Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Ps-13/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Sertić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tužene IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu radi iseljenja, i po protutužbi protutužiteljice IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv protutuženika JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Sertić, odvjetnici u Jastrebarskom, radi utvrđenja suvlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz nekretnine i to trosobnog stana na IV katu, lijevo od ulaza, šifra stana: 55010305067, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase ukupne površine 71,12 m2, neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom od 1/34 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na Kčbr [katastarska čestica] [adresa] STAMBENA ZGRADA, UL. VLADIMIRA NAZORA 580 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. te da navedenu nekretninu, slobodu od osoba i stvari, preda na raspolaganje tužitelju JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.Utvrđuje se da je protutužiteljica IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u ½ dijela stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. o. [katastarska općina], kao 6. suvlasnički dio: 1/34 etažno vlasništvo (E-6), i to trosobni stan na IV katu, lijevo od ulaza, šifra: 55010305067, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase, ukupne površine 71,12 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 580m2 (stambena zgrada, [adresa]), što je protutuženik JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis njezinog prava suvlasništva tih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu.

III.Nalaže se tužitelju-protutuženiku JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj-protutužiteljici IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3.317,90 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik suvlasničkog dijela od 1/34 etažno vlasništvo (E-6) Trosobni stan na IV katu, lijevo od ulaza, šifra stana: 55010305067, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase ukupne površine 71,12 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica] [adresa] stambena zgrada, [adresa], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj dalj navodi da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak pravomoćno razveden rješenjem naslovnog suda posl.br. R1 Ob-173/2024 od 14. 06. 2024. Nakon razvoda braka tužena je ostala stanovati u predmetnoj nekretnini, bez pravne osnove, a kako to sama priznaje putem punomoćnika u svom dopisu od dana 04.12.2024. Osim toga, tuženik navodi da tužena ne podmiruje režijske troškove koje terete predmetnu nekretninu, a koji se odnose na njezinu potrošnju struje, vode, grijanja, telekomunikacijske usluge, rtv pristojbu, odvoz smeća i dr. Zbog svega navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti iseljenje iz predmetne nekretnine, te predaju, slobodnu od osoba i stvari, na raspolaganje tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je točno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Međutim, predmetnu nekretninu stranke su stekle za vrijeme trajanja braka kupoprodajom temeljem ugovora zaključenim sa Ministarstvom obrane kao prodavateljem dana 25. svibnja 1999. Na predmetnom stanu upisana je hipoteka za korist RH, Ministarstva obrane, jer su stranke kupoprodajnu cijenu plaćale u obliku otkupa stana mjesečno, time da isti nije u cijelosti još otplaćen odnosno ostalo je još par rata otkupa koje trenutno plaća samo tužena. Stranke su zajednički i preuredili predmetni stan. Obzirom da su stranke u vrijeme kupnje stana kao i za vrijeme otplate istog bili u braku, to predmeti stan predstavlja bračnu stečevinu tako da su stranke suvlasnici istog svaki u ½ dijela. Tužena navodi da iz uvjerenja o prebivalištu za tuženu od 04.09.1995. jasno proizlazi da je isto izdano tuženoj u svrhu otkupa stana. Točno je da je nakon razvoda braka stranaka u predmetnom stanu ostala živjeti tužena sa zajedničkom djecom stranaka, time da je tuženik samovoljno otišao bez da ga je itko na to tjerao, ali još ima ključeve od stana i povremeno dolazi u stan. Nije točno da tužiteljica ne podmiruje režijske troškove koji terete predmetni stan, Naime, nakon odlaska tužitelja iz stana, isti je svaki mjesec iz poštanskog sandučića uzimao sve račune koji su pristizali, pa je tek nakon upozorenja koji je tužena putem punomoćnice dostavila punomoćnici tužitelja, a koji dopis je tužitelj priložio u spis, tužitelj počeo ostavljati račune koje podmiruje tužena, a koji se odnose na troškove stanovanja i otkup stana. Prema odredbama iz čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, time da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Slijedom navedenog, tužena smatra da ima pravo biti u posjedu predmetnog stana budući isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

3. Tužena je u istom podnesku u kojem je dala odgovor na tužbu, podnijela protutužbu kojom, s osnove bračne tečevine, traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužena-protutužiteljica, suvlasnica u ½ predmetnog stana, što je tužitelj- protutuženik, dužan priznati i trpjeti upis njezinog prava suvlasništva tih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik protivi se tvrdnjama protutužene da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da su stranke suvlasnici istog, svaki u ½ dijela. Tužitelj-protutuženik u prilogu dostavlja izjave oca tužitelja- protutuženog BA od dana 12.01.1999. i izjavu majke tužitelja- protutuženog ĐA od dana 02.03.1999. iz kojih jasno proizlazi kako su isti prenesli pravo na otkup stana, odnosno svoje stanarsko pravo na svog sina JA. Također, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P- 398/93 od dana 08.10.1998., koja se dostavlja u prilogu, vidljivo je kako su upravo roditelji tužitelja- protutuženika BA i ĐA bili nositelji stanarskog prava na stanu u [adresa], a koje su kasnije prenijeli na svog sina, ovdje tužitelja-protutuženog. U obrazloženju presude posl. br. P-398/93 navedeno je da su BA i ĐA koji su u tom postupku bili tuženi, nositelji stanarskog prava na stanu sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase ukupne površine 71,12 m2, koji se nalazi u [adresa] stambena zgrada, [adresa]. Stoga protutuženik smatra da je jasno kako predmetni stan stranke nisu stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a niti isti potječe iz te imovine, već je isti stekao isključivo tužitelj-protutuženi prijenosom prava na otkup stana na svoje ime, a od svojih roditelja. Dakle, isključivo tužitelj-protutuženi je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu te je od roditelja dobio suglasnost za otkup stana, a u navedenim suglasnostima nije bila navedena tužena-protutužiteljica kao nositelj stanarskog prava. Pravo vlasništva na stanu koji je tužitelj-protutuženi otkupio potječe od prava na otkup stana, koje pravo je bilo stečeno kao osobno imovinsko pravo tužitelja-protužuženika, stjecanjem od roditelja i u tom smislu ne predstavlja bračnu stečevinu. Naime, pravo na otkup stana je imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava na temelju zakona u procesu pretvaranja u društveno vlasništvo i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom na to da je pravo na otkup stana svog nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem ima stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava-prava vlasništva. Dakle, da roditelji tužitelja-protutuženika nisu bili nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu i da isto nisu prenijeli na tužitelja-protutuženika, isti ne bi stekao pravo vlasništva nad predmetnim stanom, dakle jasno je da njegovo pravo vlasništva nad predmetnim stanom potječe od prava na otkup stana, koje je bilo imovinsko pravo roditelja tužitelja-protutuženika, a ne bračna stečevina stranaka. Tako Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III-3136/2003 od 25.01.2006.g. utvrđuje da:“…..pravo vlasništva na spornom stanu, koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana“. U presudi Županijskog suda u Splitu Gž Ob-2/2019 od dana 1. ožujka 2021., koja se dostavlja u prilogu, je navedeno: „Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, prije svega, zaključio kako predmetni stan u Z., nije zajednička imovina bračnih drugova, odnosno njihova bračna stečevina jer nije stečen radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti potječe iz te imovine, kako je nesporno da je samo tuženik nakon svoje bake J. A. bio nositelj stanarskog prava na tom stanu, da je tuženikova baka, kao stanar, dala pisanu suglasnost tuženiku, svom unuku, kao članu obiteljskog domaćinstva za kupnju toga stana 10. travnja 1992. Kako stanarsko pravo u smislu tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) nije bilo imovinsko pravo, ali pravo na otkup stana jest imovinsko pravo te bi predstavljalo bračnu stečevinu samo ako su oboje bračnih drugova bili nositelji stanarskog prava, da tužiteljica nije imala stanarsko pravo, nije bila navedena niti kao član obiteljskog domaćinstva, a kako je baka dala suglasnost za otkup toga stana svom unuku kao članu domaćinstva, s tim što se uopće ne spominje tužiteljica, niti koji drugi članovi domaćinstva, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neutemeljen.“ Zbog svega naprijed navedenog jasno je i kako tužena-protutužiteljica neovlašteno stanuje u predmetnoj nekretnini, iako je nema pravo posjedovati. Nije točno da tužena plaća rate otkupa, ista je platila samo par rata nakon odlaska tužitelja-protutuženika iz stana nakon razvoda braka, a ostale je platio tužitelj-protutuženi, a kako proizlazi iz potvrda o uplati u prilogu. Osim toga, čak i da je tužena-protutužiteljica sudjelovala u otkupu stana (što je učinila plaćanjem samo nekoliko rata), istim nije stekla pravo suvlasništva nad predmetnom nekretninom. Tako i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci posl. br. Gž-3585/08 od 06.04.2010. zaključuje: „Prvostupanjski sud također je pravilno utvrdio da je vlasnica stana I. tuženica te da tužitelj nije stekao suvlasništvo stana na temelju bračne stečevine u smislu odredbe čl. 277 ZBPO-a odnosno sudjelovanjem tužitelja u plaćanju cijene stana tj. u obročnoj otplati stana tijekom trajanja bračne zajednice i poslije prestanka iste.“ Tužena-protutužiteljica tvrdi da je tužitelj-protutuženi samovoljno otišao iz stana bez da ga je itko na to tjerao, iako je jasno kako je do razvoda braka između stranaka došlo iz razloga što su njihovi odnosi bili teško i trajno narušeni te je zajednički život stranaka postao nemoguć. Stoga nije životno logično da bi stranke nakon razvoda ostale živjeti u istom stanu, a zbog veličine stana i sobe u kojoj spava kćer stranaka, mogle bi spavati samo u zajedničkoj spavaćoj sobi, što je potpuno apsurdno. Da su stranke mogle živjeti skladno u istom stanu, zasigurno se ne bi niti razvele. Jasno je da tužitelj-protutuženik ima ključeve od svog vlastitog stana koji je iz razloga kako je naprijed navedeno njezina osobna imovina. Osim toga, iz odgovora na opomenu od dana 04.12.2024. punomoćnice tužene-protutužiteljice koji prileži tužbi, ista ističe kako je u procesu traženja novog strana pa nije uvjerljivo da od razvoda braka, dakle gotovo 9 mjeseci, u [adresa] gdje ima mnogo stanova za najam, nije mogla pronaći adekvatan stan za najam, a ima mogućnosti odseliti i u potpuno opremljenu i renoviranu kuću u [adresa] koji je darovala kćeri DA. Iz takvog postupanja tužene- protutužiteljice, tužitelj smatra da je jasno kako ista namjerno oteže s iseljenjem iz stana, nanoseći tužitelju-protutuženom štetu u vidu izmakle koristi jer isti u spornom stanu ne može niti stanovati, niti isti prodati, niti iznajmiti. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupu sud je izvršio uvid u potvrdu o primitku pošiljke i povratnicom na listu 7, dopis na listu 8 i 9, izvadak iz BZP za zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz za etažno vlasništvo E-6 na listu 28-29, potvrde o uplati na listu 32, potvrde o plaćanju na listu 33-45, izjavu na listu 58, izjavu na listu 59, presudu Općinskog suda u Karlovcu P-398/93 od 8. listopada 1998., ispis prometne stavke – potvrde isplate na listu 75-79, dokumentaciju iz zbirke isprava S-658/99 i to Ugovor o kupoprodaji stana od 25. svibnja 1999. s potvrdom Ministarstva obrane od 25. 5. 1999., potvrdom Ureda za katastar i geodetske poslove Karlovačke županije od 21. 6. 1999., zapisnik o bodovanju stana i izračun cijene stana obročnom otplatom, saslušao stranke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je protutužbeni osnovan.

7. Stranke su sklopile brak 1992. koji je razveden odlukom ovog suda posl.br. R1 Ob-173/2024 od 14. lipnja 2024.

8. Među strankama je sporno predstavlja li bračnu stečevinu nekretnina koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu dolazi upisana kao vlasništvo tužitelja-protutuženika JA, Radi se o nekretnini opisanoj kao 1/34 etažno vlasništvo (E-6), trosobni stan na IV katu, lijevo od ulaza, šifra stana: 55010305067, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase ukupne površine 71,12 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica] [adresa] stambena zgrada, [adresa], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Tužitelj-protutuženik uknjižio se u zemljišnim knjigama na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 25. svibnja 1999. (strana 84 do 88 spisa) kojeg je kao kupac sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvo obrane, kao prodavateljem.

10. Obzirom na vrijeme stjecanja prava vlasništva na predmetnom stanu mjerodavne su odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske 162/98, u daljnjem tekstu: OZ) o bračnoj tečevini koji u odredbi članka 252. propisuje da je bračna stečevina imovna koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

11. Tužitelj-protutuženik tvrdi da je predmetni stan njegova vlastita imovina obzirom su njegovi roditelji (BA i ĐA) bili nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu, koji su svoje pravo otkupa predmetnog stana prenijeli na svog sina, ovdje tužitelja-protutuženika, koji je na temelju toga sklopio navedeni ugovor o kupoprodaji stana od 25. svibnja 1999. s državom.

12. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-398/93 od 8.listopada 1998. kojom je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv tuženika BA i ĐA radi otkaza stanarskog prava sud je utvrdio da je predmetni stan ranije bio u režimu stanarskog prava na kojem je BA bio nositelj stanarskog prava, a ĐA, član obiteljskog domaćinstva

13. Izjavama od 12. siječnja 1999. i 2. ožujka 1999. (strana 58 do 59 spisa) BA i ĐA dali su svome sinu JA, ovdje tužitelju- protutuženiku suglasnost za otkup stana.

14. Nakon toga tužitelj je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana od 25. svibnja 1999. s Republikom Hrvatskom na temelju odredbe članka 50.b Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, u daljnjem tekstu: ZSP) kojom je bilo propisano da državne stanove prodaju:

- Ministarstvo obrane, stanove koji su vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvaske ("Narodne novine", br. 52/91.).

15. Stoga neosnovano tužena-protutužiteljica tvrdi da je tužitelj-protutuženik stekao vlasništvo predmetnog stana temeljem statusa hrvatskog branitelja obzirom je iz provedenih dokaza sud utvrdio da je tužitelj-protutuženik otkupio predmetni stan na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo uz suglasnost ranijeg nositelja stanarskog prava.

16. Iz kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1999. i obračuna cijene stana s obročnom otplatom sud je utvrdio da je kupoprodajna cijena iznosila tadašnjih 93.222,33 kn, da iznos plaćenog učešća iznosi tadašnjih 2.796,67 kn time da će se preostali ukupni iznos obročne otplate u iznosu od 102.726,00 kn (preostali iznos od 90.425,66 kn + 12.300,34 kn kamata) otplatiti obročno tijekom 26 godina u 312 obroka u iznosu od 329,25 kn mjesečno.

17. Iz iskaza stranaka proizlazi da su preostale rate otplaćivali tijekom trajanja braka od svojih plaća.

18. Iz iskaza stranaka, posebno iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da je tijekom trajanja braka smatrao "da je to naša imovina, ali da stan glasi na mene".

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su stranke u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1999. već živjele u braku (brak je sklopljen 1992.), odnosno bračnoj zajednici te su u predmetnom stanu živjeli više od dvije godine pa je prema odredbi članka 12. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/1985, 42/1986, 37/1998, 47/1998, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996) tužena-protutužiteljica bila član obiteljskog domaćinstva zajedno s tužiteljem-protutuženikom u stanu na kojem je otac tužitelja-protutuženika bio nositelj stanarskog prava.

20. Obzirom je nositelj stanarskog prava (zajedno sa svojom suprugom kao članom obiteljskog domaćinstva) dao suglasnost svome sinu, ovdje tužitelju-protutuženiku da otkupi predmetni stan, to je očito da tužitelj-protutuženik ne bi mogao sklopiti predmetni ugovor o kupoprodaji da nema osobna svojstva iz odredbe članka 6. ZPS (član obiteljskog domaćinstva kojem nositelj stanarskog prava daje suglasnost za otkup) pa se na temelju samo ovih okolnosti ne bi moglo smatrati da tako stečena imovina potječe iz zajedničke imovine bračnih drugova (tako i VSRH, Rev x 771/2014-2 od 27. svibnja 2020.).

21. Međutim, u konkretnom slučaju postoje dodatne i drugačije okolnosti koje se tiču osobnog svojstva tužene-protutužiteljice koja je zajedno s tužiteljem- protutuženikom bila član obiteljskog domaćinstva predmetnog stana obzirom je više od dvije godine živjela u predmetnom stanu.

22. Osim toga, iz iskaza stranaka proizlazi da su u razdoblju obročne otplate stana koja je trajala duže od 25 godina postojala bračna zajednica u kojoj su stranke živjeli od svojih plaća, zajedno snosili troškove zajedničkog života pa tako i obročnu otplatu predmetnog stana. Iz iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da je postojala volja stranaka i prije otkupa stana da će na ovaj način riješiti svoje stambeno pitanje, i da je takva volja postojala tijekom trajanja bračne zajednice da se radi o njihovoj zajedničkoj imovini pa slijedom izloženih okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da postoje okolnosti da se predmetni stan smatra zajedničkom imovinom stranaka, i to s jednakim suvlasničkim udjelima pa stoga tužiteljica osnovano traži da se utvrdi suvlasnicom u 1/2 dijela predmetnog stana. Obzirom se radi o stjecanju temeljem zakona, uslijed ispunjenih zakonski pretpostavki, to osnovano tužiteljica postavlja zahtjev i u dijelu da je tuženik dužan trpjeti upis njenog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama te je protutužbeni zahtjev usvojen u cijelosti

23. Obzirom je i tužiteljica suvlasnica predmetnog stana, u smislu odredbe članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 155/14, 81/15-pročišćeni tekst) pripada joj pravo na suposjed stana, pa stoga tužitelj-protuženik neosnovano traži da se tužiteljica iseli iz predmetnog stana i preda mu ga u isključivi posjed te je tužbeni zahtjev radi iseljenja i predaje u isključivi posjed odbijen u cijelosti. Pritom tužena-protutužiteljica ne osporava tužitelju- protutuženiku pravo na suposjed stana obzirom je nesporno da tužitelj-protutuženik ima ključeve predmetnog stana i da "povremeno dolazi u stan" (strana 26 spisa, odnosno točka 3.odgovora na tužbu).

24. Okolnost tko je i koliko plaćao režijske troškove predmetne nekretnine bit će predmet rješavanja suvlasničkih odnosa stranaka.

25. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 126/22, 155/23, 146/25), tužiteljici pripada naknada troškova postupka u cijelosti obzirom je uspjela u sporu u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev.

26. Tužiteljica je imala parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ), i to za sastav odgovora na tužbu-protutužbe iznos od 500,00 EUR prema Tbr.7.1., za sastav podneska od 30.10.2025. iznos od 500,00 EUR prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na ročištima 10.12.2025. i 4.2.2026. iznos od 500,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., trošak sudske pristojbe na protutužbu 346,45 EUR i na presudu 346,45 EUR, što ukupno iznosi 3.317,90 EUR, koji iznos je naložen tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženoj-protutužiteljici na ime naknade troškova ovog postupka.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 20. ožujka 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zrinka Sertić, odvjetnica u Jastrebarskom

2. Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu