Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-192/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER EUROPA j.d.o.o., OIB: 60790446339, Zagreb, Šenoina ulica 3, kojeg zastupa RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u OD Jajaš & Vukelić d.o.o., Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa Hrvoje Matić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, umješač na strani tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, radi utvrđenja ništetnosti (vps 882,31 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007. sklopljen između Slavonska banka d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, kao banke i ĐT, [adresa], kao korisnika kredita.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju JUPITER EUROPA j.d.o.o., OIB: 60790446339, Zagreb, Šenoina ulica 3, ukupan iznos od 882,31 EUR (osamstoosamdesetdvaeura i tridesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od:

- 19,91 EUR od 30. listopada 2007. do isplate,

- 19,91 EUR od 4. prosinca 2007. do isplate,

- 19,91 EUR od 10. siječnja 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 16. veljače 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 10. travnja 2008. do isplate,

- 39,82 EUR od 9. svibnja 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 19. lipnja 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 7. kolovoza 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 10. rujna 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 8. studenog 2008. do isplate,

- 50,09 EUR od 16. prosinca 2008. do isplate,

- 19,91 EUR od 11. veljače 2009. do isplate,

- 19,91 EUR od 17. ožujka 2009. do isplate,

- 19,91 EUR od 15. travnja 2009. do isplate,

- 42,89 EUR od 19. svibnja 2009. do isplate,

- 21,24 EUR od 13. kolovoza 2009. do isplate,

- 53,09 EUR od 8. rujna 2009. do isplate,

- 9,29 EUR od 20. studenog 2009. do isplate,

- 13,27 EUR od 29. studenog 2009. do isplate,

- 49,11 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 61,05 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- 42,44 EUR od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 6,64 EUR od 19. kolovoza 2010. do isplate,

- 6,64 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,

- 6,64 EUR od 24. ožujka 2012. do isplate,

- 3,98 EUR od 10. studenog 2012. do isplate,

- 146,00 EUR od 23. srpnja 2013. do isplate,

- 91,20 EUR od 17. kolovoza 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 659,64 EUR (šestopedesetdeveteura i šezdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako su Slavonska banka d.d. i Hoselito Lončarić 25. srpnja 2007. sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007 u iznosu od 110.000,00 kn te kako je tuženik pravni sljednik Slavonska banka d.d. Nadalje, tužitelj i ĐT sklopili su Ugovor o cesiji broj HAAB 017 od 8. svibnja 2025. kojim ĐT ustupa ovdje tužitelju 1/10 novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – radi stjecanja bez pravnog osnova po Ugovoru o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007 od 25. srpnja 2007., odnosno njegovih odredbi koje ima prema ovdje tuženiku. Dalje tužitelj navodi kako iz sadržaja čl. 4. predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu proizlazi kako je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a iz sadržaja Ugovora nije razvidan promjenjivi parametar, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanja odnositi pa, s obzirom na činjenicu kako nije određen način određenja promjenjive kamatne stope, što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, činidba je neodređena i neodrediva te je predmetni Ugovor ništetan po čl. 270. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj dalje navodi kako promjenjiva kamata i valutna klauzula koju su suugovaratelji predmetnog Ugovora o kreditu ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu iz kojeg razloga je ugovor ništetan. Nadalje, a s obzirom na činjenicu kako je ugovor ništetan, došlo je do stjecanja bez osnove, odnosno tužitelj navodi kako je tuženik kao stjecatelj bio nepošten pa se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako tužitelj nije aktivno legitimiran u predmetnom postupku, odnosno kako Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine prema tuženiku nema učinka, s obzirom na činjenicu kako "dužnik" iz predmetnog Ugovora nema dugovanje prema korisniku kredita niti po jednom osnovu. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, odnosno isti ne spori kako je njegov pravni prednik 25. srpnja 2007. s korisnikom kredita sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007., međutim tužitelj pogrešno smatra kako je isti ništetan, odnosno tuženik navodi kako Zakon o obveznim odnosima razlikuje ništetnost pravnog posla od ništetnosti pojedinih odredbi te se poziva na čl. 324. Zakona o obveznim odnosima . Dalje se tuženik poziva na čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima i navodi kako je mogućnost opstojnosti ugovora osnovni kriterij kod određivanja bitnih sastojaka ugovora te kako je pogrešan stav tužitelja kako bi zbog ništetnosti naknadnih povećanja kamatne stope bio ništetan cijeli ugovor o kreditu, a iz razloga jer isti može opstati i bez tog dijela promjenjivosti koji je utvrđen ništetnim. Dalje tuženik ističe prigovor zastare, kao i činjenicu kako je predmetni Ugovor o kreditu ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, a promjene kamatnih stopa u HRK kreditima nisu bile takve da bi uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Tuženik se također poziva na čl. 173., 175. i 176. Zakona o bankama koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, odnosno navodi kako treba ocjenjivati je li korisnik kredita koristio pravna sredstva kojima je mogao odmah i bez odgode banci reklamirati njezino postupanje ili zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te također prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

3. Podneskom od 6. listopada 2025. B2 KAPITAL d.o.o. obavijestilo je sud kako je steklo tražbinu po ovdje spornom ugovoru i to ustupom tražbine od ranijeg vjerovnika, ovdje tuženika, na temelju Ugovora o ustupu tražbina sklopljenog 7. rujna 2016. te predlaže da sud dopusti njegovo miješanje u ovom postupku i to na strani tuženika.

4. Na ročištu održanom 8. listopada 2025. sud je prihvatio sudjelovanje umješača u ovom postupku, u skladu sa čl. 206. i 207. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

5. Nadalje, umješač na strani tuženika B2 KAPITAL d.o.o. podneskom od 29. listopada 2025. u bitnom je naveo kako je tužba nedopuštena i to iz razloga što tužitelj nema nikakve povezanosti s predmetnim Ugovorom o kreditu niti s bilo kojom od ugovornih strana, a isti također nema niti pravni interes. Također ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije dokazao prijenos tražbine s treće osobe i to iz razloga što Ugovor o cesiji broj: HAAB 017 sadrži samo ovjeru potpisa cedenta, dok u odnosu na potpis cesionara taj dvostrani ugovor ne sadrži niti pečat društva, a niti ovjeru potpisa osobe ovlaštene za zastupanje, odnosno ističe kako je Ugovor o cesiji ništetan, pozivajući se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima . Dalje navodi kako sve i da je valjan Ugovor o cesiji, tužitelj nije aktivno legitimiran voditi predmetnu parnicu jer je u tom slučaju istom ustupljena tražbina, a nije prenesen predmetni Ugovor o kreditu. Također ističe kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev.

6. Podneskom od 23. veljače 2026. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev, odnosno tužitelj umjesto iznosa od 882,30 EUR sada potražuje ukupan iznos od 884,75 EUR, a nakon što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Međutim, zbrajanjem svih pojedinih iznosa sud je došao do zaključka kako tužitelj potražuje ukupan iznos od 882,31 EUR, a ne 884,75 EUR, a s obzirom na činjenicu kako isti nije uvrstio sve ili je uvrstio manji iznos od pojedinog iznosa koji je vještak naveo u nalazu i mišljenju.

8. Čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je kako preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći .

9. Čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istog članka propisano kako iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

10. Nadalje, čl. 190. st. 4. ZPP-a propisano je kako će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

11. U konkretnom slučaju tužba je preinačena nakon što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i to podneskom od 23. veljače 2026., a na ročištu održanom 4. ožujka 2026. tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a prije toga se nije protivio preinaci.

12. S obzirom na prethodno navedeno, sud je rješenjem prihvatio preinaku tužbe, a u skladu sa čl. 190. st. 2., 4. i 9. ZPP-a.

13. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka GT (str. 227 spisa), izvršio uvid u pravna shvaćanja (str. 16-17 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007. sklopljen između Slavonska banka d.d. Osijek i ĐT od 25. srpnja 2007. (str. 18-24 spisa), Ugovor o cesiji sklopljen između ĐT i tužitelja od 8. svibnja 2025. (str. 25-26 spisa), specifikaciju uplata tuženika (str. 27 spisa), obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1. studenog 2007. do 23. listopada 2014. tužitelja na ime ĐT od 21. siječnja 2025. (str. 28-29 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 30-44 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 45-66 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt- 09/1533-3 od 27. veljače 2009. (str. 67-68 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009. (str. 69-70 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/2021-21 od 22. prosinca 2022. (str. 80-91 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (str. 92-142 spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2004. (str. 143 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1172/2018-2 od 30. lipnja 2020. (str. 144-150 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1073/2021-6 od 6. srpnja 2021. (str. 151-156 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017. (str. 157-159 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1798/19 od 23. travnja 2021. (str. 160-169 spisa), Ugovor o ustupu tražbina sklopljen između Addiko bank d.d. i B2 KAPITAL d.o.o. od 7. rujna 2016. (str. 173-180 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga B2 KAPITAL d.o.o. od 6. listopada 2025. (str. 181 spisa), zahtjev za naplatu bjanko zadužnice - OV-11157/05 od 31. siječnja 2012. (str. 187-191 spisa) i zahtjev za povećanje duga po običnoj zadužnici OV-11157/07 od 9. ožujka 2013. (str. 192 spisa) te izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda na okolnost koji iznos je uplatio korisnik kredita i koliko iznosi 1/10 tog iznosa (nalaz i mišljenje vještaka, str. 262-275 spisa).

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Nisu sporne činjenice kako je ĐT sa pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita]/2007. od 25. srpnja 2007. (str. 18-24, 30-44, 45-66, 67-68 i 69-70 spisa).

16. Nesporno je i kako su tuženik i umješač na strani tuženika 7. rujna 2016. sklopili Ugovor o ustupu tražbina (str. 173-180 spisa), na temelju kojeg Ugovora je na umješača na strani tuženika B2 KAPITAL d.o.o. prenesena tuženikova tražbina iz ovdje spornog Ugovora o nenamjenskom kreditu s depozitom (str. 181 spisa).

17. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li predmetni Ugovor o nenamjenskom kreditu s depozitom ništetan.

18. Naime, tužitelj je tijekom postupka isticao kako je predmetni Ugovor ništetan iz razloga što nije određen način određenja promjenjive kamatne stope, odnosno iz sadržaja Ugovora nije razvidan promjenjivi parametar, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi.

19. Također je sporno je li i Ugovor o cesiji sklopljen između ĐT i tužitelja od 8. svibnja 2025. (str. 25-26 spisa) ništetan, a kako je to naveo umješač na strani tuženika.

20. Nadalje, sporan je i tijek zateznih kamata, odnosno u slučaju ako se utvrdi kako je ugovor o kreditu ništetan, sporno je je li tuženik bio pošten ili nepošten stjecatelj.

21. Također, sporna je i aktivna legitimacija, kao i je li osnovan prigovor zastare.

22. Vezano za istaknuti prigovor ništetnosti Ugovora o cesiji i prigovor promašene aktivne legitimacije, sud je utvrdio kako su navedeni prigovori neosnovani.

23. Čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, dok je čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano kako primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

24. Nadalje, čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano je kako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je čl. 328. istog Zakona propisano kako pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

25. U konkretnom slučaju, odnosno sklapanjem Ugovora o cesiji, na tužitelja su prešla ista prava koja je korisnik kredita imao prema tuženiku pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, a i na ništetnost može se pozivati svaka zainteresirana osoba.

26. Naime, ovdje se ne radi o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog.

27. Također, sud je brižljivo proučio odredbe Zakona o obveznim odnosima i to od čl. 80. do čl. 89. te utvrdio kako navedenim zakonskim odredbama nije propisano kako ugovor o cesiji mora biti ovjeren.

28. Čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29. Sud nije utvrdio kako je ovdje sporan Ugovor o cesiji protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa iz navedenog proizlazi kako isti nije ništetan.

30. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je utvrdio kako je isti također neosnovan i to iz razloga što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

31. Na ročištu održanom 26. studenog 2025. svjedok GT u svom iskazu (str. 227 spisa) u bitnom je naveo kako je u vrijeme kada je sklopljen ovdje sporan Ugovor o kreditu i to 2007. godine bio predsjednik uprave Slavonske banke d.d. te kako nije sudjelovao u samom sklapanju ugovora o kreditu, ali je bio upoznat sa kreditnim politikama. Dalje navodi kako se u konkretnom slučaju radilo o tipskim ugovorima, odnosno o ugovorima u koje su bile unesene sve odredbe koje je banka u tom trenutku smatrala bitnima i koje trebaju sadržavati kreditne politike koje donosi uprava banke, a prilikom sklapanja ugovora kreditni referenti su bili obvezni upoznati korisnika kredita sa svim bitnim elementima ugovora o kreditu. Vezano za promjenjivost kamatne stope, svjedok je naveo kako se banka svakako morala zaštititi u slučaju promjene kamatnih stopa na tržištu te kako je banka upravljala kamatnim rizikom na taj način, odnosno ugovaranjem promjenjive kamatne stope, a isto je i bila dužna prema propisima HNB-a.

32. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ovdje sporan Ugovor te utvrdio kako je čl. 2. propisano kako banka odobrava nenamjenski kredit u iznosu od 110.000,00 kn, odnosno kako je uvjet polaganje 10 % depozita u odnosu na iznos odobrenog kredita, o čemu će se sklopiti poseban ugovor, koji je sastavni dio ovog Ugovora.

33. Nadalje, čl. 4. ovdje spornog Ugovora propisano je, između ostalog, kako korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.

34. Iz zahtjeva za naplatu bjanko zadužnice -OV-11157/05 od 31. siječnja 2012. (str. 187-191 spisa) i zahtjeva za povećanje duga po običnoj zadužnici OV- 11157/07 od 9. ožujka 2013. (str. 192 spisa) razvidno je kako je bjanko zadužnica jedan od instrumenata osiguranja po predmetnom Ugovoru o kreditu te kako je ista dostavljena Financijskoj agenciji kako bi se proveo postupak prisilne naplate na računima korisnika kredita ĐT.

35. Kao što je sud već i ranije naveo, č l. 322. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je čl. 323. st. 1. istog Zakona propisano kako u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

36. Čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je kako objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je st. 2. istog članka propisano kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

37. Nadalje, čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan, dok je čl. 272. st. 1. istog Zakona propisano kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

38. Tijekom postupka tužitelj je, a kao što je već i navedeno, isticao kako prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije određen način na koji se određuje promjenjiva kamatna stopa pa je iz navedenog razloga činidba neodređena i neodrediva, odnosno ugovor je ništetan.

39. Čl. 247. ZOO-a propisano je kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

40. Čl. 1022. st. 2. ZOO-a propisano je kako ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

41. Nakon što je sud proveo dokazni postupak utvrdio je kako je ovdje sporan ugovor o kreditu ništetan, odnosno kako je ništetan čl. 4. Ugovora o kreditu.

42. Naime, iz predmetnog ugovora nije razvidno na koji se način određuje promjenjivost kamatne stope, odnosno iz ugovora proizlazi kako korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope i to bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora.

43. Iz naprijed navedenog proizlazi kako činidba nije određena, a također ni odrediva te kako se ugovorne strane u ovoj pravnoj stvari nisu suglasile o bitnim sastojcima Ugovora, odnosno čl. 4. Ugovora je ništetan i to iz razloga što je protivan prisilnim propisima, a također je navedena odredba ugovora i nepoštena, tj. protivna moralu društva.

44. Sud je također utvrdio kako se u konkretnom slučaju radilo o tipskim ugovorima, što proizlazi iz iskaza svjedoka, a iz navedenog iskaza također proizlazi kako se banka morala zaštititi u slučaju promjene kamatnih stopa na tržištu te kako je ista upravljala kamatnim rizikom ugovaranjem promjenjive kamatne stope.

45. Tijekom postupka tuženik se pozivao na čl. 324. ZOO-a, a kojim je propisano kako ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

46. Sud je mišljenja kako ovdje sporan Ugovor ne može opstati bez ništetne odredbe, a s obzirom na činjenicu kako se istom utvrđuju uvjeti vraćanja kredita, u skladu sa čl. 1022. st. 2. ZOO-a.

47. Nakon što je utvrdio kako je Ugovor ništetan, sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost koji iznos je platio korisnik kredita i koliko iznosi 1/10 tog iznosa.

48. U svom nalazu i mišljenju (str. 262-275 spisa) vještak je naveo kako je ukupno uplaćeno na partiju kredita po osnovi glavnice, redovne kamate, zateznih kamata i troškova u razdoblju od 29. listopada 2007. do 1. listopada 2013., 8.847,77 EUR, odnosno kako 1/10 od ukupno uplaćenog iznosa je 884,42 EUR. Nadalje, zatezne kamate i troškovi nastali su zbog nepravodobnog izvršenja obveza po kreditu, odnosno isti ne predstavljaju redovnu obvezu korisnika kredita pa je ukupno uplaćeno na partiju kredita po osnovi glavnice i redovne kamate u razdoblju od 29. listopada 2007. do 1. listopada 2013., 7.707,04 EUR, odnosno kako 1/10 od ukupno uplaćenog iznosa je 770,72 EUR.

49. Na ročištu održanom 4. ožujka 2026. (str. 283-285 spisa) vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a stranke nisu imale pitanja za vještaka, kao niti primjedbi, što je razvidno uvidom u spis.

50. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio, s obzirom na činjenicu kako je isti jasan, nedvosmislen i sastavljen u skladu s pravilima struke.

51. Također, sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je isti iskazivao jasno, logično i nedvosmisleno, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu.

52. Čl. 1111. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

53. Kao što je i navedeno, sud je utvrdio kako je ugovor o kreditu ništetan i tuženika obvezao na isplatu ukupnog iznosa od 882,31 EUR i to u odnosu na ukupno uplaćeni iznos na partiju kredita po osnovi glavnice, redovne kamate, zateznih kamata i troškova, iz razloga što u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u skladu sa čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a.

54. Vezano za tijek zateznih kamata, sud je utvrdio kako iste teku od svake pojedine uplate i to iz razloga što je sud utvrdio kako je tuženik nepošten te ga je obvezao na isplatu od dana stjecanja.

55. Naime, čl. 1115. ZOO-a propisano je kako kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva .

56. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka OT, LT, RTA i DT, kao i dokazni prijedlog tužitelja da se naloži tuženiku da dostavi preslike svih ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu sklopljenih sa fizičkim osobama kao korisnicima kredita u razdoblju 2012., iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. i čl. 220. ZPP-a.

57. Sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir pisani iskaz svjedoka ST (str. 193-198 spisa), Ugovor o kreditu broj: 321-53/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. svibnja 2005. (str. 199-209 spisa) sklopljen između Hypo Alpe-Adria bank d.d. i " [obrt]" Obrt za proizvodnju čarapa, vlasnica HT , zapisnik sa održanog ročišta kod Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/2024-17 od 13. studenog 2025. (str. 215-218 spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom sklopljen između Zagrebačka banka d.d. i ETNA TRADING d.o.o. od 9. listopada 2001. (str. 219-220 spisa) i zapisnik sa održanog pripremnog ročišta kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2678/2023 od 15. listopada 2025. (str. 221-223 spisa) jer navedeni dokazi nisu izvedeni u ovom postupku niti su isti vezani za ovdje sporan Ugovor o kreditu.

58. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

59. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 659,64 EUR, a koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,82 EUR (Tar. br. 1. t. 1.), trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 EUR (Tar. br. 2. t. 1.) i trošak na ime izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 430,00 EUR.

60. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.