest godina da je na Krk došao svake godine i to ljeti.

21. Analizom svih provedenih dokaza i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, ovaj sud je zaključio da je osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, kojeg je isti konačno precizirao u podnesku od 11. prosinca 2025., djelomično osnovan, i to zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

22. Naime, tužitelj je u tužbi, kao i tijekom postupka tvrdio da je stekao pravo vlasništva na utuženom realnom dijelu čestice stare oznake k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]), i to pozivajući se na sadržaj Ugovora o kupoprodaji iz 2018. godine kojeg je zaključio sa prodavateljima ED, AD, JD i FD, a u kojem stoji da septička jama i dio iscrtanog područja na staroj grč. 36/2, k. o. [katastarska općina], prema snimci postojećeg stanja izrađenoj od strane Area

– geodezija d.o.o., pripada nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koju je tužitelj kupio tim Ugovorom.

23. Nakon što je tuženik osporio osnovanost tako postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da tužitelj nije mogao od nevlasnika steći pravo vlasništva na utuženoj čestici, budući je tuženik (a ne prodavatelji tužitelja) upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, to je tužitelj na ročištu dana 6. studenog 2025. naveo da je pravna osnova njegove tužbe i tužbenog zahtjeva dosjelost, a da je predmetni Ugovor iz 2018. samo dokaz zakonitosti njegova posjeda na utuženoj čestici.

24. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik 14. kolovoza 1997., i to temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključenog sa ED kao prodavateljem, kupio nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 90 m2, u naravi kuća i pripadajuća okućnica u Milohnićima br. 14, nakon čega da se i uknjižio kao vlasnik te nekretnine, te da je 25. kolovoza 1997., dakle 11 dana nakon zaključenja ranije spomenutog Ugovora, sastavljen prijavni list za gruntovnicu na temelju kojeg je došlo do cijepanja dotadašnje čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane površine 90 m2, na dvije novonastale čestice k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 85 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 25 m2, koje su nakon provedbe prijavnog lista u zemljišnim knjigama također upisane kao vlasništvo tuženika.

25. Također nije bila sporna niti činjenica da je tužitelj 1. lipnja 2018. zaključio sa prodavateljima OD te ED, AD i JD, kao slijednicima tuženikovog prodavatelja ED, Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim je kupio česticu oznake k. č. br. [katastarska čestica]/1G, u naravi kuću, te ½ dijela čestice oznake k. č. br [katastarska čestica]/3G, u naravi dvorište i put. Iz citiranog Ugovora, i to u čl. 4., stoji da su prodavatelji prilikom kupoprodaje potvrdili kupcu, ovdje tužitelju, da kupljenoj čestici k. č. br. [katastarska čestica]/1G pripada i septička jama te dio iscrtanog područja na staroj grč. 36/2 (sada k. č. br. [katastarska čestica]), sve sukladno snimci postojećeg stanja koju je sačinio Geodetski ured Area – geodezija d.o.o., a koja je priložena tom Ugovoru kao njegov sastavni dio.

26. S obzirom na sadržaj prednje citirane odredbe čl. 4. Ugovora iz 2018., sporno je što je to tužitelj kupio tim Ugovorom i je li mogao, temeljem tog pravnog posla (ili putem dosjelosti), steći pravo vlasništva na utuženom realnom dijelu stare čestice k. č. br. [katastarska čestica], koji u naravi predstavlja dvorište ispod gospodarskog objekta (šupe), zatim nadograđeni objekt koji u naravi predstavlja septičku jamu i kupaonicu koju koristi tužitelj, te dvorište ispred sadašnjeg prozora sa rešetkom (ranije ulaza/vrata u nekadašnju konobu).

27. Tijekom postupka, točnije u podnescima od 31. svibnja 2022. i 6. prosinca 2022., kao i na ročištu održanom 17. veljače 2023., tuženik je naveo kako ne osporava tužitelju dio tužbenog zahtjeva koji bi se odnosio na septičku jamu i kupaonicu, budući da je taj dio u posjedu tužitelja i pripada njegovoj kući (iako nije priznao taj dio tužbenog zahtjeva sukladno čl. 331. ZPP-a), dok je i dalje osporavao dio tužbenog zahtjeva koji bi se odnosio na dvorište ispod gospodarskog objekta (šupe) tuženika i dvorište ispred prozora sa rešetkom, uz obrazloženje da tužitelj nije mogao kupoprodajom iz 2018. steći vlasništvo na spornom dvorištu, jer da njegovi prodavatelji nisu bili vlasnici te nekretnine, već tuženik, a da tužitelj sa tuženikom nije zaključio nikakav pravni posao kojem bi osnova bila stjecanje tog dijela predmetne nekretnine.

28. Vezano za tvrdnju tužitelja da je utužene realne dijelove k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stekao dosjelošću, valja istaći da je upravo tužitelj na ročištu radi uviđaja dana 17. veljače 2023., kao i na ročištu pred sudom dana 12. prosinca 2023., naveo da on nije u posjedu dvorišta gdje je gospodarski objekt tuženika (šupa) i dvorišta ispred prozora s rešetkom, već da je to tuženik, pa kraj takvog stanja stvari ovaj sud ne može prihvatiti kao osnovanu njegovu tvrdnju da je te dijelove predmetne čestice stekao dosjelošću, jer je jedna od osnovnih zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ta da dosjedatelj ima samostalan posjed na nekretnini koja je predmet stjecanja, a što tužitelj nema.

29. Međutim, kako je tužitelj svoju tužbu činjenično temeljio na Ugovoru o kupoprodaji iz 2018., navodeći da je vlasništvo nad utuženim realnim dijelovima nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] stekao na temelju tog pravnog posla, a ne na temelju dosjelosti, to je ovaj sud, s obzirom da nije vezan pravnom osnovom koju stranke istaknu u postupku, već činjenicama u postupku, bio dužan ispitati je su li u konkretnom slučaju, na strani tužitelja, ispunjene zakonske pretpostavke od kojih ovisi stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla.

30. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) je propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. U odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a stoji da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, dok je odredbom čl. 120. st. 1 propisani da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

31. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišnu knjigu, a budući da tužitelj nije upisan kao vlasnik utužene nekretnine, to u konkretnom slučaju nije osnovan prvi dio njegovog osnovnog tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje (deklaraciju) prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] (stara grč. 36/2) koji je na snimci lica mjesta stalnog sudskog vještaka Tomislava Vidmara označen rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A i rozom šrafurom.

32. Međutim, neovisno o tome što taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan (jer nije pravilno postavljen), to ne znači da ovaj sud nije bio ovlašten kao prethodno pitanje, dakle na temelju činjenica koje su stranke iznijele i dokazale u postupku, utvrditi je li tužitelj zaključenjem Ugovora o kupoprodaji iz 2018. godine stekao pravnu osnovu za upis svojeg prava vlasništva na utuženom realnom dijelu sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] (stara grč. 36/2), k. o. [katastarska općina] oznake A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A.

33. Iako je točna tvrdnja tuženika da isti nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem, ta okolnost, prema ocjeni ovog suda, i nije od utjecaja na drugačiju primjenu materijalnog prava, ukoliko tuženik, koji je formalno upisan kao vlasnik čestice k.č.br.

36/2, nije stvarni vlasnik te nekretnine i ukoliko bi bila istinita tvrdnja tužitelja da je istu kupio od njezinih stvarnih vlasnika ED, AD i JD, slijednika tuženikovog prodavatelja ED, sa kojima je zaključio Ugovor o kupoprodaji iz 2018. godine.

34. Naime, uvidom u Ugovor o kupoprodaji iz 2018. ovaj sud je utvrdio da su prodavatelji ED, AD, JD i OD u čl. 4. tog Ugovora potvrdili kupcu, ovdje tužitelju, da kupljenoj čestici k. č. br. [katastarska čestica]/1G pripada i septička jama te dio iscrtanog područja na staroj grč. 36/2, i to sve prema snimci postojećeg stanja koju je sačinio Geodetski ured Area – geodezija d.o.o., a koja čini sastavni dio tog Ugovora.

35. Uvidom u dostavljenu snimku Geodetskog ureda Area – geodezija d.o.o., ovaj sud je nastavno utvrdio da bi se upravo unutar iscrtanog područja na toj snimci nalazila ne samo septička jama s kupaonicom, koju tuženik ne osporava tužitelju, već i sporni dio dvorišta ispod gospodarskog objekta (šupe) tuženika i ispred prozora s rešetkom (ranije ulaznih vrata u konobu tužitelja).

36. Na temelju tih utvrđenja, a rukovodeći se sadržajem odredbe čl. 4. Ugovora, ovaj sud zaključuje da je sporno dvorište ispod šupe i ispred prozora sa rešetkom, jednako kao i septička jama i kupaonica, također bilo predmetom kupoprodaje iz 2018., jer bi prema tvrdnji prodavatelja pripadalo kući tužitelja, tj. čestici k. č. br. [katastarska čestica]/1G.

37. Na tu okolnost sud je tijekom postupka također saslušao tužitelja i prodavatelja ED (sina tuženikovog prodavatelja koji se također zvao ED), te utvrdio da im se iskazi glede predmeta kupoprodaje podudaraju.

38. Naime, tužitelj je u svojem iskazu naveo da mu je ED kao predmet kupnje pokazao sporno dvorište, i to kupaonicu, septičku jamu, konobu i ulaz do konobe preko spornog dvorišta (jer da se drugačije u konobu nije moglo ući), a ED je u svojem iskazu naveo da je predmet kupoprodaje bila roditeljska kuća prodavatelja na k. č. br. [katastarska čestica]/1G, zatim cisterna sa stražnje strane kuće, te cjelokupno dvorište uz kupljenu kuću na čestici k. č. br. [katastarska čestica] do nekadašnjeg betonskog zidića.

39. Što se tiče spomenutog betonskog zidića, svjedok ED je pojasnio da je taj zidić sagradio još njegov djed (također ED) i da je isti fizički odvajao dvorište ispred kuće tuženika na dva dijela, i to na dio kojeg je kupio tuženik (zajedno sa kućom) od njegovog oca ED i dio koji je vodio do konobe koja sada pripada tužitelju i kojeg je kupio tužitelj 2018.godine kao sastavni dio njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/1G, a koji da je nekoć pripadao roditeljima tog svjedoka.

40. Činjenicu postojanja tog zidića potvrdili su i ostali svjedoci saslušani u postupku, i to CD i PD, koji su također u svojim iskazima naveli da se sjećaju da je na dvorištu ispred kuće tuženika postojao betonski zid koji je odvajao to dvorište na dva dijela, i to na dio kojeg su koristili prijašnji vlasnici kuće tuženika, i to ED stariji nadimka " H" (djed svjedoka ED) sa svojim sinom PD, te dio kojeg je koristio ED srednji nadimka " C" (otac svjedoka ED). ED " C" da je živio u kući koja sada pripada tužitelju, a sporno dvorište da je koristio za pristup konobi gdje je čuvao vina, dok je na dijelu gdje se sada nalazi gospodarski objekt tuženika (šupa) bio kokošinjac i kompostište (gnojnica) kojeg da je naviše koristila njegova supruga, tj. majka saslušanog svjedoka ED.

41. Kada se sa iskazima navedenih svjedoka usporedi iskaz svjedoka ĆD, agenta koji je sudjelovao u kupoprodaji nekretnine tuženiku, a iz čijeg iskaza proizlazi da se isti sjeća nekretnine koju je prodao obitelji ND (ovdje tuženiku), jer da im je istu pokazao u dva navrata, i to prvi put samostalno, a drugi put uz prisustvo prodavatelja koji da im je tada rekao da dvorište ispred ulaza u konobu, kao i konoba, zatim septička jama i kupaonica, te kompostište (gnojnica) koje je bila na mjestu današnje šupe tuženika pripada kući pored, a ne J, tada ovaj sud zaključuje da tuženiku nije bilo prodano cijelo dvorište na čestici stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već samo dio dvorišta do nekadašnjeg betonskog zidića o kojem su iskazivali svjedoci ED, CD i PD, dok je preostalo dvorište preko tog zidića, tj. bliže kući sada tužitelja, na kojem se nalazio kokošinjac i gnojnica/kompostište (sada šupa tuženika), septička jama/kupaonica tužitelja i dvorište ispred ulaza u nekadašnju konobu, a sada prozora sa rešetkom, ostalo u vlasništvu roditelja svjedoka ED (ED nadimka " C" i njegove supruge).

42. Iz iskaza svjedoka ĆD također proizlazi da je prilikom realizacije prodaje čestice grč. 36 tuženiku bilo dogovoreno i cijepanje dvorišta, a kako je pritom nesporno da je u to vrijeme sačinjen i prijavni list, koji prileži listu od 11 do 15 spisa, temeljem kojeg je čestica k. č. br. [katastarska čestica] cijepana na dvije nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (kuća i dvorište tuženika površine 85 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] (kuća, tj. u naravi dio kuće tužitelja - septička jama i kupaonica te dvorište površine 25 m2), to ovaj sud prihvaća kao istinitu tvrdnju tog svjedoka da je upravo temeljem tog dogovora, koji je dakle postignut prilikom prodaje tuženiku, sačinjen prijavni list i provedena parcelacija dvorišta na toj k. č. br. [katastarska čestica], jer se u protivnom drži upitnim zbog čega bi se parcelirala nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], ako ne sa ciljem da se odvoji dio koji je prodan tuženiku od dijela koji će i dalje ostati u vlasništvu i posjedu prodavatelja tuženika (roditelja svjedoka ED).

43. Prema tome, ovaj sud drži da je tužitelj zaključenjem Ugovora iz 2018., osim nespornih nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kupio i utuženi dio stare k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]), koji u naravi predstavlja dvorište gdje je sada gospodarski objekt/šupa tuženika, a na kojem je nekoć stajao kokošinjac i kompostište, zatim dio kuće koji u naravi predstavlja septičku jamu i kupaonicu i dio dvorišta ispred ulaznih vrata u konobu, sada prozora sa rešetkom, i to od stvarnih vlasnika ED, AD i JD, djece pok. ED "Kapitana" (prodavatelja tuženika), koji su nakon smrti svojih roditelja naslijedili cjelokupnu njihovu imovinu, pa tako i utuženo dvorište.

44. Kraj takvog stanja stvari, posve je pravno neodlučna tvrdnja tuženika što tužitelj nije u ugovornom odnosu sa tuženikom, jer iako se tuženik formalno upisao kao vlasnik čestice stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], i to deset dana prije provedbe prijavnog lista u gruntovnici, isti nije bio stvarni vlasnik utuženih realnih dijelova na toj nekretnini u trenutku njihove prodaje tužitelju, već upravo prodavatelji ED (svjedok), AD i JD, koji su utuženi dio te čestice, a koji u naravi predstavlja dvorište ispod gospodarskog objekta – šupe (A-B-C-D-3-J-A), zatim dvorište ispred prozora s rešetkom (E-F-G-2-E) i dio kuće tužitelja zajedno sa septičkom jamom/kupaonicom (A-A1-J-3-D-E-2-G-H-I-J), koju tuženik ne osporava, prodali tužitelju sukladno čl. 4. Ugovora o kupoprodaji iz 2018.godine.

45. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da je tužitelj uspio tijekom postupka dokazati da ima valjanu pravnu osnovu na temelju koje je kupio utuženi realni dio k. č. br. [katastarska čestica] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]), k,o. Poljica, a time i valjanu pravnu osnovu za upis svojeg prava vlasništva temeljem čl. 119. i 120. ZV-a.

46. Stoga, iako je tužitelj odbijen sa prvim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje prava vlasništva na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] (ranije grč. 36/2), k. o. [katastarska općina] oznake A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A, to je valjalo prihvatiti kao osnovan drugi dio njegovog tužbenog zahtjeva u kojem traži ovlaštenje da u odnosu na taj realni dio k. č. br. [katastarska čestica] (ranije grč. 36/2), kojeg je konkretizirao u prvotnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva, zatraži i ishoduje uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva tuženika.

47. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

48. Što se tiče dijela zahtjeva u kojem tužitelj traži ovlaštenje da zatraži i ishoduje parcelaciju i formiranje nove čestice temeljem budućeg geodetskog elaborata, valja navesti da je odredbom čl. 203. st. 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine broj 155/2025) propisano da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se parcelacija provodi po samom zakonu, i to nakon što sud u svojoj presudi utvrdi vlasništvo (ili pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva) na dijelu nekretnine, bez potrebe da se presudom "dopušta" parcelacija ili da se stranka na to posebno ovlašćuje, a kako to traži tužitelj u svojem tužbenom zahtjevu, jer taj učinak proizlazi iz same zakonske odredbe (isti stav zauzet u odluci VSRH, poslovni broj Rev-649/2018). Zbog navedenog, valjalo je i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki I izreke presude.

49. Vezano za eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev, valja navesti da ovaj sud o istome nije posebno odlučivao, jer je osnovnim zahtjevom koji glasi na utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu oznake A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A1-A, a koji je odbijen kao neosnovan, sadržajno obuhvaćen i predmet eventualno kumulirajućeg zahtjeva koji glasi na utvrđenje prava vlasništva na dijelu kuće tužitelja koja leži na k. č. br. [katastarska čestica] (stara grč. 36/2) i na septičkoj jami/kupaonici (A-A1-J-3-D-E-2-G-H-I-J).

50. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4 ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u predmetnom sporu, i to približno u jednakim dijelovima. Pritom valja nadodati da na drugačiji stav ovog suda ne utječe činjenica što je tuženik, nakon prvotnog osporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva, priznao navode tužitelja o njegovom pravu vlasništva na dijelu utužene nekretnine koji predstavlja septičku jamu i kupaonicu tužitelja, jer je isti i dalje sporio osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva, sa kojim je tužitelj djelomično uspio u sporu. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

Krk, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od primitka presude, i to preko ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.