Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-122/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 12, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, [adresa], OIB 87939104217, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 310962 koji su tužiteljica EU, kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:78427478595, kao kreditor, sklopili 29. studenog 2005., u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da tužiteljici EU isplati iznos od 3.565,13 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-Na iznos od 19,98 eur počev od 10.12.2007.g.

- na iznos od 9,98 eur počev od 09.01.2008.g

- na iznos od 14,98 eur počev od 09.02.2008.g.

-na iznos od 20,24 eur počev od 10.03.2008.g.

- na iznos od 10,14 eur počev od 09.04.2008.g.

-na iznos od 32,90eur počev od 09.05.2008.g.

- na iznos od 32,96 eur počev od 09.06.2008.g.

- na iznos od 32,71 eur počev od 09.07.2008.g.

- na iznos od 31,97 eur počev od 09.08.2008.g.

- na iznos od 32,12 eur počev od 09.09.2008.g.

- na iznos od 33,21 eur počev od 09.10.2008.g.

- na iznos od 37,64 kn počev od 10.11.2008.g.

- na iznos od 25,60 eur počev od 09.12.2008.g.

- na iznos od 47,39 eur počev od 09.01.2009.g.

- na iznos od 47,85 eur počev od 09.02.2009.g.

- na iznos od 48,77 eur počev od 09.03.2009.g.

- na iznos od 46,57 eur počev od 09.04.2009.g.

- na iznos od 47,39 er počev od 09.05.2009.g.

- na iznos od 46,57 eur počev od 09.06.2009.g.

- na iznos od 47,25 eur počev od 09.07.2009.g.

- na iznos od 52,95 eur počev od 10.08.2009.g.

- na iznos od 40,73 eur počev od 09.09.2009.g.

- na iznos od 45,99 eur počev od 09.10.2009.g.

- na iznos od 46,39 eur počev od 09.11.2009.g.

- na iznos od 45,85 eur počev od 09.12.2009.g.

- na iznos od 47,47 eur počev od 09.01.2010.g.

- na iznos od 47,78 eur počev od 09.02.2010.g.

- na iznos od 47,29 eur počev od 09.03.2010.g.

- na iznos od 48,24 eur počev od 09.04.2010.g.

- na iznos od 56,20 eur počev od 10.05.2010.g.

- na iznos od 43,62 eur počev od 09.06.2010.g.

- na iznos od 50,91 eur počev od 09.07.2010.g.

- na iznos od 49,50 eur počev od 09.08.2010.g.

- na iznos od 52,42 eur počev od 09.09.2010.g.

- na iznos od 50,57 eur počev od 09.10.1010.g.

- na iznos od 51,35 eur počev od 09.11.2010.g.

- na iznos od 52,19 eur počev od 09.12.2010.g.

- na iznos od 64,55 eur počev od 09.01.2011.g.

- na iznos od 49,74 eur počev od 09.02.2011.g.

- na iznos od 56,65 eur počev od 09.03.2011.g.

- na iznos od 57,51 eur počev od 09.04.2011.g.

- na iznos od 57,38 eur počev od 09.05.2011.g.

- na iznos od 59,02 eur počev od 09.06.2011.g.

- na iznos od 62,11 eur počev od 09.07.2011.g.

- na iznos od 67,41 eur počev od 09.08.2011.g.

- na iznos od 60,25 eur počev od 09.09.2011.g.

- na iznos od 66,11 eur počev od 10.10.2011.g.

- na iznos od 43,33 eur počev od 09.11.2011.g.

- na iznos od 50,44 eur počev od 09.12.2011.g.

- na iznos od 51,76 eur počev od 09.01.2012.g.

- na iznos od 52,17 eur počev od 09.02.2012.g.

- na iznos od 53,52 eur počev od 09.03.2012.g.

- na iznos od 60,42 eur počev od 10.04.2012.g.

- na iznos od 47,01 eur počev od 09.05.2012.g.

- na iznos od 53,89 eur počev od 09.06.2012.g.

- na iznos od 52,99 eur počev od 09.07.2012.g.

- na iznos od 52,63 eur počev od 09.08.2012.g.

- na iznos od 58,03 eur počev od 10.09.2012.g.

- na iznos od 44,97 eur počev od 09.10.2012.g.

- na iznos od 51,98 eur počev od 09.11.2012.g.

- na iznos od 58,12 eur počev od 10.12.2012.g.

- na iznos od 45,17eur počev od 09.01.2013.g.

- na iznos od 50,68 eur počev od 09.02.2013.g.

- na iznos od 50,24 eur počev od 09.03.2013.g.

- na iznos od 50,98 eur počev od 09.04.2013.g.

- na iznos od 49,83 eur počev od 09.05.2013.g.

- na iznos od 55,65 eur počev od 10.06.2013.g.

- na iznos od 42,57 eur počev od 09.07.2013.g.

- na iznos od 48,84 eur počev od 09.08.2013.g.

- na iznos od 48,76 eur počev od 09.09.2013.g.

- na iznos od 49,33 eur počev od 09.10.2013.g.

- na iznos od 48,96 eur počev od 09.11.2013.g.

- na iznos od 49,02 eur počev od 09.12.2013.g.

- na iznos od 62,61 eur počev od 09.01.2014.g.

- na iznos od 7,28 eur počev od 10.02.2014.g.

- na iznos od 3,90 eur počev od 10.03.2014.g.

- na iznos od 0,53 eur počev od 09.04.2014.g.

- na iznos od 3,80 eur počev od 09.05.2014.g.

- na iznos od 3,77 eur počev od 09.06.2014.g.

- na iznos od 3,80 eur počev od 09.07.2014.g.

- na iznos od 3,81 eur počev od 09.08.2014.g.

- na iznos od 3,80 eur počev od 09.09.2014.g.

- na iznos od 3,75 eur počev od 09.10.2014.g.

- na iznos od 6,98 eur počev od 10.11.2014.g.

- na iznos od 0,56 eur počev od 09.12.2014.g.

- na iznos od 3,73 eur počev od 09.01.2015.g.

- na iznos od 17,86 eur počev od 09.02.2015.g.

- na iznos od 6,11 eur počev od 09.03.2015.g.

- na iznos od 0,05 eur počev od 09.04.2015.g.

- na iznos od 3,03 eur počev od 09.05.2015.g.

- na iznos od 5,95 eur počev od 09.06.2015.g.

- na iznos od 0,05 eur počev od 09.07.2015.g.

- na iznos od 2,95 eur počev od 09.08.2015.g.

- na iznos od 2,92 eur počev od 09.09.2015.g. sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 310962 koji su tužiteljica EU, kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:78427478595, kao kreditor, sklopili 29. studenog 2005., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da tužiteljici EU isplati iznos od 6.535,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 7,22 eur počev od 09.01.2006.g.

- na iznos od 4,61 eur počev od 09.02.2006.g.

- na iznos od 2,76 eur počev od 09.03.2006.g.

- na iznos od 1,64 eur počev od 09.05.2006.g.

- na iznos od 0,32 eur počev od 09.010.2006.g.

- na iznos od 11,87 eur počev od 10.11.2008.g.

- na iznos od 2,05 eur počev od 09.12.2008.g.

- na iznos od 24,84 eur počev od 09.01.2009.g.

- na iznos od 29,40 eur počev od 09.02.2009.g.

- na iznos od 35,86 eur počev od 09.03.2009.g.

- na iznos od 25,83eur počev od 09.04.2009.g.

- na iznos od 22,59 eur počev od 09.05.2009.g.

- na iznos od 21,53 eur počev od 09.06.2009.g.

- na iznos od 20,62 eur počev od 09.07.2009.g.

- na iznos od 18,51 eur počev od 10.08.2009.g.

- na iznos od 20,72eur počev od 09.09.2009.g.

- na iznos od 18,06 eur počev od 09.10.2009.g.

- na iznos od 18,99 eur počev od 09.11.2009.g.

- na iznos od 19,61 eur počev od 09.12.2009.g.

- na iznos od 26,03 eur počev od 09.01.2010.g.

- na iznos od 29,89 eur počev od 09.02.2010.g.

- na iznos od 28,67eur počev od 09.03.2010.g.

- na iznos od 35,45eur počev od 09.04.2010.g.

- na iznos od 38,04 eur počev od 10.05.2010.g.

- na iznos od 46,37eur počev od 09.06.2010.g.

- na iznos od 55,10eur počev od 09.07.2010.g.

- na iznos od 45,52eur počev od 09.08.2010.g.

- na iznos od 73,26 eur počev od 09.09.2010.g.

- na iznos od 59,25eur počev od 09.10.2010.g.

- na iznos od 58,86eur počev od 09.11.2010.g.

- na iznos od 70,52 eur počev od 09.12.2010.g.

- na iznos od 86,61eur počev od 10.01.2011.g.

- na iznos od 64,67eur počev od 09.02.2011.g.

- na iznos od 65,46eur počev od 09.03.2011.g.

- na iznos od 59,87eur počev od 09.04.2011.g.

- na iznos od 71,97eur počev od 09.05.2011.g.

- na iznos od 89,35eur počev od 09.06.2011.g.

- na iznos od 90,05eur počev od 09.07.2011.g.

- na iznos od 136,41eur počev od 09.08.2011.g.

- na iznos od 93,84eur počev od 09.09.2011.g.

- na iznos od 91,57eur počev od 10.10.2011.g.

- na iznos od 91,24eur počev od 09.11.2011.g.

- na iznos od 91,21eur počev od 09.12.2011.g.

- na iznos od 96,33eur počev od 09.01.2012.g.

- na iznos od 100,54eur počev od 09.02.2012.g.

- na iznos od 100,09eur počev od 09.03.2012.g.

- na iznos od 97,99eur počev od 10.04.2012.g.

- na iznos od 98,97eur počev od 09.05.2012.g.

- na iznos od 102,59eur počev od 09.06.2012.g.

- na iznos od 99,14eur počev od 09.07.2012.g.

- na iznos od 100,73eur počev od 09.08.2012.g.

- na iznos od 94,06eur počev od 10.09.2012.g.

- na iznos od 95,29eur počev od 09.10.2012.g.

- na iznos od 100,47eur od 09.11.2012.g.

- na iznos od 99,24eur počev od 10.12.2012.g.

- na iznos od 101,36eur počev od 09.01.2013.g.

- na iznos od 95,66eur počev od 09.02.2013.g.

- na iznos od 94,00eur počev od 09.03.2013.g.

- na iznos od 100,97 eur počev od 09.04.2013.g.

- na iznos od 94,08eur počev od 09.05.2013.g.

- na iznos od 92,80eur počev od 10.06.2013.g.

- na iznos od 88,41eur počev od 09.07.2013.g.

- na iznos od 91,64eur počev od 09.08.2013.g.

- na iznos od 92,60eur počev od 09.09.2013.g.

- na iznos od 98,66eur počev od 09.10.2013.g.

- na iznos od 97,60eur počev od 09.11.2013.g.

- na iznos od 99,84eur počev od 09.12.2013.g.

- na iznos od 90,44eur počev od 09.01.2014.g.

- na iznos od 95,55eur počev od 10.02.2014.g.

- na iznos od 97,06eur počev od 10.03.2014.g.

- na iznos od 95,68eur počev od 09.04.2014.g.

- na iznos od 93,93eur počev od 09.05.2014.g.

- na iznos od 93,44eur počev od 09.06.2014.g.

- na iznos od 94,62eur počev od 09.07.2014.g.

- na iznos od 98,19eur počev od 09.08.2014.g.

- na iznos od 99,32eur počev od 09.09.2014.g.

- na iznos od 98,60eur počev od 09.10.2014.g.

- na iznos od 101,85eur počev od 10.11.2014.g.

- na iznos od 102,66eur počev od 09.14.2014.g.

- na iznos od 103,08eur počev od 09.01.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.02.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.03.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.04.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.05.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.06.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.07.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.08.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.09.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.10.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.11.2015.g.

- na iznos od 93,77eur počev od 09.12.2015.g. sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za re ferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo prema tužiteljici EU u iznosu od 212,77 eur.

VI. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo da tužiteljici EU isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.325,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EU podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi tužitelj tužiteljica navodi da je ugovorom o kreditu broj 310962 od 29. studenog 2005.g., ( dalje Ugovor) solemiziranim kod javnog bilježnika Obrenija Ribarić broj OU-1168/2005.g., kod prednika tuženika podigla kredit u iznosu od 65.720,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize tuženika važećim na dan korištenja kredita s rokom otplate u 216 mjesečnih anuiteta s time da se pojedini anuitet plaća u kunama po prodajnom tečaju tuženika važećim na dan dospijeća. Odredbom točke 4., podtočkom 4.1. ugovorena je redovna kamatna stopa od 4,40% godišnja, promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se u skladu s odlukama Banke. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Aneksom broj 2. Ugovora o kreditu broj 310962 od 13. veljače 2016.g., izvršena je konverzija Ugovora u valutu euro te je navedenim Aneksom utvrđena preostala neotplaćena glavnica kredita u iznosu od 27.416,10 eura. Time je tužiteljici odmjerena glavnica 5.248,88 eura odnosno 39.547,68 kune veća od glavnice koja je trebala biti utvrđena i to na dan 30.09.2015.g., imajući u vidu posljedice ništetnih ugovornih odredbi, no tužiteljica ovom tužbom ne potražuje navedenu razliku glavnice već isključivo potražuje preplatu nastalu do trenutka obračuna konverzije na dan 30.09.2015. a nastalu na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog CHF ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Navedena razlika u glavnicama nastala na štetu tužiteljice nedvojbeno dokazuje kako tužiteljica konverzijom kredita prilikom koje joj je pored toga i utvrđen manjak od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom EUR u iznosu od 5.020,00 kuna nije obeštećena te nema govora o punoj restituciji za posljedice ništetnih ugovornih odredbi CH. Tužiteljica je oštećena po četiri pravne osnove, no potražuje isplatu razlike nastalu temeljem ništetne promjene kamatne stope u iznosu od 3.635,67 eur/27.392,92 kn i za razlike nastale na temelju valutne klauzule u iznosu od 5.749,37 eur/43.318,62 kn. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalog protiv VIII.-tuženika Sberbank d.d.( ranije Volksbank d.d.),ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom pod točkom I. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 2. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008.g., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništavost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prema tome tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u konkretnom slučaju točke 4. podtočke 4.1. i 4.2 i 4.3. Ugovora. Tužiteljica je temeljem odredbi Ugovora bila dužan otplaćivati iznos kredita od 65.720,00 CHF u 216 jednakih mjesečna anuiteta, čiju visinu određuje tuženik planom otplate. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužiteljici, prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta. Prema tome, tužiteljica je plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 4,40 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena, te je na taj način preplatila tuženiku iznos od 3.635,67 eur/27.392,92 kn. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih VIII-tuženika Sberbank d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom Presudom pod točkom I. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u točki 2. izreke u kojoj je utvrđeno da je VIII-tuženik Sberbank d.d. u razdoblju od 01. travnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužiteljica je predmetni kredit u cijelosti otplatila. Tužiteljica je temeljem odredbi Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u iznosu od 65.720,00 CHF u 216 jednakih mjesečna anuiteta u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 441,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća. Obzirom da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužiteljica plaćala veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 5.749,37 eur/43.318,62 kn.

3. Rješenjem ovog suda br. P-269/2023-9 od 8. 12. 2023. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/25801-2 od 3. srpnja 2023. godine, redni broj upisa 134, utvrđeno da je Nova hrvatska banka d.d., OIB 78427478595, [adresa] pripojena društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS [matični broj subjekta], OIB 87939104217, EUID [europski jedinstveni broj subjekta].080010698, temeljem Ugovora o pripajanju od 01.03.2023. godine, a kojim činom je tuženik Nova hrvatska banka d.d. Zagreb u smislu čl. 367. st. 1. toč. 4. Zakona o trgovačkim društvima prestao postojati.

4. Nadalje, rješenjem ovog suda br- P-269/2023-4 od 10. 1. 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem ovog suda br. P-269/2023-3 od 8. prosinca 2023. te je pozvana HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, da preuzme postupak, a koje rješenje je postalo pravomoćno 31. 1. 2024..

5. U odgovoru na tužbu tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo navodi da je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. U bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog toga što je potraživanje tužitelja u zastari, provedena je konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP), metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu je neosnovana te tuženik ističe prigovor radi prijeboja.

6. U podnesku od 12. 9. 2025. tuženik je precizirao prigovor radi prijeboja u iznosu od 212,77 eur, po osnovi anuiteta plaćenih po tečaju CHF nižem od početnog ugovorenog.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (str. 16-24 spisa), Anekse ugovora o kreditu (str. 25-33 spisa, otplatnu tablicu (str. 36-39 spisa), otplatni plan (str. 40-44 spisa), potvrdu (str. 45 spisa), karticu prometa po kreditu (str. 46-57 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dragani Bubalo, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

8. Tužiteljica EU u svom iskazu navodi da je kredit u nekadašnjoj Volksbank d.d. podigla 2005. i to u svrhu kupnje stana isključivo za svoje stambene potrebe. U banku je otišla jer je očekivala da će u toj banci dobiti povoljan kredit te je u istoj zatražila stambeni kredit, a ponuđen joj je kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, pri čemu ističe da se ne sjeća da li je dobila ponudu za kakav drugi stambeni kredit, odnosno za kredit u drugoj valuti. Ističe da je ugovor o kreditu djelomično pročitala i to, znala je iznos kredita i znala je kolika je kamatna stopa koja je u ugovoru navedena, a znala je i da je ugovorila promjenjivu kamatnu stopu. Njoj je bilo poznato da to znači da se kamatna stopa može mijenjati u nekom budućem periodu, no nije znala, niti joj je u banci tko pojašnjavao pod kojim okolnostima bi do takve promjene moglo doći. Ona je očekivala da će se kamatna stopa možda malo mijenjati tijekom perioda otplate, no rata kredita narasla je od početnih 2.200,00 kn do negdje 3.000,00 kn. Ističe da ne zna što znači valutna klauzula niti je to znala u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu niti joj je tko u banci pojašnjavao što to točno znači i na koji način to utječe na buduću otplatu kredita. Ona nije znala na koji način bi ta valuta CHF u odnosu na valutu kuna u kojoj je kredit otplaćivala utjecala na visinu otplate kredita. Ističe da je ugovor o kreditu sastavila banka i ona nije sudjelovala u sastavljanju istog te nije sa tuženikom pregovarala niti o jedno j odredbi ugovora o kreditu. Ističe da je navedeni kredit konvertirala iz razloga drastičnog povećanja otplatne rate kredita. Ističe da je sporni kredit otplatila 2017. novcem iz kredita kojeg je u tu svrhu podigla u OTP banci. Nije pročitala niti aneks ugovora o kreditu, a nije niti imala pitanja za bankara prilikom sklapanja konverzije.

9. Temeljem svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 29. 11. 2005. (dalje: Ugovor), koji je sklopljen između tužitelj ice kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja, te IU E i IU, kao založnih dužnika, utvrđeno je da će kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od CHF 65.720,00 u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ugovora vratiti u roku i na način kao je utvrđeno ugovorom (čl. 1. Ugovora), zatim, da je ugovorena namjena kredita refinanciranje kredita koji korisnik kredita ima kod Hypo Leasing Kroatien d.o.o. (čl. 2. Ugovora), da se kredit odobrava na rok otplate od 18 godina (čl. 3. Ugovora), da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40 % godišnje, kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora (čl. 4.1. Ugovora), te da korisnik kredita otplaćuje glavnicu i kamatu u 216 mjesečnih anuiteta, anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno od dana iskorištenja kredita u cijelosti, prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi CHF 441,02, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora).

11. Nadalje, između stranaka nije sporno, a ujedno proizlazi iz priložene otplatne tablice po kreditu, da je tijekom utuženog perioda kamatna stopa, po navedenom kreditu promijenjena od strane tuženika i to tako da od 9. 11. 2007. iznosi 4,70 %, od 9. 4. 2008. iznosi 5,50 %, od 9. 12. 2008. iznosi 6,00 %, od 10. 10. 2011. iznosi 5,80 %, te od 1. 1. 2014. iznosi 3,23 %.

12. Nije sporno niti da je između tužiteljice kao korisnika kredita te prednika tuženika Sberbank d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja te EU i EU I, kao založnih dužnika 20. 3. 2007., sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (dalje: Aneks), prema kojem su ugovorne strane suglasne da su 29. 11. 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim su se ugovoren strane suglasile da se navedeni ugovor mijenja i dopunjuje na način da se mijenja u cijelosti točka 8..1.1 ugovora na način da radi osiguranja svih tražbina kredita i troškova založni dužnici zalažu u korist kreditora svoju nekretninu i ovlašćuju predlagatelja osiguranja na uknjižbu založnog prava u njegovu korist.

13., Nadalje, nije sporno niti da je između tužiteljice kao korisnika kredita te prednika tuženika Sberbank d.d. kao kreditora i predlagatelja osiguranja 13. 2. 2016., sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (dalje: Aneks broj 2), prema kojem su ugovorne strane suglasne da su 29. 11. 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama na iznos kredita od CHF 65.720,00 u kunskoj protuvrijednosti, te 20. 3. 2007. Aneks broj 1, da je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015) kreditor obvezan izvršiti konverziju navedenog kredita (čl. I. Aneksa broj 2), da sve strane Aneksa broj 2 sporazumno utvrđuju da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 5.020,00 kn, po tečaju otplate kredita na dan 30. 9. 2015. te da će se za navedeni iznos prema sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz čl. 19.c, st. 1. točka 6. zakona uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u eur, te radi ispunjenja obveza iz Zakona ugovorne stane pristupaju zaključenju Aneksa broj 2 i ugovaraju konverziju kredita br. 310962 s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (čl. III. Aneksa broj 2) te da preostala neotplaćena glavnica kredita iznosi EUR 27.416,10 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. 9. 2015. te se korisnik kredita obvezuje preostali iznos glavnice kredita vratiti u roku i na način kako je utvrđeno Ugovorom i Aneksom broj 2 (čl. III. Aneksa broj 2).

14. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je prednika tuženika Sberbank d.d. u razdoblju od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82.i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

16. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužiteljica, pokrenula protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je prednik tuženika stekao na temelju ništetnih odredaba čl. 4.1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem prednika tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelj ice, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je odnesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

17. Utoliko što je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužiteljica u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

18. U odnosu na odredbu čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, te uzimajući u obzir iskaz tužitelj ice za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nje mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podno nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

19. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužiteljici kao korisniku kredita na razumljiv način prednik tuženika objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj ica kao prosječni potrošač mogla spoznati učinke koji bi za nju u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužiteljica kao potrošač nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

20. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, te također imajući u vidu iskaz tužiteljica, sud zaključuje da prednik tuženika nije na transparentan način informirao tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

21. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te prednik tuženika koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužiteljica u „slabijem“ položaju, nije tužiteljicu informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

22. Naime, pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim prednik tuženika je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelj ici, istu informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

23. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 4.1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane prednika tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj ica utjecala na sadržaj istih, čime je tužiteljici, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZPP i čl. 102. ZZP/07.

24. Nadalje, činjenica što je između stranaka 13. 2. 2016. sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005. i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, te iznosa preostale glavnice i kojim su se ugovorne stranke sporazumjele da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama zakona manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u eur nije prepreka za ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., konkretno u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i u dijelu u kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje val jan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

25. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 A od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

26. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

27. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

28. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo koja je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 7. 6. 2025. iznijela da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamate koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stopa koji je bio prvotno ugovoren sveukupno iznose 3.565,13 €. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 6.322,42 €, od čega se iznos od 6.535,19 € odnosi na porast tečaja u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen, odnosno iznos od -212,77 € se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Tužiteljica je 13. 2.2006. sklopila s tuženikom Aneks br. 2 Ugovora o kreditu br. 310962 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF. Navedeni dodatak osnovnom ugovoru sklopio se između ugovornih strana radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navedenim ugovorom prema izračunu konverzije na dan 30. 9. 2015. utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF iznosi 36.558,39 CHF (171.724,64 HRK), da neotplaćena glavnica kredita u EUR iznosi 27.416,10 EUR (209.241,81 HRK), da razlika u glavnicama iznosi 37.517,17 HRK (4.979,38 €) te da je manjak uplata u iznosu 5.020,00 HRK (666,27 €) za koji je uvećana preostala neotplaćena glavnica kredita u €.

29. Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo, te ovaj sud nalaz i mišljenje naveden vještakinje u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

30. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu odnosno preplata temeljem nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana iznosi 3.565,13 eur, te da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita odnosno preplata temeljem nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, iznosi 6.535,19 eur.

31. Ujedno, nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo utvrđeno je da prema izračunu konverzije na dan 30. 9. 2015. neotplaćena glavnica kredita u CHF iznosi 36.558,39 CHF(171.724,64 HRK), da neotplaćena glavnica kredita u EUR iznosi 27.416,10 EUR (209.241,81 HRK) odnosno da razlika u glavnicama iznosi 37.517,17 HRK (4.979,38 €) kao i da je utvrđen manjak uplata u iznosu od 5.020,00 HRK (666,27 eur) za koji iznos je povećana preostala neotplaćena glavnica kredita u eur pa nema mjesta zaključku da bi tužiteljica provođenjem konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015) odnosno temeljem Aneksa broj 2 o konverziji bila obeštećena te, suprotno navodima tuženika, tužiteljica sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO ima pravo na povrat iznosa utužene razlike po osnovi preplate koja proizlazi iz nepošten ih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu br. broj 310962 od 29. 11. 2005., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, u iznosu od ukupno 3.565,13 eur, te u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, u iznosu od ukupno 6.535,19 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužiteljici temeljem odredaba čl. 29. ZOO od datuma dospijeća svakog pojedinog anuiteta, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka u kojem dijelu također nije bilo prigovora stranaka.

32. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu utužene razlike za svaki mjesec u kojem je anuitet preplati la, neovisno o činjenici da je u pojedinom periodu platila anuitet u manjem iznosu (iz razloga što je tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu niži od tečaja na dan isplate kredita).

33. Stoga je odlučeno kao u toč. I-IV. izreke presude.

34. Prigovor zastare kojeg ističe tuženik nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 9. 6. 2023., za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 225. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

35. Nadalje, prigovor radi prijeboja kojeg tuženik ističe u iznosu od 212,77 eur, po osnovi anuiteta plaćenih po tečaju CHF nižem od početnog ugovorenog, nije osnovan.

36. Naime, tužiteljica je istaknula prigovor zastare te sa na zastaru u konkretnom slučaju također ima primijeniti petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO, no u odnosu na tuženika, koji je bankarska institucija, nema mjesta primjeni odredbe čl. 241. ZOO o prekidu zastare uslijed pokretanja postupka kolektivne zaštite jer je takav postupak pokrenut radi zaštite subjektivnih prava potrošača, a na banaka.

37. Dakle, tuženik predlaže prijeboj tražbine koja je prema nalazu i mišljenju vještaka po mjesecima dospijevala kroz period od 10. 4. 2006. do 9. 10. 2008. pa je imajući u vidu da je prigovor radi prijeboja podnesen u odgovoru na tužbu od 13. 3. 2024. za zaključiti je da je navedena tražbina tuženika, primjenom odredbe čl. 225. ZOO, zastarjela.

38. Prigovor radi prijeboja nije osnovan niti iz razloga što, po ocjeni ovog suda, ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici, unatoč činjenici da je nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo utvrđena negativna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 212,77 eur.

39. Ovo iz razloga što je tuženik, kao vjerovnik, samostalno ponudio korisniku kredit, kao potrošaču, pa postupajući na taj način nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu. Tuženik bi, po mišljenju ovog suda, dokazao postojanje svoje tražbine odnosno ostvario eventualno pravo na isplatu iznosa tzv. negativne razlike (zbog negativne tečajne razlike tijekom perioda otplate kredita) u situaciji kada bi dokazao da je u konkretnom slučaju na strani tužiteljice došlo do neosnovanog bogaćenja upravo uslijed tih činjenica, pri čemu se ima uzeti u obzir i da je tužiteljica plaćala anuitete upravo temeljem izračuna tuženika.

40. Stoga je odlučeno kao u toč. V. izreke presude.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

42. Tužiteljici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 12. 9. 2024., 22. 5. 2025. i 5. 2. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska 25. 6. 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.),PDV u iznosu od 225,00 eur te trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eur, ukupno 1.325,00 eur.

43. Tužiteljici nije priznat traženi trošak za zastupanje na ročištu 16. 1. 2024. jer toga dana nije u ovom predmetu nije održano ročište, a niti trošak za sastav podneska od 3. 6. 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

44. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku